Interviju sa prvim predsjednikom koji je dao za TV Liberty 13.06.2000 god.razonoda wrote:STA JE SA SUDBINOM SREBRENICEEEEEEEEEEEHM 2011 wrote:još jedna od dušmanskih tema kojoj je cilj slabljenje bošnjaka -
Narode - ne dopusti da ti ovakvi utiču na sudbinu na bilo koji način....
Svi za SDA - u jedinstvu je snaga...
Vojna moć NATO-a>urođeni kozojebi.wolf07 wrote:Jesu, a onda su i Srbi njih ekspresno poslali u pm! Nisu se uspjeli drzati ni pola godine. Da nije bilo NATO avijacije nikad ni jedan Albanac ne bi ostao s ove strane Prokletija.madner wrote:Inace tu podvalu su pokusali i na Kosovu, no siptari su se zahvalili dobrovoljcima i poslali ih u pm.
japin_mutapi wrote:svi su govorili "potpisuj alija nek je ko avlija" samo da prestane ratDanguba wrote:ko se '95 god javno pobunio protiv dejtona(pa cak i raseljeni i protjerani), neka mi se javi da mu uplatim dozivotnu penziju.
bolje nepravedan mir nego pravedan rat - govorio je alija i svi su se slagali sa njegovim riječima
sad ovi pametni neku filozofiju prosipaju valjda kontaju da su intiligentni
Paranoid wrote:U vrijeme rata često se spominjalo u svijetu kao i na našim prostorima da je BiH druga Palestina, te da se Bošnjacima nikada neće ukinuti embargo na oružje. U političkim krugovima oko Plavišićke tadašnje predsjednice se govorilo se da će rat trajati sve dok se ne zatrpa svaki trag Bošnjacima i dok se ne sruše sve dzamije na ovim prostorima.
Danas smo živi i u najjvećem broju, iako smo preživjeli nezampaćene četničke i ustaške atake potpomognute pojedinim svjetskim liderima.
Šta to govori o nama kao i o tadašnjem predsjedniku Aliji...presudite sami.
Da, to je nesupjeh njegove politike u odnosu na bošnjački narod, ali u odnosu na srpski i hrvatski narod veliki uspjeh u teritorijalnom smislu, ukoliko pokušamo zanemariti nepotrebne žrtve u ljudstvu, kako u poginulim na svim stranama (100 hiljada poginulih?) tako i ranjenim, zatim devastacija privredne i uopšte ekonomske i socijalne infrastrukture (koja je doduše mnogo više devastirana poslije rata kriminalnim privatizacijama nego li u ratu?)..TRANCE wrote:Carrington–Cutileiro plan, koji je ponudila početkom 1992. tadašnja Europska Zajednica s ciljem da se izbjegne rat, predviđao je uspostavu tri federalne jedinice i devoluciju nekih nadležnosti s države na njih. 18.3.1992. Boban, Izetbegović i Karadžić su potpisali plan, da bi 28.3.1992. Izetbegović povukao potpis na zaprepaštenje međunarodne zajednice. Dalji rezultat u vidu 4 godine rata je poznat.
Kao građanin koji se zalaže za normalnu građansku državu shvatam da je u tadašnje vrijeme bilo neprihvatljivo uspostavljati federalne jedinice, ali realnost je da bi se možda spasilo preko 100 hiljada poginulih u BiH, te da je bošnjački narod puno gore prošao u dejtonskom planu nego u ovom Carringtonovom, što se vidi iz ove dvije mape.
Na osnovu ovih mapa, prijeratne opštine s većinskim ili približno većinskim tadašnjim muslimanskim stanovništvom koje je FBiH dobila ili izgubila u Dejtonu u odnosu na početni Carringtonov plan su:
- Dobila: Ključ i Ilijaš
- Izgubila: Prijedor, Doboj, Brčko, dio Gradačca, dio Kalesije, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Miliće, Srebrenicu, Rogaticu, Višegrad, Ustipraču, Foču, dio Starog Grada, dio Novog Sarajeva, dio Ilidže, dio Trnova, dio Mostara i dio Stoca.
Da li je ovo neuspjeh politike Alije Izetbegovića i SDA kao tadašnjih najvećih predstavnika Bošnjaka, prosudite sami.
MuaDib wrote:Čitam nekoliko komentara i ne mogu da se načudim koliko je ograničeno mišljenje pojedinih ljudi kada je u pitanju Alija Izetbegović, a posebno njegova politika. Međutim, analiza uloge i značaja Alije Izetbegovića, polako sazrijeva sa neminovnim historijskim odmakom, stidljivo stvarajući kritički odnos prema njegovoj politici.
Treba početi od ključne činjenice, a to je Alijino određenje spram demokratskih promjena u BiH, kojim je on lično udario temelje političkom organizovanju na etno-nacionalnoj matrici i proglašavanju građanskih političkih stranaka kao neautentičnih modernističkih političkih projekata. U zajednici izgrađenoj na multietničkim građanskim temeljima, takvo tumačenje politike je dalo legitimitet etničkom podvajanju, koje se kasnijim razvojem transformisalo u krvavu borbu za prostor i teritorije. Treba se zapitati gdje korijen takvog ideološkog profiliranja, a odgovor je jednostavan, ni manje ni više nego u prevaziđenom otomanskom miletskom sistemu. Ta prva ideološka greška, ni do dana današnjeg ne popušta Bosnu i Hercegovinu i prerasla je u institucionaliziranu etnokratsku diktaturu, gdje etnička pripadnost uvijek iznad građanskog biračkog prava.
Naravno tu političku filozofiju zdušno su dočekali velikodržavni projekti u Srbiji i Hrvatskoj, jer je tim politički polupismenim konceptom suverenitet građana, ideološki prebačen na suverenitet naroda u smislu etničke pripadnosti. Podsjećam sve sagovornike na ovoj temi, da je proces osnivanja srpske republike u Bosni, upravo počinjao sa ovom floskulom "suverenitet srpskog naroda". Tako da nije ni čudo da je Borisalv Jović u svojoj knjizi slavodobitno napisao:
"Od stupanja na vlast krajem 1990., trojstvo SDS-HDZ-SDA ne vodi Republiku BiH putem građanske demokratije iz njenog Ustava, nego se ponaša kao oportuna zajednica tri ¨narodne države¨ u osnivanju, koja ubrzano crta mape ¨da se zna gdje je čija zemlja¨. Građansku demokraciju lideri Muslimana od početka podrivaju insistiranjem na ¨narodnoj suverenosti¨, pa se u 'Rezoluciji muslimanskih intelektualaca BiH' objavljenoj januara 1991., u tački 6 izričito tvrdi da su ¨Muslimani suveren narod."
Nije mi cilj da ponavljam već poznate činjenice o rušenju Republike BiH, nego dokazati promašaj politike Alije Izetbegovića, koja nas je dobrim dijelom dovela u ovu situaciju. Prvi udar na BiH je započeo tezom svih osnivača SDA i samog Alije da svaki narod treba da vodi njegova stranka, odnosno da Muslimani glasaju za Muslimane, Srbi za Srbe i Hrvati za Hrvate, i da samo stranke sa takvom podrškom mogu da tumače volju naroda BiH. Agresivnom kampanjom da je politička ideologija, a ne politička nacija nadolazeći problem, u demokratskom procesu nije formirana multietnička stranka desnog centra, dok su se društveno-političke organizacije SK kamuflirale socijaldemokratskom, reformističkom, liberalnom i socijalističkom idejom bez kapaciteta da vode promjene. Što je samo olakšalo nacionalistima da bez po muke preuzmu vlast. Po preuzimanju vlasti, gore pomenuti citat je bio konstanta tadašnje političke stvarnosti u BiH.
Ipak kada je postalo jasno da od spasa Jugoslavije nema ništa, Alija je bio prisiljen pominovati se međunarodnom pravu, te je pokrenuo proces za afirmaciju i priznanje suverenosti Republike Bosne i Hercegovine. Međutim zamka u koju je uvukao tadašnju opoziciju, ubrzo se pokazala fatalnom za građansku Bosnu i Hercegovinu. Naime riječ je formalno-pravnom zadovoljavanju potreba međunarodnog prava i svjetskog poretka, sa upornim ne odustajanjem od troetničkog tumačenja političke stvarnosti unutar Bosne i Hercegovine. Naime proglašenje SAO, skupštine srpskog naroda BiH, te HZ Herceg-Bosna bi u svakoj normalnoj državi značilo opasno narušavanje ustavnog poretka, na koje bi se upozorila svjetska i domaća javnost, a ne bi se tumačilo kao neminovni procesi ka udruživanju općina i regionalizaciji zemlje kako je tumačio Izetbegović. Zato i ne čudi da u garancijama Vlade i Predsjedništva BiH, ni u najmanjim naznakama se ne navode ove diskriminatorne i jednonacionalne forme političkog organizovanja i djelovanja, kao prijetnja miru, jer počivaju na afirmiranju diskriminatornih politika koje opasno ugrožavaju ljudska prava i slobode.
Kada su zadovoljeni akti iz međunarodnog pravnog sistema i donesena odluka o referendumu, kao općegrađanski interes. Alija Izetbegović u tom periodu je podržavao ideju suverene Bosne kao građanske republike, dok referendum nije verifikovao nezavisnost. Onda samoincijativno kroz Kutiljerov plan priznaje pravo etničke suverenosti i afirmira pogrešnu Karadžićevu interpretaciju konstitutivnosti naroda, koju naglo napušta, iz prostog razloga što se pokazalo da nema blage veze o međunarodnom pravu, instiktivno reagujući na upozorenje američke administracije. Međutim taj pravni vakum, uz ogromnu vojnu silu JNA na terenu, koja je stavljena u službu srpske soldateske, dovodi do koordiniranog i ciljanog vojnog udara na BiH. Koji nije urazumio, nego je izbezumio Izetbegovića koji neshvatljivo obara ultimatum SAD o povlačenju JNA iz BiH, zatim pored očiglednih vojnih operacija odbija proglasiti ratno stanje, koje proglašava krunišući ga ovim dokumentom:
http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJA ... 995/53.pdf kojim je konstitusana etnokratska podjela vlasti, legalizovana pogrešna konstitutivnost i otvoren put upravnoj podjeli BiH na etničkim temeljima, koja je bila predmet svih mirovnih sporazuma.
tandmand wrote:Velikosrpski i banovinski pokret je uvijek postojao, vjesto kamufliran simbolima socijalisticke Jugoslavije, Republikama, JNA, TO ...
Sluzbeni jezik je bio sprsko-hrvatski, i to je dovoljna cinjenica koja govori oko koje su se osovine vrtjeli medjunacionalno odnosi.
Bosnjacima, koje se cijeli period postojanja Yu drzalo pod cizmom bratstva-jedinstva, bio je dozvoljen samo vjerski identitet, te nisu bili politicki organizirani kroz drzavne institucije kao sto su to recimo bili Hrvati. Jugoslavija u kojoj su Bosnjacima u smislu organizacije bile vezane ruke, se urusavala i vrlo malo je bilo mogucnosti i vremena da se nesto ucini 1991. O Aliji bi sada bila puno drugacija prica da je on pod komandom imao jedan dio republicke JNA (slovenacka ideja da se vojska sluzi u vlastitim Republikama) ili da je imao oruzje TO BiH, kojoj je JNA oduzela oruzje i dala srpskom stanovnistvu. Tada je bila jedna teska situacija u kojoj su Bosnjaci dovedeni pred svrsen cin nestanka Jugoslavije a tada je svaka odluka pogresna, manje ili vise.
Koji su sve moguci izlazi bili tada na raspolaganju.
- jedan je bio, ne raditi nista, "ostati u Jugoslaviji" i posmatrati kako se siri hrvatsko-srpski rat. S obzirom na sporazum iz Karadjordjeva, granica izmedju Hrvatske i krnje Jugoslavije bi isla preko pola Bosne. Granica bi se odredjivala ratom a Bosnjaci bi ginuli sa kokardom ili saharom na celu - topovsko meso.
- drugi je bio, raditi aktivno na ostanku u krnjoj Jugoslaviji, postici strateske dogovore sa Beogradom o buducnosti Republike BiH i Bosnjaka u okviru Jugoslavije, mobilizirati se u JNA i braniti granice Virovitica-Karlovac-Karlobag.
- treci je nezavisna BiH putem referenduma
Sada truniti da je Alija srusio politiku gradjanske opcije i to u trenutku kada se Vukovar ravna, je besmisao.
Optuzivati da je pristajao na podjele u situaciji kada je goli opstanak u pitanju je isto tako nesuvislo.
Evo sada je mir, pa da vidimo kako ce ta gradjanska opcija da napravi gradjansku i unitarnu BiH.
Moze li bez rata ili medjunarodne vojne intervencije? Ne moze.
Tako se niti 1992. nije mogla ocuvati gradjanska i unitarna BiH jer to nisu zeljeli Hrvati i Srbi.
Oni su htjeli rat i razgranicenje i nije ih zanimalo sta "neki gradjani" zele.
Razoružanje je provedeno do 23. svibnja 1990., na temelju strogo povjerljive zapovijedi, koju je 14. svibnja 1990. protuzakonito (bez znanja i suglasnosti Predsjedništva SFRJ) potpisao načelnik Generalštaba oružanih snaga SFRJ general pukovnik Blagoje Adžić.
U svom dnevniku Poslednji dani SFRJ: Izvodi iz Dnevnika (Beograd, 1995., str. 146) Borisav Jović je 17. svibnja 1990. zapisao: “Praktično smo ih razoružali. Formalno, ovo je uradio načelnik Generalštaba, ali faktički po našem nalogu. Slovenci i Hrvati su oštro reagovali, ali nemaju kud.” Oduzeto naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane (procjene se kreću od oko 80.000 do 200.000 “cijevi”) smješteno je u skladišta Jugoslavenske narodne armije.
BiH
Naređenje sa pratećim uputstvima za predaju naoružanja u objekte JNA, komandant RŠTO SRBiH primio je 16. maja 1990. godine. Istogadana održao je sastanke sa komandantima korpusa JNA čije su zone pokrivale BiH, kao i sa komandantima okružnih štabova TO, na kojima su koordinirani koraci njegovog izvršenja. Tog dana je sa naređenjem upoznat predsjednik Predsjedništva SRBiH Obrad Piljak, dok su komandanti okružnih štabova dobili instrukciju da, prenoseći naređenje komandantima općinskih štabova, o istom ne informišu općinske strukture vlasti.
Oduzimanje naoružanja TO SRBiH je provedeno u sedam okružnih i Gradskom štabu TO Sarajevo u periodu od 18. do 23. maja. U okružnim štabovima Bihać i Banja Luka razoružanje je završeno 13. juna 1990.godine. U ovoj fazi akcija nije obuhvatila naoružanje i municiju ratnih jedinica TO u radnim organizacijama.
Interesantno je koliko cesto i koliko neargumentovano svi mrzitelji A.Izetbegovica vole da isticu neku svoju toboznju intelektualnu superiornost! Vrlo cesto se, kad to tako odgovara, procesi i desavanja u BiH tumace na nacin kao da je istorija pocela ulaskom A.Izetbegovica u politiku. A kad je korisniji obrnut pristup nema nikakvih problema da se posegne do doba Kulina Bana!madner wrote:Mnogo gluposti po napisanom redu.
TO je bio pod komandom republike, kao i MUP. Samo ta cinjenica je dovoljna da pokaze koliko malo branitelji lika i djela znaju, no neznanje za njih nije minus. Dice se svojom averzijom prema knjigama, niskim celom i primitivnim pogledom na svijet.
