rekla-kazala wrote:Smisao i besmisao života u BiH se ne razlikuje od smisla i besmisla života negdje drugo.
Većini je to: "U se, na se i poda se". Nekima je zbrajanje šta će dobiti na onom svijetu a ostali se još nisu opredjelili pa ko nešto čekaju.
To bi bilo to, ukratko. Ali sad, od navedenih opcija, gdje je "idealno" mjesto za pojedinca? Kasnije, koja je "idealna" opcija drustva?
Idealno ne postoji, ali trebamo teziti ka istom.
Treba imati na umu podosta aksioma prije nego se krene u dublju raspravu, kao npr.: sreca se nalazi unutar nas a ne izvan, perfekcija i idealno ne postoje, ravnoteza izmedju emocionalnog i materijalnog stanja...
Ispostavlja se cinjenica-paradoks da smo po prirodi drustvena ziva bica koja evoluisu naopako, u minusu, ka kolektivnom individualizmu.
Po meni, "u se, na se i poda se" je izbor koji nas je drustveno ovako unizio. Kao intelektualno superiornija bica trebamo odredjenu dozu vjere, metafizike, filozofije ili kako god zelite.
Smisao je u samom zivotu, u nauci i poznavanju, u konstantnom obrazovanju, u ostavstini za buduce narastaje.
Neki dan sam prvi put u zivotu zasadio drvo i naucio kako se to radi. Kada me ne bude, to drvo ce najvjerovatnije i dalje postojati i sigurno ce nekom posluziti njegovi plodovi, hlad, ili kao ogrjevni materijal. Ako nista, samo za kisik koji proizvodi je vrijedan truda i paznje.
Ali opet, kada parkiramo romantiku, da bih uopste dosao do ovog nivoa saznanja najprije sam sit, napit i pod krovom. Medjutim, ne vozam BMW niti se palim na trendove, ne zelim se utrkivati sa ljudskim rodom oko materijalnog, pa sam time spasen od samog sebe. Dosta patnje do ovog stanja, nije se lahko iscupati iz zacarane sredine i pronaci taj "put". I jos uvijek sam u trecoj kategoriji koju kolega navodi, u trajnoj potrazi tog puta.
Smisao je ta potraga!
