HTI wrote:
Da li je Bosna kroz svoju istoriju ikada postojala kao kraljevina Bosna?
Od 1377. do 1463.
Ja bih sad da napišem par riječi s historiografskog stajališta.
Osnovu proučavanja historije Bosne dosad činio je historijski izvor
De administrando imeprio(O upravljanju državom)(DAI), bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta. Samo djelo DAI završeno je između 950. i 951. godine, a namijenjeno je Konstantinovom nasljedniku Romanu II, koji je zasjeo na prijesto nekih 8 godina poslije nastanka djela. Sam Konstantin je tokom pisanja koristio raznorazne historijske izvore, prije svega carske i državne arhive, što ovom djelu daje posebnu snagu, pouzdanost i vrijednost. Međutim, u nedostatku podataka o nekim stvarima, car se nerijetko koristio i neprovjerenim informacijama, pričama trgovaca i vojnika, te je u mnogim stvarima i potpuno zastranio. Njegove pogreške nisu rijetke, ali s obzirom na sam karakter djela, koje je namijenjeno njegovom nasljedniku da mu olakša upoznavanje Carstva kad zasjedne na tron, iste su i razumljive.
Međutim, s aspekta historiografije, postoji nekoliko važnih problema na koje želim da ovdje ukažem. Prije svega, DAI uopće NIJE jedini izvor koji se bavi ranosrednjovjekovnom bosanskom historijom. Ovim periodom historije Bosne se bavi i Ljetopis popa Dukljanina, nastao u XII stoljeću, mada posredno u dijelu koji se naziva Hrvatska hronika.
Dosadašnji radovi historiografija Srbije i Hrvatske koji su se bavili Konstantinom i Bosnom, svoje tvrdnje da je Bosna bila dijelom jedne ili druge, ili pak potpuno nepostojeća država zasnivaju na tome što je Konstantin svim tadašnjim južnoslavenskim župama(političkim jedinicama) posvetio po jedno posebno poglavlje, dok je Bosnu spomenuo u samo jednom dijelu, i to u poglavlju koje govori o Srbima i zemlji u kojoj obitavaju. Za svaku političku jedinicu, Konstantin navodi i gradove koji joj pripadaju, a k tome još za Bosnu koristi izraz
zemljica, a ne zemlja, dakle deminutiv. To je bilo dovoljno srpskim i hrvatskim historičarima da bosansku državu u to vrijeme potpuno negiraju, odnosno da teritorij iste sa dva grada koje Konstantin spominje, Katerom i Desnikom, pripoje Hrvatskoj ili Srbiji, kako god im odgovara. Međutim, ti isti historičari namjerno prešućuju nekoliko važnih činjenica a to su;
1. Da je Bosna bila dijelom jedne, ili druge države, Konstantin je sigurno ne bi spomenuo posebno s dva grada jer je za svaku župu koristio isti obrazac; koja župa ima crkvenu hijerarhiju, za nju nabraja gradove, a svaka župa je imala jednu crkvenu organizaciju, dakle župa = crkvena organizacija. Da je Bosna bila dijelom hrvatske ili srpske ili bilo koje druge države, Konstantin bi sigurno nabrojao gradove Bosne zajedno sa svim drugim gradovima te iste župe i njene crkvene organizacije, ne spominjući Bosnu ni kao pokrajinu, niti kao regionalnu odrednicu, nego bi samo nabrojao gradove koje pripadaju župi Srbiji u ovom slučaju. Ali, Konstantin je našao za shodno da spomene i Bosnu i posebno gradove njene crkvene organizacije, iako Bosni nije posvetio posebno poglavlje. Tu je načinio izuzetak, jer nigdje više nije spominjao župu s njenim gradovima u poglavlju o drugoj župi i njenim gradovima. To se lako može protumačiti nedostatkom podataka o Bosni, pa i izvora i priča trgovaca koji vjerovatno u ove planine nisu ni zalazili.
2. Izraz zemljica, koji Konstantin koristi za Bosnu, uvijek je služio za to da se minimizira značaj bosanske državne organizacije u to vrijeme, jer zemljica samo po sebi zvuči manje nego zemlja, te je zdravo za gotovo uziman izraz kao da je riječ o Bosni koja je teritorijalno manja i beznačajnija od susjednih zemalja zbog tog izraza. Ali, namjerno se prešućuje činjenica, da je taj izraz Konstantin koristio sasvim neselektivno, te da zemlja i zemljica za njega predstavljaju apsolutno istu kategoriju. Tako je u nekoliko navrata za jednu te istu župu znao ponoviti oba izraza i zemlja i zemljica, pritom ne obraćajući ni najmanju pažnju kako i gdje upotrebaljava date izraze.
3. Namjerno se prešućuje činjenica da Konstantin nikad ustvari iz prve ruke nije saznao šta se dešava u ovim krajevima, nego je dio o narodima ovdje pisao iz nepouzdanih i često neselektivnih izvora, pa se lako u tom dijelu njegovog djela mogu naći raznorazne legende, kojekakva porodična legendarna stabla, itd.. Sve je to namjerno zapostavljeno da bi se dokazalo da je Bosna bila hrvatska ili srpska.
Dalje se zanemaruje i poglavlje Hrvatska kronika u Ljetopisu popa Dukljanina. U tom dijelu, govori se o tzv. Zagorskoj sklaviniji u zaleđu dalmatinske obale, a sklavinija je za taj period značilo država, župa - određenog specifičnog slavenskog plemena. Kako je sam pisac koristio raznorazne izvore, često i neselektivno, ime plemena koje je osnovalo župu tj. sklaviniju nam ostaje nepoznanica. Međutim, ono na šta istraživači iz susjedstva nisu željeli obratiti pažnju jeste činjenica da je pisac našao za shodno da spomene Zagorsku sklaviniju posebno od Hrvatske, dajući time do znanja čitaocu da i u zaleđu Dalmacije postoji posebna politička jedinica iako nepoznatog plemena. Neimenovanje plemena koje vlada sklavinijom bilo je dovoljno historiografima susjedstva da proglase Bosnu njihovom, već prema potrebi, mada nijedan dokument koji bi to potvrdio ne postoji. Bosna se nekoliko puta spominje u ovom djelu, a najupečatljiviji dio je onaj o osvajanjima cara Samuila početkom XI stoljeća. Tu se kaže da je car krenuo na kaznenu ekspediciju u Hrvatsku prošavši kroz Bosnu, što je opet bilo dovoljno susjednoj historiografiji da prisajedini Bosnu tadašnjem Makedonskom carstvu, a posebno temi Srbiji, što opet nije potvrđeno ničim, a svakako ne dokumentima.
Još nekoliko stvari je važno napomenuti. Historiografi iz susjedstva, često tvrde da je ovaj ili onaj dio Bosne bio originalno u njihovim državama, te da je kasnije nasilnički otet i da po pravu pripada državi matici. Međutim, namjerno se zapostavlja činjenica da za otimanje, to jest osvajanje dijela jedne države, treba jaka uređena administracija, i jaka vojska, dva glavna atributa države. Da bi se osvojio neki kraj, a Bosna se konstantno širila od najranijeg vremena, potrebno je mnogo materijalnih i ljudskih resursa i uređen državni sistem, što susjedi nikada nisu spremni priznati. Otimanje teritorija jesu. Dakle da bi se prisajedinila teritorija druge države ili bilo koja teritorija i uvela u državni sistem, bilo je potrebno da država osvajač već ima jake korijene i jaku organizaciju, što sigurno nije moglo u ranom srednjem vijeku u vremenu jako ograničene pismenosti i vjerskog fanatizma nastati preko noći. Za to su bile potrebne generacije.
Isti je problem kada se govori o Kulinu banu(1180. - 1204.) Otkud Bosni tolika vitalnost u XII stoljeću? Otkud mogućnost da prisvoji teritorij, posjeduje vlastite pisarske kancelarije, evidentno uređenu administraciju i vojsku, koja garantuje Dubrovčanima nesmetan prolaz i bana koji suvereno vlada banovinom? Da li je to nastalo 1180, pa se ugasilo 1204, ili je to sistem koji je građen generacijama prije, da bi dobio ekspanzivnu snagu u ta tri desetljeća?
Jako je nezgodno tvrditi da je Bosna bila u VII, VIII ili XIX stoljeću dijelom ove ili one države samo zato jer za Bosnu ima manje podataka nego za ove dvije. Kad bi to doista bilo tako, mnogi problemi historiografske prirode bi bili riješeni, ali uzevši u obzir sve faktore, pogotovo one geografske, tj. da je Bosnom u tadašnjim uslovima geografski gledano bilo teže vladati i jačim zavojevačima od naših susjeda, može se sa velikom dozom sigurnosti predpostaviti da je Bosna bila u najmanju ruku u istom rangu sa susjedstvom što se organizacije države tiče. Na kraju krajeva, Hrvatska se već odavno ugasila kad je Bosna bila u ekspanziji(1102), a prvi Nemanjić "kasni" za Borićem punih 12 godina(1166).
Pozdrav.
Sad znam zašto muslimane zovu suncokkreti. Srećom takvi, kao ti su u manjini. Mnogo prijatelja i poznanika muslimana imam i srećom to su normalni ljudi.
Gašenjem institucije vladara u Hrvatskoj, efektivno je ukinuta i njena samostalnost, a to što je Koloman Hrvatima dao povelju o slobodi, nije ništa drugo nego tipičan dar vladara njegovim podanicima. Kao npr. povelja Mehmeda II fra Anđelu Zvizdoviću iz 1463. godine.
To je naravno, slučajno. Nedaj Bože, da se dio hrvatsoga plemstva bunio protiv "Pacta Conventa", pa krenuo na Bosanska područja. To je, naravno, za Bosance- muslimane- nevjerovatan scenarij i sigurno nije bilo tako. 
Ne oduzimati identitet. Hrvati i Srbi žive sa Bošnjacima (iliri, kelti, goti, avari, turci i hrvati , srbi koji se žele tako izjasniti, ostala slavenska plemena) 
I svi smo, tako kažu, protiv Hrvata i Srba i njihova veličanstvenog, slavnog Srednjeg vijeka.