Forum Klix.ba

Grean wrote:

Alfons Kauders wrote:
Kod nas je ta vrsta "desnice" ogranicena na par stotina budala iz BPNP-a, ciji je najveci domet da lijepe naljepnice po banderama. I to su neonacisti, a ne neki autenticni predstavnici "bosnjackog fasizma", vec starog nacionalsocijalizma.

S druge strane, kada neko na Maksimiru drekne "Za Dom!", par desetina hiljada ljudi drekne "Spremni!"

Samo budala, i to zlonamjerna, to dvoje moze izjednaciti.

A ni bradonje nisu "bosnjacki fasisti" jer su islamisti, odnosno furaju klerofasizam koji nema veze s Bosnom i Bosnjacima (osim sto bradonje Bosnu i Bosnjake vide kao smrtne neprijatelje)

Nemoj ih podcjenjivati, ipak su pilali stub na Zlatistu.

Inace, meni je interesantan taj srpski revizionizam i slika o njima samim kao ultimatnim antifasistima. Sinoc udarili po Cicku zbog utakmice u Osijeku a nema mjesec dana da je cijela dvorana zajedno sa Djokovicem pjevala "svud su straze, svud su straze". Naravno, za njih to nema veze sa fasizmom, oni su imuni na to a Draza je bio antifasista i borac za slobodu.

VjecitiStudent wrote:Nije kod mainstream Bošnjaka uopće fašizam problem, koliko podatni oportunizam bilo kom obliku moći, pogotovo kad se združi sa novcem, koji im upliva na teren.

GeeTnT wrote:

VjecitiStudent wrote:Nije kod mainstream Bošnjaka uopće fašizam problem, koliko podatni oportunizam bilo kom obliku moći, pogotovo kad se združi sa novcem, koji im upliva na teren.

...ako fasizam nije problem, onda je podatni oportunizam i novac... jbt...ti si sad opleo sve Bosnjake flasom kao Almir...oprostio bih ti taj udarac da si napusen bio, jer si mozda bio u "kobra modu", ali mi se ipak cini da je sustina tvog i inih problema opterecenost bosnjackim novcanikom.

Inace, protiv ove rasprave nemam nista, samo bi bilo dobro da u teren ulete i fasisti iz redova Bosnjaka...a nesto ih nema....

VjecitiStudent wrote:Zar ikad spomenuh fašizam?
Ali lizanje skutova moći je sveprisutno ...

VjecitiStudent wrote:Zar ikad spomenuh fašizam?
Ali lizanje skutova moći je sveprisutno ...

VjecitiStudent wrote:Nije kod mainstream Bošnjaka uopće fašizam problem, koliko podatni oportunizam bilo kom obliku moći, pogotovo kad se združi sa novcem, koji im upliva na teren.

Tokom Drugog svetskog rata je teritorija Bosne i Hercegovine pripala državnoj tvorevini Nezavisnoj Državi Hrvatskoj čije je formiranje, uz podršku Trećeg Rajha, proglasio Slavko Kvaternik 10. aprila 1941. godine [4] . U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je ubrzo po njenom osnivanju započet genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. U cilju sprovođenja politike genocida je stvoren veliki broj koncentracionih logora. Srbi čije koji su činili relativnu većinu stanovnika Bosne i Hercegovine su postali žrtve ove politike genocida. Deo muslimanskog stanovništva se svrstao uz ustaše i učestvovao u vršenju genocida. Pored toga, smišljenim aktivnostima kao što su korišćenje muslimanskih odevnih predmeta tokom vršenja zločina nad Srbima i namernim glasnim oslovljavanjem muslimanskim imenaima su ustaše izazivale sukobe između Srba i muslimana.[5] Ovakvi događaji su uticali na to da muslimani iz Bosne i Hercegovine usvoje čitav niz rezolucija:
Zenička rezolucija
Sarajevska rezolucija
Prijedorska rezolucija
Mostarska rezolucija
Banjalučka rezolucija
Tuzlanska rezolucija
Bjeljinska rezolucija
Trebinjska rezolucija

SARAJEVSKA REZOLUCIJA El-HIDAJE

Potpisani muslimani, razmotrivši teško stanje u kome se danas nalaze muslimani Bosne i Hercegovine i uočivši da se to stanje iz dana u dan pogoršava, osjetili su se, i kao pripadnici svoje uzvišene vjere islama i kao ljudi, dužnim da na prijedlog Glavnog odbora El-Hidaje, organizacije ilmije (muslimanskog svećenstva), konstatiraju sljedeće činjenice i da zatraže lijeka nevoljama u kojima se nalaze.

1. Stanje muslimana u Bosni i Hercegovini je danas vrlo teško. Neće biti pretjerano ako reknemo, da u svojoj povijesti muslimani ovih krajeva nisu doživili težih časova. U akcijama, koje poduzimaju neodgovorni elementi i pobunjeni Srbi, stradaju u najvećoj većini muslimani. To s toga, što su najviše izmješani nezaštićeni muslimani sa grčko-istočnjacima u ovim krajevima, pa uzbunjeni Srbi nepromišljeno napadaju onog, tko im je najbliži. U ovim nastalim neredima strada mirno građanstvo i nedužni ljudi; strada na desetke tisuća golih života i propada sav imetak; sela se pale, stanovnici prisiljeni da bježe i sele, svakim danom se zbjegavaju u veće gradove bez igdje išta. Na tisuće siročadi, ostalih bez svojih roditelja, vape za pomoć i potucaju se tražeći zaštite. Konstatirajući ovo ističemo, da ovo nisu žrtve, koje su rodoljubi dužni podnijeti za svoju grudu, nego je ovo opći nered, koji se sve više širi i vodi propasti muslimana Bosne i Hercegovine. Pored svakodnevnih vapaja sa raznih strana da se ovome stane na kraj, i pored raznih utješljivih izjava od strane odgovornih čimbenika, stanje se ne popravlja, nego se svakim danom pogoršava i ugrožava i one krajeve, koji nisu do sada direktno pogođeni istaknutim nevoljama. Što je još najgore poduzimani su i poduzimaju se od strane pojedinih vlasti takvi potezi, koji samo više izazivaju oštre raekcije pobunjenika, pa je na taj način bijedno i nezaštićeno stanovništvo još više nedužno izloženo stradanjima. Sve ovo podrmava svako uvjerenje u sigurnost i daje povoda da se na temelju samoga toka činjenica, a nešto možda i propagandom neodgovornih elemenata, stvara u širokim i neupućenim slojevima uvjerenje, da je ovo sistem, koji se smišljeno provodi.

2. Mnogi katolici, svjesno, za sva nedjela koja su provedena u posljednje vrijeme, bacaju odgovornost na muslimane i predstavljaju sve događaje međusob­nim razračunavanjima između muslimana i grčko-istočnjaka. Tako isto mišljenje imaju i neki grčko-istoćnjaci u pogledu odgovornosti muslimana. Kad se stvari međutim pravilnije i izbližeg upoznaju, vidi se da muslimani nisu krivi i zato oni to nabacivanje najenergičnije od sebe odbijaju. Činjenica, što među počiniteljima raznih zlodjela ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne može krivicu i odgovor­nost baciti na muslimane. Muslimani su se i ranije ograđivali od ovih zlodjela koja su provođena, te je u rezoluciji, donesenoj na glavnoj godišnjoj skupštini "El-Hidaje", organizacije ilmijje, održanoj 14. VIII o.g. unesena i ova tačka: 4/ Sa bolom u duši i dubokom sućuti sjećamo se svih onih muslimanskih žrtava, koje nedužno padoše u nemirima, koji se ovih dana mjestimično događaju. Osuđujemo sve one pojedince muslimane, koji su na svoju ruku sa svoje strane napravili bilo kakav ispad i učinili kakvo nasilje. Konstatiramo, da su tako što mogli učiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, čiju ljagu odbijamo od sebe i od svih muslimana. Pozivamo sve muslimane, da se u duhu visokih uputa svoje vjere islama i u interesu države, strogo klone svih zlodjela. Molimo državne vlasti, da što prije zavedu zakonsku sigurnost u svim karajevima, ne dozvoljavajući da se što bilo učini na svoju ruku, kako ne bi nevini ljudi stradali." I mi sada konstatiramo da je zlodjela mogao činiti samo ološ i kriminalni tipovi, kojih ima u savkoj zajednici. Konstatiramo i to, da ni oni nisu to od sebe činili, dok im nije dato oružje, uniforma, ovlašćenje, a često puta i naredbe. S toga ni u kom slučaju za ta zlodjela ne snose muslimani odgovornost, niti su im oni incijatori. Konstatiramo i to, da su u svrhu, da se odgovornost za nedjela obori na muslimane, izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime, oblačili su fes, koji je zaveden kao uniforma sve bosanske vojske, nemuslimanima vršeći razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali međusobno i muslimanskim imenima. Muslimani nisu nikom spremali ni mislili nikakva zla, što najbolje potvrđuje činjenica, da su svi muslimani, bivši jugoslovnski vojnici, odmah nakon rata predali vojno oružje. Muslimani su i u svojoj prošlosti za vrijeme Turske, kad su bili jedini gospodari, tolerisali bez razlike sve vjere i nikom nisu zuluma činili. S toga se ne mogu ni danas muslimani predstavljati incijatorima zločina i onima, koji ne trpe grčko-istočnjake, i izazivaju sve nerede, kao što to neki namjerno čine.

3. U ovakvim teškim prilikama pojavljuje se i netrpeljivost prema islamu od nekih katolika. To se odražava u pisanju, u privatnim i javnim govorima i nejednakom postupku prema katoličkoj i islamskoj vjeri. To se sve pojavljuje pored raznih izjava sa najviših mjesta, u kojima se govori o jednakosti i ravnopravnosti obiju vjera. Ove naše konstatacije spremni smo uvijek potvrditi konkretnim primjerima.



Nakon ovih konstatacija tražimo od svih odgovornih čimbenika i svih muslimanskih vjerskih i političkih predstav­nika, da se zauzmu na svim nadležnim mjestima:

1. da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ma kakvih razlika;

2. da se nevini svijet stvarno zaštiti jačom vojnom obranom;

3. da se u buduće ne dozvoli, da se poduzimaju ma kakve akcije, koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu;

4. da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstrožije kazne prema zakonu, kao i oni, koji su ovakva zlodjela naređivali ili za njih dali mogućnost;

5. da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska;

6. da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najstrožije kazne oni, koji u ovom pogledu naprave kakav bilo dokazan izgred;

7. da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima, koji su nedužno postradali u ovim neredima.

Sarajevo, na 18. oktobra 1941. godine.


Slijede potpisi:

1. Hadži Mehmed Handžić, predsjednik "El-Hidaje"

2. Muhamed Pašić, ravnatelj Šerijatske gimnazije

3. Mustafa Varešanović, džematski imam grada Sarajeva i predsjednik Udruženja džematskih imama

4. Hfz. Hasib Fazlić, predsjednik Muallimskog udruženja

5. Ahmed Burek, ravnatelj Gazi Husrevbegove medrese

6. Dr. Šaćir Sikirić, rektor Više islamske šerijatsko-teološke škole

7. Tajib Saračević, ravnatelj Niže okružne medrese

8. Mesihović Šaćir, član Ulema-medžlisa u miru

9. Mahmud Bahtijarević, član Ulema medžlisa u miru

10. Ibrahim Čadordžić, predsjednik Kotarskog v.m. povjerenstva u Sarajevu i predsjednik Udruženja šerijatskih sudaca

11. Dr. Hazim Muftić, ravnatelj vakufa

12. Dr. Kasim Turković, član bivšeg vakufsko-mearifskog sabora

13. Edhem Mulabdić, predsjednik Narodne Uzdanice

14. Mehmed Ali Ćerimović

15. Hafiz Muhamed Pandža, član Uleme medžlisa

16. Hafiz Ibrahim Riđanović, član Ulema medžlisa

17. H. Alija Aganović, član Ulema medžHsa

18. Abdulah Dervišević, muderis i predsjednik kotarskog odbora "El-Hidaje" u Sarajevu

19. Ešref Berberović, predsjednik muslimanskog društva "Trezvenost"

20. Edhem Ćejvanija, predsjednik "Hurijeta"

21. Selim Džino, član Glavnog odbora "Merhameta"

22. H. Mustafa Merhemić, predsjednik Udruženja bivših zemljoposjednika

23. Kasim Dobrača, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

24. Hafiz Ramiz Jusufović, tajnik Imamsko-mualimskog udruženja

25. Mehmed Mujezinović, tajnik Glavnog odbora "El-Hidaje"

26. H. Hafiz Ibrahim Redžić, šerijatski sudac u miru

27. Faik Musakadić, predsjednik muslimanskog društva "Bratstvo"

28. Muhamed Hazim Tulić, profesor

29. Ahmed Tuzlić, suplent

30. Salim Ćatić, profesor, tajnik Narodne Uzdanice

31. Kapidžić Hamdija, profesor

32. Trebinjac Hfz. Ibrahim, suplent

33. Mustafa Drljević, profesor

34. Ćazim Nožić, profesor

35. Bajraktarević Mahmud, profesor

36. Nedim Filipović, suplent

37. Derviš M. Korkut, kustos Zemaljskog muzeja

38. Ahmed Kasumović, profesor

39. Besim Korkut, profesor

40. Dr. Behaudin Salihagić, sudac

41. Bekir Omersoftić, zamjenik državnog tužitelja

42. Osman Sokolović, tajnik Trg. Obrtne komore u miru

43. Hadžijahić Hafiz Džemaludin, irnam i hatib Careve džamije

44. Mujezinović Hafiz Mustafa, nastavnik Ženske med­rese

45. Abdulah Fočak, upravitelj mekteba

46. Dr. Vejsil Bičakčić, glavni liječnik OUZUR-a i pred­stavnik društva "El-Kamer"

47. Fejzulah Hadžibajrić, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

48. Husejn Đozo, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

49. Muhamed Fočak, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

50. Hafiz Akif Handžić, irnam Državne bolnice

51. Hafiz Ibrahim Proho, upravitelj mekteba

52. Mahmud Traljić, student

53. Halid Čaušević, student

54. Kemal Čaušević, student

55. Hazim Šabanović, publicista

56. M. Sejid Prašo, student

57. Hasan Bajraktarević, student

58. Skaka Ahmed, vjeroučitelj

59. Bukvić Kasim, student

60. Asim Hadžišabanović, industrijalac

61. Mulić Abdulah, učitelj

62. Husein Kadić, posjednik

63. Mehmed Šahinagić, posjednik

64. Ing. Asim Šeremet, viši poljoprivredni savjetnik u rniru

65. Ahmed Mešinović, trgovac

66. Edhem Fočo,trgovac

67. Asim Arslanagić, trgovac

68. Sulejman Gorušnović, trgovac

69. Sulejman Muhasilović, trgovac

70. Mehmed Kučukalić, trgovac

71. Uzeir Hadžihasanović, trgovac

72. Hamdija Zulfikarpašić, trgovac

73. Jusuf Čengić, trgovac

74. Salih Fočo, trgovac

75. Mustafa Bičakčić, trgovac

76. Šerif Vranić, trgovac

77. Derviš Atić, industrijalac

78. Mustafa Softić,

79. Hamdija Mujičić,

80. Hašim Skopljak,

81. Hafiz Omer Mušić, nastavnik

82. Salem Muharemagić,

83. H. Hasan Nezirhodžić, trgovac

84. Hamdija Delić, trgovac

85. Muhamed Kemura, trgovac

86. Ismet Njemčević, trgovac

87. Ahmed Tabaković, trgovac

88. Fejzulah H. Šabanović, industrijalac

89. Edhem Bičakčić, biv. ravnatelj Grad. šted.

90. Nanić Muhamed, industrijalac

91. Edhem Đulizarević, obrtnik

92. Ismet Sulejmanović, obrtnik

93. Hamdija Đukić, trgovac

94. Ahmed Tufo, trgovac

95. Skaka Abdulah, obrtnik

96. Hasan Zulfikarpašić, trgovac

97. Dr. Asim Musakadić, liječnik

98. Hasan O. Užičanin, obrtnik

99. Dr. Husein Mašić, sudac

100. Repovac Naših, sudac

101. Dr. Muhamed Kulenović, predsjednik Sudbenog stola Sarajevo

102. Osman Sikirić, vijećnik banskog stola u Sarajevu

103. Muhamedbeg Fidahić, vijećnik Vrhovnog suda, Sara­jevo

104. Osman Forto, šerijatski sudac

105. Munir Tarabar, vježbenik šerijatskog suda

106. Kulenović Hafiz Sulejman, šerijatski sudac

107. Omerhodžić Osman, šerijatski sudac

108. Ahmed Selimović, šerijatski sudac

oridjidji wrote: Danas nam ti isti zabranjuju prava po jednom dijelu nase drzave i osporavaju ime jeziku, te daju imena skolama i studentskim domovima po potvrdjenim ratnim zlocincima.

asurbanipal wrote:

oridjidji wrote: Danas nam ti isti zabranjuju prava po jednom dijelu nase drzave i osporavaju ime jeziku, te daju imena skolama i studentskim domovima po potvrdjenim ratnim zlocincima.

I ko im je omogućio da to rade ? Ni tvoj ni moj otac se nisu borili za takvu državu. Očito, da nekima ovakva kakva je odgovara.

hAZNADAR wrote:
Zanemaruje se cinjenjica da Bosna nije sapatom pala, i da su Bosnjaci dizali brojne bune u osmanskom carstvu i pokusali autonomiju i samostalnost za Husein kapetana. Zanemaruje se cinjenica da su se jedini oruzano i organizovano suprotstavili austrijskim okupacionim trupama. Zanemaruje cinjenica da u WWII nisu imali uopce svoju politiku vec su ucestvovali u svim ostalim - bili su i u partizanima, i u ustasama i u cetnicima, i u SS,...

hAZNADAR wrote:Kada vidim ovdje salonce koji kontinuirano postira srpsku mitomaniju i kontekste - mogu da razumijem da je u pitanju interes, jer osobe tog mentalnog sklopa i te misije imaju cilj sa time. Asurbanipala dozivljavam kao jednog od takvih. Podsjecam - lik kojeg je Bata nahvalio da je dobar istoricar, pametan, strucnjak,... a meni pripisao mitomaniju za stvari koje stoje u nasim udzbenicima. Ovdje se pod pojmom fasizam postira NDH politika vrbovanja topovskog mesa i dijela Bosnjaka koji su tome pristupili. A nigdje partizana Bosnjaka, nigdje rezolucija protiv ustaskih zlocina,... i sto je najbitnije - Bosnjaci danas nisu rehabilitovali svoje u ustasama za razliku od nekih koji su svoje fasiste rehabilitovali.

Bošnjaci i Narodnooslobodilački pokret


http://behar.hr/bosnjaci-i-narodnooslobodilacki-pokret/

muha_sa wrote:ima li medj Bošnjacima neko ko nije fašist

jel vam sad lakše

asurbanipal wrote:

oridjidji wrote: Danas nam ti isti zabranjuju prava po jednom dijelu nase drzave i osporavaju ime jeziku, te daju imena skolama i studentskim domovima po potvrdjenim ratnim zlocincima.

I ko im je omogućio da to rade ? Ni tvoj ni moj otac se nisu borili za takvu državu. Očito, da nekima ovakva kakva je odgovara.

GeeTnT wrote:

asurbanipal wrote:

oridjidji wrote: Danas nam ti isti zabranjuju prava po jednom dijelu nase drzave i osporavaju ime jeziku, te daju imena skolama i studentskim domovima po potvrdjenim ratnim zlocincima.

I ko im je omogućio da to rade ? Ni tvoj ni moj otac se nisu borili za takvu državu. Očito, da nekima ovakva kakva je odgovara.

.....a vi ste daleko bolja generacija od vasih oceva...deder napravite bolju drzavu.

It_is_a_Leclerc wrote:Tvoje pisanje je klasicni fasizam. Tako se i Mladic u Srebrenici svetio za bunu protiv dahija. Jednakom mjerom

asurbanipal wrote: ... Jedan dobar dio pravoslavnog stanovništva i manji dio katoličkog, zajedno sa muslimanima pružili su otpor zaposjedanju BiH od strane A-U vojske, 1878. godine. O tome možeš naći dosta historijskih izvora, a preporučio bih ti i roman od Rešada Kadića - Hadži Lojo. Također vrlo dobar vid saradnje i koordinacije u otporu novim A-U vlastima pokazali su zajedno pravoslavci i muslimani u Hercegovačkom ustanku 1882. godine. ...

asurbanipal wrote:

Netačno. Jedan dobar dio pravoslavnog stanovništva i manji dio katoličkog, zajedno sa muslimanima pružili su otpor zaposjedanju BiH od strane A-U vojske, 1878. godine. O tome možeš naći dosta historijskih izvora, a preporučio bih ti i roman od Rešada Kadića - Hadži Lojo. Također vrlo dobar vid saradnje i koordinacije u otporu novim A-U vlastima pokazali su zajedno pravoslavci i muslimani u Hercegovačkom ustanku 1882. godine. Ovaj ustanak poznat je još i kao Druga nevesinjska puška i Uloški ustanak. Povod za dizanje ustanka bilo je donošenje tzv. Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu u novembru 1881. kojim se proglašava vojna obaveza (regrutacija) za sve umno i tjelesno sposobne muškarce koji navrše 20 godina starosti. Zakonu su se suprotstavili hercegovački Bošnjaci i Srbi. Tu se mogu istači imena poput Salih-age Forte, Ahmeta Dedovića Japalaka, Omera Šačića, Ibrage Tanovića, vojvode Petra Radovića, Pere Tunguza, itd. Ustanak je pozdravljen i u Crnoj Gori, a Knjaz Nikola odobrio je da se Forti, njegovim sinovima, te Pobriću i bajraktaru Salihu Loliću, daje jedan dukat dnevno za izdržavanje. O ovome imaš dosta literature, a istakao bih svakako rad od Hamdije Kapidžića...

Budući da mi iz ne znam kojeg razloga prišivaš etiketu "salonca" (osim ako ti pod "salonstvom" ne podrazumijevaš iznošenje suhih postulata i činjenica) i virtualnog mitomana, ne bih htio da ostanem nedorečen. Vođen postulatima Polibija (oko 210. - 120. god.p.n.e.) i Lukiana (oko 125. - oko 180. god.) moj cilj, kao što ti uzaludno spominješ, nije bio nikakvo "salonstvo i mitomanija" već ukazivanje na greške, loše pojave i anomalije koje su dešavale ili se dešavaju bošnjačkom korpusu, kojem između ostalog, i sam pripadam. Kao što se vidi iz gornjih priloga, u fokusu je odnos određenog dijela bošnjačke (tada muslimanske) elite prema NDH vlastima, i oni ne predstavljaju nikakvo "vrbovano topovsko meso", nego su, kao što se vidi iz priloženog, svjesno pozdravili dolazak "nove vlasti" držeći panegirike po centralnim trgovima i džamijama i salutirajući Poglavniku. Vrbovanje se može samo koristiti kada su u pitanju narodne mase, kao što je to bilo prilikom pljačkanja i skrnavljenja jevrejskog hrama tj. sinagoge. Svakako, postojao je i dio elite koji je odmah na početku pružao otpor, ali su "na vrijeme uklonjeni", a dobar dio kritične mase se priključio partizanskom pokretu. O odnosu sarajevske elite i naroda prema Jevrejima, o onima koji su vršili progone, ali i pomagali svojim sugrađanima, toplo bih preporučio knjigu od Esther Gitman pod nazivom When courage prevailed. Ona je inače stručnjak za holokaust na području Jugoslavije s posebnim fokusom na NDH. Rođena je u Sarajevu, a zajedno sa porodicom je preživjela holokaust uz pomoć ljudi koji nisu bili židovi. Jedina stavka u kojoj se s njom ne bih složio je oko uloge Stepinca (prepopručio bih o njemu radove od Branka Petranovića, Goldsteina i Alekse Benigrara). Što se tiče druge strane i onih koji su na vrijeme prepoznali o kakvom se zlu radi imaš dosta finih naučnih radova i literature:

Bošnjaci i Narodnooslobodilački pokret


http://behar.hr/bosnjaci-i-narodnooslobodilacki-pokret/

Danas se nažalost, kroz obračun sa komunističkom ideologijom, kojoj su između ostalog pripadali i mnogi iz muslimanskog miljea, nastoji minimizirati antifašistička uloga partizanskog pokreta, od strane pojedinih pseudoznanstvenika i minderpuza poput Alispahića ili npr. Latića. Tako imamo stavove kako su partizanske jedinice izvršile pokolj 6. aprila 1945. nad građanima, mahom muslimanima Sarajeva (spominju se cifre od 3000 - 4.000 pobijenih) pozivajući se na svježe humke, iako se po mišljenju prof. Husnije Kamberovića radi najvjerovatnije o humkama u koje su zakopane žrtve iz Alipašinog logora, koje su oboljele od tifusa, a veliki broj humki je nastao i nakon ustaških likvidacija nad građanima Sarajeva u zadnjim danima njihove vlasti. Ne isključuju se ni likvidacije vršene od strane partizana, ali ne u tako velikom broju kao što se želi predstaviti...

sinuhe wrote:Kakve veze ovo ima sa Drugim svjetskim ratom. Ako se Srbi sjete svoga antifasizma hoce li biti veci antifasisti od Bosnjaka?

hAZNADAR wrote: Svi ti argumenti su samo izdvojeni konteksti koji cak ni sami po sebi nista ne dokazuju. To rade uglavnom mitomani jer zele da je tako ili ne mogu drugacije od postavljenog sablona.

Bošnjaci i fašizam


http://www.tacno.net/kolumna/bosnjaci-i-fasizam/