Forum Klix.ba

Partizzanka wrote:ma nije niko rekao da ti njoj sve potrosis
nego pricamo opcenito o tome kako kada se djeca odsele - ostane u kuci love koju su ona trosila

u mom slucaju def ne ostane

Dozer wrote:

Leo_alfa wrote:Da li to neko misli da je pohvalno imati vise od dvoje djece? Zasto? Ne vidim tu nista sto je za pohvalu.

Nema se tu sta "misliti" na pohvalan ili pogrdan nacin. O cemu pricas? Djece imas onoliko koliko zelis, a prvestveno koliko mozes izdrzavati i odgojiti da budu ljudi, a ne razuzdana stoka.
Mozes ti imati jedno, a da bude razmazeni i nadobudni kreten na kvadrat. A mozes ih imati i 5, pa da svi budu ljudi 1/1 i bolji od tog nekog jednog za 10 klasa.

Pitanje je bilo "Zasto je dvoje djece postala neka norma? Kako je doslo do toga?" pa mi se ucinilo zanimljivo pitati da li neko misli da je to pozitivna ili negativna stvar, ne samo dvoje djece nego uopsteno da li neko misli kako je vise djece pozeljnije za bilo sta sto opet misle da je bitno. Naravno da mozes imati djece koliko zelis, ne mislim ni pricati o tome da li nego moze ili treba imati tacno odredjen broj djece, sto vise ili nikako, svakom na volju. Samo mi je interesantno vidjeti da li raja gleda i na to kao na nesto sto je "za pohvaliti" odnosno dobra stvar, ili ne, pa i zbog cega.

Malo sam te onda pogresno shvatio, sorry.
E, to vec ne znam, otkud ta "norma" imati dvoje...
Mozda ljudi idu onom logikom - da jedno nije samo,.... ili mozda "ganjaju" musko ili zensko, u zavisnosti koje je bilo prvo...

Ja i zena smo, konkretno, isli na to da ne bude sam. Ovo sad ce nekome mozda zvucati grubo, prepotentno, ili sta ja znam kako, ali nije mi to namjera, kao ni da kudim bilo sta ili koga.
Ali, iz dosadasnjeg zivotnog iskustva, jedinci/jedinice, odnosno djeca koja nemaju brata ili sestru, obicno izrastu u prilicno samozive osobe. Ovo, u sustini, nije nimalo cudno jer cijeli njegov svijet i zivot je od rodjenja podredjen samo njemu/njoj jer se roditelji, kao jedinom djetetu, trude da ugode u svemu, a time roditelji takvoj djeci prave pravu pravcatu medvjedju uslugu jer od njih prave vrlo razmazene i neprilagodjene osobe u socijalnom smislu.
Poznajem prilicno jedinaca/jedinica, i, ovako od oka, mogu reci da su u 90% slucajeva upravo ovakvi kakvima ih djelimicno opisah - samozivi, najbitniji su sami sebi, vrlo cesto nadureni ukoliko im nesto ne odgovara u drustvu, a nerijetko se i pokupe iz drustva radi sitnih zajebancija... Tesko se prilagodjavaju necemu na sta nisu navikli, tesko prihvataju nove i razlicite ljude i sl. Jednom rijecju - vrlo su "muhanati"

E, upravo radi ovoga mi nismo htjeli ostati na jednom. I nismo se ni najmanje pokajali.

Ali, iz dosadasnjeg zivotnog iskustva, jedinci/jedinice, odnosno djeca koja nemaju brata ili sestru, obicno izrastu u prilicno samozive osobe. Ovo, u sustini, nije nimalo cudno jer cijeli njegov svijet i zivot je od rodjenja podredjen samo njemu/njoj jer se roditelji, kao jedinom djetetu, trude da ugode u svemu, a time roditelji takvoj djeci prave pravu pravcatu medvjedju uslugu jer od njih prave vrlo razmazene i neprilagodjene osobe u socijalnom smislu.
Poznajem prilicno jedinaca/jedinica, i, ovako od oka, mogu reci da su u 90% slucajeva upravo ovakvi kakvima ih djelimicno opisah - samozivi, najbitniji su sami sebi

moje iskustvo opet pokazuje da takav stav prema zivotu i svijetu oko sebe najprije ima najmladje dijete, onda kada roditelji imaju vise djece.

Ima i toga, ali se to do punoljetstva promijeni. DO toga doalzi kad se rodi brat ili sestra i krene opadanje paznje na prvo dijete. Ono, svi pocnu maziti ono manje

Onda dolazi uzimanje igracaka, zauzimanje zivotnog prostora od strane mladjeg, itd. itd., ali sve se to mijenja kasnije, s godinama

mozda ima slucajeva, ali tesko da ce se karakter razvijan godinama nekim cudom promijeniti nastupanjem punoljetstva.

lavorpunvode wrote:mozda ima slucajeva, ali tesko da ce se karakter razvijan godinama nekim cudom promijeniti nastupanjem punoljetstva.

Hoce, i mijenja se. Od pocetne netrpeljivosti, pa u nekim momentima cak i otvorene mrznje, sve se promijeni kad i mladje dodje do neke 14-15. Tad postaju prava braca i sestre jer vec tad imaju svi svoja interesovanja, a koja su tad prilicno bliska, za razliku od vremena kad su imali 3-10

Edit: Jasno, veliku ulogu u ovome igra i razlika u godinama medju njima. Razlika do 3, max. 4 godine se pokazala kao najoptimalnija. 4-7 je najproblematicnija i "varnice" su tu najizrazenije jer je prvo dijete imalo dovoljno vremena da pocne razvijati svoju osobenost kao jedinca/ke, i onda se pojavi nesto sto totalno odvuce roditelje na drugu stranu.
Veca razlika od 7 je mozda i najbolja sto se djece tice, ali moze biti problematicna za roditelje radi povelike razlike i ponovnog privikavanja na bebu i njene potrebe. Iako je dijete tada vec svjesno svega, i najduze u tom nekom statusu jedinca, najcesce lakse prihvati brata/sestru nego kada ima manje od 7 godina. Razlog ovoga lezi i u cinjenici da je vec krenuo/la u skolu, socijalizacija se drasticno povecala, a s njim/njom se vec moze i sasvim otvoreno razgovarati o bratu/sestri.

Dozer wrote: Ali, iz dosadasnjeg zivotnog iskustva, jedinci/jedinice, odnosno djeca koja nemaju brata ili sestru, obicno izrastu u prilicno samozive osobe. Ovo, u sustini, nije nimalo cudno jer cijeli njegov svijet i zivot je od rodjenja podredjen samo njemu/njoj jer se roditelji, kao jedinom djetetu, trude da ugode u svemu, a time roditelji takvoj djeci prave pravu pravcatu medvjedju uslugu jer od njih prave vrlo razmazene i neprilagodjene osobe u socijalnom smislu.

Ko da sam ja pisala

Ono sto ja jedinaca poznajem, svi su arogantne budale. Mada imam jednog dobrog prijatelja među njima ...

Sto se zenidbe tice, imam nes uslova ispunjenih, al da me vuce, nikako ... Jedina koju bih ozenio bez razmisljanja je proslost, ovo sto upoznajem zadnjih 6 mjeseci, vehto toliko, da sam sebe pocinjem voljeti ...

Pa dobro...i onanija je jedna od solucija. Bar privremenih

ladyblue18 wrote:

Dozer wrote: Ali, iz dosadasnjeg zivotnog iskustva, jedinci/jedinice, odnosno djeca koja nemaju brata ili sestru, obicno izrastu u prilicno samozive osobe. Ovo, u sustini, nije nimalo cudno jer cijeli njegov svijet i zivot je od rodjenja podredjen samo njemu/njoj jer se roditelji, kao jedinom djetetu, trude da ugode u svemu, a time roditelji takvoj djeci prave pravu pravcatu medvjedju uslugu jer od njih prave vrlo razmazene i neprilagodjene osobe u socijalnom smislu.

Ko da sam ja pisala

Dozer wrote: Ja i zena smo, konkretno, isli na to da ne bude sam. Ovo sad ce nekome mozda zvucati grubo, prepotentno, ili sta ja znam kako, ali nije mi to namjera, kao ni da kudim bilo sta ili koga.
Ali, iz dosadasnjeg zivotnog iskustva, jedinci/jedinice, odnosno djeca koja nemaju brata ili sestru, obicno izrastu u prilicno samozive osobe. Ovo, u sustini, nije nimalo cudno jer cijeli njegov svijet i zivot je od rodjenja podredjen samo njemu/njoj jer se roditelji, kao jedinom djetetu, trude da ugode u svemu, a time roditelji takvoj djeci prave pravu pravcatu medvjedju uslugu jer od njih prave vrlo razmazene i neprilagodjene osobe u socijalnom smislu.
Poznajem prilicno jedinaca/jedinica, i, ovako od oka, mogu reci da su u 90% slucajeva upravo ovakvi kakvima ih djelimicno opisah - samozivi, najbitniji su sami sebi, vrlo cesto nadureni ukoliko im nesto ne odgovara u drustvu, a nerijetko se i pokupe iz drustva radi sitnih zajebancija... Tesko se prilagodjavaju necemu na sta nisu navikli, tesko prihvataju nove i razlicite ljude i sl. Jednom rijecju - vrlo su "muhanati"

E, upravo radi ovoga mi nismo htjeli ostati na jednom. I nismo se ni najmanje pokajali.

Može biti da je u većini slučajeva koje ti poznaješ to stvarno tako, ali ne mora biti. Sve je to do odgoja. Roditelji su oni koji bi trebali voditi računa o tome da dijete ne postane muhanato i bahato. Postoje načini.

Ja imam jedno dijete i ne planiram imati drugo, treće itd. Odgajati dijete je jako težak posao - najteže što sam u životu radila, a uvijek sam nešto radila. Možda je to samo meni teško, možda se neko drugi puno bolje snalazi u ulozi roditelja, to ti ne bih znala reći. Ja samo znam da ti dijete traži konstantnu koncentraciju i 100% tebe samoga. Smatram da roditelj to dijetetu i treba pružiti, tako da ne znam kako bi to onda bilo sa dvoje ili troje djece...

Ponekad poželim da ima brata ili sestru, pa da se može igrati s nekim, ali brzo me prođe ta želja - čim pomislim na trudnoću (a lako mi je prošla, bez ikakvih posebnih tegoba), porod i svo ono vrijeme kada stvarno ne možeš ništa raditi, nego samo biti tu.

Dozer wrote: Ali, iz dosadasnjeg zivotnog iskustva, jedinci/jedinice, odnosno djeca koja nemaju brata ili sestru, obicno izrastu u prilicno samozive osobe. Ovo, u sustini, nije nimalo cudno jer cijeli njegov svijet i zivot je od rodjenja podredjen samo njemu/njoj jer se roditelji, kao jedinom djetetu, trude da ugode u svemu, a time roditelji takvoj djeci prave pravu pravcatu medvjedju uslugu jer od njih prave vrlo razmazene i neprilagodjene osobe u socijalnom smislu.
Poznajem prilicno jedinaca/jedinica, i, ovako od oka, mogu reci da su u 90% slucajeva upravo ovakvi kakvima ih djelimicno opisah - samozivi, najbitniji su sami sebi, vrlo cesto nadureni ukoliko im nesto ne odgovara u drustvu, a nerijetko se i pokupe iz drustva radi sitnih zajebancija... Tesko se prilagodjavaju necemu na sta nisu navikli, tesko prihvataju nove i razlicite ljude i sl. Jednom rijecju - vrlo su "muhanati"

E, upravo radi ovoga mi nismo htjeli ostati na jednom. I nismo se ni najmanje pokajali.

joj, dozer, citam ti postove na ovoj temi i bas su puni generaliziranja. em o zenama/suprugama, em sad o djeci.

hbt, sta je ovo, diskriminacija jedincadi?

bas kako berenice rece, sve je do prirode osobe. i do odgoja. mozda bi recimo ti tako odgajao svoje dijete i napravio od nje/njega samozivu, razmazenu, asocijalnu osobu. malog Napoleona. ne mora znaciti da svi to rade ili da ne znaju drugacije. ja recimo poznajem dosta takvih osoba koji imaju brata/sestru, a ponasaju se upravo kako si ti opisao. ili su veci egoisti i sebicniji na racun slabije sestre/brata. ok, svakom svoje, ne zelim ti nista govoriti u vezi odgoja tvoje djece, daleko od toga, ali voditi se mislju, idem imati jos jedno dijete da mi ovo ne bi postalo zlo i razmazeno, jer je jedino i jer cu mu ugadjati u svemu i jer ce nauciti da bude gotovan, mi je apsurdno. i govori dosta o nacinu odgajanja djeteta, bilo kojeg.

al ok sad.

Brak je tradicionalna institucija,tesko onome koji se zene/udaju da ne ostanu sami ili da prosire lozu

Ništa nije sigurno. Znam isti broj braće i sestara koji se očima ne mogu. Nije vaše iskustvo mjerilo. Ide mi na živce i generalizacija oko jedinica. I ja sam jedan i roditelji su me sigurno pazili više nego da nas je troje a opet sam moramo sve zaraditi.

sheilak wrote: joj, dozer, citam ti postove na ovoj temi i bas su puni generaliziranja. em o zenama/suprugama, em sad o djeci.

hbt, sta je ovo, diskriminacija jedincadi?

bas kako berenice rece, sve je do prirode osobe. i do odgoja. mozda bi recimo ti tako odgajao svoje dijete i napravio od nje/njega samozivu, razmazenu, asocijalnu osobu. malog Napoleona. ne mora znaciti da svi to rade ili da ne znaju drugacije. ja recimo poznajem dosta takvih osoba koji imaju brata/sestru, a ponasaju se upravo kako si ti opisao. ili su veci egoisti i sebicniji na racun slabije sestre/brata. ok, svakom svoje, ne zelim ti nista govoriti u vezi odgoja tvoje djece, daleko od toga, ali voditi se mislju, idem imati jos jedno dijete da mi ovo ne bi postalo zlo i razmazeno, jer je jedino i jer cu mu ugadjati u svemu i jer ce nauciti da bude gotovan, mi je apsurdno. i govori dosta o nacinu odgajanja djeteta, bilo kojeg.

al ok sad.

Nisi ti bas dobro upratila sta ja pisem
A mislim i da sam daleko od generaliziranja jer nigdje, ni jednom i ni za sta/koga ne rekoh - svi/sve.
I naravno da su roditelji ti koji odgajaju i usmjeravaju dijete/djecu i 90% odgoja zavisi upravo od roditelja. 10% ostaje za okolinu, drustvo, skolu, bake/nane, dede, itd.
Bar bi ovako trebalo biti (a kod mene i jeste). Nazalost, gledajuci danasnje vrsnjake moje djece, sto na ulici, sto u skoli, a onda i odnos roditelja i prema toj djeci, ali i njihovom zivotu uopste (skoli, drustvu, itd.), sve sto ti mogu reci jeste - katastrofa.

Znam ja da zivot melje, da su svi u trci i frci da zarade i prezive, ali - to isto radim i ja, a radili su i nasi roditelji, i njihovi, i oni prije njih, a tako ce raditi i nasa djeca, i unuci, i praunuci, tako da ta prica nije apsolutno nikakvo opravdanje za npr. nedolazak roditelja djeci u skolu na roditeljski, ili pustanje djeteta da od jutra do sutra budu na ulici, ili da se ponasaju k'o zadnje kabadahije prema drugoj djeci, a roditelje bas zaboli sto je to tako, itd.

Ne znam imas li djecu i ako imas kolika su, ali meni je recimo neshvatljivo da roditelji ne dodju ni na jedan roditeljski tokom skolske godine, da ih ne zanima hoce li dijete od 12-13 godina, a to je 6-7 razred osnovne, uopste proci razred ili ce ponavljati godinu (u moje vrijeme ne znam da je iko ikada pao u osnovnoj skoli na godinu, osim rijetkih Roma i djece bez roditelja, za koje se sjecam 2 slucaja u 7 razredu ), sta to dijete jede i pije dok je u skoli, zasto ima neopravdane casove o gdje je bilo u to vrijeme, itd.
Imam utisak da cijela masa danasnjih roditelja smatra da ako je dijete upisano na casove vjeronauke, to je automatski rijesilo probleme lijepog i odgovornog ponasanja djeteta. A nije ni blizu ovako, i ovo ne govorim napamet, nego upravo jer vidim i cujem sta i kako dosta roditelja komentarise po hodnicima skola... A i ovo je - katastrofa.

Berenice
Ponekad poželim da ima brata ili sestru, pa da se može igrati s nekim, ali brzo me prođe ta želja - čim pomislim na trudnoću (a lako mi je prošla, bez ikakvih posebnih tegoba), porod i svo ono vrijeme kada stvarno ne možeš ništa raditi, nego samo biti tu.

Bez uvrede, ali ovo zaista jeste vrlo sebicno i samozivo s tvoje strane, pogotovo ako imas uslove za jos jedno dijete.

Pa samo ti govorim da se takve stvari ne mogu lako zaključivati

jednog dana došlo vrijeme da se oženim, oženih se.
prođe i to, poslije toga tamburo kao soler, nema đe nisam,
al dosadi i to pa dođe vrijeme da se ponovo ženim, i oženih se jopet...

...i ovo je tačno, "čemu vakat tome i vrijeme"

Jel sada ok

Ma nije dozer toliko daleko od istine, ja znam par jedinaca i pozelis da ih ne znas. Naravno ima takvih osoba koje nisu jedino dijete, ali kod jedinaca je to haman puno izrazenije.

Sto se tice brace i sestara, slazem se sa @staradis, fakat se covjek naslusa i nagleda svega u zivotu tako da nije pravilo to o ljubavi izmedju brace i sestara i sve slicne kombinacije , ali sam opet vise za dvoje nego za jedno dijete.

staradis wrote:Ništa nije sigurno. Znam isti broj braće i sestara koji se očima ne mogu. Nije vaše iskustvo mjerilo. Ide mi na živce i generalizacija oko jedinica. I ja sam jedan i roditelji su me sigurno pazili više nego da nas je troje a opet sam moramo sve zaraditi.

Ti si onda zaista sretan. I ovo zaista mislim, a svaka cast tvojim roditeljima. Ipak su, i ovo nije generaliziranje, djeca jedinci vecinom mazeni, pazeni, drze se kao malo vode na dlanu, sve im se priusti, nista ne dijele ni sa kim, i kroz sve to itekako postanu samozivi i sebicni. Neki nauce to da kontrolisu, ili bar ne pokazuju, dok drugi hladno u zivotu krizaju svakoga ko im ne ide niz dlaku, ali ipak ih je vise ovakvih, nego takvih kao ti. I za sve to, i jedno i drugo, krivi su ili zasluzni samo roditelji.

Prema mom mišljenju, dozer je upravu što se tiče jedinaca. Imam ih nekoliko u društvu (sad su dobri, valjda se adaptirali), ali prije... sve je moralo biti po njihovom, prgavi, odmah se ljute ako društvo odluči nešto što nije po njihovom, odmah bi se svađali, nema veze što nas 5 hoće u taj i taj kafić, ako njemu, JEDNOM, ne odgovara, svima usere veče, nema šanse da će nešto prešutit ako mu ne odgovara. Jednostavno nisu naučili da dijele išta.

A što se tiče braće i sestara, ima slučajeva da se i oni posvađaju. Sestru je mnogo teže okrenuti protiv brata, ali brata protiv sestre nije. Prema onom što sam ja vidio, uglavnom snaha zakuha sve.

To je više do porodice. Visoke su šanse da bi takvi odgojni postupci rezultirali većim brojem debila ako se porodica odluci na više djece.

Edit
Vidim da si i ti rekao/rekla da su roditelji krivci.

rekao