Banksy wrote:Seoskivaralica wrote:
Tako se tamo i može sporadično pojaviti neki liberalizam iliti suosjećajnost što sve u svemu ne mijenja mainstream politiku naše istočne komšinice.....tako da rekao ili ne , svejedno je , nije nama ta njegova navodna izjava ništa pomogla...
Tačno tako.
Prvi nivo, izjava je najvjerovatnije falsifikat jer s početka osamdesetih prošlog stoljeća nisu se masovno razbijale i palile albanske radnje jer to u ta doba, par godina nakon Titove smrti, jednostavno nije bilo moguće. Koliko god su animoziteti bili jaki, masovnih, pa ni pojedinačnih tako dramatičnih slučajeva nije bilo ni u primisli. Stoga i ta senzacionalna reakcija u kojoj Radmilović, koji je umro 1985, kao nešto nekoga psuje teoretski nije ni moguća.
Dalje, sve da se to i zbilo, zamislimo eto, da li ta jedna psovka, suštinski reakcija običnog, normalnog čovjeka na tobožnje šovinističko divljanje oko sebe, zaslužuje temu i guslarske epove? Tema i hvalospjevi jer je neko nekad negdje nacionalistima rekao
majku li vam nacionalističku?
Zatim, eto da se i desilo, eto, on je sad i heroj, ali zar nije suština onoga što ova tema proizvodi da se svi kolektivno zapitamo pa kakvo je to Srbija bila društvo kad se još u Titovo doba nije smjelo lanuti protiv četništva, pa zar je to zaista već i tad to bila toliko ksenofobna, rasisitička, fašistička sredina? Pa zar je jedna psovka protiv divljaštva bila tako veliko djelo da se o njoj i danas ispisuju stranice? Pa kakvi su to ljudi tad živjeli tamo, kakva je to bila sredina i je li onda i bilo logično i očekivano da je jedno takvo društvo kasnije izrodilo sav taj užas kojim je ogrnulo cijelu bivšu Jugoslaviju? U tom smislu, tema postiže sasvim suprotan efekat od onoga koji priželjkuju ovi što glorificiraju Radmilovićevu ''hrabrost''.
I naravno, nije ta sitna gesta, ako je i bilo, pomogla nikome ovdje. Srbija je većinski više puta birala Miloševića, pljeskala mu kad je kretao na ubilačke pohode, a skinula ga jer nije ostvario ono što je obećao, a ne zato što je bio agresor i nanio zlo nekom drugom narodu. Srbija je i danas trulo, nacionalističko društvo koje za predsjednike bira četničke vojvode, društvo koje danas one dijelove svoje poštene prošlosti i partizansku, antifašističku ostavštinu koristi za nove manifestacije nacionalizma i nacionalnog pomirenja s četnicima (vidi paradu).
I napomena zaboravnim i podsjećanje onima kojima se malo pobrkalo u glavi: Nije BiH napala Srbiju, već Srbija Bosnu i Hrvatsku i Crnu Goru i Sloveniju i sve svoje bivše sunarodnjake. Nisu
tenkovi od čokolade, zasipani pri polasku beogradskim cvijećem,
majku li vam nacionalističku, išli iz Sarajeva na Valjevo, već obratno, gdje su ubili 11 000 ljudi od toga 1600 djece. I nismo
svi mi okrenuli puške jedni na druge i pucali na komšije, već smo MI uzeli puške da odbranimo žive glave i spasimo svoje živote, familiju i domove od srbijanskog agresora. I ne trebamo MI tražiti Zorane u svojim redovima, kako reče neki salonac iznad, kad je cijelo Sarajevo Zoran, kad su pored 1600 brutalno ubijene djece sva stakla na svim sarajevskim pravoslavnim crkvama ostala nedirnuta, kad nakon Markala, gdje je u sekundi odletjelo 68 nevinih sarajevskih glava, sarajevski Zoran nije dozvolio da nakon toga odleti nijedna srpska, majku li vam nacionalističku.
Uzaludan je to posao. Nismo i nikad nećemo biti isti. Svaki trud koji uložite da nas sve poravnate i svedete u istu ravan, svaka providna tema kojom pokušavate relativizirati svoju krivnju, svako salonsko izrugivanje nad žrtvama, svaki perfidni pokušaj da laž, da jednu uzgrednu psovku izdignete na nivo herojstva, neće proći i te udice Bosanci i Hercegovci više nikad neće progutati. Svakim postom iznad svjedočite o sebi, o onome što vam je i dalje u glavama i na srcu, bolno potvrđujući tezu da se nažalost ta toliko očekivana katarza i suočavanje s duhovima zločina svoje prošlosti, u srpskom narodu nažalost još nije desila. Ova tema je tužno svjedočanstvo. Zbog te činjenice, nažalost, istinskog pomirenja još nema na vidiku, a mi oči i dalje moramo držati širom otvorene. Nažalost, nažalost.
Da nije tako, ne bi se sad ovdje razglabalo o četnicima, agresiji, genetskoj retardiranosti srpskog naroda i sličnim bljuvotinama, već bi pričali o Zoranu.
.Sta je pozitivno, to da je nekada izmedju 80-85, Zoran izjavio ovako nesto. De malo razmisli, pa svi vi svrsavate na te godine kao godine najljepseg zivljenja, bratstva i jedinstva, sloge i drugih kurcina. Ako pozitivno da je Zoran tih godina davao ovakve izjave, onda smo vec tada bili drzava u kurcu i onda je trebalo znati da od nas nema nista. Zar je tesko malo promisliti prije nego sto se ovo napise. Na kraju, sam postavljac ove teme i ovi koji 
na ovu temu potvrdjuju da oni vide Srbe tim ocima, jer eto ko sto kolega Zatezni rece on medju svom ovom mrznjom voli ove pozitivne primjere. Halo, covjek umro 85te, on prica o pozitivnim primjerima. O kojim pozitivnim primjerima u moru mrznje, pozitivni primjeri 80te, 81e, 82e 
.
a narodna milicija bila nezgodna, pa se pazilo šta se priča.
