Život i brak bez potomaka?

[_BataZiv_0809]

Ne postoji "opravdan" razlog za imat djecu. Imamo nagon za produženjem vrste, nema se tu šta romantizirati.
Poanta je u tome da i osobe koje ne žele, i one koje žele djecu, se vode osobnim željama i interesima, a zanimljivo je da se uglavnom ovim prvima spočitava sebičnost. A na kraju krajeva, svatko će po tom pitanju učiniti ono što on želi, ono što njemu odgovara, ostvarit će se, odnosno neće, u ulogama koje on želi ili ne želi.
I to je sasvim normalno.
Ja ne osuđujem ni jednu ni drugu stranu. I ja spadam u one koji bi htjeli imati djecu ali ja u potpunosti uviđam da je to do određene mjere sebično i vođeno mojim željama i interesima, ne tepam si da sam nekakav veliki nesebičnjak ili altruist po tom pitanju, ili da sam zbog toga imalo bolja od nekoga tko je odlučio da djecu ne želi. Želim misliti da ću djetetu dati sve što mogu i da ću se svega odreći za sreću tog djeteta, ali opet to će biti moje dijete koje ću svjesno začeti i roditi, pa to mi je onda i obaveza i nitko mi ne treba dati medalju za to.

Bas tako

Ja zelim imati djecu, ali ne u skorijoj buducnosti, jer znam da trenutno nisam spreman za tu odgovornost i obaveze. Iako vec dosta mojih vrsnjaka ima djecu. I sto bi moj izbor losiji od njihovog?

[sha_ba]

C, moj konacan odgovor

Sha ba ti si moj konacan odgovor

provjeri jesi li siguran

[SaraFina]

Postoji li bilo koji opravdan razlog zašto bi ljudi trebali imati djecu po drugi put?

Biološki dakle biti roditelji?

Ako postoji molim dezurne theoretičare da prosvijetle narodne mase

Ja sam u bunilu zbog svog ajmo reći patrijahalno zaostalog stava.

Za današnjim naprednjacima

Ne postoji "opravdan" razlog za imat djecu. Imamo nagon za produženjem vrste, nema se tu šta romantizirati.
Poanta je u tome da i osobe koje ne žele, i one koje žele djecu, se vode osobnim željama i interesima, a zanimljivo je da se uglavnom ovim prvima spočitava sebičnost. A na kraju krajeva, svatko će po tom pitanju učiniti ono što on želi, ono što njemu odgovara, ostvarit će se, odnosno neće, u ulogama koje on želi ili ne želi.
I to je sasvim normalno.
Ja ne osuđujem ni jednu ni drugu stranu. I ja spadam u one koji bi htjeli imati djecu ali ja u potpunosti uviđam da je to do određene mjere sebično i vođeno mojim željama i interesima, ne tepam si da sam nekakav veliki nesebičnjak ili altruist po tom pitanju, ili da sam zbog toga imalo bolja od nekoga tko je odlučio da djecu ne želi. Želim misliti da ću djetetu dati sve što mogu i da ću se svega odreći za sreću tog djeteta, ali opet to će biti moje dijete koje ću svjesno začeti i roditi, pa to mi je onda i obaveza i nitko mi ne treba dati medalju za to.

Pa niko ni ne očekuje medalju za majčinstvo ili ocinstvo. Čiji je to bio stav? A nisam čula ni da neko od ljudi ikad spočitava roditeljima što su ga donijeli na svijet?
Ovdje medjutim na temi trenutno vlada mišljenje da bi to trebala biti neka osnova/temelj budućim generacijama ..


Uglavnom, ako ljudi zbog svoje sebičnosti radjaju djecu onda isto tako ni gest posvojenja nije nesebičan ...
Navela sam i razloge zašto.
Mada riječ posvojenje sama po sebi ima pozitivnu konotaciju, u praksi nije tako.

I nema tu posebne filozofije.

Roditeljstvo sasvim sigurno promijeni čovjeka .. To je neopisiv osjećaj ljubavi i pripadnosti.
Zelje da zastitis i skrbiš za jedno malo biće koje u potpunosti ovisi o tebi.

Meni je to nešto predivno.
Naravno da za sve trebaju uvjeti. I naravno da je briga i odgovornost neuporediva sa bilo čim ..
Ali i vrijedna svakog trenutka.

Jednostavno meni takav stav ne moze biti sebičan ili pogrešan, neki trenutni djir i sl.

Za mene je roditeljstvo odluka koja poništava sve drugo u zivotu.
Od karijere, preko zivotnog stila, navika i sl.



Sad sve ovisi kako ga drugi dozivljavaju ..

[pussysmoke]

.

[sha_ba]

saro draga mak'se

[SaraFina]

A grčevita zelja da se odskoči na bilo koji način od prosječne većine? Pa makar i trenutno, stavovima?
Vapim da se izdignem?

Kompleks više - nize vrijednosti

A ili B ????

Nema potrebe da se izdižeš, niti da odskačeš od prosječne većine. To nije ono što se naziva drugačijim. Pogrešno shvatanje. Bolje bi bilo misliti svojom glavom i donositi odluke na osnovu vlastitog znanja, iskustva, razmišljanja, te prihvatanja i shvatanja znanja drugih ljudi. Treba konstantno provjeravati i testirati svoje stavove. Ono što je ispravno i ne može se drugačije utvrditi. Nisam protiv naslijeđa, bilo koje vrste, ali jesam protiv nedostatka želje da se isto testira, provjerava, kombinuje. Ako je to kompleks, onda sam veoma iskompleksirana osoba.

Misleći svojom glavom došla sam do zaključka da je cilj ovog verbalnog driblinga upravo " izdizanje iz prosječnosti ili mase" kod nekih i to u nedostatku drugih referenci.



I to ne kad ste VI u pitanju.


@Sabo, ne boj se bona

[The Realist]

Šefe, nije prioritet samo "odjeća, pojest i popit", prioritet je i usrećiti dijete, pružit mu pažnju. Izjava je OK. Ne radi se o nesebičnosti, već o prioritetima.

Postoji granica šta je potrebno da se dijete usreći, a šta je dodatno što se pruži djetetu (djeci nije potrebno puno da su sretna, pogotovo ne manjoj djeci)..

Nije izjava OK, jer ja znam zašto to radim i znam da dijete ima više, nego mu je potrebno i to ne radim radi prioriteta, nego zato što to želim (možeš ti reći da je meni prioritet da djetetu još više dam, ali to je opet radi ljubavi koja se osjeća prema djetetu, a iz koje proizilazi nesebičnost).

[SaraFina]

Šefe, nije prioritet samo "odjeća, pojest i popit", prioritet je i usrećiti dijete, pružit mu pažnju. Izjava je OK. Ne radi se o nesebičnosti, već o prioritetima.

Postoji granica šta je potrebno da se dijete usreći, a šta je dodatno što se pruži djetetu (djeci nije potrebno puno da su sretna, pogotovo ne manjoj djeci)..

Nije izjava OK, jer ja znam zašto to radim i znam da dijete ima više, nego mu je potrebno i to ne radim radi prioriteta, nego zato što to želim (možeš ti reći da je meni prioritet da djetetu još više dam, ali to je opet radi ljubavi koja se osjeća prema djetetu, a iz koje proizilazi nesebičnost).

Postoji i dobrovoljna "zrtva"kad je odgoj djece u pitanju.

Ako je osoba spremna svoje zivotne navike, karijeru i općenito zivot podrediti nekome, onda taj stav ne moze nikako se drugačije okarakterizirati nego bezuvjetnom ljubavlju i nesebičnošću.

Ja ne znam koga ću odgojiti u budućnosti ..

Da li ću dobiti natrag ljubav i zahvalnost ali sam spremna na rizik.

Isto vazi i za brak i partnerstvo u zivotu.

Dakle neke reference jednostavno probijaju ono što se uporno nameće.

[pussysmoke]

.

[fatamorgana]

Što ste zapeli oko te djece, pa nisu od zlata,

[bubi_mama]

E sad sam fkt i ja zbunjena
Sta je sad sebicno, a sta nesebicno? Ne zeljeti djecu, usvojiti ili roditi?

[S4mpion]

Šefe, nije prioritet samo "odjeća, pojest i popit", prioritet je i usrećiti dijete, pružit mu pažnju. Izjava je OK. Ne radi se o nesebičnosti, već o prioritetima.

Postoji granica šta je potrebno da se dijete usreći, a šta je dodatno što se pruži djetetu (djeci nije potrebno puno da su sretna, pogotovo ne manjoj djeci)..

Nije izjava OK, jer ja znam zašto to radim i znam da dijete ima više, nego mu je potrebno i to ne radim radi prioriteta, nego zato što to želim (možeš ti reći da je meni prioritet da djetetu još više dam, ali to je opet radi ljubavi koja se osjeća prema djetetu, a iz koje proizilazi nesebičnost).

O ovome ti govorim.
Ono što ti želiš je tvoj prioritet, pa bile to suvišne igračke ili novi laptop, pelene... svejedno je. U svakom slučaju, vodiš se sopstvenim interesima, koji uopšte ne moraju biti loši.

O sebičnosti smo već raspravljali, ljudi koji troše SVOJE pare na SVOJU djecu, ne mogu se baš nesebičnošću izdići iznad drugih, jer čuvaju svoje interese kao i svi ostali.

[Pryda]

Uglavnom, ako ljudi zbog svoje sebičnosti radjaju djecu onda isto tako ni gest posvojenja nije nesebičan ...

Usvajanje djeca nije sebično. Sasvim suprotno. Odlučio si da prihvatiš biće koje je odbačeno od oca i majke (iz različitih razloga, pozitivnih ili negativnih), te da istom priuštiš ono što svako živo biće zaslužuje, toplinu doma, porodicu, ljubav, sigurnost, ispravan odgoj, školovanje, zdravstveno osiguranje, prijatelja... Ukratko, da spasiš život od mnogih negativnih uticaja.
S druge strane, rađanje djece je odluka stvaranja istog, te se istom moraju priuštiti gore navedene stvari.
Ako malo bolje razmislimo, ogromna je razlika u pitanju. Jedno je popraviti nečiji život, a drugo je napraviti život i dati mu ono što se očekuje i ono što je logično.

Kakav to moze biti pozitivan razlog za odbacivanje djece?

[Ridjobrki]

Sad kad malo razmislim, usvajanje djeteta isto zahtijeva neko rađanje iz nekog razloga i neko je garant bio sebičan kad je to dijete rodio. Po logici koja se na temi smatra validnom usvajanje djeteta se hladno može posmatrati kao podržavanje sebičnosti i učešće u njoj. To je jako ružno.

[pussysmoke]

.

[SaraFina]

Uglavnom, ako ljudi zbog svoje sebičnosti radjaju djecu onda isto tako ni gest posvojenja nije nesebičan ...

Usvajanje djeca nije sebično. Sasvim suprotno. Odlučio si da prihvatiš biće koje je odbačeno od oca i majke (iz različitih razloga, pozitivnih ili negativnih), te da istom priuštiš ono što svako živo biće zaslužuje, toplinu doma, porodicu, ljubav, sigurnost, ispravan odgoj, školovanje, zdravstveno osiguranje, prijatelja... Ukratko, da spasiš život od mnogih negativnih uticaja.
S druge strane, rađanje djece je odluka stvaranja istog, te se istom moraju priuštiti gore navedene stvari.
Ako malo bolje razmislimo, ogromna je razlika u pitanju. Jedno je popraviti nečiji život, a drugo je napraviti život i dati mu ono što se očekuje i ono što je logično.

Meni ima sporne tačke.

Razlika izmedju mog i njegovog upisa je u tome što ja pišem o stvavima ljudi bez fige u dzepu. I kao dokaz u prilog mojoj tezi, da napravimo anketu 85% foruma bi se izjasnilo upravo kako sam rekla.

1. svi zele svoje sopstveno potomstvo i 70-80% ljudi će se odlučiti na posvojenje tek kad ispuca sve druge mogućnosti ..
Mislim da 15% ljudi na planeti zemlji smatra da treba svojom odgovornošću ispravljati društvene anomalije za koje ne snose apsolutno krivnju.

Napustiti dijete kao roditelj, iz bilo kog drugog razloga osim smrti je moralno dno.
Ali niko se ne moze i ne treba osjećati odgovornim za počinjene tudje pogrešake.
Zašto bi ja dakle sebi uskratila materinstvo ili neko deseti?
Ako bi imala mogućnosti odgojiti više djece i ukazala se neka takva opcija, sigurna sam da mi ne bi prestavljala problem.
No ovdje se radi o iskljucivosti i serviranju nekih mitova ( laznih ) o posvojiteljima.


2.Posvojitelji su takodje ljudi i većina ih djecu posvaja ako postoji prepreka da imaju svoju biološku. 95% ih se dobrovoljno zarad čovječanstva i društvene dobrobiti ne odriče uloge biološkog roditelja. Obmana je servirati zarad bilo kakvih mozdanih driblinga nešto drugo.


3.kako postoji mogućnost da biološki roditelji omanu u odgoju, tako isto postoji mogućnost da i posvojitelji ne ispune svoje roditeljske duznosti.
To jednostavno ovisi o više faktora a ne nefunkcionalnosti biološke porodice a funkcionslnosti usvojiteljske.


4.Opet po drugi put ističem da uloga posvojitelja kao i uloga bioloških roditelja ponekad nije nesebicna. Samo se moralno i društveno razlikuju. No ako bi tezinu vagala, za usvojitelje bi rekla sljedeće :

Svjedok sam bila mnogim takvim slučajevima ..
U prednosti su uvijek novorodjenčad i manja djeca nad odraslom.
I djeca koja nisu zivjela sa biološkim roditeljima.
Ili su dovoljno mala da se ne sjećaju porodice.
Takodje djeca pa i sa lakšim hendikepima u 5% slučajeva budu posvojena.
Pa molim, ako je dio ljudskog roda toliko nesebičan zašto vrši selekciju?
Prirodno bi bilo da se pomogne znači prvo onim kojima je pomoć najnuznija.
Ja bi tu izdvojila djecu sa hendikepom uvijek.
Medjutim angazman oko takve djece je zrtva bez obzira i ako drzava podrzava takve programe i majke imaju svu socijalnu i finansijsku ( zdravstvenu ) potporu.
Znači, posvojitelji u principu biraju ZAMJENU za vlastito potomstvo.
Djecu u čijem će odrastanju moći formirati njihove navike, karakter i sl. Djecu čije osobine i karakter mogu biti kopija njihovih vlastitih zelja, ciljeva i moralno- društvenih navika.


Zaključak .. Ljudi popravljaju svoje zivote a ne dječije ..

Dakle, nema tu filozofije.

[Matzan]

skontah zato i uLJetih

Sjecas li se kad je Avaz objavio "tuznu" pricu covjeka koji nema nista, a ne moze raditi jer ga bole ledja, a ima 11-tero djece

Oba mi oca!

Ovo uopće nije smiješno!
Čovjek siromašan, ne može plaćati prezervative ili antibebi pilule.
A zbog bola u leđima ne može izvaditi na vrijeme.

[Ridjobrki]

Kakav to moze biti pozitivan razlog za odbacivanje djece?

Ko, gdje i kako govori o odbacivanju djece?
Sve je jasno kao dan.

Jarane, njisma malo tih smiješnih biljčica sa avatara pa organiziraj misli da bar ti znaš šta pišeš ako već ne vidiš šta te fellow diskutant kvota.

[fatamorgana]

skontah zato i uLJetih

Sjecas li se kad je Avaz objavio "tuznu" pricu covjeka koji nema nista, a ne moze raditi jer ga bole ledja, a ima 11-tero djece

Oba mi oca!

Ovo uopće nije smiješno!
Čovjek siromašan, ne može plaćati prezervative ili antibebi pilule.
A zbog bola u leđima ne može izvaditi na vrijeme.

Ko radi taj i griješi!

[Pryda]

Kakav to moze biti pozitivan razlog za odbacivanje djece?

Ko, gdje i kako govori o odbacivanju djece?
Sve je jasno kao dan.

Ti si to napisao

Odlučio si da prihvatiš biće koje je odbačeno od oca i majke (iz različitih razloga, pozitivnih ili negativnih), te da istom priuštiš ono što svako živo biće zaslužuje, toplinu doma, porodicu, ljubav, sigurnost, ispravan odgoj, školovanje, zdravstveno osiguranje, prijatelja... Ukratko, da spasiš život od mnogih negativnih uticaja.

[pussysmoke]

.

[The Realist]

O ovome ti govorim.
Ono što ti želiš je tvoj prioritet, pa bile to suvišne igračke ili novi laptop, pelene... svejedno je. U svakom slučaju, vodiš se sopstvenim interesima, koji uopšte ne moraju biti loši.

O sebičnosti smo već raspravljali, ljudi koji troše SVOJE pare na SVOJU djecu, ne mogu se baš nesebičnošću izdići iznad drugih, jer čuvaju svoje interese kao i svi ostali.

Ako ja uvijek dijete stavim ispred sebe (gdje je opravdano), iako nije nužno, valjda je to nesebičnost, a ne prioritet. U protivnim mislim da se riječ nesebično može izbaciti iz rječnika, jer ne postoji situacija u kojoj se nije prioritet odredio, pa se onda shodno tome djelovalo .

[S4mpion]

O ovome ti govorim.
Ono što ti želiš je tvoj prioritet, pa bile to suvišne igračke ili novi laptop, pelene... svejedno je. U svakom slučaju, vodiš se sopstvenim interesima, koji uopšte ne moraju biti loši.

O sebičnosti smo već raspravljali, ljudi koji troše SVOJE pare na SVOJU djecu, ne mogu se baš nesebičnošću izdići iznad drugih, jer čuvaju svoje interese kao i svi ostali.

Ako ja uvijek dijete stavim ispred sebe (gdje je opravdano), iako nije nužno, valjda je to nesebičnost, a ne prioritet. U protivnim mislim da se riječ nesebično može izbaciti iz rječnika, jer ne postoji situacija u kojoj se nije prioritet odredio, pa se onda shodno tome djelovalo .

Čovjek postaje nesebičan onog trenutka kada počne radit van svog interesa, dakle, kad ga nestane. Ako staviš dijete ispred sebe, to je rezultat tvog interesa, a tvoj lični interes nekome itekako može uljepšat život.

[Pryda]

Dobro, napravio sam previd čitajući nešto drugo uporedo. Može biti "pozitivan" razlog, kada zbod određenih uticaja ljudi koji su mogli, više ne mogu voditi brigu o djetetu, finansijsku ili bilo koju drugu. Da se kvalitet života djeteta ne bi u potpunosti srozao na minimum, valjda ga je bolje dati na usvajanje, pa da bar neko vodi kakvu takvu brigu o njemu.

Izvinjavam se Pryda-i i hvala Ridjobrkom.

np prihvaceno

Samo ja ne mislim tako, ima abortus ako vec nemas nacina da se brines o djetetu. Inace treba to malo zakonski regulisat. Svakom dozvoliti jedno dijete, a svako sljedece da ide na osnovu imovinskog stanja. To se najbolje vidi u tome sto uglavnom sirotinja ima mnogo djece, pa nije bas humano prema djeci koja nisu birala gdje ce se rodit da ispastaju i nemaju osnovne uvjete za zivot

[Ridjobrki]

Dobro, napravio sam previd čitajući nešto drugo uporedo. Može biti "pozitivan" razlog, kada zbod određenih uticaja ljudi koji su mogli, više ne mogu voditi brigu o djetetu, finansijsku ili bilo koju drugu. Da se kvalitet života djeteta ne bi u potpunosti srozao na minimum, valjda ga je bolje dati na usvajanje, pa da bar neko vodi kakvu takvu brigu o njemu.

Izvinjavam se Pryda-i i hvala Ridjobrkom.

Zahvaljujem na uljudnoj komunikaciji, jako to cijenim i ispričavam se na možebitnom lošem tonu svoga posta.

S druge strane, pročitamo li temu i upratimo li brojne teze koje se ne njoj razvijaju možemo zaključiti da je prilično izvjesno da dosta njih veze s vezom nemaju i da predstavljaju poveliku hrpu bullshita.

Ovdje je svjesno i proizvoljno nabacano toliko stvari koje se trebaju odvojeno posmatrati da bole oči od samog čitanja.

Ja nemam toliki interes za temom da bih to pojedinačno sada analizirao i dekonstruirao ali bih - za dobrobit - teme, savjetovao da se malo bude svjesno razlika između potreba, želja i prohtjeva onako generalno a ako se hoće malo bolje porazmisliti onda bi se mogla malo proanalizirati i Maslowljeva hijerarhija potreba, pa i freudijanska podjela na id, ego i super-ego i "raspodjelu nadležnosti" među njima...

Tako da malo prestanemo trpati kruške i jabuke u isti koš pa neku proizvoljno odmjerenu sebičnost miješati sa primarnim porivima, prohtjeve sa potrebama i tak naprej i tak naprej...

Pogledati malo i pojam "homeostaza" kao načelo održanja biološkog sistema isto tako ne bi bilo zgoreg, tako da se ima bistra postavka misli prije nego se počne izražavati i analizirati nešto što je davno izanalizirano, utvrđeno, objašnjeno, nacrtano i obojano.

Mislim da bi to bilo dobro.