Ono sto je mene fasciniralo u ta vremena, a danas itekako zalim za tim, je odlazak na more. Samo kad se sjetim koliko se je putovalo do mora i koliko bi stara hrane spremila za to putovanje. A onda, imam osjecaj da smo stajali na skoro svakom prosirenju da jedemo.
Fico jeste bio zmaj auto, ali brate nikad uz i niz Ivan.
Sto se tice raje, moja se je, kada je muzicki stil u pitanju, dugo vremena dijelila na narodnjake i metalce. Najgore su nam tu padali doceci novih godina, jer se nismo nikako mogli dogovoriti oko muzike, ali uglavnom slavlje se je zavrsavalo sa narodnom.
Kada vec spominjem metalce, najvece razocarenje tog vremena sam dozivio od svog dobrog prijatelja. Naime, njemu je dosla neka familija iz Njemacke i donijeli su mu neku svjetlucavu trenerku i duboke adidaske. Njemu je zent bio da kao metalac tako obucen izlazi napolje, a nije zelio propustiti priliku da se pohvali sa dobijenom garderobom, pa se je na kraju osisao, obukao trenerku i patike, stavio onu ogromnu plasticnu pipu oko vrata i izasao takav napolje.
Ja sam se vracao iz grada i vidim ga kako takav stoji ispred haustora. Pridjem mu i pitam sta je sada to. On mi kaze da nije vise metalac, nego je sada reper. Meni se srusio citav svijet. Mislim da nismo pricali skoro pola godine.
I dan danas se druzimo, a sjedeljke nam se zavrsavaju sa slusanjem ploca Iron Maiden (kralj ima jos uvijek gramofon u ispravnom stanju).
