esmasaric wrote:klavirdžija wrote:esmasaric wrote:Moja drugarica radi već 2 godine na recepciji u hotelu. I sve bi to i ok bilo, da se odmah u hotelu pored taj posao plati 250km više.
Ima jedan dan, nerijetko se desi da ga i nema, slobodan u sedmici. Nekad obavlja i posao konobara, čistačice... i njoj je i drago, jer ima posao i vjerovatno će ga raditi do kraja života. I uvijek se žali. Sve te gazde imaju iste mentalitete. Da ne govorim o tome da je hotel na odličnoj lokaciji, i puni su skoro uvijek.
Što onda ne pređe u taj hotel kad je tako?
Ima svakakvih robovlasnika, ali koliko sam mogao primjetiti još je više raznoraznih uhljeba, koji bi da su zaposleni al da ne rade. Ili da im se plaća koliko im se ćefne, jerbo su se pojavili na poslu.
Mora da da otkaz na ovom poslu, i da tamo probno radi sedmicu-dvije, koje bi joj bile placene ali niko joj ne garantuje da ce je primiti, a da radi na ovome poslu, i u drugom hotelu je nemoguće, jer mora da smjene uganja. Nije tako lagano, navala je na recepcije jer ne treba faks, samo izgled i ponavljanje jezika.
Ja sam prije 20ak godina radio jedan posao. I dobio prilku da radim drugi. Od 8 do 17 radio na prvom poslu, a od 17 do 22 ili 23 probni rad na drugom poslu. I ponude mi poslije tri sedmice na drugom poslu zaposlenje za stalno.
Naravno, tada se i radno vrijeme i ostalo na drugom poslu "unormalilo". Ovaj rad je pokazao da želim raditi, ni na drugom poslu nisu mislili da bih radio 16 sati dnevno vječito.
Može se dogovoriti u drugom hotelu za smjene. Ja sam ovima drugima rekao da ne želim izgubiti prvi posao ako me oni ne prime. I ljudi prihvatili da je to normalno razmišljanje i dogovorili se kako da organizujemo probni rad.
Ako na to ne pristanu, onda i nisu baš željni da je prime. Bar će joj u startu biti sve jasno.
Ali, nismo svi isti. I ja sam osoba koja ne voli rizik i promjene. Danas ko zna da li bih uradio isto kao što sam prije 20 godina.
Nema u životu garancije nizašta.