safran wrote:A sada ozbiljno - molim vas da odgovorite na sljedeća pitanja - dakle, samo odgovorite na konkretno pitanje.
1. Da li je dizanje tona na roditelja učenika pedagoški opravdano?
2. Da li je moguće da je učiteljica pogriješila u pripremi testa ?
3. Da li je pedagoški prihvatljivo nadoknađivanje opravdano propuštenog kontrolnog za vrijeme obrade novog gradiva iz drugog predmeta?
4. Na koji način je ta nadoknada trebala biti organizovana?
5. Šta sam ja, kao pravni zastupnik maloljetnog učenika, trebala postupiti da zaštitim njegove interese ? (izuzev, naravno to roll over and play dead)
Šta je PEDAGOGIJA?
Sam naziv pedagogija potiče od izvorne grčke riječi PAIDAGOGOS, pais-dijete;agein-voditi, što znači voditi dijete. Paidagogom se u antičkoj Grčkoj
zvao rob koji je vodio djecu svojih vladara na igru, u školu i sl. Vremenom se ovaj naziv proširuje na sve osobe koje se bave odgojom kao što su učitelji, roditelji,odgajatelji.Pedagogija kao
znanost istražuje odgojni proces i zato je taj proces, kao dio društvene stvarnosti predmet kojim se ona bavi,
proučava ga i unaprijedjuje.Ukratko rečeno predmet proučavanja pedagogijske znanosti je odgoj ili oblikovanje, izgradjivanje čovjeka kao ljudksog bića.
1. Pedagoški nije, ali je zato funkcionalno, čim je gospođa otvorila temu, znači da je obratila pažnju na ponašanje djeteta, mada svim silama pokušava ocrniti učiteljicu
2. U pripremi garant nije, ali u realizaciji najverojatnije jeste.
3. Pedagoški nije, trebala ga je ostaviti na dopunskoj nastavi (nije sve crno-bijelo i ne znam koji je razlog da je baš na času bos. jez. dala test iz MO, ali možda je razlog što je to bio zadnji termin prije tromjesječja, učiteljica je morala imati dovoljan broj ocjena da preda izvještaj, možda bi Vaše dijete bilo neocjenjeno ...Pitajte učiteljicu)
4.Na dopunskoj nastavi ili na času istog predmeta kada se radi ispravak, s tim da se učeniku da novi test, ili isti, ali da ne može prepisivati sa table - staviti ga u zadnju klupu i okrenuti klupu prema zidu, da ne gleda u tablu jer bi bilo smješno da učenik radi test koji će prepisati sa table (pedag. standar. nije određeno, zavisi od procjene učitelja kada bi taj propušteni test mogao dati).
5.Škola nije zatvor niti je Vaše dijete optuženik, i vaše dijete ne treba pravnog zastupnika, porazgovarajte sa učiteljicom i riješite problem u učionici.
swanfilter wrote:Moji nastavnici su bili svi prijeratni kadrovi. Osim nastavnice Englaskog jezika. I razlika se je vidjela... Par doslovnih budala - profesora, koji su bili gori od lokalnih Bully-a sto se tice vaspitnh metoda ali tuzakanja roditaljima nikada nije bilo. Stari profa je uvijek bio u pravu, a ti po labrnji .. Od nas nekih 100 ucenika jedne generacije, niko nije postao narkomancina, nije umro zbog upotrebe iste ili zavrsio u cuzi, ako sta znaci. A, bilo nas je svakakvih ptica .. Ona iz Engleskog nikada nije imala nase postovanje uprkos metodama ..
Kažu da su to bila dobra stara vremena, kada se znalo gdje je kome mjesto, ko je učitelj, a ko učenik. Danas djeca žele da pametuju i vaspitaju roditelje i učitelje. Saradnja roditelja i učitelja nije u tome da učitelji "pametuju" i "savjetuju" učitelje kako i šta da radi, da non-stop procjenjuje šta i kako je učitelj rekao i uradio, nego da se posvewte više svome djeteu da izraste u samosvjesnu i poštenu osobu. "Gdje je puno baba kilava su djeca" - narodna poslovica.
PS Negdje pročitah da su danas učitelji needukovani.. bez obzira što mislite da je Nastavnički fakultet površan i da završeni studenti ne usvoje dovoljno znanja i vještina da mogu da predaju u školi, nije tačno. Upišite se Vi koji sumnjate u stručnost nastavnog kadra, pa ćete vidjeti kroz šta prolaze studenti, od časova prakse (časovi se polažu u učionici), preko metodika, psihologija, pedagogija i ostalih 40-tak predmeta... Osim toga još jednom ću napomenuti da svi mi imamo konstantna stučna usavršavanja, konstantne kontrole rada, a to što imamo nakaradnu demokratiju, pa je poremećen odnos učitelj-roditelj-učenik to je do viših nivoa vlasti i do nakaradnog sistema , gdje niko nikoga ne poštuje i ne cijeni njegov trud i rad, a u isto vrijeme svi žele da kontrolišu, ocjenjuju i procjenjuju svakoga. Nama niko nije dobar, a ni mi sami sebi .
