Vrlo dobro objašnjeno.izgladnjeli bembi wrote:Poštovano čitateljstvo, obzirom da ne mogu odolit a ne prokomentarišem s vremena na vrijeme tu i tamo neku vijest na ovom svima nam dragom portalu, danas ne mogu a da ne ostavim i komentar povodom date teme u vezi srpskog đenerala Draže Mihailovića.
Ono što je bitno uvijek zanemarivo u bilo kojoj raspravi na ovoj temu, jeste činjenica da je proces za rehabilitaciju Draže Mihailovića isključivo pravno pitanje. Da vam bude jasnije, sud ovdje odlučuje (odlučio) samo o tome da li je Mihailović osuđen po zakonu, ukoliko nije, onda je, jasno, on neosuđivan, i što se zakona tiče nije kriv. Dokumenta o suđenju su nepotpuna, tek godinu dana po njegovoj likvidaciji otpočelo se sa pisanjem nacrta presude, u tri različite varijante od kojih nijedna nije ispunjavala bitne formalno-pravne elemente. Dokumenta o izvršenju smrtne kazne ne postoje, a kada se ima u vidu da nema ni originala presude, strogo pravno gledano, ovdje se radi o ubistvu. Dokazi o saradnji Mihailovića sa Njemcima nisu predstavljeni, a podatke o - navodno - saradnji nisu imali ni zapadni saveznici (SAD i VB). Jedini njegov sastanak za okupatorom, nakon prelaska sovjeta preko Dunava, inicirao je i zahtjevao američki pukovnik Mekdauel. Britanski lord Halifaks u svojoj depeši navodi da je njemački komadant u Beogradu stavio do znanja da bi pristao da izvrši organizovanu predaju svojih snaga generalu Mihailoviću.
Mihailovića su zapadni saveznici rehabilitovali prije nego što je bio osuđen. Ratni predsjednik SAD Hari Truman, na prijedlog glavnokomandujućeg savezničkih snaga na Zapadnom frontu i kasnijeg predsjednika SAD Dvajta Ajzenhauera, odlikovao je đenerala Mihailovića najvišim ordenom koji stranac može dobiti. "General Mihailović i njegove snage, i pored nedovoljnog snadbjevanja, boreći se pod ekstremnim teškoćama, supstancijalno je doprinjeo savezničkom cilju i bio nezaobilazan faktor u postizanju konačne pobjede saveznika", stoji u iskazu američkog predsjednika Trumana.
Izaslanik generala Donovana, šefa glavne američke vojne obavještajne službe, pukovnik Albert Sajc koji Mihailoviću pripisuje posebnu zaslugu što Romel nije usio da uđe u Aleksandriju, i to kako kazuje, zbog Mihailovićevog sjajno vođenog gerilskog rata kojim je uspio da poremeti snadbjevanje Romelovih trupa svojim sabotažama u Moravskoj dolini ka Solunu.
I guvernere Kalifornije Ronald Regan, kasnije američki predsjednik, 1979 piše: "Konačna tragedija Draže Mihailovića ne može da izbriše iz sjećanja njegovu herojsku i često usamljenu borbu protiv dvostruke tiranije koje su savladale njegov narod - nacizma i komunizma. On je zna da totalitarizam, ma pod kojim imenom, predstavlja smrt za slobodu. Na taj način on je postao simbol otpora svima onima u cijelom svijetu koji su bili primorani da se upuštaju u sličnu herojsku i često usamljenu borbu protiv totalitarizma. Mihailović je pripadao Jugoslaviji, njegov duh sada pripada svima onima koji su spremni da se bore za slobodu."
Što se tiče "četnika" koje "vi" muslimani pamtite iz 90ih, uporedite ih analogno sa SPC, predstavljali su dva instrumenta Slobinog režima. Sila Boga ne moli, htjeli se borbu borbu ste i dobili.
Ali ovjde se dobra objašnjenja suočavaju sa glasnim kampanjama a ne sa kontraargumentima. U Sarajevu i Zagrebu mnogo toga komunističkog ne vole, ali vole komunističku "istinu" o četnicima, i to je jako interesantno.
Oni samo vole deklarativno ponavljati kao papagaji o međususjedskim odnosima. Koga oni lažu? 
Od toga nema ništa. Danas je sebi Srbija potpisala smrtnu presudu, i time je njena priča k'a EU završena.