UBIJ BLIZNJEG SVOG(UDBA)
http://csef.ru/media/articles/4419/4419.pdf
KO JE UBIJAO SRPSKE POLITIčKE IMIGRANTE
Likvidatori mafija i UDBA
Titova tajna policija ubijala je političke neprijatelje u inostranstvu po nacionalnom ključu. Hrvati su ubijali ustaše, Slovenci belu gardu, Bosanci baliste, a Srbi četnike i albanske teroriste. Među likvidatorima Ilija Stanić, Bogoja Panajotović, Vinko Sindičić, Arkan, Giška, Andrija Lakonić.
Bezbednosno-informativna agencija obavestila je Ministarstvo za dijasporu Srbije da “ne raspolaže saznanjima da je tajna policija nekadašnje SFRJ i Socijalističke Republike Srbije odgovorna za likvidacije 12 srpskih političkih emigranata u inostranstvu u periodu od 1969. do 1986. godine”.
Tako je glasio službeni odgovor srpske tajne policije na upit SPO i Aleksandra čotrića, zamenika ministra za dijasporu, koji nezadovoljan ovim odgovorom tvrdi da dokumenti o brojnim likvidacijama političkih emigranata “sigurno postoje u BIA”.
Milanko Nikolić, bivši inspektor savezne tajne policije SDB SSUP tvrdi da je u vreme generala Franje Herljevića, a na Titov nalog počelo angažovanje jugoslovenskih kriminalaca u Evropi za likvidaciju “jugoslovenske neprijateljske emigracije”.
U antijugoslovenskim terorističkim aktivnostima, u kojima je, prema podacima dr Mila Boškovića učestvovalo oko 1.200 političkih emigranata, ustaše su bile čak četiri puta opasnije od četnika. Samo Hrvatsko revolucionarno bratstvo, najekstremnija hrvatska organizacija, izvršila je u Evropi i u Australiji 120 terorističkih akcija i tom prilikom usmrtila 53 i ranila 118 lica. Tačnije, HRB je izvela čak pedeset odsto svih terorističkih i diverzantskih napada na Jugoslaviju.
– Politička ubistva emigranata organizovala je savezna tajna služba SDB Jugoslavije, a ne srpska agentura, zato BIA nema dokumenta i saznanja o tim državnim atentatima i atentatorima. Za likvidatore su angažovani spoljni saradnici, špijuni i kriminalci, koje je Udba i SDB štitio kada padnu u zatvor, svedoči Milanko Nikolić.
SMRT U ŠVEDSKOJ
Likvidacije emigranata počele su sredinom šezdesetih godina. I to kako svedoči Nikolić po nacionalnom ključu:
– Hrvati su ubijali ustaše, Slovenci belu gardu, Bosanci baliste, a Srbi četnike i albanske teroriste. Urednik lista “Iskra” Ratko Obradović ubijen je 1969. u svom stanu u Minhenu, a iste godine likvidiran je Sava čubrilović u švedskoj. Pet godina kasnije telo Jakova Ljotića (brat Dimitrija Ljotića) nađeno je u kadi punoj vode u stanu u Minhenu. U Briselu je 1975. ubijen Bora Blagojević, pripadnik pokreta Draže Mihailovića, dok je iste godine u svom stanu ubijen sedamdesetpetogodišnji Petar Valić, urednik novina “Vaskrs Srbije”.
Na listi ubijenih emigranata nalazi se i predsednik Srpske narodne odbrane za zapadnu Nemačku Dušan Sedlar koga su udbaši likvidirali dok je u Diseldorfu odlazio do kioska da uplati loto. Hrvatski publicista Bože Vukušić tvrdi da je savezna tajna služba Jugoslavije likvidirala preko 56 hrvatskih nacionalista u Evropi i Južnoj Americi. Tako je Ilija Stanić, sarajevski džeparoš obučen da u Španiji otruje Maksa Luburića, vođu ustaša u Zapadnoj Evropi. Kako je otrov, koji je Stanić dobio od Udbe izverteo, ovaj likvidator je uzeo čekić i Luburiću razbio glavu. Za ovo delo Ilija Stanić je očekivao orden od Tita.
– Za ubistvo Save čubrilovića, urednika antikomunističkog lista “Jugosloven” decembra 1969. godine u švedskoj, policija ove zemlje osumnjičila jugoslovenskog državljanina Milana Šop đokića, za koga je dokazano da je bio agent Službe državne bezbednosti – tvrdi Aleksandar čotrić – Šop đokić je avionom Jata” iz Kopenhagena pobegao za Beograd jer su piloti u dogovoru sa jugoslovenskim vlastima odbile da prizemlje avion uprkos zahtevu švedskih vlasti. Jugoslovenske vlasti kasnije odbile da švedskoj isporuče osumnjičenog za čubrilovićevo ubistvo.
U slučaju ubistva Jakova Ljotića Službi državne bezbednosti samoinicijativno kao ubica prijavio Pavle Matić, koji je kasnije osuđen na šest i po godina zatvora.
NOVINAR I DEVOJčICA
Najveći skandal izazvalo je ubistvo Dragiše Kašikovića, urednika lista “Sloboda” 1977 godine u čikagu, kada je atentator nožem izbo i devetogodišnju Ivanku Milošević, koja je bila svedok ove likvidacije. Kada se njena majka Dragica Milošević vraćala kući zorom posle naporne smene u restoranu “Miomirs serbijan klab” u čikagu, ušla je u kuću i videla izmasakrirana tela njene ćerke i nevenčanog muža Dragiše Kašikovića.
– Telo muškarca starog 45 godina izbodeno je ravno 64 puta. čelo i jedan obraz bili su mu potpuno smrskani. Lobanja razbijena udarcima teškog čekića. Na dva-tri koraka dalje nepomično je ležalo telo devetogodišnje devojčice. Zatečena u spavaćici, očigledno tek probuđena, ona je zadobila 54 smrtonosna uboda. Oči su joj bile rasečene – kaže Nikola Kavaja, srpski emigrant iz čikaga, koj idanas živi u Beogradu.
LISTA POBIJENIH
Među nastradalima bilo je najviše članova ustaških organizacija, jer su one bile i najbrojnije, ali i najopasnije po SFRJ. Na toj listi ima oko šezdesetak imena. Pomenimo samo neka: Dr Protulipac, Geza Pasti, Mate Milićević, Hrvoje Ursa, Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Nahid Kulenović, Vjekoslav Maks Luburić, Josip Senić, Stjepan i Tatjana Ševo, Nikola Penava, Bruno Bušić, Ante Cikoja, Jozo Oreč, Stanko Nižić, Antun Kostić i Ivo Furlić. četnička emigracija je izgubila dvadesetak uglednih ljudi. Ubijeni su, između ostalih i Siniša Ocokoljić, Andrija Lončarić, Sava čubrilović, Dragiša Kašiković, Berislav Vasiljević i Dušan Sedlar. Od desetak likvidiranih šiptara najpoznatiji u emigraciji su bili braća Jusuf i Baroš Gervala, Vehbi Ibrahimi, Zeka Kadri i Enver Hadri.
Ubice su za sobom ostavile zidove pa čak i tavanicu isprskane krvlju, sobu u neredu i slupanu pisaću mašinu u jednom od ćoškova. FBI i Udba nikad nisu dozvolili da se otkrije ubica ovo dvoje ljudi, mada Kavaja i srpski emigranti sumnjaju da je to uradio likvidator Blagoja Panajotović, konobar poreklom iz Niša.
– Bogoja Panajotović je došao u Ameriku preko Pariza i bio je član organizacije SOPO. Međutim, kod njega su jednom prilikom pronašli magnetofonske trake, što je potvrdilo naše sumnje da je saradnik Udbe. Međutim, posle ubistva Kašikovića i devojčice Ivanke, ovaj ubica je nestao. Bogoja Panajotović je dobio status zaštićenog svedoka, promenio je fizički izgled i ime i sakrio se negde u Koloradu. Ja sam ga tražio da osvetim Dragišu Kašikovića i Ivanku Milošević, ali ga nikada nisam pronašao – rekao nam je Nikola Kavaja.
Nakon Kašikovićevog ubistva u junu 1977. godine, započela je serija likvidacija srpskih emigranata u Americi. Iste godine u gradu Geru, država Indijana, ubijen je Bogdan Mamula, dok je godinu dana kasnije u državi Mičigen ubijen Borislav Vasiljević, vlasnik srpskog radija “čas”. U čikagu je 1986. nađen mrtav Borivoje Manić čiji su delovi tela bili razbacani po gepeku automobila. Sumnjalo se da je i te atentate počinio Bogoja Panajotović.
TAJNI UBICA BOGOJA
Advokat Nikola Kostić iz Milvokija seća se Bogoja Panajotovića kao čoveka srednje visine, nabijenog, širokog lica i kratkih jakih ruku. Nigde nije radio, putovao je po Americi i Evropi, a niko nije znao odakle mu novac za to. Kada je 1977. izbio slučaj SOPO, Bogoja Panajotović se pojavio kao saradnik, a možda, kaže ć, i agent FBI:
“Bogoja Panajotović jeste bio saradnik, a možda i agent FBI, ali nemam dokaza da je bio i saradnik Udbe. Može se, međutim, iz njegovog ponašanja, naročito kada je govorio zaštitnički o jugoslovenskom konzulu i radu konzulata u čikagu, zaključiti da je štitio i interese države Jugoslavije, pa i njene policije u Americi. Ja sam kao advokat imao priliku da razgovaram sa Panajotovićem. Kao krunskog svedoka njega je FBI čuvala u Kaliforniji. Sa njim su uvek bila dva agenta FBI. Sreli smo se 1978. godine u Džeksonvilu.
U Evropi savezna tajna služba je kidanpovala ekstremnog levičara Vladu Dapčevića u Bukureštu. Tom prilikom ubijena su dvojica Dapčevićevih pratilaca. Policija je tada objavila da je Dapčević uhapšen u Jugoslaviji nakon vršenja terorističkih akata. Kada se Dapčević prebacio u Brisel, Udba šalje agenta Slobodana Mitrića da ga ubije u Briselu.
Kako piše Bože Vukušić među likvidatorima emigranata najpoznatiji su bili Ilija Stanić iz Sarajeva, Bogoja Panajotović iz Niša, Vinko Sindičić iz Rijeke, koji je ubio 11 ustaša. Vukušić pominje i Željka Ražnatovića Arkana, đorđa Božovića Gišku, Andriju Lakonića, Darka Ašanina i mnoge druge tvrde momke.
– Željko Ražnatović je u dosijeu Interpolu bio zaveden i pod imenima Roberto Betega, Paul Betega, Marsel de Kok, Stefan Kartni, Bob Elis, Gojko D.Peno, Damian Peno, Rodoljub Kaličanin, Marko Marković, Miroslav Petrvoić, đorđe Rolović, Milko Sarvić, Mario Valentini, Pol Karsenti, Marko Markotić, Mario Valentino. Osumnjičen je da je ubio 3 Albanca i jednog četnika u Brizelku, kao i jednog ustašu u Cirihu. Giška je osumnjičen da je učestvovao 1985. u ubistvu Stjepana đurekovića, odbeglog direktora INE u Nemačkoj.
GIŠKINA RUKA
Odluku o likvidaciji Stjepana đurekovića donela Milka Planinc, u svojstvu predsednika Saveta sa zaštitu ustavnog poretka. Glavni razlog za preuzimanje “najstrožih mera” SDB SSUP-a, bila je đurekovićeva namera da se vrati u Jugoslaviju i da na suđenju, svedoči o kriminalnim radnjama vrha Komunističke partije Jugoslavije.
Osim Giške koji je mrtav i Staneta Dolanca, u akciji “Dunav”, kako je Služba krstila đurekovićevu likvidaciju, uključen je i jedan Nemac, tajni agent “Alfa”, koji je kasnije likvidiran, a telo mu je zabetonirano. SDB Jugoslavije je podrobno pripremala atentat na đurekovića u gradiću Volfarthauzen, 26 kilometara od Minhena. Giška je predložio sastav ekipe, iako se posle ispostavilo da neki ljudi i nisu bili najbolji, pa je čak, kasnije u Beogradu, došlo i do svađe. Ipak, ta akcija je jedna od najboljih u istoriji Službe državne bezbednosti. To potvrđuje i podatak da, kada su Božovića uhapsili 1985. u Minhenu, Nemci Giški ništa nisu mogli da dokažu.
Poznavaoci prilika u političkom podzemlju tvrde da je SDB uz pomoć svojih plaćenika od rata do danas ubila stotinu političkih emigranata. Engleski list “Dejli rekord” je 1989. godine, objavio dosta neobičnu kartu sveta sa podacima o političkim ubistvima SDB. Prema tim podacima jugoslovenska tajna policija je najviše likvidacija u emigraciji imala u SR Nemačkoj, čak dvadesetosam. Zatim u Francuskoj i Italiji – po sedam. U Belgiji je izvršeno šest ubistava, a po dva u SAD, Argentini, Austriji i švedskoj. Najmanje atentata SDB je izvršila u Velikoj Britaniji, Kanadi, Španiji, Južnoj Africi, Australiji i Švajcarskoj – po jedno.
– Slobodan Milošević je posle pada SFRJ i SDB Jugoslavije preuzeo tu tajnu službu i njene likvidatore, koji su ovog puta promovisani u narodne heroje i komandante paravojski. Politička ubistva emigranata su nastavljena, ali su nekadašnji Titovi atentatori postali Miloševićevi likvidatori, jer su u prostoru bivše Jugoslavije likvidirali nove neprijatelje nove vlasti – rekao nam je na kraju razgovora inspektor tajne policije Milenko Nikolić.
TOČAN POPIS LIKVIDIRANIH I NESTALIH HRVATA U SVIJETU: Mogu li Perković i Mustač objasniti ovo?
Autor: Dražen BorošNedjelja, 03. svibanj 2015. u 19:12
Iako se na sudu u Muenchenu stalno 'barata' brojkom o 69 ubijenih hrvatskih emigranata, tužna istina je ipak nešto drugačija.
Pred Višim zemaljskim sudom u Muenchenu traje suđenje dvojici visokih udbinih dužnosnika – Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Iako je sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Daustera saslušalo već niz svjedoka a pregledavši brojnu dokumentaciju dobilo prilično vjernu sliku kakve su razmjere imale udbine likvidacije hrvatskih emigranata u svijetu ponajviše sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je komunistički režim u Jugoslaviji bio već na izdisaju, Dnevno donosi točan popis svih hrvatskih disidenata i emigranata u razdoblju između 1945. i 1989. godine koje je ubila Udba (jugoslavenska tajna služba), zatim popis nestalih i otetih Hrvata kao i onih koji su preživjeli udbine atentate ne samo u Saveznoj Republici Njemačkoj nego i u drugim zemljama svijeta.
Zanimljivo da je sudski vještak na Višem zemaljskom sudu u Münchenu 2008. godine ustvrdio kako se radi o 69 ubijenih Hrvata. Čak su i dosadašnja dva krunska svjedoka (Vukušić i Vukojević) govorila o “69 ubijenih Hrvata”.
S druge strane danas neki strani izvjestitelji sa suđenja “nagađaju” kako se radilo o “20 do 30 ubijenih izbjeglih Hrvata“. No, tužna istina je, ipak, nešto drugačija.
Zato donosimo točan popis ubijenih, nestalih i otetih Hrvata izvan domovine, kao i onih koji su preživjeli Udbine atentate (unutar i izvan SR Njemačke). Autor ovog popisa je Tomislav Djurasović, jedan od utemeljitelja Hrvatskog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj i u Njemačkoj.
Kao Hrvat-izbjeglica od 1972. godine živi u SR Njemačkoj, prvo kao politički izbjeglica, a zatim kao njemački državljanin. 20 godina bio je i osobno ugrožen i teroriziran od jugoslavenske UDBE i skoro isto tako ponižavan i maltretiran od strane njemačkih vlasti.
O navedenim ubojstvima i otmicama prognanih Hrvata, pisao je u svojoj knjizi “Svjedok olovnih vremena” koja je 2011. izdana u Zagrebu.
UBIJENI HRVATI – POLITIČKI EMIGRANTI
Ime i prezime Ubijen Gdje
01. Ivan Protulipac 1946 Italija
02. Ilija Abramović 1948 Austrija
03. Dinka Domančinović 1960 Argentina
04. Rudolf Kantonci 1962 Argentina
05. AnđelkoVučina 1966 Kanada
06. Mate Miličević 966 Kanada
07. Marijan Šimundić 1967 Njemačka
08. Jozo Jelić 1967 Njemačka
09. Mile Jelić 1967 Njemačka
10. Petar Tominac 1967 Njemačka
11. Vlado Murat 1967 Njemačka
12. Anđelko Pernar 1967 Njemačka
13. Hrvoje Ursa 1968 Njemačka
14. Đurp Kokić 1968 Njemačka
15. Mile Rukavina 1968 Njemačka
16. Krešimir Tolj 1968 Njemačka
17. Vid Maričić 1968 Njemačka
18. Ante Znaor 1968 Italija
19. Josip Krtalić 1968 Italija
20. Nedjeljko Mrkonjić 1968 Francuska
21. Pere Čović 1968 Australija
22. Mirko Čurić 1969 Njemačka
23. Nahid Kulenović 1969 Njemačka
24. Vjekoslav Luburić 1969 Španjolska
25. Mijo Lijić 1970 Švedska
26. Mriko Šimić 1971 Njemačka
27. Ivo Bogdan 1971 Argentina
28. Maksim Krstulović 1971 Velika Britanija
29. Drago Mihalić 1972 Njemačka
30. Josip Senić 1972 Njemačka
31. Dr. Branko Jelić 1972 Njemačka
32. Stjepan Ševo 1972 Italija
33. Tatjana Ševo 1972 Italija
34. Rosemari Bahorić 1972 Italija
35. Stjepan Crnogorac 1972 Slovenija
36. Ante Miličević 1972 Jugoslavija
37. Josip Buljan-Mikulić 1973 Njemačka
38. Mate Jozak 1974 Njemačka
39. Ilija Vučić 1975 Njemačka
40. Ivica Miošević 1975 Njemačka
41. Nikola Martinović 1975 Austrija
42. Matko Bradarić 1975 Belgija
43. Vinko Eljuga 1975 Danska
44. Stipe Mikulić 1975 Švedska
45. Nikola Penava 1975 Njemačka
46. Ivan Tuksor 1976 Francuska
47. Ivan Vučić 1977 Njemačka
48. Jozo Oreč 1977 Južnoafrička Republika
49. Bruno Bušić 1978 Francuska
50. Križan Brkić 1978 USA
51. Jozo Miloš 1979 Njemačka
52. Marijan Rudela 1979 USA
53. Zvonko Štimac 1979 USA
54. Goran Šećer 1979 Kanada
55. Cvitko Cicvarić 1979 Kanada
56. Nikola Miličević 1980 Njemačka
57. Mirko Desker 1980 Njemačka
58. Antun Kostić 1981 Njemačka
59. Mate Kolić 1981 Francuska
60. Petar Bilandžić 1981 Njemačka
61. Ivan Jurišić 1981 Njemačka
62. Mladen Jurišić 1981 Njemačka
63. Stanko Nižić 1981 Švicarska
64. Ivo Furlić 1981 Njemačka
65. Đuro Zagajski 1983 Njemačka
66. Franjo Mikulić 1983 Njemačka
67. Milan Župan 1983 Njemačka
68. Stjepan Đureković 1983 Njemačka
69. Slavko Logarić 1984 Njemačka
70. Franjo Mašić 1986 USA
71. Damir Đureković 1987 Kanada
72. Ivan Hlevnjak 1987 Njemačka
73. Ante Đapić 1989 Njemačka
NESTALI HRVATI – EMIGRANTI
01. Zlatko Milković 1949 Francuska
02. Zvonimir Kučar 1963 Francuska
03. Geza Pašti 1965 Francuska
04. Alija Koso 1971 Brazil
05. Ante Medolić 1973 Brazil
HRVATSKI EMIGRANTI KOJI SU PREŽIVJELI ATENTATE
01. Mate Frković 1948 Austrija
02. Dr. Ante Pavelić 1957 Argentina
03. Dr. Branko Jelić 1957 Njemačka
04. Familie Deželić 1965 Njemačka
05. Anka Zubić-Jelik 1967 Brazil
06. Ante Vukić 1968 Njemačka
07. Mriko Grabovac 1969 Njemačka
08. Dr. Branko Jelić 1970 Njemačka
09. Vlado Damjanović 1970 Njemačka
10. Dr. Branko Jelić 1971 Njemačka
11. Gojko Bošnjak 1972 Njemačka
12. Nikola Vidović 1972 Francuska
13. Dane Šarac 1973 Njemačka
14. Gojko Bošnjak 1973 Njemačka
15. Dane Šarac 1974 Francuska
16. Stipe Bilandžić 1975 Njemačka
17. Stibe Bilandžić 1977 Njemačka
18. Franjo Goreta 1980 Njemačka
19. Luka Kraljević 1982 Njemačka
20. Luka Kraljević 1983 Njemačka
21. Danica Glavaš 1986 USA
22. Ante Tokić 1988 Australija
23. Tomislav Naletelić 1988 Njemačka
24. Nikola Štedul 1988 (GB) Škotska
OTMICE HRVATA EMIGRANATA
01. Drago Jelik 1949 Italija
02. Krunoslav Draganović 1967 Italija
03. Stjepan Crnogorac 1972 Austrija
04. Vjenceslav Čižek 1977 Italija
05. Ivica Novaković 1987 Njemačka
POKUŠAJ OTMICE HRVATA EMIGRANATA
01. Dr. Branko Jelić 1950 Njemačka
02. Franjo Milulić 1979 Francuska
https://--- no links ---/vijesti/hrvatska/ ... vo-797855/
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... 99/919100/
https://komunistickizlocini.net/2017/07 ... -munchenu/