Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose

[perfekcionista1]

Hadira je li ovo tvojih ruku djelo ili?? kako god svidja mi se

jest sve moje


hvala ti perfekcionista

pa hajde da ti nadjemo izdavaca sta cekamo, ovo je predivno

"Gledam te, pa ponovo ne vjerujem svojim očima.
JaRabbi, lijep li si, poput elifa.
Evo me i sad ganuta, tražim riječ, da kapne mi sa usana, svjedeno koliko nemušta bila, i tvrda rečenica. Jer, ti znaš, da s tobom sam jedno i od Iskona srođena."

Ima i taj neki duhovni trag u stilu pisanja sto mi se posebno dopada.

[HadiRa]

Hadira je li ovo tvojih ruku djelo ili?? kako god svidja mi se

jest sve moje


hvala ti perfekcionista

pa hajde da ti nadjemo izdavaca sta cekamo, ovo je predivno

"Gledam te, pa ponovo ne vjerujem svojim očima.
JaRabbi, lijep li si, poput elifa.
Evo me i sad ganuta, tražim riječ, da kapne mi sa usana, svjedeno koliko nemušta bila, i tvrda rečenica. Jer, ti znaš, da s tobom sam jedno i od Iskona srođena."

Ima i taj neki duhovni trag u stilu pisanja sto mi se posebno dopada.

ohh, hvala ti za divnu impresiju.

evo ti jos jedan stih, kao hvala



Jutro, u tudjoj zemlji.
Bjelina i led, vapili su za toplim i golim stopalima.
Mi, stranci nestali iz tudjih života, što su se odvažili proći kroz maglu sjećanja.

Glas mu je bio muževan, dopirao iz neposredne blizine i nježno otimao iz tihog razmišljanja.
- Bože - pomislih, - koliko skladne njegove su riječi, i šta me to tako silno nagnalo, i dovelo pred noge ovog rijetkog mudraca ?
Soba bijaše od sunca blistava, preplavljena zagušljivim slatkastim mirisom prošlog vremena. Kroz prozor se vidjela jasno obližnja planina, s jedne strane zelenom šumom obrasla, s druge strane suha joj i oštra litica.
Pred njim, na stolu, stajahu mape, poznatim rukopisom pisane.
Nešto me vruće žignu, posred stomaka.
Upravo je tada ušao, mrtav čovjek, preko praga.
- Bože moj - zavapih,- ovo je grad i zemlja u kojoj nikada nisam još bila.
I pokrenuše se, zahrdjale kazaljke, na satovima.
Vrijeme poče da se mjeri uzdasima.

Isuviše poznati komadići nečega što je podsjećalo na osušene drage glasove.
Nešto se pomaknulo na čistom nebu i zanjihalo grane u visokom uspravnom drveću.
Stresoh se.

A on, lijep i tih, u čudnoj bijeloj odjeći, krio je spretno palaču sunca koju je nosio, u sebi.
Na tronu Srca.

[perfekcionista1]

Uh ovaj interesantan, moras razmisljati dok citas
Predivno, ako nekad budes htjela publicirati ove divne stihove javi mi, pokusat cu nesto napraviti preko mojih veza. A ti i dalje pisi rado cu te citati

[HadiRa]

Uh ovaj interesantan, moras razmisljati dok citas
Predivno, ako nekad budes htjela publicirati ove divne stihove javi mi, pokusat cu nesto napraviti preko mojih veza. A ti i dalje pisi rado cu te citati

hvala ti perfekcionist..

pa iskreno, ja mislim da stih i ne vrijedi ako se ne treba zastati i malo razmisliti, o njemu

evo jos jedan:

Kad pokapa noćas sa mjeseca srebro,
I zadrhti u tami lišće, posred mirisljiva ružičnjaka,
U gradu ovom zaspat ću drukčija, nego sto sam bila
Zagrliti ljubičasti san, nestvarnu tišinu i biti jaka.
O sakijo moj, reci mi, jesam li tvoja čudesna i jedina vila ?
O reci mi, niz čije lice, biserna će suza da poteče
I ko će sjesti, na rub postelje, u ovo obećano veče
Kosu da sakupi, dok šušti kao svila rasuta na jastuku
Preko čijeg lica preletjeti lagahni će grč,
Kad tešku kao vječnost, podigne sretnu, blagu ruku
I svijeća plam, jedne za drugom, treperave bude gasio
Na dlanovima toplim, donijevši mi kristalnih kapi pun vrč.
O voljeni moj, raduj se
Zagrljaj mjesečine, bijaše dodir tvoj koji me spasio
Šapat lahorasti tvoj, stišao oluju je ružinih latica
U dubini bolna mi unutarnjeg srca
O voljena moja,
Šapnuo si
Ti si moje a ja tvoje svetište
Mi sretni smo leptiri i djeca sunca
Kad sve prodje i postane prašina i pjena
Voljet ćemo se Zauvijek
Ja tvoj čovjek, ti moja žena.

[perfekcionista1]

Ih daje imati zenu koja zna poeziju pa da mi prosaputa par stihova pred spavanje, mislim da bi me kupila za narednu sedmicu kakav god zijan da uradi

[HadiRa]

Ih daje imati zenu koja zna poeziju pa da mi prosaputa par stihova pred spavanje, mislim da bi me kupila za narednu sedmicu kakav god zijan da uradi

haha, pa barem je to lahko perfekcionista

toliko je zena svuda oko nas, sigurno ce jedna umjeti njezno i tiho da sapuce

[HadiRa]

NEMIR

Ljetom
odlazim u nemir, ponor, dubine

Pogledom dojenčeta
tražim te sudbino
u nepostojećem postojanju
u emociji
u vatri
upaljenoj lučom pražnjenja na dvoje

Ljetom
volim te k'o more bonacu
u smiraj dana
zagrljen toplinom plača
neviđene sestre il' brata

Hitam ka nebu
da stignem misao
koju ne pomislih reći
ovoj mašini,
izdajici uma i sna,
i buntovnika
i vječnog gubitnika igre na sreću
zvane dolazak ljeta.

ooo direktni, aferim

bas fino

[HadiRa]

Kad ruke se tvoje, u labirintu crvenih želja, zagube
Htjedoh li reći ?
Pogledaj dvaput, pošlusaj i ono nedorečeno
Prije, no ti usne, na drugi obraz se prislone i poljube
Pa lijepe riječi postanu ružne riječi
I Noć tvoja, prozove se zauvijek
Noć Nesanice i Noć Nespavanja
Do Dana onog potraje
Što ga zovu:
Račun, uzimanja i davanja.

[SaraFina]

Hadi, dugo te nije bilo ili mene preko ljeta. Uglavnom, drago mi je vidjeti te.

Zezala sam zoombula, da si ga zatvorila u podrum. I ti navrati.. Dozvah te eto!

[HadiRa]

Hadi, dugo te nije bilo ili mene preko ljeta. Uglavnom, drago mi je vidjeti te.

Zezala sam zoombula, da si ga zatvorila u podrum. I ti navrati.. Dozvah te eto!

heeej Sara bejbi ,

uuu nije valjda pobjegao iz mog podruma Zoombul .. hmm, eto me za njim, da ga ponovo uhvatim

cmoka mila moja

[SaraFina]

Hadi, dugo te nije bilo ili mene preko ljeta. Uglavnom, drago mi je vidjeti te.

Zezala sam zoombula, da si ga zatvorila u podrum. I ti navrati.. Dozvah te eto!

heeej Sara bejbi ,

uuu nije valjda pobjegao iz mog podruma Zoombul .. hmm, eto me za njim, da ga ponovo uhvatim

cmoka mila moja

Je, a maznuo ti je i tel. Tako da se javio. Ali atribute ne postavlja. Ne smije!

[HadiRa]

Hadi, dugo te nije bilo ili mene preko ljeta. Uglavnom, drago mi je vidjeti te.

Zezala sam zoombula, da si ga zatvorila u podrum. I ti navrati.. Dozvah te eto!

heeej Sara bejbi ,

uuu nije valjda pobjegao iz mog podruma Zoombul .. hmm, eto me za njim, da ga ponovo uhvatim

cmoka mila moja

Je, a maznuo ti je i tel. Tako da se javio. Ali atribute ne postavlja. Ne smije!

uuuu, zar i to, maznuo mi telefon..

e ima da mi plati debelo.. slomit cu mu ono lijepo koljeno

[HadiRa]

Reci, kuda ces to?
U vodu. Tamo gdje si ispod povrsine sto se ljuljuska, vazda svoj na svome. Tamo gdje najudobnije i u tajni vidas svoje sopstene rane i brazgotine po dusi.
Znam, odtamo, gledas me do dna. Ti ne umijes drugacije. Ti si upravo onaj carobnjak sto me dize u nebesa pa zatim u ponore baca, svojim mehkim rukama, da ocistio bi sebe i mene od lazi i licemjerja. Kruzeci kao orao oko lovine, ne mareci koliko cemo zajedno postati i ostati slomljeni i ranjivi.

A danas, poput iskusna starog zlatara si, dok pazljivo glanca svoj najprecizniji rad na ogrlici.
Sav napet i prestrasen da ne ekspldiras od sjaja, kad ju ocima srca pogledas. Iako se svaki puta, prije uzimanja zlata u ruke, skruseno pomolis.
Tvoje djelo. Mene.

[HadiRa]

A ostat ces lijepa onako kako pamtim te , sa veselim osmijehom punim bisera
o kako sam volio te nadao ti se zelio
Tako lijepoj sa svojim krupnim ocima srne
kako sam volio oci tvoje , mogle su da razmaknu oblake tuge i stvore vedar dan
o kako sam volio oci divne tvoje , tako neopisivo lijepe tako pune srece
kako sam volio tebe , nadao ti se , srce te ludo zvalo dok u more tuge tonulo je
o prekrasno moje sto u ocima mojim vjecno predivna ces biti znas li kako volio sam te i kako jos i sad volim te ....

Otto

[HadiRa]

znaš li,
da si ti onaj kojem dugujem sve one nezapamćene i nikada kazane riječi ljubavi
sva moja bezimena jutra u pećinama mramornim
sva nikada podijeljena djela dobrote i zbunjenosti.
i kada hoću i poželim, u pjesmi, bol da izrazim
otisne se niz rijeku, bijeli čamac, a u njemu ti
pa pomislim
nije mi Gospodar ništa drugo ni amanetio, osim da Mu se divim
u Njegovom prekrasnom ambijentu Dušinih sonata, prenježnih
i pretapanja sva ova, do stepena, i Kapija beskonačnosti.

[HadiRa]

ponekad pomislim kako je dobro, upravo to sto mi fali malkice razuma
pa gdje bi se smjestila, ona Kap uzvisene ljubavi, koja mi zivot oplodila
i kad bih slijedila, samo i jedino korake strogog uma
dozivjela nikada ne bih niti ocima vidjela, kako sam samu sebe porodila

znam milo, reci ces, da nije bilo previse srca ne bi bilo niti suza
voljeni, kazuje ti vesela i sretna zena
bijahu ostre necije kandze, a oko duse nam tanka Bijela bluza
i spasit ce nas sigurno
iskrena ljubav, koja cistom je miloscu isprepletena

[HadiRa]

Zakači se ponekad mjesec za oblak, gust i mastan.
Znam, tražit će ti dlanovi, ispod jastuka, zaspale orhidejine cvjetove, dah ćeš svoj, nemilosrdno ugušiti, nemiran a strastan.
.. Sviće, izranja ti iz očiju sunce.
Poželim, da samo zašutim, prije no Istina polomi svoja koljena, žureći nježna, ka Vratima vremena, u daleke unutarnje svjetove.
.. Gledaju se dvije duše ?
Nee, .. jedna duša, jedno srce.

[perfekcionista1]

Samo za tebe Hadira

I nemoj da me žališ niti braniš, i ne reci
Da nisam birao put -
Bijah saglasan s putem kojim sam hodio.
A ti ćeš sigurno doći.

I mada suvišne su moje riječi,
I mada pravi put ćeš ti sigurno naći,
I mada sve je moje suvišno
Za ono što je tebi suđeno,
Želim da znaš
(Jer poznaćeš mi korak kad sam zastao)
Jer poznaćeš mi slutnju tu gdje sam stajao -
Slomio sam grančicu
I dugo je uzalud žvakao.
Na mapi svih koraka
Gdje moje puteve nađeš
(Iako dobro ćeš znati da izlišne su moje riječi)
Želim samo da znaš

Tu gdje sam zastao
Treba da skreneš

[HadiRa]

.

[HadiRa]

Samo za tebe Hadira

I nemoj da me žališ niti braniš, i ne reci
Da nisam birao put -
Bijah saglasan s putem kojim sam hodio.
A ti ćeš sigurno doći.

I mada suvišne su moje riječi,
I mada pravi put ćeš ti sigurno naći,
I mada sve je moje suvišno
Za ono što je tebi suđeno,
Želim da znaš
(Jer poznaćeš mi korak kad sam zastao)
Jer poznaćeš mi slutnju tu gdje sam stajao -
Slomio sam grančicu
I dugo je uzalud žvakao.
Na mapi svih koraka
Gdje moje puteve nađeš
(Iako dobro ćeš znati da izlišne su moje riječi)
Želim samo da znaš

Tu gdje sam zastao
Treba da skreneš

samo tebi perfekcionista


Reci mi,
za koga je rodjena
ta nevinost u tvojim ocima ?
Ko ti je kazao,
da ne pijes previse vode iz planinskog jezera,
kako ne bi bila ispijena i slika mjeseceva ?
O,
ti, moja mjeseceva Prasino
ti si moje njezno krilo Meleka
Ne bjezi od sebe, ne bjezi ispred svojih pamucnih kosulja
jer isti smo ti i ja
iste su nam povrede na tabanima
iste tihe iskre pucketaju pred ocima
Onomad
kad groznice kap, otkine nam se sa trepavica
i svi shejtani, zaigraju kolo, posred aksama
ti i ja
umotat cemo nasa lica drhtavim nam rukama
uzdah nijem otet ce se i poletjet
oslobodjen, kao vranac nosen novim potkovama
i ta hudnica Dova
otkinuta sa sasusenih nam usana
vinut ce se hrabro Nebu
nacickanom
od sjajnih zvijeda, cistih i mudrih Meleka
i doleprsati do Gospodara.. do Uzvisenog Prijestolja.

[perfekcionista1]

[
Autor ove pjesme je Enes Halilović iz Novog Pazara. Jesi li ti taj?

Jesam li negdje sebe predstavio kao autora? Ako nisam razguli.

[HadiRa]

Reci: na koliko jutros, tvoju Ljubav, da podijelim prozora ?
Ti samo dodješ i pokapaš zlatom, moje zidove i podove. Onda tiho kreneš, pa se sva ona zlatna Prašina za tvojim stopalima podigne. I ode.
O, dodji i ostani. Poželim.
Neka med i Voda u venama nam, provrije.

Mene je svaki moj korak samoće vodio upravo tebi.
Znat ćeš ti.

[perfekcionista1]

Opasno je ovih dana,
nisam tu a ti si sama,
zrno sumnje,neces odoleti,
ja bih samo put da podjem,
da poletim,da ti dodjem,
odes li mi,necu preboleti.

U grudima srce steze,
u pameti sve jos teze,
daleko sam,ko ce da te ljubi,
kao vatra krv ti vrela,
ko' jabuka,slatka,zrela,
ova muka ko' metak me ubi.

Mozda se uzalud brinem,
hteo bih da zvezde skinem,
nek ti svaka zvezda nosi pismo,
i u pismu moje reci,
ljubav nek samocu leci,
ko' da nikad rastali se nismo.

Ti mi trebas,to ne krijem,
sa brigama bitku bijem,
ja sam covek sto voli i sanja,
a snivas li i ti mene,
sve najlepse uspomene,
i beskrajno duga milovanja.

[HadiRa]

nije milo moje, za svačijeg grla, ta fina
svilena prašina
ahh, ti kad bi znao najdraži
kako poželim jako, prestati robovati kipovima
ti, da budeš Melek moj, voljeni sin svim poznatim mudrostima
i insan da bude čovjek, prestane svoju skrivenu biit odbijati
sresti one, koji iskreno liječe i srcem svojim tješe
te da budemo od onih, koji su siromaštvom svojih želja bogati
ljubavi Uzvišene tragaoci i njeni vjerni Prosjaci, što griješe
i kaju se.. i kaju se..i kaju se
ne gledajuci u juče.

sasvim slijepi, dok sa mjeseca osipa se srebro
O, ti, Ademe moj.. tvoje te doziva rebro.

[HadiRa]

Boze,
on kad odluci
mubarek prste svoje.. uz kist da prislanja
pa tinta pocne sa hartijom da se stapa
Kap po Kap, sa duse se odranja
ko je on ?
da mi je znati
cija je to miso' sa prstiju sto mu kapa..


Boze,
Ti Jedini si Kader
gorku Bol lijepom ucinti..
molim te
nedaj mi zalud cekati..
ako mi avlija nije medj' njegovim rebrima
jos bi
oci da gledaju usana i lica njegova..
bez njega
ugasit ce se snovi.. tijelo zadrhtati
cisti otrov postat ce.. krv slatka ova..