Forum Klix.ba

hermina od pozorista wrote: Ono sto zelim da kazem je da niko nikome ne bi trebao nametati prava i obaveze. Namjerno pisem PRAVA i OBAVEZE. Ali kao i u svemu ostalom u ovom podneblju, problem je u komunikaciji i sujeti koje imamo vise nego svega ostalog. Tesko je doci majci i reci "znas, majko, nisi to bas najbolje uradila", a da se ne dobije odgovor "eto, ti ces mene nauciti, tek si post'o/la, malo skole zavrsio/la i mislis da sve znas. citav zivot 'vako radim..." Ili da roditelj nasavjetuje dijete a da ono to ne protumaci direktnim mijesanjem u zivot. Jer cinjenicno, nevezano za instituciju porodice, balkanski, prvenstveno bosansko-hercegovacki mentalitet je formiran kroz stoljeca tlacenja od strane vecih i podilazenja tim istim velikim. Oduvijek je bilo suti i radi, suti, tako je i sl. Ovdje se nije stvorila kultura vlastitog izbora, zalaganja za svoje izbore, argumentovanog zastupanja i konacno, najvaznije - preuzimanja odgovornosti kako za izreceno, tako i za uradjeno.

Ma kako bona nije se stvorila kultura VLASTITOG izbora? Stvorila se i PRESTVORILA, nego šta!
Prije rata je bilo možda svega 3 do 5 posto samačkih porodica, sada ih je 25-30 posto, u gradovima još i više sa daljom tendencijom nesmanjenog rasta. Znači kultura vlastitig izbora se dobrano ukorjenila, a dobrim dijelom i kao reakcija na "pametovanje" i "tiš mene učit" prošlih generacija. Istina je da su te generacije i davale sebe za druge ljude. Danas nažalost davanje sebe prije i poslije svega je davanje za i na posao.

Iz jedne krajnosti velikom brzinom idemo u drugu. Iz mentaliteta "tlacenja od strane vecih i podilazenja tim istim velikim" idemo svjetlosnom brzinom u mentalitet u kojem niko nikom ništa NEMERE ni reć nit sugerisat. Kultura vlastitog izbora melje sve pred sobom, ostavljajući samo vakum iza sebe.

ko će me usvojiti ?

@jastuk1

Treba znati razlikovati razlicite nijanse kilture vlastitog izbora. Ako mislis da je kultura vlastitog izbora to sto neki dripac odluci povisiti ton prema roditeljima ili cak i opsuje, to sto "malo, malo" citamo vijesti o maloljetnicama i opcenito mladim djevojkama koje su se "ukrale", otisle nekuda (ko zna kuda), pa ih onda roditelji prozivaju i dozivaju po klixu "jel ko sta cuo il' vidio" - moram ti reci da je to NEKULTURA vlastitog izbora, zloupotreba i sl. Isto kao sto kad razgovaramo o DEMOKRATIJI kazemo da je prva fucking stvar kod demokratije to sto glas jednog intelektualca vrijedi isto kao glas jednog nepismenog, zaostalog, kriminalca, ovog ili onog koji objektivno nije na istom intelektualnom nivou sa intelektualcem, a govorimo o intelektualnom djelovanju kada govorimo o glasanju i odlucivanju.

http://www.youtube.com/watch?v=M7V6JFTUdS8

Medjutim, ja ovdje ne govorim o tome. RIjec je o pravima covjeka, ali i obavezama koje samim tim preuzima na sebe. Zalaganjem za sebe i svoj izbor on je odgovoran za to. A ako svojim izborom utice direktno i na druge, odgovoran je i za ono sto ih sljeduje njegovim izborom. Ali, to nije prisutno ovdje. Mozes poci cudnom piramidom u kojoj su npr. politicari na vrhu a sirotinja na dnu. Prvi politicari ne znaju zastupati svoj stav (koji bi trebao biti onaj od koristi za narod) pa presipaju iz supljeg u prazno, i na prvu prijetnju, ucjenu ili dobru ponudu pristaju na sve. A ako podjemo od drugog kraja piramide, takodje ljudi ne znaju sta hoce u zivotu, kako to hoce, i sta je konacni cilj i najvaznije, opet - preuzimanje odgovornosti. Mislim da je bambi nekoliko postova ranije napomenula da ne odlazimo od teme koja se tice razloga radjanja djece i sl. E pa upravo to, jedni se rasplodjavaju "od uha do uha" i prezivaljaju od pomoci onih koji se sazale na sliku unesrecenih mladih roditelja sa fudbalskom momcadi oko sebe, a bez, ako cemo govoriti poslovnim rjecnikom, porodicne i zivotne strategije razvoja. Drugi pak s manjom postavom oko sebe takodje (cesto tradicionalno) postavljaju stvari pogresno: ne nuzno da je kcerka za "usranih gaca", ali je tu najmanje da "ne daj Boze" ne osramoti porodicu, ne ukalja ime, a u 21. stoljecu da ne zaostaje sa fakultetskim diplomama itd., dok "sincina" treba isto tako da nadje kakvu "radinu", da je svekru oku ugodna, da je svekrvi uhu pogodna, da je muzu podana itd...

U svakom slucaju, ima itekako "normalnih" porodica i ljudi na koje nailazimo, uostalim vjerovatno je i to jedan od razloga sto ih nazivamo normalnim, jer su vecinski oko nas, ili ih bar zelimo tako gledati, ali isto je tako cinjenica da svako od nas u svojoj sredini ima bar 3 primjera pogresno postavljenih temeljnih principa porodice, porodicnog zivota, a samim tim i radjanja i odgoja djece.

Vrlo zanimljiv text:

http://www.dw.de/novi-dom-za-dementne-p ... 4-xml-mrss

biscanka2 wrote:

madner wrote:Ima ljek i za nepravednu raspodjelu, onaj ko se brine dobija imovinu.

Onda dodje do tuce ko ce da preuzme teski teret na sebe i brine se

U njemaca je to fino definisno.
Ukoliko djeca nece, hoce opcina ali njima ostaje sve sto starci posjeduju.
Ukoliko starci nista ne posjeduju onda oni preuzmu placanje doma ali naprave analizu
financijskog stanja djece pa im ( ukoliko financijsko stanje dozvoloi ) rebne mjesecnu ratu.
Ovdje mnogi vide izlaz u domovima a nevide koliko dom mjesecno kosta i kolike su danasnje
pemzije u BiH. U nas to nije kao na zapadu zakonski regulisano.

Ovo je tako dobra ideja

@hermina,

Znači govorimo o kulturi vlastitog izbora.

U svakom slučaju ne možeš nikako negirati da ne postoji kultura vlastitog izbora. Postoji, itekako postoji, samo je problem u tome što se teško prilagoditi svim tim novim i brzim promjenama u kulturi slobode izbora, pa se na mnoge nove stvari reaguje ovako . Starije generacije koje imadoše kćeri da hizmećare naravno da pripadaju prošlosti. Nove generacije će za 30, 40 godina imati robote za hizmećare. Tu drastičnu promjenu je upravo izvojevala kultura ili nekultura vlastite slobode izbora. I uopšte nije bitno kako neko gleda da li je to kulturno ili nije, jer ljude i njihovu kulturu vlastitog izbora neš nikad promijenit. Da žene u svijetu i dalje rađaju kao prije društvo se ni ne bi kretalo u pravcu kulture vlastitog izbora robotizacije. Opet posljedica kulture vlastitog izbora.

Svi automatski, htjeli ne htjeli, preuzimaju posljedice (prava i obaveze) svojih izbora i žive sa tim pravima i obavezama, odnosno nepravima i neobavezama. Koja je generacija sretnija - to one same znaju, ali je sreća ili njen nedostatak upravo uzrokovan slobodom izbora.

Ono što je za nekoga kultura, za nekog drugog je utjelovljenje nekulture i obrnuto. Ha ja.

Moj argument je da društvo srlja velikom brzinom iz jedne krajnosti u drugu i najveći uspjeh je održavati balans, držati se sredine. Pa baš upravo kultura vlastitog izbora koja sve više prožima sve aspekte današnjice relativizira pitanje ko je "normalan" i šta je "ispravan," a šta "pogrešan" primjer porodice. Jer ono što je nekom pogrešno, drugom može biti potpuno ispravno, a takva relativizacija se ne bi ni začela niti postojala da nema kulture vlastitog izbora.

Slazem se da nema pogresnog i ispravnog primjera porodice. I prednost zivota danas naspram zivota prije 100 godina je taj neki licni izbor. Ja nisam rodila djecu da se oni o meni brinu kada ostarim pa predpostavljam da ni moji roditelji ne razmisljaju tako. Ne moraju me cak ni posjecivati u stare dane ako smatraju da to ne zasluzujem. To treba biti njihov licni izbor i zelja a ne neka obaveza, moranje ili da rade nesto samo da svijet ne bi pricao.

pearlica wrote:Ja nisam rodila djecu da se oni o meni brinu kada ostarim pa predpostavljam da ni moji roditelji ne razmisljaju tako. Ne moraju me cak ni posjecivati u stare dane ako smatraju da to ne zasluzujem. To treba biti njihov licni izbor i zelja a ne neka obaveza, moranje ili da rade nesto samo da svijet ne bi pricao.

Posjecivanje i odnos prema starim roditeljima nije stvar zasluge. Vecina roditelja je svoju djecu na neki nacin zaduzila isto kao sto i ta ista djeca 'zaduzuju' svoju djecu / unuke svojih roditelja. Stvar je razuma i realnih ocekivanja - hoce li stariji roditelj, recimo udovac ili udovica, i dalje zivjeti po svom, brinuti se za sebe u skladu sa svojim materijalnim i fizickim mogucnostima i s' radoscu iscekivati vikend da posjeti ili da ga/ju posjete djeca i unuci ili ce ocekivati da mu / joj djeca titraju i ugadjaju 24/7 na ustrb vlastite porodice, karijere i obaveza.

Pearlice, cini mi se da ti i ja na ovo gledamo iz zapadnjackog ugla jer ljudi oko nas imaju karijere, rade, brinu se o djeci i zabavljaju se po zapadnjackim standardima koji ostavljaju jako malo vremena i energije za recimo stalnu brigu o bolesnom roditelju. Isto tako, mi smo se navikle da drzava, socijalne sluzbe, bolnice, staracki domovi,... zadovoljavaju odredjene kriterije i nude visok nivo usluga svojim korisnicima. U BiH to bas i nije tako. Bitna je i razlika u godinama - mene je moja mama rodila sa 25, a ja mog sina za 35. Kad mojoj mami bude recimo 75 godina, ja cu se borit' sa gruntavim petnaestogodisnjakom. S' druge strane, mojoj baki je bilo 75 kad je meni bilo 28 i kad sam i sama mogla pomoci ako je trebalo.

Sto meni na ovoj temi (i masi drugih) posebno smeta je insistiranje na jednoj ili drugoj krajnosti. Svi bi zapadnjacku ekonomiju, zivotni standard, tzv luksuz a s' druge strane bi ocuvanje nekih maltene srednjevijekovnih tradicija. E pa ne moze i jare i pare! Ne mozes ti ocekivat' da ti dijete zavrsi fakultet, osamostali se, zaposli, uda / ozeni, ima svoju djecu i onda da se vrati kuci da ti 'dodaje case vode' (da ne koristim grublje deskripcije).

Bloo wrote:

JohnnyS wrote:
Što da ne, i kad je neko muško vidno ogorčeno, fali mu vagina... Nije Sigmund Freud bajke pričao

a ako je peder ?

meni fali željeza i selena

Malo je falilo da me postidis, kad vidim dole pederom me prozivas.
tebi fali njega
joj nahebo je taj koga se ti docepas

Pasiflora wrote:Vrlo zanimljiv text:

http://www.dw.de/novi-dom-za-dementne-p ... 4-xml-mrss

Zvuci zastrasujuce, a sta je tek onih nepokretnih od mozdanog udara i slicno:

"Prema navodima Ministarstva zdravstva, u Njemačkoj trenutno živi milijun i 400 tisuća oboljelih od demencije. Računa se da će do 2030. godine taj broj porasti na 2, 2 milijuna. Već sada se mnoge obitelji nalaze suočene s pitanjem: što sa svojim dementnim roditeljima ili supružnicima - njegovati ih kod kuće ili ih dati u dom? Dvije trećine se odlučuju za njegu kod kuće. Ali to ne mora biti nužno u vlastitoj obitelji, kaže Klaus Niel. Naprotiv. Ako se partner ili vlastiti roditelj počnu "gubiti" i postaju smušeni, mijenja se i njihova osobnost pa tako i odnosi s osobama u okolini. "Činiti nešto samo iz osjećaja dužnosti, ako uopće nemate interesa za to i ako vas to niti malo ne veseli - to na duge staze ne može dobro završiti", kaže Niel. Projekt düsseldorfske Dijakonije predviđa da dementna osoba kao "gost" živi u "normalnom" domu i ima "normalnu" svakodnevicu - bez tereta obiteljskih odnosa i veza. Važan kriterij izbora udomiteljske obitelji su prostorije novog doma. Tako Klaus Niel inspicira sobu za goste u kojoj bi trebao stanovati "novi član obitelji". Ona je u prizemlju i odmah je do kupatila koje bi gost imao na korištenje. Upravo idealno. Gost se može povući u svoje "odaje", a i domaćini imaju na prvom katu svoje carstvo. Nakon toga obilazi ostatak imanja."

muminovic wrote:

Pasiflora wrote:Vrlo zanimljiv text:

http://www.dw.de/novi-dom-za-dementne-p ... 4-xml-mrss

Zvuci zastrasujuce, a sta je tek onih nepokretnih od mozdanog udara i slicno:

"Prema navodima Ministarstva zdravstva, u Njemačkoj trenutno živi milijun i 400 tisuća oboljelih od demencije. Računa se da će do 2030. godine taj broj porasti na 2, 2 milijuna. Već sada se mnoge obitelji nalaze suočene s pitanjem: što sa svojim dementnim roditeljima ili supružnicima - njegovati ih kod kuće ili ih dati u dom? Dvije trećine se odlučuju za njegu kod kuće. Ali to ne mora biti nužno u vlastitoj obitelji, kaže Klaus Niel. Naprotiv. Ako se partner ili vlastiti roditelj počnu "gubiti" i postaju smušeni, mijenja se i njihova osobnost pa tako i odnosi s osobama u okolini. "Činiti nešto samo iz osjećaja dužnosti, ako uopće nemate interesa za to i ako vas to niti malo ne veseli - to na duge staze ne može dobro završiti", kaže Niel. Projekt düsseldorfske Dijakonije predviđa da dementna osoba kao "gost" živi u "normalnom" domu i ima "normalnu" svakodnevicu - bez tereta obiteljskih odnosa i veza. Važan kriterij izbora udomiteljske obitelji su prostorije novog doma. Tako Klaus Niel inspicira sobu za goste u kojoj bi trebao stanovati "novi član obitelji". Ona je u prizemlju i odmah je do kupatila koje bi gost imao na korištenje. Upravo idealno. Gost se može povući u svoje "odaje", a i domaćini imaju na prvom katu svoje carstvo. Nakon toga obilazi ostatak imanja."

Moj muz je imao tetku i tetka koji su zadnjih pet godina zivota proveli u domu. Nikad nisu imali djecu. Tetak je umro u 93-oj a tetka u 89-oj godini u razmaku od tri mjeseca.

Mi smo ih posjecivali barem jednom mjesecno i kod kuce i u domu i razlika u kvalitetu njihove svakodnevnice je bila neuporediva. Kod kuce su uzimali lijekove sporadicno, u domu svakodvevno i uvijek u isto vrijeme. Kod kuce smo ih cesto znali naci gladne jer ili nisu mogli ili se nisu sjetili jesti dok su im u domu svi obroci posluzeni bez da se oni moraju brinuti o namirnicama ili kuhanju. Pa onda jos drustvevi aspekt - cjelodnevne aktivnosti za njihovu starosnu grupu dok su kod kuce samo sjedili i cekali kad ce ih se neko sjetit' i svratit'.

O prakticnim stvarima da i ne govorim, poput liftova umjesto stepenica, osoblja koje se brine o cistoci i higijeni da oni ne moraju brinuti o prljavom vesu, mijenjanju posteljine, nepostojanju racuna koji se moraju platiti, brige za lijekove od strane osoblja, itd. Sve su to stvari koje su osobi sa oslabljenoj mobilnosti naporne i teske.

Svako ima pravo na misljenje ali ja licno smatram da ima stvari za koje sama ljubav i dobra volja jednostavno nisu dovoljne.

Vratija se šime
Da prekinemo laprdanje .....u nastavku za vjernike


Kur'an:

“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)


Biblija:

(7: 27) Svim srcem poštuj oca svoga i ne zaboravi majčinih bolova. (28) Sjeti se da im svoj život duguješ: kako da im uzvratiš sve što učiniše za te?