
Četo i ujo najbolji frendovi,mamu im kvislinšku.....
Moderators: _BataZiv_0809, anex
radostan dan wrote:tomi, dječak koji je svoje prve postove potpisivao sa - nek bog ubije sve četnike, ustaše i ostale fašiste...
kako iskreno i nevno.
zatim tomi, koji polako počnetemu da filuje ne svojim stavom i mišljenjem, nego copy/paste uraDtcima, na koje sam skrenuo pažnju u ranijim postovima - www.hic.hr/bleiburg , čitati o -
BLEIBURG. BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODATragedija hrvatskoga naroda - partizani - TITO- zločinciidemo dalje...Poruka Daria Kordića: Za Hrvatsku tek dolaze najbolji dani
Ljudska i politička ispovijed hrvatskog uznika Daria Kordića
tomi, i pripovjetka o nesretnim švercerima duvana, kao objašnjenje genocida...
Ti meni kazes da lupas pa na jednostavno pitanje odgovaras u stilu "daj da se sad malo pravim lud"Lajavikrelac wrote:Suđenje u Beogradu, Vojni odsek Crhovnog suda Jugoslavije, četničkim oficirima i službenicima u Nedićevoj vladi, zbog izdaje i kolaboracije, 10 Jun-15 Jul 1946:
Dinić, Tanasije-Tasa (smrt streljanjem)
Dokić, Đuro (smrt streljanjem)
Fotic, Constantin A. (u odsustvu, 20 godina)
Gavrilovic, Dr. Milan (u odsustvu, 15 godina)
Glišić, Miloš (smrt streljanjem)
Jonić, Dr. Velibor (smrt streljanjem)
Jovanović, Dragomir "Dragi" (smrt streljanjem)
Jovanović, Slobodan (u odsustvu, 20 godina)
Kneževic, Prof. Radoje (u odsustvu, 8 do 10 godina)
Knežević, Živan (20 godina)
Kumanudi, Kosta (18 meseci)
Marković, Lazar (6 godina)
Mihajlović, Dragoljub "Draža" (smrt streljanjem)
Mojlović, Stefan (20 godina)
Mušicki, Kosta (smrt streljanjem)
Ninčić, Momčilo (8 godina)
Pavlović, Boško (smrt streljanjem)
Purić, Božidar (u odsustvu, 16 godina)
Radić, Radoslav-Rade (smrt streljanjem)
Topalović, Dr. Živko (u odsustvu, 20 godina)
Vilović, Đuro (7 godina)
Vranešević, Slavoljub (20 godina)
Za pokolj u I.Bosni je suđeno Draži Mihajloviću, a jedan od glavnih organizatora Pavle Đurišić je završio zajedno sa svojim pajdašima u Staroj Gradišci 1945. Presudila im "braća" Hrvati, i to na prevaru ih namamili....
Više čitati, više čitati
Tvoj odgovor je ovo:cindrlimindrli wrote:Dobro, da ne lupamo na pamet, koliko ih je osudjeno za zlocine po Istocnoj Bosni?
...i neko ovlas spominjanje Draze, kojem btw danas dizete spomenike na svakom cosku.Lajavikrelac wrote:Suđenje u Beogradu, Vojni odsek Crhovnog suda Jugoslavije, četničkim oficirima i službenicima u Nedićevoj vladi, zbog izdaje i kolaboracije, 10 Jun-15 Jul 1946:
Da li ti uopšte čitaš šta drugi pišu na ovoj temi?Tomi110 wrote: Koliko god da podržavam Tita i njegove metode obračuna sa stvarnim zločincima (Je si li nosio ustašku uniformu?jesi e sad češ i da platiš),

Sa r a j evo, 22. kolovoza 1941.
Z a p o v j e d n ik oružni čke p o s t a je L j u b i n j e, krila Bileće spisom
T a j. Br. 91 od 18. kolovoza 1941. dostavio je slijedeće izvješće:
„14. kolovoza 1941. doznao j e, z apovj ednik ove p o s t a j e,
oružnićki vodnik Salman Na z i f, da je u mj e s tu Čavšu, k o t a ra
Ljubinj skog, p o d r u č je ove p o s t a je p o b i j e no 104 grčkoistočna lica
od s t r ane ustaša iz Stolca, k o t a ra istog.
15. kolovoza 1941. o p h o d n ja ove p o s t a je n a r e d n ik Salman
Nazif i oružnici: K o m ar J a k o v, Dž e ba Ivan i Ivanković Vl ado
izišla je na lice mj e s ta i ustanovila slijedeće: po izjavi svj edoka
11. kolovoza o ko 4 s a ta došli su ustaše iz Stolca u selo Čavaš, u
k om je selu bilo grčkoistočnih s t anovnika u k u p no muških i ženskih
104 te su ih us t a še pohapsili i u 11.30 sati iz puškomi t r a l j e ze pobili.
Svj edok Vi n ko B e n d er i Nikola B e n d er iz Ve l je Me đ e, k o t a ra
Ljubinj skog, od s t r ane gore navedenih oružnika ispitam su glasno
su izjavili, da su 14. kolovoza 1941. o ko 4 s a ta došli o ko 50 ustaša
iz Stolca pod vods tvom us t a še Katića iz Du b r a v a, te su pohapsili
sve mj e š t a ne gr čkoi s točnj ake koji su se nalazili u mj e s tu Čavašu
u k u p no 104 od koj ih je bilo većina dj e ce i ž e n a, među koj ima je
bilo 9 d j e v o j a k a, te su ih istog d a na o ko 11.30 sati o t j e r ah u
Popovo Pol je n ad j e d nu j amu i t amo ih iz puš aka i mi t r a l j e za
strijeljali i u istu j amu z a t r p a h, a po izvršenju ovog zločina da su ustaše u društvu sa seljacima iz mj e s ta Čavša i to Nikolom
Ba š adi rom, B o š k om Skor ani com i Nikolom B e r om sve grčkoistoč-
n j a č ke kuće u mj e s tu Čavšu pr e t r e s l i, k u f e re i ormane razbili i
opljačkali sav novac i sve skupoc i j ene stvari, a po izvršenju ovog
otišli su p r e ma Stolcu. P ome n u ti svjedoci n a v o d e, da je u ovom
zločinu učestvovao i pokusni oružnik r o d om iz istog mj e s t a, Vid
Skaranovica iz krilnog oružničkog z apovj edni š tva Mos t a r, j er je
isti prilikom s t r i j e l j anja rukovodio sa puškomi t r a l j e zom, a nalazio
se na 5-dnevnom dopus tu kod svoje kuć e.
P ome n u ti svjedoci n a v o d e, da su sva ova lica iz mj e s ta Čavaša
koja su s t r i j e l j ana, bila pr e š la na katoličku v j e ru po rasulu bivše
Jugoslavije, a me đu koj ima je bilo j e d no d j e te od 5 dana n e k r š t e n o.
Osumnj i č eni Boško Ska r enovi c a, Nikola B e ro i Nikola Ba š adir svi iz Čavaša, k o t a ra Ljubinj skog, ispitani po gornjoj o p h o d n j i,
u suglasnosti su izjavili da su oni vidjeli, kad su ustaše 14. kolovoza
oko 4 sata iz Stolca došli i da su istog dana o ko 11.30 sati strijeljali
104 grčkoistočna lica ali da oni nisu učestvovali u ovom zločinu,
te da ni imena n e z n a du ovim us t a š ama, a navode da su ustaše
sve grčkoistočne kuće pr e t r e s l i, k u f e re i o rma ne razbili i sav novac
odnijeli.
Na p omi n je se i to: da su zaista mj e š t ani katolici iz Čavaša
bili u dogovoru sa us t a š ama iz Stolca, da pobi ju grčkoistočne
mj e š t a ne iz Čavaša i da opl j a čka ju novac k ao i ostale stvari a
na roč i to pokusni oruž. Vid Skoranovica iz mj e s ta Čavaša, iz
krilnog z apovj edni š tva Mo s t a r, j er je po izjavi svj edoka on lično
strijeljao iz mi t r a l j e za gore n a v e d e na lica. Isto su p ome n u ti
svjedoci naveli, da je u j e d no di j e te od 6 godina ispaljeno od 5 -7
puščanih n a b o ja d ok su ga strijeljali da je vikalo da ono nije ništa
krivo i da ga pus t e, ali da nisu ht j e l i, već su ga bacili u j a m u .
Kuće su svih pos t r i j e l j anih lica od s t r ane mj e š t a na iz Cavaša
z akl juč ane, a stoka je kod istih na čuvanju.
Čitam i to "između redova", jer kad neko za ustaški zločin(u ovom slučaju Prebilovce ili Pribilovce kako god hočeš) proziva cijelu crkvu kao suučesnika u zločinu, za mene je to kao da prozivaš cijeli jedan narod,odn Hrvate, pa onda je i red da znaš što je prethodilo Prebilovcima i što je uzrokovalo taj zločin.Hvala na razumijevanjuotac_makarije wrote:Da li ti uopšte čitaš šta drugi pišu na ovoj temi?Tomi110 wrote: Koliko god da podržavam Tita i njegove metode obračuna sa stvarnim zločincima (Je si li nosio ustašku uniformu?jesi e sad češ i da platiš),
smiri se momak...idi od prve strane pa čitaj redom...niko nije pomenuo genocidnost jednog naroda. pričamo konkretno, i pričamo o dokazima, na navedenu temu.Tomi110 wrote:
Rekao sam da nebranim zločin i zločince i da nije sve crno i bijelo kako nam se ponekad servira,nego ima i sivoga.Ne volim ustaše a još manje četnike a ospem se kad neko optužuje cjelokupnu crkvu za zločin.Koliko god da podržavam Tita i njegove metode obračuna sa stvarnim zločincima (Je si li nosio ustašku uniformu?jesi e sad češ i da platiš), nesviđa mi se što se zbog političkih igara uvukla ta ista crkva zbog idiota tipa Fra Tomislav Filipović,a što velikosrbi iliti četnici kako god hočeš naveliko koriste za dokazivanje genocidnosti jednog naroda radi prikrivanja svojih političkih ciljeva.To ti je care moj stav
Ne mogah a da Vas nesto ne upitam. Smatrate li da Katolicka Crkva nije bila pokroviteljom NDH ? I jos nesto , ako nisam napadan. Glede Vaseg stava o dogadjajima koji su predhodili Prebilovcima i drugim pokoljima. Dali jos uvijek insitirate na tezi zandara i duhana?Tomi110 wrote:Čitam i to "između redova", jer kad neko za ustaški zločin(u ovom slučaju Prebilovce ili Pribilovce kako god hočeš) proziva cijelu crkvu kao suučesnika u zločinu, za mene je to kao da prozivaš cijeli jedan narod,odn Hrvate, pa onda je i red da znaš što je prethodilo Prebilovcima i što je uzrokovalo taj zločin.Hvala na razumijevanjuotac_makarije wrote:Da li ti uopšte čitaš šta drugi pišu na ovoj temi?Tomi110 wrote: Koliko god da podržavam Tita i njegove metode obračuna sa stvarnim zločincima (Je si li nosio ustašku uniformu?jesi e sad češ i da platiš),
Tvoj stav je uporna relativizacija ustaških zločina na temi. Sam podmećeš diskutantima što niko od njih nije tvrdio, ideš okolo i citiraš i postavljaš retorička pitanja ''a gencidnost je Hrvatima urođena a AAA?'' iako to niko nije tvrdio. Neverovatno kvalitetna diskusija se razvila na ovoj temi, ljudi su pisali uopšteno i fenomenološki o zločinima ovih razmera bez ikakvih generalizacija i raspirivanja mržnje. Nadam se da će i nastaviti na istom nivou ignorišući tvoje upadice i provokacije.Tomi110 wrote:
Rekao sam da nebranim zločin i zločince i da nije sve crno i bijelo kako nam se ponekad servira,nego ima i sivoga.Ne volim ustaše a još manje četnike a ospem se kad neko optužuje cjelokupnu crkvu za zločin.Koliko god da podržavam Tita i njegove metode obračuna sa stvarnim zločincima (Je si li nosio ustašku uniformu?jesi e sad češ i da platiš), nesviđa mi se što se zbog političkih igara uvukla ta ista crkva zbog idiota tipa Fra Tomislav Filipović,a što velikosrbi iliti četnici kako god hočeš naveliko koriste za dokazivanje genocidnosti jednog naroda radi prikrivanja svojih političkih ciljeva.To ti je care moj stav
Kada je pod zaštitom njemačkog oružja 10. aprila 1941. godine proglašena Nezavisna Država Hrvatska, pakleni plan o „definitivnom rješavanju srpskog pitanja“ već je bio sastavljen, a odmah zatim i ozakonjen. Sa koliko je nagomilane mržnje prema „nižoj rasi“ pripreman i izvođen veliki zločin vidi se iz sačuvanih dokumenata i izjava vodećih ličnosti ustaške države, koje su već tada imale programski karakter.
Ante Pavelić, ustaški poglavnik: „Iz slobodne Nezavisne Države Hrvatske biće iskorijenjen sav korov što ga je tuđinska dušmanska ruka bila posijala.“
Mile Budak, ministar za nastavu i bogoštovje NDH: „Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale prevesti na katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate.“
Milovan Žanić, ustaški zakonodavac: „Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikoga drugog. I nema te metode koju mi nećemo kao ustaše upotrijebiti da načinimo ovu zemlju zbilja Hrvatskom i da je očistimo od Srba.“
Viktor Gutić, jedan od najistaknutijih predstavnika NDH u Bosanskoj krajini, ovako je govorio: „Ove srpske cigane poslaćemo u Srbiju, jedne željeznicom, a druge Savom bez lađa. Nepoželjni elementi biće iskorijenjeni tako da će im se zatrti svaki trag i jedino što će ostati biće zlo sjećanje na njih. Svu srpsku gamad od 15 godina pa naviše mi ćemo poubijati, a njihovu djecu smjestiti u klostere i od njih će biti dobri katolici.“
Dionizije Juričević, ustaša i sveštenik u Pavelićevom i Artukovićevom vjerskom odsjeku: „U ovoj zemlji ne može niko da živi osim Hrvata, a ko neće da se pokrsti mi znademo kuda ćemo s njim. Danas nije grehota ubiti i malo dijete koje smeta ustaškom pokretu. Nemojte misliti što sam svećenik da ne mogu uzeti strojnicu u svoje ruke i tamaniti sve do kolijevke, sve ono što je protiv ustaške vlasti i države.“
Čitava teritorija NDH — 22 velike župe, 142 kotara i hiljadu opština s površinom od 103.000 kvadratnih kilometara i 6,500.000 stanovnika — zahvaćena je nemilosrdnim istrebljenjem Srba, Jevreja, Cigana a potom i drugih protivnika ustaškog poretka. „Čišćenje“ pojedinih krajeva u Baniji, Kordunu, Lici, Slavoniji, Sremu, Gorskom kotaru, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini — raseljavanje i progoni, hapšenje i zatvaranje u logore, pokrštavanje i fizičke likvidacije — poprimili su zastrašujuće razmjere.
Svi Srbi i Crnogorci, rođeni u Srbiji, morali su da napuste svoja ognjišta, mješoviti brakovi silom su raskidani. Srbima, Jevrejima i Ciganima odmah je ograničeno kretanje, zabranjena upotreba sredstava javnog saobraćaja, posjećivanje lokala, bioskopa, pozorišta; zabranjeno je bilo kupanje u banjama. Skidani su natpisi ćirilicom i sa nadgrobnih spomenika
I to se sprovodilo u djelo po riječima preživjelih očevidaca:U jednom od prvih akata NDH, Okružnici Ravnateljstva za ponovu, stoji: „Raseljavanje Srba mora se sprovesti na bezobziran način. Hapšenja i interniranja se vrše noću i danju bez predaha. Uhapšenik je dužan da se pripremi za trideset minuta. Imovina se oduzima i sa njom raspolažu ravnateljstva za ponovu. Gdje god je moguće hapsiti čitave porodice. Ne mogu biti pošteđene starije osobe, žene i djeca.“
Tako su ustaše, predvođene zloglasnim Maksom Luburićem, sravnile sa zemljom selo Draksenić nadomak Jasenovca. Stravičan masakr izvršen je 13. i 14. januara 1942, kad je u seoskoj crkvi ubijeno 208 stanovnika, među kojima i 85 djece. Eve kako su ovo ustaško „natjecanje u krvi“ opisali preživjeli svjedoci — Anka Pavković, Anka Lukač i Mira Blagojević:
„Crkva je bila puna leševa, a krv je dostizala do vrha cipela. Na samom oltaru bila je naslonjena, kao da spava, ubijena žena Nikole Dračine. Pred crkvom, naslonjena na tarabe, ležala je Marta Vrnić sa dvoje djece. Obe dojke bile su joj prorezane i kroz njih provučene ručice njene djece. Dječje ruke bile su vezane žicom. Malo dalje od Marte ležala je Desa Lončar i njeno dijete nabijeno na kolac.“
Kozara čuva uspomenu na jedan od najmonstruoznijih ustaških zločina, izvršen 7. februara 1942, kad je ubijeno 2.300 stanovnika Drakulića, Motika i Sargovca, sela pokraj Banja Luke. Vrhunac divljaštva ustaše su ispoljile u pokolju 551 djeteta:u Drakuliću 294, Motikama 207 i u Sargovcu 50. Ustašku Pavelićevu tjelesnu bojnu u ovom zločinu predvodio je Miroslav Filipović-Majstorović, kapelan samostana u Petrićevcu. Ovaj krvnik imao je još jedno ime — Fra Sotona. Dobio ga je u Jasenovcu, kao jedan od logornika. Kada je zaklao sedmogodišnje dijete Đure Glamočanina, s krvavim nožem u rukama Fra Sotona je hrabrio neodlučne: „Ovo ja u ime boga pokrštavam izrode. Ustaše, slijedite moj put! Sve grijehe uzimam na svoju dušu!“
Mile Todorović, kome je u ovom pokolju ubijena čitava porodica, priča: „Došao sam kući, a ona pusta. Samo u štali krave riču. Kada sam izišao, čuo sam neko čudno krčanje. Prišao sam bliže i vidio gomilu poubijanih. Stojan Srdić, sasječen i iskrvavljen, sjedio je i ječao. Od jednog malog leša učinilo mi se da je moja najmlađa kći. Onda sam se onesvijestio.“
Kako su se ustaški zločinci sadistički iživljavali nad djecom pokazuje zapis sa svjedočenja Ljube Vranješa, logoraša iz Jasenovca: „Jedna žena držala je na grudima dijete staro možda šest mjeseci. Naišli su Ljubo Miloš i Ante Vrban. Miloš se obratio ženi:
— Molim vas, da li bi ga dozvolili meni?
Uzeo je dijete i počeo govoriti kako je lijepo. Onda se okrenuo Anti Vrbanu i komandovao:
— Na gotovs!
Vrban je izvadio kamu, a Ljubo Miloš je bacio dijete u vazduh i ono je palo na isukani Vrbanov nož. Majka je vrisnula i potrčala prema {28} djetetu, ali ju je Ljubo Miloš presreo, zgrabio za kosu i zaklao. Onda se Ljubo Miloš okrenuo prema meni i upitao:
— Da li si nešto vidio i čuo?
Rekao sam da ništa nisam vidio. Miloš je onda viknuo da se gubim na posao i ja sam se brzo udaljio, preneražen i prestrašen.“
Na suđenju Ljubi Milošu, jednom od najkrvavijih komandanata jasenovačkog logora, 13. jula 1948, jedno od pitanja sudije bilo je:
— Šta se radilo i kako se postupalo sa djecom?
— Ona su takođe likvidirana na isti način kao i odrasli. U razgovoru sa Fra Majstorovićem doznao sam da je djecu mnogo teže ubijati nego odrasle.
— Zašto?
— Jer dijete ima mnogo jači život nego odrastao čovjek.
— Kako je on to znao?
— On je to radio — rekao je Miloš.“
E vidiš, tu griješiš, nije više ni do mene a ni do tebe hoću/ćeš li da budu Prebilovci ili Pribilovci. Oni će dovijeka biti PREBILOVCI kako god da ih prekrste zlonamjerni. Ono što ustaše 1941, ovi što su minirali kosti 1992, a koliko vidim i mnogi danas ne shvataju je da su Prebilovci upravo zbog čudovišnosti zločina, nevinosti žrtava ...(dodaj kriterijum po želji) postali simbol koji je prerastao lokalne razmjere i tu više ne pomaže ni kama, ni dinamit a ponajmanje prekrštavanje naziva sela. Prebilovci su taj simbol postali još u WWII i nisu slučajno 1991 u Prebilovcima sahranjene kosti srpskih stradalnika iz ostalih jama u okolini - šireg područja doline Neretve. Simbol se ne može uništiti - upamti !Tomi110 wrote: Čitam i to "između redova", jer kad neko za ustaški zločin(u ovom slučaju Prebilovce ili Pribilovce kako god hočeš) ...


Од комисије су присутни:
Записничар: Секретар Зем.Ком.
Невенко Баста Ђуро Боснић
Приступа Тиквеша Мехмед син Салке родом из Шурманаца, срез Мостар, сада се налази у Шурманцима стар 35 година, по занимању земљорадник, происно опоменут на казиваее истине, изјављује
Тиквеша Ибро п.Алије 46.год. земљ,. из Шурманаца срез Мостар.
Зубац Данило, п. Јерка, Хрват, 26 година, земљ,, из „ „ „
Опоменути на дужност казивања истине изјављују:
5.августа 1941. у вече стигао је на станицу у Шурманцима посебан воз који је имао 6 теретних затворених вагона у којима су били затворени жене и дјеца из Пребиловаца. Усташе су казивали да их има 520 или 525 лица.
Ту ноћ затворени пребиловчани су ноћили у вагонима. Врућина је била велика и њих је страшно патила жеђ.Неки Шурманци су криомице доносили воду и додавали женама и дјеци, како знамо то је чинио Салко Тиквеша умрл. Алије.
Са затвореним Пребиловчанима дошла је велика група усташа око 300 њих којима су се придружиле усташе из Шурманаца Јовановић Иван Јаковљев, / у бјегству/, Јовановић Никола Матин /у бјегству/, Остојић Јозо Јозин на слободи у Шурманцима, Харар Мирко Перин слободан у Шурманцима, Јовановић Љубо п. Мишка /стријељан/.Јозић Никола Перин /стријељан/, Харар Шимун слободан у Шурманцима, и још неки чијих се имена сада не сјећам.
Идућег дана, 6. августа, око 8 сати у јутро усташе почињу пуштати жене и дјецу из вагона, па их у групама од стотину воде до мјеста званох Харарова махала, која се налази око 300 мт далеко од јаме,
У то вријеме Никола Фалак п.Ђуре из Шурманаца /погинуо/, који је био уст. главар села обавјестио је читаво село да ће се сада Пребиловчани „бацати у јаму“ па да се склону чељад и укућани.
Усташе одбвајају групе по 10 лица, жена и дјеце и воде на јаму. Тамо се одигравају ужасне сцене. Дјеца се отимљу, вриште хватају се за своје убице и не дају се саме бацати у јаму, а дјевојке саме скачу и бацају се у јаму, јер послије доживљеног протеклих дана., нарочито оног што су претрпјеле у школи у Пребиловцима, не желе више живјети.
Јама се налази при брду, остали пребилочани који чекају на ред да буду бачени у јаму, у ствари не знају што се тамо дешава.
Видјели смо како је један усташа узео једно дијете, била је то дјевојчица од 4-5 година, па га је са смијехомбацио у зрак као лопту, на дјетету је залепршала црвена хаљиница прије него га је прогутао мрак јаме.
Усташе су оне који су се опирали гурали у јаму вилама и кочевима, неке су убијали ударцима по глави, јер смо послије овог покоља, око јаме видјели много трагова крви и мозга. Једна смоква расте у врху јаме, на њој се послије убиства пребиловчана видјело много одјеће, капа и опанака. То је све при пади из јаме запело о гране.
Усташе су на самој јами још до голе коже опљачкали од пребиловчана оно што им још нису дигли.
Ми не знамо имена свих ових страшних убица, јер они нису из нашег мјеста . Али по казивању пок. Ивана Остојића који је лично био на јами било је и Шурманчана који су били на јами, а од њих неки присиљени и од усташа. Знамо да су бацали Пребиловчане у јаму ови:
Кикаш Видак /погинуо/, Харар Мирко /слободан у Шурманцима/, Харар Шимун /на слободи у Шурманцима/, Остојић Јозо п. Јозе на слободи у Шурманцима. Мирко Харар и Остојић Јозо знају све јамаре који су убијали на јами у Шурманцу. Они се данас пред народним властима извлаче да нису били на јами него да су извлачили шодор, што није истина јер за њих могу посвједочити и Прусац Јозо п. Јуре у Шурманцима и Мујо Ђонко у 3.бригади Н.О., IV.бат.14.чета. бацање у јаму трајало је од 8 до близу 11с.
Послије овог покоља знамо да је пар дана послије доведена једна група од 60 људи који су бачени пред вече у јаму.
Рачуна се да је у јаму у Шурманцима бачено око 2000 људи. У почетку су та убиства одигравала по ноћи, а послије отворено по дану.
Усташе су у јуну убијали и бацали у Неретву, али како су се на то жалили становници Метковића због многобројних лешина, које су пливале Неретвом, почели су усташе бацати у јаме.. "



