daddy-kool wrote:
Ovo je primjerenije za neki pdf alternativna historija, ali kako već ovdje pišeš onda bi bilo dobro da se malo podeblja nekim materijalnim dokazima.
Materijalni dokazi za šta od ovoga? Da se nisu dogovorili 91-ve već tek sredinom 92-ge? Pa za to je najbolji dokaz njihov međusobni sukob koji je trajao sve do sredine 92-ge:
25.03.1991
Sastanak u Karađorđevu Miloševića i Tuđmana.
1.10.1991.
Započeo je žestok napad JNA na Dubrovnik i okolicu
3.10.1991.
nakon što su opljačkali hrvatska sela (najveće od njih Ravno) u opštiini Trebinje u istočnoj Hercegovini (1.10.), četnici i JNA protjerali su Hrvate i zapalili im kuće
5.10.1991.
Srpske snage (JNA i četnici) krenule su u opšti napad na svim hrvatskim ratištima, s ciljem da za 20 dana slome odbranu Republike Hrvatske;
14./15. i 16.11.1991.
Hrvatska ratna mornarica je u Splitskom, a zatim i u Korčulanskom kanalu, porazila Jugoslavensku ratnu mornaricu (predvođenu razaračem Split) i razbila pomorsku blokadu grada Splita, koji je jugovojska granatirala.
18.11.1991.
U Vukovaru je prestao organizirani otpor hrvatskih branitelja. Bitka za Vukovar (24.8. - 18.11. 1991.) bila je presudna za odbranu Hrvatske, a Vukovar je postao simbol hrvatskoga otpora srpskoj agresiji.
19.12.1991
Skupština SAO Krajine na sjednici u Kninu u svojstvu ustavotvorne skupštine, proglasila je Krajinu Republikom.
3.03.1992.
sukob srpskih i hrvatskih snaga u Bosanskom Brodu kada su naoružani srbi pokušali osvojiti PU i most na Savi. Time je započeo rat u bosanskoj Posavini.
26.03.1992.
prema izjavama očevidaca i izvorima JNA u selu Sjekovac kod Bosanskog Broda, pripadnici ZNH počinili masakr nad Srbima, ubijeno 21 lice.
I tako sve dok nije postalo jasno da su se Muslimani uspjeli odbraniti (odbranjeno Sarajevo i uspostavljena linija odbrane). Nakon toga se Slobo i Franjo dogovaraju i imamo ovo:
06.05.1992.
U Grazu su se sastali predstavnik hrvatske nacionalne zajednice Mate Boban i predstavnik srpske državne zajednice Radovan Karadžić; raspravljalo se o razgraničenju Hrvata i Srba u BiH, da bi prestali razlozi za oružane sukobe Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH.
Tačka 3. sporazuma:“Obje strane su suglasne da se u razgraničenju dvije konstitutivne jedinice na području Kupresa kao i u Bosanskoj Posavini vodi računa o kompaktnosti prostora i komunikacija”. Karadžić i Boban su se saglasili da sva sporna pitanja treba rješavati mirnim putem i da nakon današnjeg susreta, prestaju razlozi za oružane sukobe Srba i Hrvata na teritoriji BH !!!
6.-8.06.1992.
Vojnom akcijom “Čagalj” oslobođen je zapadni dio Mostara i veliki dio Hercegovine.
Hrvatske postrojbe (HV i HVO) protjerale su neprijatelja iz doline Neretve oko Čapljine i oslobodile visoravan Dubrave; zatim Stolac (12.06.) i okolna sela te lijevu obalu rijeke Neretve i cijeli Mostar (do 21.06.).
Ustvari četničke snage su se manje više same od sebe povukle do linija “dogovorenog razgraničenja” a sve u skladu sa dogovorm “o nenapadanju” kojeg su 6.5. u Gracu sklopili Boban-karadžić čime je dogovorean I razmjena teritorija, Posavine za Hercegovinu. Upravo u vezi s tim sinhronizovano za dan-dva kreću pripreme za akciju četnika u Posavini za probijanje koridora, gdje se HVO snage manje-više bez ogranizovanog otpora (čast jedninicama koje su na svoju ruku pružale ogorčen ali nedovoljan otpor) povukle I prepustile Posavinu četnicima, kao protuuslugu za prepuštanje Hercegovine HVO-u.
26.06.1992.
Četnici probili koridor u Posavini.
09.08.1992.
U mjestu Kruševo kod Mostara u zasjedi likvidiran Blaž Kraljević, glavni zapovjednik HOS-a sa osam pripadnika HOS-a
30.09.1992.
U Ženevi se sastali predsjednik SRJ Dobrica Ćosić i Franjo Tuđman i započeli razgovore o otvorenim jugoslovensko-hrvatskim pitanjima. Dogovoren sporazum o povlačenju Vojske Jugoslavije sa Prevlake do 20.okotbra, a cijela oblast će biti demilitarizovana uz raspoređivanje posmatrača UN.
04.10.1992.
Kopresjednik mirovne konferencije o Jugoslaviji lord Dejvid Oven izjavio je za milanski list «Korijere de la sera» da « Bosna mora biti sastavljena od autonomnih regiona sa većim stepenom nezavisnosti nego što to želi današnja muslimanska vlada u Sarajevu.»
06.10.1992.
Srpske pobunjeničke snage ušle su u Bosanski Brod;
24.10.1992.
Sukobi između HVO I ARBH poslije Viteza, Novog Travnika eskaliraju i u Hercegovini, posebno u dolini Neretve, gdje se vode borbe u posljedna dva dana u opštinama Prozor, Jablanica i Konjic.
25.10.1992.
Izbija prvi veliki sukob izmedju ARBiH i HVO-a, kada postrojbe HVO-a ulaze u Prozor, do tada pod nadzorom ARBiH, i zauzimaju ga.
15.11.1992.
HVO uz podršku Hrvatske vojske zavodi potpunu blokadu područja koje kontroliše ARBiH. Na taj način spriječen je svaki pokušaj dopremanja naoružanja, municije i opreme ARBiH.
18.01.1993.
Rasplamsava se sukob ARBH i HVO u centralnoj Bosni, gdje se vode borbe u rejonu Gornjeg Vakufa, Novog Travnika i u neposrednoj blizini Bugojna. Alija upozorava na novu agresiju protiv Bosne, ovaj put sa hrvatske strane.
16.04.1993.
U selu Ahmići, srednja Bosna, postrojbe HVO-a ubile su oko 96 civila Bošnjaka.
09.05.1993.
HVO vrši snažne napade na istočni Mostar. Jedinice ARBiH nalaze se u okruženju na svega nekoliko kvadratnih kilometara teritorije.
14.05.1993.
Vlada BH je optužila Republiku Hrvatsku za agresiju na BH te ocijenila da je prisustvo regularnih trupa HV na području srednje Bosne direktan čin vojne intervencije na teritoriju BH.
01.07.1993.
111. brigada HVO-a iz Žepče napada jedinice ARBiH u Novom Šeheru.
30.07.1993.
Vojska pobunjenih Srba pokreće veliku ofanzivu na Igman i Bjelašnicu. Probijene su linije odbrane ARBiH na Igmanu.
01.08.1993.
Vojska pobunjenih Srba zauzela najviši vrh na Bjelašnici i preuzela kontrolu nad TV relejem.
02.08.1993.
U Ženevi došlo do prekida mirovnih pregovora jer je Alija nastavak pregovora uslovio povlačenjem srpskih pobunjeničkih snaga sa Bjelašnice i Igmana.
03.08.1993.
Warren Christopher: "Skidanje opsade Sarajeva je nacionalni interes SAD."
04.08.1993.
Prema izjavama ratnog zločinca Ratka Mladića srpske pobunjeničke snage su zauzele sve ključne položaje na Igmanu i natjerale ARBH na povlačenje, čime su potpuno zatvorili obruč oko Sarajeva.
E ovo je naravno ključni momenat. Složit ćeš se da od ovoga ne može biti gore. Dva neprijatelja, potpuno okruženi i pad Igmana i Bjelašnice čime je Sarajevo ostalo potpuno okruženo. Ovo je momenat kada se diže bijela zastava. Ali šta se dešava? Od tog momenta sve se okreće u korist Muslimana i Alije. Kako je to moguće osim ako je tada Alija pristao na nešto što je ranije odbijao da pristane? Pogledajmo kako se od tog momenta (koji ne može biti gori) sve otvara na bolje za nas Bošnjake:
07.08.1993.
Pripadnici vojske pobunjenih Srba su na prilazima prema planinama Igman i Bjelašnica povukli tešku artiljeriju, kako bi ispoštovali postignuti dogovor o prekidu borbenih dejstava na ovom području. Prethodnice “plavih šljemova” UN izašle su na Igman.
14.08.1993.
Vojska pobunjenih bosanskih Srba je završila povlačenje sa Igmana i Bjelašnice na pozicije od 30.jula i predale ove položaje pod nadzor UNPROFOR-a
26.08.1993.
Alain Little, izvještač BBC: "Ženeva je potpis kapitulacije, ali nema drugog izlaza za bosanski narod. Ta je kapitulacija kontrolirana od medjunarodne zajednice."
15.09.1993.
U Ženevi, Alija Izetbegović i Franjo Tudjman potpisali Deklaraciju o prekidu neprijateljstva.
01.11.1993.
Predsjedništvo RBiH donijelo naredbu o razrješenju s dužnosti Sefera Halilovića (protivnik svake vrste dogovora)
12.11.1993.
Za novog zapovjednika HVO imenovan je Ante Roso umjesto Slobodana Praljka. ( i oni sklanjaju svog "ostrašćenog")
08.02.1994.
Zastupnički dom samozvane HZ HB je usvojio u Livnu Deklaraciju u kojoj se zauzima za očuvanje BH u međunarodno priznatim granicama, s tim da to bude unija republika BH sa tri ravmopravna državotvorna naroda. Na ovoj sjednici Mate Boban, dotadašnji predsjednik, podnio je ostavku. (ode i Boban)
23.02.1994.
Generali Ante Roso (HVO) i Rasim Delić (Armija BiH) potpisali su u Sarajevu dogovor o prekidu međusobnih sukoba.
26.02.1994.
U Vašingtonu pod okriljem SAD počinju pregovori razgovori izmedju Hrvata i Muslimana o uspostavljanju federacije.
02.03.1994.
U Vašingtonu su predsjednik Vlade RBH Haris Silajdžić, predsjednik bosanskih Hrvata Krešimir Zubak i ministar inostranih poslova Hrvatske Mate Granić potpisali sporazum o spajanju hrvatskih i bošnjačkih teritorija u BH u federaciju.
Voren Kristofer: «Sporazum Muslimana i Hrvata o formiranju Federacije u BH stvara novi balans snaga koji ima šanse da Srbe natjera na ozbiljno pregovaranje»
18.03.1994.
Washingtonski sporazum
U Washingtonu, u prisustvu Billa Clintona, Krešimir Zubak i Haris Silajdžić, potpisali su sporazum o uspostavi hrvatsko-bošnjačke federacije (Federacija BiH).
13.05.1994.
Na ministarskom sastanku u Ženevi (SAD; Rusija, Velika Britanija, Francuska i Njemačka) postignuta je saglasnost o zajedničkoj strategiji u rješavanju BH konflikta. U svečanoj deklaraciji zaraćene strane se pozivaju da u roku od dvije nedjelje započnu pregovore o miru pod pokroviteljstvom Kontakt-grupe; predviđena je teritorijalna podjela po kojoj bi Bošnjaci i Hrvati dobili 51% a Srbi 49% teritorije.
18.05.1994.
Krajišnik: »Najnovija Ženevska deklaracija i podjela BH na dva dijela u principu je prihvatljiva za srpsku stranu, ali će biti velikih poteškoća oko predviđenih procenata. Srbi ne žele tuđu zemlju. Mi branimo svoje etničke prostore u bivšoj BH i sljedeći taj princip srpska strana je spremna da se odrekne jednog dijela teritorije koju drži u korist kompaktnosti države»
25.05.1994.
Snage bosanskih Hrvata sa tenkovima su se pridružile ARBH u napadima na položaje pobunjenih Srba i ovo je prvi put za više od godinu dana da je registrovano da snage bosanskih Hrvata aktivno pomažu ARBH protiv Srba u Bosni.
14.06.1994.
Predsjednik RH Franjo Tuđman posjetio je Sarajevo.
18.07.1994.
Poslanici parlamenta FBH prihvatili plan Kontakt-grupe sa 303 glasa za i 46 protiv.
31.07.1994.
Svojom izjavom Milošević prihvata ponuđeni prijedlog i to isto traži od samozvane RS.
«Stvorena je RS, koja po prijedlogu međunarodne zajednice treba da bude lagalizovana i da zauzima teritoriju polovine sadašnje BiH. …..Sada kada je RS ostvarena i kada je njena legalizacija izvjesna u granicama garantovanim od međunarodne zajednice, zahtjev za još veća odricanja građana SRJ i cijelog srpskog naroda ne bi se mogao braniti nijednim moralnim razlogom. Naprotiv, stvaranje uslova za ukidanje sankcija je u ovom trenutku najmanje što građani SRJ imaju pravo da očekuju od građana i rukovodstva RS….
03.08.1994.
Milošević: «Odluka rukovodstva na Palama je nesumnjivo najteža odluka protiv interesa cijelog srpskog naroda….Raspisali su referendum da bi sakrili svoju odgovornost iza leđa građana i naroda….Njihova odluka da odbiju mir ne može biti u interesu građana, već samo u interesu ratnih profitera i ljudi čija je savjest nečista, koji se boje dolaska mira…Sada su diretno stali protiv narodnog interesa i sebi prisvojili pravo da odluče o milionima ljudi… Zato moramo prekinuti svaki dalji odnos i saradnju sa takvim rukovodstvom»
Ministar spoljnih poslova Rusije Andrei Kozirjev: "Neću više razgovarati s Radovanom Karadžićem."
04.08.1994.
Nakon što su praktički konačno pobunjeni bosanski Srbi odbili mirovni plan, jugoslavenska vlada "prekinula je političke i ekonomske odnose" sa samozvanom Republikom Srpskom i uvela "blokadu granice".
06.08.1994.
Karadžić je izjavio da će Srbi u BH nastaviti da se bore za «slobodu i nezavisnost», čak ako ostanu sami». On je odbacio optužbe vlasti u Beogradu da se rukovodstvo samozvane RS ne zadovoljava ni polovinom BH. «Mi možemo prihvatiti 50% teritorije, ako dobijemo suverenitet, ali pitanje je kojih 50%».
26.08.1994.
U skupštini Srbije usvojena deklaracija o mirovnom planu Kontakt grupe za BH sa 126 glasova za i 2 protiv.
02.11.1994.
Predstavnik State Departmenta Majkl Mekari je izjavio da legalna bosanska Vlada ima razloga za pokretanje ofanzive s obzirom na srpsko odbijanje plana Kontakt-grupe. «Vlada u Sarajevu ima legitimne razloge da ostvari neke svoje ciljeve na vojnom polju. On je ocjenio vojne akcije bosanske strane «kao korak u službi mira»
I austrijska štampa pozdravlja ofanzivu ARBH u Bosni: «Bosnu očekuje treća uzastopna ratna zima – ovog puta uz prećutno odobravanje međunarodne zajednice» piše bečki «Standard»
03.11.1994.
HVO u zajedničkoj akciji sa ARBH su oslobodili Kupres (akcija Cincar).
23.03.1995.
ARBiH oslobađa Opaljenik sa radio-relejnim čvorištem na Vlašiću.
1.-3.05.1995.
Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina
02.05.1995.
U nastavku akcije hrvatske snage su zauzele Okučane i opkolile Pakrac.
25.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši dao nalog za zračne udare.
11.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ulaze u Srebrenicu.
19.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u sigurnu zonu Žepa.
28.07.1995.
HVO zauzima Glamoč i Grahovo.
05.08.1995.
U 12.30 jedinice HV su ušle u Knin, a na kninskoj tvrđavi se zavijorila šahovnica duga 20 metara.
16.08.1995.
Specijalni izaslanik SAD Ričard Holbruk i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši razgovarali o unapređenju mirovnog procesa. Holbruk je izrazio mišljenje da će novonastala situacija na vojnom polju, uz vjerovatnu upotrebu zračnih udara NATO-a, biti od ključne važnosti za iznalaženje jedinstvenog vojnog i diplomatskog pristupa u pravcu rješavanja sukoba u BiH.
30.08.1995.
Počeli zračni udari NATO-a na jedinice i objekte vojske pobunjenih Srba u BiH.
11.09.1995.
Udružene jedinice II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodile su veoma jako četničko uporište - Vozuću.
12.09.1995.
HVO je zauzeo Šipovo.
13.09.1995.
HVO je oslobodio Jajce, a ARBH Donji Vakuf.
Peti korpus Armije RBiH krenuo u kontraofanzivu i ovladao širim rejonom Grmeča. Jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Bosanski Petrovac.
14.09.1995.
HVO/HV zauzeo Drvar i prijevojem Oštrelj. U svom pohodu jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Ključ.
17.09.1995.
ARBiH ulazi u Bosansku Krupu.
19.09.1995.
Na pritisak zapadnih sila, posebno SAD, ofanziva se zaustavlja, jer je napredovanje ARBiH i HVO/HV premašilo ranije zadani teritorijalni odnos među "entitetima" s odnosom 51:49.
21.09.1995.
Operacija NATO-a »Razborita prisila« zvanično je završena. Od 30. avgusta do 21 septembra obavljeno je oko 3000 borbenih letova, a pogođeno je ukupno 60 vojnih ciljeva na teritoriji samozvane RS.
01.11.1995.
Počinju pregovori u vazduhoplovnoj bazi u Dejtonu (Ohio, SAD)
23.11.1995.
VS UN-a (Rezolucija 1023) potvrdilo je temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u sastav Republike Hrvatske; ukinute su sankcije protiv SRJ.