Kijev je na dobrom putu do realizacije jednog od tri strategijska cilja: lišavanje Rusije ekonomskih resursa potrebnih za rat, a to se ne rješava „carskim“ dekretom.
Prvo javno priznanje Vladimira Putina o problemima s gorivom, nastalim kao posljedica ukrajinskih udara, potpuno mijenja raniju retoriku o ruskoj nepobjedivosti. Iako nije mogao izbjeći restrikcije u dvije trećine ruskih okruga, stvarne razmjere problema relativizirao je obećanjem da će se povećati proizvodnja i poboljšati obrana naftnih postrojenja. Međutim, ne radi se o terorističkim napadima, kako ih tumači Moskva, koji se odlukom središnje vlasti može vrlo brzo riješiti.
Kilometarske kolone nastale su pred ruskim benzinskim crpkama kao rezultat ukrajinske strategijske operacije s ciljem razaranja proizvodnih, skladišnih i transportnih kapaciteta ruske petrokemijske industrije. Samim tim Kijev je na dobrom putu do realizacije jednog od tri strategijska cilja: lišavanje Rusije ekonomskih resursa potrebnih za rat, a to se ne rješava „carskim“ dekretom.
Kolone nervoznih vozača samo su vrh ledene sante, najvidljiviji pojavni oblik mnogo većih problema koji muče Moskvu, a koje obični građani još u potpunosti nisu osvijestili.
Fiskalne rupe
Deficit ruske države za 2026., od planiranih 50,5 milijardi, sredinom ove godine već je dostigao 81,4 milijarde američkih dolara. Federalni deficit nije jedina fiskalna rupa koja muči Rusiju. Manjak u ruskim regijama procjenjuje se na dodatnih 20 do 25 milijardi zelenih novčanica. Kriza u Perzijskom zaljevu i poremećaji u isporuci nafte i plina imali su simboličan utjecaj na rast prihoda Ruske Federacije.
Službena godišnja inflacija u Rusiji iznosi 5,3 posto. Međutim, cijene prehrambenih proizvoda rastu višestruko više od službenih pokazatelja inflacije. Pad životnog standarda osjeti većina stanovništva. Prema posljednjem Gallupovom istraživanju, šest od deset ruskih građana misli da živi lošije danas nego u proteklih 20 godina.
Osim u obrambenoj industriji, plaće i mirovine ne rastu, a socijalna davanja se smanjuju. Na to sve, što zbog ratnih napora, a što bježanja od mobilizacije, ruskoj industriji kronično nedostaje radne snage.
Putin ima dva izbora
Ukratko, visoki stupanj nepredvidivosti trajanja i rezultata specijalne vojne operacije, ne može opravdati daljnje pogoršanje uvjeta života i iscrpljivanje ruskog gospodarstva. Vladimir Putin ima dva moguća pristupa gušenju unutarnjeg tinjajućeg nezadovoljstva: pobjeda u ratu ili nagli porast punjenja ruskog državnog proračuna.
Ostvarenje značajnih vojnih dobitaka, koji bi opravdali dosadašnja odricanja, sigurno bi usporilo rastuće nezadovoljstvo širokih masa, ali i oligarha uzrokovanih posljedicama besmislenog rata.
Ponavljanje masovnih barbarskih udara po Kijevu do sada nije dalo rezultate. Mali su izgledi da će osigurati rusku pobjedu u narednom razdoblju. To se odnosi prije svega na mogućnost izvođenja razarajućih udara balističkim projektilima i hipersoničnim krstarećim raketama. Kijev još nije razvio sredstva adekvatne odmazde, a kroničan nedostatak presretača PCA-3 za sustava Patriot predstavlja Ahilovu petu ukrajinske proturaketne obrane.
Topi se vojna prednost Rusije
Ukrajinska mjesečna potreba iznosi oko 60, za vrijeme intenzivnih udara i do 150 raketa presretača. Sjedinjene Države mogu proizvesti 60 do 65 presretača PAC-3 na mjesec. Ipak, koliko god snažno udarao po Kijevu i ostalim ukrajinskim gradovima, razarao civilnu infrastrukturu i stambene objekte, prednost u vatrenoj moći i učinkovitosti njene primjene neprestano se smanjuje na štetu Rusije. Količina borbenih sredstava, koja dolaze u ruke Oružanih snaga Ukrajine, tehnološki, a uskoro i kvantitativno, mogla bi Rusiju riješiti nekih ključnih prednosti. Povijest ratovanja je dokazala da opcija terora donosi veća stradanja civila, ali ne i pobjedu u ratu.
Okupacija preostalih slobodnih dijelova Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti sve je manje izvjesna bez priljeva novog „ljudskog“ materijala u jurišne odrede Vojske Ruske Federacije. Od početka 2026. godine Rusija više gubi nego što regrutira novih boraca. Osim u smjeru Konstantinivke, ozbiljnije ofenzivne operacije stale se na gotovo cijelom frontu. Značajnije grupiranje snaga na jednom dijelu fronta oslabilo bi položaje okupatora na više pojedinačnih mjesta.
Gine sve više ruskih vojnika
Ova godina posebno je zanimljiva zbog naglog porasta odnosa gubitaka zaraćenih snaga. Kako navodi Centar za strategijske i međunarodne studije, u prijašnjim godinama rata na jednog ukrajinskog vojnika ginula su dva do tri ruska. Sad je taj omjer puno lošiji za rusku vojsku. Na jednog ukrajinskog branitelja smrtno strada osam ruskih boraca. Ukupni gubici Moskve procjenjuju se na 1,4 milijuna od čega 350 do 450 tisuća poginulih boraca.
Rusija ima daleko veći regrutski potencijal od Ukrajine. To je resurs na koji Moskva uvijek računa. Svi predviđaju neizbježnu mobilizaciju, ali koja bi se dogodila tek nakon izbora za rusku Dumu u rujnu ove godine.
I pored deklarativne podrške agresiji na Ukrajinu, sam čin mobilizacija nije dobro prihvaćen kod civila koji su, ne svojom voljom, morali obući uniforme. Teško je predvidjeti razinu otpora u drugome valu nasilne regrutacije. Jedno je sigurno, sadašnja stopa smrtnosti i ranjavanja ruskih vojnika nikako neće biti dobro prihvaćena kod njihovih obitelji.
Nova mobilizacija
U novoj mobilizaciji Rusija bi morala zagrabiti u regrutacijski bazen dva povlaštena grada, Moskve i Sankt Peterburga, što se do sada izbjegavalo na sve načine. Čak i kad bi proveli mobilizaciju u listopadu, potrebno je najmanje 3 do 6 mjeseci da se novi regruti pretvore u borce sposobne za borbu. Njihov brzopleti angažman samo će povećati gubitke. Malo je vjerojatno da će do kraja ove godine doći do značajnih pomjeranja na bojišnici.
Otvaranje drugog fronta iz Bjelorusije za sada postoji samo kao teorija. Pored potpunog odsustva političke volje, vojska Bjelorusije nije spremna za vođenje bilo kakvog ofenzivnog rata. Na izravni poziv ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Minsk je zatvorio četiri relejne stanice koje je postavila Moskva, a služile su za korekciju navigacijskog signala ruskih dronova koje napadaju sjeverozapadni i zapadni dio Ukrajine. Za ponovni angažman ruskih snaga iz Ukrajine Rusija nema dovoljno raspoloživih trupa.
Bjeloruski diktator želi po svaku cijenu držati se što dalje od sukoba u Ukrajini balansirajući između zahtijeva Moskve, pritiska zapadnih država te otvorene poruke iz Kijeva kako bi mogli postati meta ukrajinskih udara ukoliko budu svoj teritorij prepustili na korištenje Moskvi za izravne napade na Ukrajinu.
Nezadovoljstvo ruskih građana
Ofenzivna djelovanja Moskve na moru svela su se na pojedinačne udare dalekometnih sredstava i pomorskih dronova u uvjetima kada se Crnomorska flora bori za svoje preživljavanje.
A što će biti sa nezadovoljstvom građana Rusije? Vladaru iz Kremlja ne prijeti institucionalna promjena vlasti na izborima niti organizirana pobuna zbog pogoršanja uvjeta života.
U ruskom društvu, izvan sustava, ne postoje snage koje bi mogle provesti promjenu. Politička opozicija ili je u zatvoru ili protjerana izvan granica Ruske Federacije. Oligarsi, iako formalno ne pripadaju, stvarno su dio sustava vlasti u Rusiji. Njihov bogatstvo izraslo je na interesno-korupcijskoj sprezi s državom. Posljedično, i pored znatnih financijskih gubitaka, primarni interes ruskih oligarha je očuvanje režima uz kojeg su poslovno i politički životno vezani.
Može li itko srušiti Putinov režim?
Pojedinačni slučajevi odstupanja od državne politike uglavnom završavaju neobjašnjivim padom kroz prozor „uglednih“ poslovnih ljudi te njihovih pokrovitelja unutar civilnog ili vojnog sustava vlasti. Od početka specijalne vojne operacije više od 40 istaknutih ruskih poslovnih ljudi, oligarha i državnih dužnosnika umrlo je pod nerazjašnjenim okolnostima.
Vrlo je mala vjerojatnost da bi rušenja sadašnjeg režima izvela vojska. Povijesno, ruski časnički kadar ili aktivno podržava legalnu vlast ili se drži pasivno u odnosu na domaća politička previranja. Pokušaj generalskog vojnog puča u ljeto 1991. godine protiv Mihajla Gorbačova nije se uspio ni razviti jer je vojska većinski ostala uz legalnu vlast.
Kad je privatna vojna kompanija Wagner na čelu s Jevgenijom Prigožinom, 23. lipnja 2023. godine krenula prema Moskvi zapovjedništvo Južnog vojnog okruga držalo se po strani. Obranu ruske prijestolnice, južno od grada na rijeci Oka, organizirala je ruska sigurnosna služba FSB, a ne vojska. Iako je pobuna bila deklarirana kao borba protiv tadašnjeg ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika generalštaba, generala armije Valerij Gerasimova, zbog njihove očite kleptokaracije i nesposobnosti vođenja rata, ostatak vojske nije se priključio pobuni.
Nestašica goriva
Dakle, ruske sigurnosne službe ostaju jedina moguće snaga izvaninstitucionalnih promjena sadašnje vlasti u Kremlju. Međutim, osim naivnih želja da se to dogodi, ne postoji niti jedan indikator koji bi potvrdio takvu mogućnost. Sve su ostalo spekulacije. Takve promjene događaju se nenadano, bez najave i uz potpunu kontrolu svih procesa upravljanja državom.
Ipak, Vladimir Putin ne smije ignorirati pogoršanje životnih i gospodarskih uvjeta u državi. U dvije trećine ruskih regija uvedena su razna ograničenja u isporuci benzina i dizelskog goriva. Na Krimu je postupno obustavljena prodaja, a u Krasnodarskom kraju toči se samo vlasnicima kartica za gorivo.
Napadi na naftne rafinerije
Od 11 najvećih rafinerija koje isporučuju benzin, deset je pretrpjelo ukrajinske napade. Razina oštećenja je različita. Procjena za ponovno pokretanje proizvodnje u nedavno pogođenoj rafineriji nafte, koja opskrbljuje gorivom Moskvu, ukazuje da bi se isporuke benzina mogle obnoviti tek krajem ove godine. Proizvodni kapaciteti benzina i prije rata jedva su zadovoljavali potrebe domaćeg tržišta.
Ruska motorna vozila tijekom ljetne sezone troše između 920.000 do 950.000 barela benzina svaki dan. Ukrajinski napadi smanjili su dnevne proizvodne kapacitete benzina za oko 27 posto ili za oko 250.000 barela.
Interventna mjera, kao što je uvoz benzina i kerozina iz Bjelorusije zadovoljava samo manji dio izgubljenih proizvodnih kapaciteta. Dvije bjeloruske rafinerije dnevno proizvode oko 92.000 barela benzina od čega 24.000 barela ide za domaće potrebe. Planiran je interventni uvoz iz Indije od oko 4 milijuna barela. Međutim, tu je količinu potrebno dovesti i distribuirati. Kijev je već najavio da su brodovi koji u Rusiju dovoze naftne derivate legitimni vojni ciljevi.
Financiranje ruske vojske
Druga mjera koju Moskva poduzima jest snižavanje standarda kvalitete benzina na Euro 2. Ako Ukrajinci uspiju zadržati sadašnju razinu oštećenja ruskih rafinerija, rusko će tržište, unatoč poduzetim mjerama, i dalje oskudijevati benzinom, a kilometarske kolone mogle bi se viđati još mjesecima.
Iako je službeno deklarirano 40, za financiranje ruske vojske odlazi 50 posto federalnog budžeta. Petrokemijska industrija, koja je glavni izvor financiranja, smanjuje proizvodnju, a i izvoz. Nema indikacija oporavka domaće privrede koja bi punila fiskalnu rupu bez dna, rat u Ukrajini. Nastavak smanjenja socijalnih davanja te daljnje rezanje budžeta sa školstvo, zdravstvo i mirovine, koje se financiraju iz državnog proračuna, jedna je od opcija.
Genadij Zjuganov, vođa ruske Komunističke partije, predložio je korištenje privatnih računa građana i depozite korporacija za financiranje specijalne vojne operacije, dakle pljačku građana i privatnog sektora. Država to već na neki način radi ograničenjem podizanja depozita u stranim valutama i kontroliranom inflacijom domaće valute. Prodaja državnih zlatnih rezervi i korištenje Nacionalnog fonda blagostanja predstavljaju značajne, ali ne i beskonačne rezerve, koje se troše, a pritom ne pune. Od nominalnih 182, likvidni dio nacionalnog fonda blagostanja iznosi nešto više od 48 milijardi američkih dolara.
Što donosi nastavak rata?
Dakle, nastavak rata neminovno nosi pogoršanje životnog standarda ruskih građana i daljnje opadanje snage domaćeg gospodarstva. Rusija će sve teže financirati proizvodnju razarajućih balističkih projektila Iskader-M i hipersoničnih krstarećih rakete Cirkon. Međutim, neće zaustaviti njihovu proizvodnju. Rusi će sve teže živjeti, ali zbog toga ne treba očekivati veći socijalni bunt niti krah ruske ekonomije. Iako se uočavaju mnogi negativni trendovi, veličina zemlje i sadašnja struktura gospodarstva još je daleko od stanja koje je dovelo do raspada Sovjetskog saveza.
Opcije na raspolaganju Vladimiru Vladimiroviču Putinu i dalje jamče njegov opstanak na vlasti, ali ne mogu osigurati pobjedu u ratu, čak niti realizaciju u reduciranim zahtjevima Moskve u odnosu na 2022. godinu.
Vladar iz Kremlja, za kojega neki tvrde da baš nema doticaj s realnom situacijom na terenu, sa sigurnošću može ponuditi još razaranja u Ukrajini, devastaciju ruskog gospodarstva te mnogo više grobova vojnika iznad čijih humki će se vijoriti ruska trobojnica. Ako ne dođe do velikih međunarodnih pritisaka na Rusiju, svi su izgledi da se rat nastavlja i u 2027. godini. A Ukrajina nema namjeru predati se.
Preuzeto sa:
https://www.telegram.hr/komentari/ukraj ... je-opcije/
