#226 Re: Škotski referendum
Posted: 19/09/2014 20:06
te ulicne fazone drugima prosipaj
Ja ne zagovaram nikakav referendum. Kao sto sam rekao Bosna nece biti zrela za referendum jos za najmanje 20-30 godina.muha_sa wrote:pardonAli Kemal wrote:
A sto bujrum?![]()
vi koji zagovarate referendum izvolite, ne znam šta cekate.

de nam fakte, ko je i kako mogAo, mani se epitetaBodkin wrote:te ulicne fazone drugima prosipaj
ne sumnjam da znas vise od mene o ulicarskim fazonimamuha_sa wrote:de nam fakte, ko je i kako mogAo, mani se epitetaBodkin wrote:te ulicne fazone drugima prosipaj![]()
jer ako se ja pocnem baš ulicarskim fazonima prosipat tek ceš tad skontat šta znaci ulicarski fazon i fazoni.
Pored onakvog viskija da propadnu moralno i ekonomski. Nema sanselasta2 wrote:sad im slijede godine ekonomskog i moralnog propadanja
Vidim, imas kristalnu kuglu.lasta2 wrote:ovim su samo ljude nahuškali jedne na druge i na kraju neuspjehom izazvali depresiju koja će tek da sazrijeva narednih mjeseci i godina. sad im slijede godine ekonomskog i moralnog propadanja. to je klasična priča kad ljudi koji lijepo žive čačkaju mečku i izazivaju nesreću.
Ne provaljuj se.Bodkin wrote:ne sumnjam da znas vise od mene o ulicarskim fazonimamuha_sa wrote:de nam fakte, ko je i kako mogAo, mani se epitetaBodkin wrote:te ulicne fazone drugima prosipaj![]()
jer ako se ja pocnem baš ulicarskim fazonima prosipat tek ceš tad skontat šta znaci ulicarski fazon i fazoni.ako nisi mogao skontati iz ona dva posta, jedan njegova glupost i drugi moj odgovor, ja ti ne mogu pomoci. cuj fakte
Nemoj tako, ispašće da ne smiju.muha_sa wrote:pardonAli Kemal wrote:
A sto bujrum?![]()
vi koji zagovarate referendum izvolite, ne znam šta cekate.
Više razočarenja u Bretanji, nego u Škotskojreis1 wrote:Britanci istrolali separatiste sirom Europe na najjace!
vjerujem da jest...ćuj molim te oCepit ćemo se al ćemo zadržat funtuamoninan wrote:Više razočarenja u Bretanji, nego u Škotskojreis1 wrote:Britanci istrolali separatiste sirom Europe na najjace!

Svako ko je želeo da se probudi i sazna da je engleska vladajuća klasa izgubila svoje tradicionalno samopouzdanje i pribranost, da je kraljica Elizabeta II ostala bez celog ostrva, da je desničarski premijer u suzama i pred ostavkom, da je unija koja je predvodila prvu svetsku imperiju propala – doživeo je danas razočaranje. Vredelo je gledati kako proteklih desetak dana padaju maske i izražavaju se nervoza, mržnja ... pa čak i strah.
Međutim, Škotska je juče ipak odlučila da ostane deo Velike Britanije. Na referendumu je 55 odsto glasalo protiv nezavisnosti, dok je 45 odsto glasalo za. Pobeda protivnika nezavisnosti je bila veća nego što je bilo očekivano proteklih desetak dana. U ovom članku se postavlja pitanje zašto je došlo do referenduma i zašto Škoti nisu glasali za izlazak. Takođe se tvrdi da stvar uopšte nije gotova: analiza glasanja pokazuje da vladajuća klasa Britanije i Škotske treba da bude zabrinuta.
Zašto je došlo do referenduma? Revolt protiv neoliberalizma
Škotska nije potlačena nacija – ona je punopravni i jednak član Velike Britanije. Njena vladajuća klasa deli vlast i odgovornost za politiku unije proteklih 307 godina. Zajedno sa engleskom vladajućom klasom, škotska elita je profitirala od imperije. Samo u proteklih deset godina, Škoti su bili premijeri, ministri inostranih poslova i ministri odbrane. Škotska je za vreme Tonija Blera dobila visok nivo autonomije i ima svoj parlament.
Zašto je onda došlo do referenduma? Veliki deo razloga je revolt protiv neoliberalizma, koji je poprimio delom nacionalne boje. Od 1979, kada je Margaret Tačer pobedila na izborima u Engleskoj, krenula je bitka vladajuće klase protiv organizovanog radništva.
Da bi se takmičila na svetskom nivou, vladajuća klasa Britanije je morala da ugasi određene industrije i smanji bruto dohodak radničke klase. Tačer je bila udarna pesnica te ofanzive, koja je simbolički pobedila 1985. kada je poražena avangarda radničkog pokreta u Britaniji, sindikat rudarskih radnica i radnika u borbi oko zatvaranja ugljenih rudnika.
Tačer je za vreme svoje vladavine predsedavala gašenju radničkog prava na štrajk, srozavanju javnih servisa i tzv. „države blagostanja“, pa i deindustrijalizaciji velikih delova Velike Britanije. Škotska je bila vanredno pogođena deindustrijalizacijom. Kvalitet života je opao, a otpor je krenuo da se oseća i kao nacionalan zbog očaja i nemogućnosti da se porazi politika Londona.
Škotska je sistematski glasala protiv konzervativaca, ali je 18 godina imala konzervativnu vlast. U tom periodu se stvorilo dublje osećanje nezadovoljstva i otuđenosti od Engleske. Naravno, u Engleskoj je radništvo patilo od slične politike, ali je u Škotskoj većina glasala protiv politike Londona, dok su konzervativci pobeđivali u Engleskoj.
Štaviše, sedamdesetih je pronađena nafta u škotskom moru, što je škotskim nacionalistima otvorilo vrata da sistematski pokazuju kako postoji laka alternativa za finansiranje drugačije politike, ali da je London eksploatiše za svoje dobro. Ni oni, doduše, nisu uspeli da se konsoliduju tokom osamdesetih godina. Partija Škotske je bila Laburistička partija, koja je predstavljala ideal socijalne solidarnosti i koja je obećavala decentralizaciju Velike Britanije.
Kada su laburisti pobedili 1997, posle 18 godina, uveli su „devoluciju“ vlasti, koja je u Škotskoj stvorila parlament. Laburisti su vladali i celom Britanijom i Škotskom, jer su pobedili i na lokalnim izborima. Međutim, Blerovi laburisti više nisu bili laburisti koji su uveli „državu blagostanja“ posle Drugog svetskog rata. Uskoro su postali omraženi zbog privrženosti imperijalističkoj politici Amerike. Toni Bler, njihov vođa, postao je jako nepopularan zbog rata u Iraku.
Štaviše, sve dublja zavisnost od kredita, duži radni dan i tržišna reforma javnih usluga je učinilo život nesigurnijim i nesrećnijim za mnoge ljude. Na nivou Škotske, rast nacionalističke stranke, SNP, ustanovljen je upravo kao „leva“ opozicija laburistima: oni su obećavali da spasu škotske usluge od previše neoliberalne politike laburista, iako su laburisti u Škotskoj često bili levlji od onih na vlasti u Londonu. Tako je SNP pobedio na izborima u Škotskoj 2007. i opet ubedljivije 2011, godinu dana nakon što je pala laburistička vlada u Londonu i u jeku svetske krize kapitalizma.
Zašto je Škotska ipak glasala „ne“? Nedostatak jasne klasne alternative
SNP je obećao referendum na izborima 2011. Pobedom je dobio demokratski legitimitet za referendum. Sa oko 45 odsto glasova, ili oko 900,000 glasova, mogao je da traži nezavisnost. Kampanja je od starta bila takva da škotski nacionalizam nije na prvom mestu: odvajanje se nije tražilo samo zbog toga što su Škoti drugačija nacija.
Naprotiv, SNP je lukavo postavio glavno pitanje kao sledeće: da li želite da sačuvamo „državu blagostanja“ za koju glasamo decenijama? Onda moramo da se otcepimo od Vestminstera, tj. parlamenta u Britaniji, simbola vlasti, kao što je Bela kuća u Americi, i da možemo sami da krojimo svoju sudbinu. Masa naroda je to obećanje shvatila kao mogućnost za socijalno pravedniju Škotsku.
SNP, kao nacionalna partija, imala je i levo i desno krilo. Međutim, kao partija predvođena škotskom buržoazijom, ona je krenula u desno pre samog referenduma. SNP je na kongresu odlučio da se ne povlači iz NATO. SNP je obećavao i niže takse za međunarodne korporacije i više blagostanja za škotski narod, putem korišćenja naftnog novca za socijalne programe. Model je bila Norveška, ne Venecuela, iako je i pod Čavezom profitna stopa u privatnom sektoru rasla 2000-tih.
Poenta je upravo da je SNP hteo da se predstavi kao partija stabilnosti, ne samo radikalne promene. U suštini, Aleks Salmond, vođa SNP, hteo je mnogo da promeni da bi ostao još čvršće na vlasti. Zato je i obećao da će kraljica ostati šef nezavisne države i da će funta ostati škotska valuta. Poruka je bila: nećemo u Evro, ništa ne brinite, nećemo postati banana republika pod šapom Berlina.
Problem je, naravno, što je to kontradiktorna poruka. Dovoljno ljudi je želelo radikalne promene, ali nedovoljno ljudi je bilo sigurno da će promena dovesti nešto bolje. Zašto bi, na primer, Škotska bila banana republika da je prihvatila Evro, nad kojim zaista ne bi imala nikakvu kontrolu, a ne bi bila banana republika, da je zadržala funtu, nad kojom bi kontrolu ipak imao London?..........
http://www.marks21.info/nacionalno-pita ... e-da-slavi

TV kuce intervjuisu mladje ljude. Statisticko meso takodje cine ljudi do 55 godina starosti.Challenger__ wrote:Zanimljiv prikaz po starosnoj strukturi:
Mlađi za nezavisnost, stariji protiv.
Ne mirišem britansku politiku, ali ipak mislim da je primjereniji i adekvatniji termin koji oni upotrebljavaju - unionisti.... I desila se pobjeda lojalisticke opcije.
Da, penzija nostalgicna dok mladi hoce sami. Propali bi jako brzoChisum wrote:http://www.klix.ba/vijesti/svijet/the-e ... /140919129
Eki, Lepa Lukic spasila Ujedinjeno Kraljevstvo.
Pa ne mislim da su Škoti bolji od Bosanaca zato što su Škoti, ali ipak po ovom (a i mnogim drugim) pitanju očito jesu bolji... Zašto? Moje mišljenje:skenderija04 wrote:U pravu si, ali ja ne zelim da priznam da je neko iz Edinburga normalniji od nekoga iz Sarajeva samo zato sto je on Skot a Sarajlija Bosanac.cyprus wrote:
Pa dobro - to jeste jedna od suštinaDemokratija - super, bravo za Škote i Britance generalno...
Međutim, to može tako u Škotskoj i rijetko gdje drugo... U Škotskoj su se ipak prvenstveno razmatrali neki racionalni argumenti... Postoji i dio Ujedinjenog Kraljevstva gdje to ne bi bilo baš tako mirno, demokratski i kulturnoZašto? Zato što tu ne bi dominantno pitanje bilo raspodjela novca i buduća perspektiva, nego ko će koga - protestanti katolike ili obrnuto...
Ovo je dobro da se desilo i vrijedi vise od milion sati mlacenja prazne slame.
Ovo je jedino ispravno i ma koliko mi karikirali i smijali se nasim reakcijama siguran sam da necemo ponoviti devedesete jer smo vidjeli na svom primjeru kako ne treba i na tudjem kako treba. Na kraju i oni da bi dosli do ovog nivoa prosli su kroz zestoko sibanje kroz vijekove. Dakle vidjeli su kako ne treba
I na kraju, najbolje bi bilo da i kod nas ljudi glasaju iz interesa a ne iz emocija. A doci ce i to vrijeme kad tad.
