Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[piupiu]

htjedoh nesto kvotati.
a ne mogu probrati. jedino da ti citav post... kvotam.

... zar nisu fenomenalni? Koja poetika i filozofija života ... iz naroda.

[hadzinicasa]

htjedoh nesto kvotati.
a ne mogu probrati. jedino da ti citav post... kvotam.

... zar nisu fenomenalni? Koja poetika i filozofija života ... iz naroda.

i koje emocije, svevremenske, pitome, ljudske, iste kao danas....
fantasticno.

[broj dva]

htjedoh nesto kvotati.
a ne mogu probrati. jedino da ti citav post... kvotam.

... zar nisu fenomenalni? Koja poetika i filozofija života ... iz naroda.

-------
Daju utisak da su kulturniji, obrazovaniji i definitvno vise poetski i filozofski nastrojeni nego mi danas.
Na 17 nacina znao ljubit a sad kamen grize...i koje je razocarenje za oblak kada postane voda...
Mocno nema sta.

[asurbanipal]

htjedoh nesto kvotati.
a ne mogu probrati. jedino da ti citav post... kvotam.

... zar nisu fenomenalni? Koja poetika i filozofija života ... iz naroda.

Fakat

Ima ih dosta u knjizi od Alojza Benca...

Još jednom

[hadzinicasa]

htjedoh nesto kvotati.
a ne mogu probrati. jedino da ti citav post... kvotam.

... zar nisu fenomenalni? Koja poetika i filozofija života ... iz naroda.

-------
Daju utisak da su kulturniji, obrazovaniji i definitvno vise poetski i filozofski nastrojeni nego mi danas.
Na 17 nacina znao ljubit a sad kamen grize...i koje je razocarenje za oblak kada postane voda...
Mocno nema sta.

ta dva epitafa su i mene stresla

i onaj poljubac sto mu ne dade, dala bi... pa da i nebo pukne. i onaj sto nakon sinove smrti ravna racune... s Bogom i sam ce pred njega bez straha.
i onaj sto zna da svi sto lete... slete i nista nije dovijeka, pa ni njegov strah pod kamenom... i onaj sto bi se brojnom djecom vremenu izrugivao.. i onaj sto nije ni od cega drugog umro, vec sto se ona njemu obecala, a za drugog posla...

pa sve i jedan zapravo, kako rekoh. ne mogu cak ni pokusati verbalizirati osjecaj(e) dok citam.

[asurbanipal]

htjedoh nesto kvotati.
a ne mogu probrati. jedino da ti citav post... kvotam.

... zar nisu fenomenalni? Koja poetika i filozofija života ... iz naroda.

-------
Daju utisak da su kulturniji, obrazovaniji i definitvno vise poetski i filozofski nastrojeni nego mi danas.
Na 17 nacina znao ljubit a sad kamen grize...i koje je razocarenje za oblak kada postane voda...
Mocno nema sta.

Martin Lings, da li u svojoj knjizi Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja ili nekoj drugoj, hele neise, navodi da su prijašnji ljudi znali za Boga, da su imali spoznaju, bili "s Bogom", pa se vjerovatno i to može povezati sa dubinom, filozofijom, rekao bih čak i unverzalnošću ovih poruka sa stećaka. Tome odgovara i jedan od meni dražih grčkih mitova o pet ljudskih vijekova...Najbolje je biljo Zlatno doba, Zlatna generacija, a najgori su ljudi zadnjeg, Željeznog doba...

[piupiu]

A, tek imena!!!

Toloje
Hlapac Tihmilić
Ahmat Stuk
Čeprnja Dobrogost od Hotjena Žunovog sina sin
Prehten Kuklec
Asta, Bogčina Zlušića kšći
Sulduk
Rastudije Prvonjeg
Veseoko Kukulamovic - ko li se s njim šprdao ...
Borgčin Radinić
Radača
Ljuben Dragota
Stanac Godinov sin
Sipara
Ljubljen Miotoš

... pa, kako opisuju život - nije ga ubila zima, ni odnio vir, ni rastrgla šumska životinja, niti je umro od strijele, sjekire i koplja, već od ljubavi.

... ne prevrći biljeg jer će nada postati iluzija i trepnja ...

Poetski genij srednjovjekvnog naroda Bosne kojeg su trgale životinje ...

[piupiu]

-------
Daju utisak da su kulturniji, obrazovaniji i definitvno vise poetski i filozofski nastrojeni nego mi danas.
Na 17 nacina znao ljubit a sad kamen grize...i koje je razocarenje za oblak kada postane voda...
Mocno nema sta.

Martin Lings, da li u svojoj knjizi Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja ili nekoj drugoj, hele neise, navodi da su prijašnji ljudi znali za Boga, da su imali spoznaju, bili "s Bogom", pa se vjerovatno i to može povezati sa dubinom, filozofijom, rekao bih čak i unverzalnošću ovih poruka sa stećaka. Tome odgovara i jedan od meni dražih grčkih mitova o pet ljudskih vijekova...Najbolje je biljo Zlatno doba, Zlatna generacija, a najgori su ljudi zadnjeg, Željeznog doba...

Ta poetika i folozofija vjerovatno imaju veze i sa načinom života. Nisu bili pismeni, nisu imali knjige za čitati, ni TV za zaglupljivati se, život je bio opstanak, zajednica, ljudi, priroda, rat, vatra, rodjenja, smrti, razgovori i ono što se dešava u glavi.

[petunija]

-------
Daju utisak da su kulturniji, obrazovaniji i definitvno vise poetski i filozofski nastrojeni nego mi danas.
Na 17 nacina znao ljubit a sad kamen grize...i koje je razocarenje za oblak kada postane voda...
Mocno nema sta.

Martin Lings, da li u svojoj knjizi Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja ili nekoj drugoj, hele neise, navodi da su prijašnji ljudi znali za Boga, da su imali spoznaju, bili "s Bogom", pa se vjerovatno i to može povezati sa dubinom, filozofijom, rekao bih čak i unverzalnošću ovih poruka sa stećaka. Tome odgovara i jedan od meni dražih grčkih mitova o pet ljudskih vijekova...Najbolje je biljo Zlatno doba, Zlatna generacija, a najgori su ljudi zadnjeg, Željeznog doba...

Ta poetika i folozofija vjerovatno imaju veze i sa načinom života. Nisu bili pismeni, nisu imali knjige za čitati, ni TV za zaglupljivati se, život je bio opstanak, zajednica, ljudi, priroda, rat, vatra, rodjenja, smrti, razgovori i ono što se dešava u glavi.

[hadzinicasa]

-------
Daju utisak da su kulturniji, obrazovaniji i definitvno vise poetski i filozofski nastrojeni nego mi danas.
Na 17 nacina znao ljubit a sad kamen grize...i koje je razocarenje za oblak kada postane voda...
Mocno nema sta.

Martin Lings, da li u svojoj knjizi Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja ili nekoj drugoj, hele neise, navodi da su prijašnji ljudi znali za Boga, da su imali spoznaju, bili "s Bogom", pa se vjerovatno i to može povezati sa dubinom, filozofijom, rekao bih čak i unverzalnošću ovih poruka sa stećaka. Tome odgovara i jedan od meni dražih grčkih mitova o pet ljudskih vijekova...Najbolje je biljo Zlatno doba, Zlatna generacija, a najgori su ljudi zadnjeg, Željeznog doba...

Ta poetika i folozofija vjerovatno imaju veze i sa načinom života. Nisu bili pismeni, nisu imali knjige za čitati, ni TV za zaglupljivati se, život je bio opstanak, zajednica, ljudi, priroda, rat, vatra, rodjenja, smrti, razgovori i ono što se dešava u glavi.

tacno. neometani vanjskim povrsnim podrazajima, zavirivali u se, u vlastite dubine... i preslikali nam svoju nutrinu rijecima. ostavili u naslijedje.

[John Cleese]

Bra'o kanarinac

Se znamenje kneza Nenca, velikoga kneza bosanskoga, a postavi je sin
njegov knez Muven s Bozijom pomocju i svojih virnih, a s inonom nijednom
inom pomociju nego on sam.
Ti koji protcitas moj kam mozda si hodio do zviezda. I vratio se jer tami
neima nista do ponovo ti sam. Clovek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti
ono tsto nije tcuo, okusti ono tsto nije otkusio, bit tami gdi nie bio, al uvijek i
svagdi samo sebe moze najti ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav ni ubit.
I da ostavih kosti u tujini i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovece, tako da niesi proklet, ne tikaj u me.
legoh 1094. ljeta kad bjese susa, pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me

(Nenad Tanovic, Oblici bosanskih dusa)
http://bhmedia.se/bazar/knjiga/tanovic.pdf

[piupiu]

Bra'o kanarinac

Se znamenje kneza Nenca, velikoga kneza bosanskoga, a postavi je sin
njegov knez Muven s Bozijom pomocju i svojih virnih, a s inonom nijednom
inom pomociju nego on sam.
Ti koji protcitas moj kam mozda si hodio do zviezda. I vratio se jer tami
neima nista do ponovo ti sam. Clovek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti
ono tsto nije tcuo, okusti ono tsto nije otkusio, bit tami gdi nie bio, al uvijek i
svagdi samo sebe moze najti ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav ni ubit.
I da ostavih kosti u tujini i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovece, tako da niesi proklet, ne tikaj u me.
legoh 1094. ljeta kad bjese susa, pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me

(Nenad Tanovic, Oblici bosanskih dusa)
http://bhmedia.se/bazar/knjiga/tanovic.pdf

Ma, bravo Cleese!!!!!

[hadzinicasa]

hvala.

[piupiu]

Martin Lings, da li u svojoj knjizi Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja ili nekoj drugoj, hele neise, navodi da su prijašnji ljudi znali za Boga, da su imali spoznaju, bili "s Bogom", pa se vjerovatno i to može povezati sa dubinom, filozofijom, rekao bih čak i unverzalnošću ovih poruka sa stećaka. Tome odgovara i jedan od meni dražih grčkih mitova o pet ljudskih vijekova...Najbolje je biljo Zlatno doba, Zlatna generacija, a najgori su ljudi zadnjeg, Željeznog doba...

Ta poetika i folozofija vjerovatno imaju veze i sa načinom života. Nisu bili pismeni, nisu imali knjige za čitati, ni TV za zaglupljivati se, život je bio opstanak, zajednica, ljudi, priroda, rat, vatra, rodjenja, smrti, razgovori i ono što se dešava u glavi.

tacno. neometani vanjskim povrsnim podrazajima, zavirivali u se, u vlastite dubine... i preslikali nam svoju nutrinu rijecima. ostavili u naslijedje.

Eh, tako. Postavi taj bileg kojino usijetčeše naši predtci iz svojieh nutrina.

[Chmoljo]

Zmreh i ni mi zal.Tersko mi je tsto ne prejskotcih zijd vrejmena, tsto nejmadoh tri sin i tri tscerji pa da se usestostrujcen vrejmenu izrugujem.

pa čovječe, ovo je genijalno...

ostaje mi da u madnerovom stilu zaključim da je Mak Dizdar bio ka Brega i Dino. obični plagijator



šala, naravno. al' kako ne imati inspiraciju uz ovakve poruke?

[julisiz es grant]

A po čem' znamo da ovo fakat piše na ovom oronulom kamenju, a ne da je neki prethodnik fejbuskovskog miskvotovanja ovo sve izmislio i popisao?

[piupiu]

Zmreh i ni mi zal.Tersko mi je tsto ne prejskotcih zijd vrejmena, tsto nejmadoh tri sin i tri tscerji pa da se usestostrujcen vrejmenu izrugujem.

pa čovječe, ovo je genijalno...

ostaje mi da u madnerovom stilu zaključim da je Mak Dizdar bio ka Brega i Dino. obični plagijator



šala, naravno. al' kako ne imati inspiraciju uz ovakve poruke?

Ama ... više nego genijalno! Moš mislit kako se Mak mučio pišući ... nemoguće je prepisati taj njihov jezik (i vrijeme) kako su ga oni genijalno zapisali i ostavili ... na kamenju!

[Chmoljo]

A po čem' znamo da ovo fakat piše na ovom oronulom kamenju, a ne da je neki prethodnik fejbuskovskog miskvotovanja ovo sve izmislio i popisao?

evo montipajtonovac postavi reference... samo još otići na lokaciju pa provjeriti.

referenca, iako starija od FB-a, nije starija od Balaševića. tako da bi se nekad neki epitaf mogao i njemu pripisati.

[sumirprimus]

A se lezi Sulduk a usice kam otac.

Boze, mir daj snu duse njegove, a Ti i ja poravnajmo ratcune.Vas ste troje u jednome, a ja sam sada sam, ali i sam ne bojim se vas troice.

Ako je nepravda Bozija volja tada je moja sudba biti protiv Boga.

Clovjekov sine ne privali ovi kam sina mojega on je spomen, i nek takav i ostane, Bozije greske.

Za mir moje duse ne pitaj ona svoje smirenje vise ne moze nac ni na ovom ni na onom svjetu.

1135. ljeto

a ti i ja poravnajmo racune. ..

[piupiu]

A po čem' znamo da ovo fakat piše na ovom oronulom kamenju, a ne da je neki prethodnik fejbuskovskog miskvotovanja ovo sve izmislio i popisao?

Pa, recimo, imamo arheologe, historičare, historičare umjetnosti, pa jezika, pa UNESCO, pa Zemaljski Muzej ... stećaka, doduše, ima puno, a natpisa jako malo. Najjednostavnije je za početak pratiti Makov put (evo jedan tekst ispod), a onda se zadati u literaturu https://bs.wikipedia.org/wiki/Alojz_Benac, Bešlagić, Wenzel, Lovrenović ...

O stećcima

Mak Dizdar

Po konciznosti i nekim formalnim osobinama zapisima su slični natpisi, koji se pojavljuju najviše na stećcima, a zatim na crkvenim građevinama, sudačkim stolicama, mauzolejima, kaznenim pločama, itd. I kao što pisac zapisa na marginama svojih ili tuđih knjiga mora u nekoj mjeri da se drži izvjesnih pravila u formiranju rečenice, proporcija i sadržaja zapisa, tako i pisci epigrafa imaju prilično strogo određene formulare, o kojima su morali voditi računa. Naročito je takav slučaj sa nadgrobnim tekstovima – epitafima, što je i razumljivo s obzirom da grobno slovo mora da sadrži dostojanstvo i mjeru u stilu i jeziku zbog bola što valja da ga izrazi. U sadržaju nekih bosanskih i humskih epigrafa ima izvjesnih reminiscencija na stare grčke i latinske natpise, kao i na suvremene im talijanske epitafe, ali se ovdje ne radi o direktnom uticaju tih tekstova, nego o rezultatima koji su proizašli iz istog napora i raspoloženja da se nađe adekvatan tekst motivu iz kojeg bi trebalo da proizađe. Po toj istoj logici stvaralačkog umjetničkog akta našle su se istovjetne ornamentalne realizacije izvjesnih motiva na stećcima i meksičkim lapidarnim spomenicima, te valja odlučno odbiti one pedante koji po svaku cijenu i u svakoj prilici traže uzore na kojima je izraslo domaće stvaralaštvo, nalazeći se uvijek u jednom inferiornom položaju i stanju u odnosu prema svemu što je strano, pa bilo i manje interesantno, čak i mnogo manje orginalno. Lapidarni natpisi počinju obično frazom: A se neka se zna… ili A se leži…, već prema prirodi natpisa. Epitaf u najviše slučajeva obavještava prolaznika, čitaoca, da je pokojnik pokopan na plemenitoj zemlji, ili plemenitoj baštini, ponekad se navede i ime lokacije, a često i ime osobe, obično iz uže porodice pokojnika, koja podiže spomenik. Većina natpisa ne spominje pisca epitafa, ali su neki dijaci smatrali da njihovo djelo ne treba da ostane u tami anonimnosti, te su se potpisivali, obično svojim imenom.

Najveći broj epigrafa ne probija koru i oklop sheme što se nametnula kao obrazac za sve slučajeve. Ali ima priličan broj natpisa koji su rezultat dubokih ličnih emocija i senzacija autora, izazvanih jačinom tragičnosti događaja o kome je trebalo ostaviti svjedočanstvo potomstvu. Ima epigrafa koji svojom konciznošću i misaonošću mogu da zaplijene i kritički raspoloženog čitaoca našeg vremena, a ima i tekstova čiji poetski patos može da zagrije i pravog literarnog sladokusca, čak i onoga koji priznaje samo najmoderniji izraz u umjetnosti. U epitafu BOGČINA, sina STIPKA UGRINOVIĆA, urezanom u stećak u Kotorcu kod Sarajeva, sa savršenom jednostavnošću opisana je zla sudbina mladog pokojnika:

Mlad sa ovog svijeta odoh –
a jedan bijah u majke…

Neizmjerna je tuga utamničenika koji je truhnuo u vlazi i tami blagajske tamnice, podigute ispod zidina dvorske tvrđave humskih knezova, na brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna. U jednom kamenu od miljevine uznik je, možda i samim golim noktima, uspio da ureže svoj bolni i zatomljeni krik:

A ovo pisa Vrsan Kosarić,
sužanj, koji se ne raduje…

Život je čudo, a smrt je zagonetka o kojoj valja voditi računa kao misteriju što nas neminovno grabi. Zato je motiv smrti, kao neminovnosti, najčešće prisutan u mislima ovjekovječenim u kamenu. Ovozemaljski život je tmača, mrak, apsurd, iz kojeg treba što prije izaći, jer je produkt načela zla. Anonim iz Gorice obilježio je svoj grob, nadajući se nekom novom, svjetlijem žiću:

Odar zapisah ja u tmači
i ostavih mudro
Za novi čas…

Ivan Maršić iz zapadnog Huma, jednostavno i bez ironije, bilježi jednu gorku istinu o ljudskoj sudbini, što ju je na kraju svog života kao najdragocjenije iskustvo stekao, predajući ga u vidu poruke onima što dolaze poslije njega:

Dugo na zemlji živjeh ja –
osamdeset i osam ljeta.
A ništa ne ponesoh!…

Jedan žitelj sa Lašve, iz okolice Travnika, reći će to još tiše i dublje:

A ovdje leži Dragaj
na kraju –
ništ…

Radojica Bilić iz Starog sela kod Jajca nije bez taštine podigao sebi biljeg za svoga života, ali njegovo slovo o smrti nosi u sebi iskrenu bol zbog prolaznosti ovog svijeta, i tugu s kojom valja upoznati i druge. Svojoj rodbini, susjedima, namjernicima i putnicima obraća se on, uz pomoć dijaka Veselka Kukulamovića, ovako:

Molju
bratiju
i strine
i neviste,
pristupite
i žalite me…
Jere ćete biti vi
kako jesam ja,
a ja neću biti
kakovi jeste vi!…

Nepoznati patnik iz Goražda na Drini zažalio je za čudima ovog svijeta u kome je čovjek samo privremeno nastanjen, stranac i putnik što je saznao da je samo prošao putevima ispod tajnovitog neba, da bi mogao na kraju tog kratkog i snovitog puta iskreno rezignirati:

Čuždome –
željeti ovoga svijeta…

Daleki i duboki, skoro vanvremenski i vanprostorni uzdah Stipka Radosalića, koji je živio negdje krajem četrnaestog stoljeća u Premilovom polju, dopire iz tame vijekova sve do nas i preko nas, u budućnost iskopanu i za našu neizvjesnost, potresajući sva naša čula i dubeći po svim našim misaonim spekulacijama:

Bože, davno ti sam legao
i vele ti mi je ležati…

Niko nije pošteđen iskušenja i gorčine smrtnog časa, ni ubogi ni uzmožni. Na kamenu kneza TVRDISAVA BRSNIĆA iz Bujakovine stoji uklesano slovo proste istine i neumitne pravde:

Pošten vitez –
ovdje jadan dojde…

Blaga tuga provijava kroz natpis iz Svitave:

Rodih se
u veliku radost,
a umrijeh
u veliku žalost.

Ne samo ironije, nego i pravog crnog humora ima na stećku JURAJA IVANOVIĆA iz srednje Neretve:

A se piše na krstu Jurja:
Da je znati svakomu čoviku.
kako stekoh blago
i š njega –
pogiboh…

Na stećku RADOSAVA MRKŠIĆA iz Miruša u Travuniji izrečena je jedna oštra misao koju teško može bez svetogrđa podnijeti bilo kakav nadgrobnjak. To je osuda smrti poslane od nekoga u kome je otjelovljena nepravda, od sile koja može biti samo opaki, crni i nemilosrdni Bog, zbog koga mogu biti izrečene ovako sarkastično poentirane riječi:

Stah,
Boga moleći,
i zla ne misleći –
i ubi me grom!…

Ali, smrt dolazi ponekad u pravi čas, kao posljedica i zasluga, kao otkupljenje za nepravedno djelo što ga je neko učinio. Ubistvo ne dolikuje pravednom čovjeku, boriti se smije samo u pravednom ratu, u onome koji se vodi protiv rata, protiv zla. U samoodbrani. DABIŽIV DRAŠKOVIĆ kažnjen je u času u kome je odlučio da sudjeluje u nekom krvoproliću, u kome nije trebalo da se nađe:

Kada htjedoh pobiti –
tada i umrijeh…

Život je isprepleten sa tisućama zamki i tajni i u njemu nije lahko prosuditi šta je dobro a šta zlo. Odgovornost sudija je zato tim teža i veća. Ako vrhovni sudija može da pogriješi u procjenama grijeha koje čine ljudske duše, zemaljski suci su tim prije i više skloni zabludama u ocjeni težine prijestupa, o zločinu i kazni, te je time i njihova uloga delikatnija. Vlast na zemlji je kratka i privremena i pred velikim sudištem poslije smrti svi ćemo polagati račune. O toj temi, o sudištima i sucima, izrečena je drevna mudrost na kamenoj sudačkoj stolici u Hodovu:

Pogledaj
ovaj kamen –
Čiji je bio?
Čiji li je sade?
Čiji li neće biti?

Najstarija žarišta lapidarne pismenosti nalazila su se u starom Humu i u središnjoj, banskoj Bosni. Jedan natpis u Humcu na Trebižatu uklesan je u ktitorsku ploču već krajem X ili početkom XI vijeka, a uklesao ga je župan KRSMIR BRETOVIĆ. Nekoliko natpisa iz okolice Trebinja potječu iz sredine i kraja XII vijeka. S kraja istog vijeka sačuvani su natpisi KULINA BANA, sudije GRADIŠE i kaznaca NESPINE u okolici Visokog i Zenice, u centru ondašnje bosanske države. Kao treći centar pismenosti ove vrste može se označiti okolina Vidoške (današnjeg Stoca), u kojoj je prvi epitaf pronađen tek s početkom trinaestog stoljeća, ali se tu razvijala lapidarna epigrafika tokom čitavog srednjeg vijeka da bi svoju kulminaciju dostigla u XV stoljeću. Najveći broj natpisa u ovom području pronađen je u Boljunima, jugozapadno od Radimlje i Stoca, čija nekropola sa svojih dvadesetak natpisa izbija na prvo mjesto na čitavom bosansko-humskom području. Zanimljive oaze tekstova u kamenu postoje također u okolici Blagaja, središta humske vlastele, gdje je prvi natpis, ktitorski, zabilježen već krajem XII vijeka, zatim u dolini Lašve, kojom je nekada vladao tepčija BATALO, te u bosanskom Podrinju, od Foče do Vlasenice i Srebrenice, glavnog rudarskog centra zemlje. U najnovije vrijeme registriran je veći broj epitafa na području srednjovjekovnih župa Usora i Soli, te u Posavini oko Koraja i Bijeljine, što je još jedan novi dokaz o velikom kulturnom uticaju zračenom iz centra i u najudaljenija područja zemlje, pa i u ona u kojima je prisustvo neprijateljski raspoloženih i agresivnih Ugra bilo vrlo često. Najpoznatiji dijaci i kovači koji su pisali i klesali natpise u kamenu jesu: PRODAN i MIOGOST u središnjoj Bosni, VESELKO KUKULAMOVIĆ i VUKAŠIN u području Lašve i Jajca, BRATJEN u Travuniji, SEMORAD, MIOGOST, GRUBAČ i KRILIĆ u okolici Stoca, NIKOLA DRAGOLJEVIĆ i DRAGOJE dijak u Podrinju, UGARAK u Vrhbosni, i drugi, manje ili više danas poznati.

Postavljanje stećaka nastavljeno je jedno vrijeme i u doba turske okupacije, ali sa raspadom i nestankom Crkve bosanske sve više je išezavao i onaj zanimljiv običaj i kult u sepulkralnoj kulturi Bosne. Izvjesni ikonografski motivi i simboli sa stećaka jedno vrijeme su se zadržali na nadgrobnjacima katolika i pravoslavnih koji su nekada pripadali patarenskoj sljedbi, da ubrzo prepuste mjesto pravovjernim oblicima obilježavanja mrtvih. Snažan uticaj stećkovske tradicije naročito dugo se zapažao na muslimanskim nišanima, kako u arhitektonskom oblikovanju tako i u izvjesnim simbolima reljefa, a na nekim su epitafi muslimanskim pokojnicima napisani u potpunoj tradiciji kako u stilu i jeziku tako i u pismu (bosančicom). Takvi spomenici sa starim simbolima mogu se i danas vidjeti na sarajevskim grobljima, kao i u sarajevskoj okolici (Bulozi i drugi). Zato nije nikakav paradoks da se poneki primjerak stećka nađe i danas ne samo u grobljima pravovjernih Hristovih sljedbenika nego i u starim grobištima pristalica Muhammeda, koji je u vrijeme propagande za prelaženje na islam proglašen za onoga što je najavljen u Evanđelju (Indžilu kod muslimana), za patarenskog Paraklita (Utješitelja).

Published with permission from the Mak Dizdar Foundation
Excerpted from Antologija starih bosanskih tekstova (Sarajevo: Alef, 1997)

http://www.spiritofbosnia.org/bs/volume ... s-stecaks/

[Banksy]

Veseoko Kukulamovic - ko li se s njim šprdao ...

Veseoko je bio dijak, pisar, ali i pjesnik.

Na kraju treba spomenuti kovače i dijake koji su u jednu ruku i orginalni pisci, odnosno pjesnici bosanskog književnog jezika: Prodon i Miogost u srednjoj Bosni, Veseoko Kukulamović i Vukašin u području Lašve i Jajca, Bratjen u Travuniji, Semorad, Miogost, Grubač i Krilić u okolini Stoca, Nikola Dragojević i Dragoje u Podrinju, Ugarak u Vrhbosni (današnje Sarajevo), kovač Grubač i dijak Semorad iz druge polovine 15. vijeka iz okoline Stoca – tvorci najautentičnijih stećaka i njihovih epitafa u Radimlji.

Natpisi na stećcima, stari bosanski epitafi, su vrhunska, blistava književnost, izuzetne poetike, emocije i stila, možda i najbolje što je Bosna u tom smislu dala, ikad.
Uvijek je dobro podsjetiti se pravih vrijednosti, hvala ti.

Preporuka: Marko Vego - Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, II, III, IV Sarajevo 1962. - 1970.
https://www.facebook.com/media/set/?set ... 268&type=3
https://www.scribd.com/doc/66934033/Mar ... cegovine-I

[piupiu]

Aaaaa, super, hvala, Banksy!

Al', mislim, stvaaaarnoooo ... Vese(l)oko Kukulamović ... k'o neki lik iz arhevica ...

[Banksy]

Pantelija Ćurguz srednjovjekovne Bosne

Mada, možda je to njima tad bilo kul ime ...

[julisiz es grant]

A po čem' znamo da ovo fakat piše na ovom oronulom kamenju, a ne da je neki prethodnik fejbuskovskog miskvotovanja ovo sve izmislio i popisao?

evo montipajtonovac postavi reference... samo još otići na lokaciju pa provjeriti.

referenca, iako starija od FB-a, nije starija od Balaševića. tako da bi se nekad neki epitaf mogao i njemu pripisati.

Pitanje je više nastalo iz čuđenja kako se ta nesumnjiva poetska nadarenost iscrpljivala na nadgrobnim spomenicima, jer, kako znamo, književnosti srednjovjekovne Bosne mimo stećaka, ako izuzmemo prevode i kompilacije iz vjerskih knjiga, praktično i nema sačuvane.
Da li je to nepisanje poteklo iz istog običajnog obrasca po kojem nisu gradili crkve (u pravom smislu te riječi) i druge velelepne građevine, tj. da li je vjerovatno da su neke umne dosege čuvali samo za smrt a ne za život, a snagu trošili na rješavanje svakodnevnih problema, npr. lov, domaćinstvo, odbranu od brojnih neprijatelja (periodično spaljivanje misionara ) i sl?

[John Cleese]

hvala.

Necu "hvala", hocu cokoladu