Pedja Kojovic wrote:Nisam osjecao potrebu da odgovaram na tweet poruke Emira Suljagica, ali osjecam obavezu prema ovom forumu...
Naravno, ne mislim zastupati Danisa jer je on vise nego sposoban to raditi ukoliko ocijeni da treba i zeli.
Ipak, nekoliko cinjenica, koje su mi sticajem okolnosti poznate a spominju se u nekoliko prethodnih postova i naravno moje licno misljenje...
Kada se Danis Tanovic nakon osvajanja Oscara odlucio vratiti u Sarajevo svi nacelnici i duznosnici kantona su izrazili zelju da mu pomognu u rjesavanju
stambenog pitanja. Ja licno mislim da je Danis Tanovic jedan od najznacajnih umjetnika nase zemlje, da je veliku srecu i priznanje donio nasoj drzavi i da se, izmedju ostalog, i zbog njega ime nase zemlje proculo po svijetu i to po necemu dobrom.
Stan koji je Opstina Stari Grad ponudila Danisu u najam je bio prazan, neuslovan za zivot i zahtijevao je ogromna, zaista ogromna, ulaganja.
To je, koliko znam, najvise i uticalo na visinu najma.
(Ista je praksa i za devastirane poslovne prostorekod kojih se renoviranje objekta odbija od potrazivanja opstine).
Ovaj stan je,koliko ja znam, uvijek bio privremeno rjesenje i Danis je uveliko u procesu trajnog rjesenja stambenog pitanja za svoju veliku porodicu (7).
Ruine bivse osnovne skole koja je data na koristenje Danisovoj supruzi i u kojoj se sada nalazi privatna Montesori skola...
Od te zgrade su postojali samo vanjski zidovi i objekat je, nakon sto je opstina Stari Grad, i zbog nedostatka sredstava i zbog cinjenice da im tu ne treba jos jedna skola (postoji nova skola u toj mahali) bilo presretno da se rijesi tog objekta koji je, zbog rusivosti, predstavljao opasnost za djecu koja su se tu dolazila igrati.
Skola, jedan od najljepsih objekata te vrste u BiH, je izgradjena kreditnim sredstvima i objekat kao i zemljiste na kojoj se nalazi su i dalje vlasnistvo Opstine Stari Grad. Skolom upravlja UG "Bloom" a sve odluke, ukljucujuci i cijenu, donosi vijece roditelja, kao i u svim drugim skolama.
Meni nije poznato da je ova skola ikada dobila neka sredstva od bilo kojeg nivoa vlasti i mislim da bi svako ko tvrdi drugacije to morao potkrijepiti barem nekim cinjenicnim dokazom.
(S druge strane, znam da su bili izlozeni...vrlo cestim i vrlo detaljnim kontrolama kantonalnog ministarstva i inspekcija i covjek samo moze da zali sto se isti ili slicni standardi ne primjenjuju prilikom kontrola drugih, ukljucujuci i javne, skola.
Ako sam nesto propustio, podsjetite me.
p.k.
Rastuzuje me sto se socijalno tkivo BiH trga na jedan tako mucan nacin. U jednom trenutku slavimo ljude a u sljedecem ih blatimo za stvari koje, po mom misljenju, nemaju osnova. Koliko ce proci prije nego cemo na isti ovaj nacin pricati o, recimo, stanovima koji su nakon osvajanja krova Evrope dodjeljeni mladim kosarkasima. Meni je jos uvijek neshvatljvo, recimo, da KS nije Jadranki Stojakovic vratio njen ili, kada je to trazila prije nego je otisla u BL, dodjelio na koristenje neki od praznih, dobro ocuvanih.Potpuno razumijem da neko moze imati sasvim oprecno misljenje ali ja to dozivljavam kao kidanje socijalnog tkiva BiH. Istu sam tu zaprepastenost osjetio kada sam shvatio da ovaj grad nije nista ucinio za kcerku Olge Sucic ili sina Davorina Popovica, itd. Mozda ja zivim u nekom drugom vremenu, u kome su takve stvari bile nezamislive.
Pokušaću dati jedan ugao gledanja, koji, bio ispravan ili ne, može dati odgovor.
Danis Tanovć je ličnost koju svi mogu vidjeti u raznim situacijama, na prijemima, u društvu sa vladajućim ljudima u državi/kantonu i slično. Odmah da kažem da ništa ne impliciram, samo kažem da sticajem okolnosti Danisa svi mogu vidjeti u tom društvu.
Sada zamislimo jednog na primje RVi ili bivšeg borca ABiH koji ne može riješiti stambeno pitanje, nema posla, svake 2 godine mu se prijeti revizijom invalidnosti i smanjenjem naknade itd. Taj čovjek ne zna kakvo je stvarno stanje, on samo na TV-u vidi Danisa u društvu ljudi na vlasti i pročita vijest da mu se rješava stambeno pitanje. I spoji te dvije informacije. I tada taj invalid ili borac postaje ogorčen (Što je to Danis više zaslužan od mene koji sam proveo 4 godina u rovu ili izgubio zdravlje u ratu).
Problem nije u istini, problem je u percepciji.
A veliki broj ljudi percipira političare, bilo na vlasti bilo u opoziciji, kao iste, kao interesdžije, ljude koji imaju oraha u džepu (kada si u bazenu sa ajkulama moraš i ti biti ajkula da bi preživio), ljude koji nam stvari kriju, sklapaju tajne ugovore, primaju mito od uvozničkih, prevozničkih, bankrskih itd lobija.
Čovjek, glasač, ima pravo da pretpostavlja. Čak i pogrešno. Na političarima, onim nekorumpiranim, je da mijenjaju tu percepciju. Arogantan je stav "Nismo svi isti, a vi, glasači, sami se potrudite da dođete do dokaza koji će vam pokazati da nismo svi isti". Ne ide to tako. Ja kao glasač, neću da tražim informacije po portalima, člancima, itd, Informacije mi moraju biti date, moraju biti lako i brzo dostupne. Ako nisu date, ja ću pretpostavljati, ispravno ili pogrešno, i na osnovu tih pretpostavki formirati mišljenje. To nije ispravno, ali to je moje pravo.
Dakle, stvar je u tome šta ljudi misle a ne šta je istina, A šta ljudi misle zavisi od onoga šta im je dostupno da vide/čuju. Ako
Da ponovim, problem nije u istini, problem je u percepciji.