missko wrote:
Mjesate uposlene u holdingu i samo saobracaj kao kad bi iod nas elektroprivredu i GRAS zajedno racunali.
https://www.vor.at/ueber-uns/
Direktno na web stranici Wiener Linien (
https://www.wienerlinien.at/eportal3/ep ... lId/-47395) piše:
Mit mehr als 8.700 MitarbeiterInnen sind die Wiener Linien einer der größten Arbeitgeber der Stadt.
VOR je Verkehrsverbund Ost-Region, dakle ustvari KOORDINATOR integrisanog javnog prevoza, i piše na stranici "mehr als 100 MitarbeiterInnen" dakle "sa više od 100 uposlenih"...
Bratislava, stvarno, ima u voznom parku 210 tramvaja (od toga 60 niskospodnih), 143 trolejbusa, 561 autobusa (s obzirom na to da ogromni dijelovi grada kao naselje Petržalka, takvo deset puta veće Alipašino polje, nema u suštini električni prevoz).
Svakako za grad veličine Sarajeva JE STANDARD oko +- 2 000 uposlenika, problem je NEDOVOLJAN BROJ VOZILA I NEDOVOLJNA LINIJSKA MREŽA, te LOŠA STRUKTURA uposlenih. Puno više ima uposlenih u kancelarijama nego u vozačkim kabinama i u radionicama.
Svakako ne vidim logiku u tvrdnji da se po svakoj cijeni mora smanjiti broj uposlenih: MORA SE PROMIJENITI UDIO radnika i neradnika, i mora se povećati broj vozila i linija!
Pogledajmo kako je izgledala situacija oko tramvaja i trolejbusa 1991. godine:
GRAS je imao oko 100 trolejbusa, od toga 22 zglobnih. Koliko ih ima danas koji mogu da izađu na ulice? 22 ukupno?
I tu nije bila bitna linija za Vogošću jer tamo je prevoz bio onako slabiji, plusminus 10-15 minuta van špice, zato u centru je na Trgu Austrije stalno bilo nekoliko trolejbusa čekajućih polazak. Danas možeš kao idiot stajati u špici i 15 minuta nema ništa. To su moja iskustva, užas katastrofa. I ne radi se o zastoju jer nakon jednog trolejbusa opet 10 15 minuta nema ništa.
GRAS je imao 91 tramvaj. Koliko ih ima danas u voznom stanju? 40-45? Priznajem da sam malo zadnje godine izgubio pregled o tramvajima koji još voze i koji su već rashodovani i raskomadani za željezaru.
1979. godine su bili sljedeći intervali u špicama:
Linija 1 Baščaršija – Željeznička stanica
Vožnja je trajala 12 minuta
Interval u špicama 5 minuta
2 Baščaršija – Čengić Vila
Vožnja je trajala 17 minuta
Interval u špicama 2 minute
Linija 3 Baščaršija – Ilidža
Vožnja je trajala 30 minuta
Interval u špicama 3 minute
Linija 4 Željeznička stanica – Ilidža
Vožnja je trajala 24 minute
Interval u špicama 16 minuta
Linija 5 Baščaršija – Bitumenka/Nedžarići (samo saobrać. špice)
Vožnja je trajala 24 minute
Interval u špicama 6 minuta
Dakle na glavnim dionicama je tramvaj stizao svakih par desetina sekundi, ustvari frekvencija kao metro u velikim metropolama.
Danas "zvanično" trica svake 4 minute ali zbog kvara, zastoja i udesa znamo svi da ima 20-30 minuta bez tramvaja (i BEZ ikakve poruke za čekajuće putnike). Ostale linije manje-više simbolične. Do Ilidže normala putuješ 45-50 minuta (umjesto 30).
Zato je grad totalno začepljen automobilima, kada gledam protok automobila na glavnim ulicama, uvijek se na crvenom svijetlu cijela dionica promijeni u parking, komplet se popune sve saobraćajne trake, kad padne zeleno svijetlo, ovaj VAL se samo premjesti prema sljedećem semaforu na sljedećoj raskrsnici...
Sarajevo ima ogromnu prednost u tome što je ONO NARASLO oko tramvajske pruge koju je nekad smislio neko vrlo, ali vrlo pametan i svjestan potreba grada u narednim DECENIJAMA. Švabe su dolazile u Sarajevo i čudile se koliko je moguće za relativno malo para izgraditi tramvajski prevoz sa takvim kapacitetom. Dakle nije potrebno rušiti zgrade, otkupljivati zemljišta, premještavati podzemne vodove i cijevi... kao u slučaju novogradnje u drugim gradovima...
Danas meni šefica (iz Njemačke) govori "bili smo sa mojim boyfrendom u Sarajevu, on je onako tipičan Švabo pa se strašno prepao kada je ušao u tramvaj i taj je krenuo" - u očima onaj izraz WE'RE ALL GOING TO DIE!!
I dragi moji, GRAS NIKAKO NIJE osnivan u vrijeme Austro-Ugarske, to je jedna vrsta urbane legende. Upravnik tramvajskog prevoza, ili kao što se tada to nazivalo "Konjska željeznica", bile su državne željeznice k. k. Bosnabahn, dakle carsko-kraljevska Bosanska željeznica, kasnije Bosansko-Hercegovačka državna željeznica (Bosnisch-Herzegowinische Staatsbahnen).
Prvog januara 1897. godine, Opština Sarajevo je postala vlasnik Gradske električne željeznice (tramvaja).
Godine 1922., sarajevski tramvajski sistem prelazi u vlasništvo Gradske štedionice Opštine grada Sarajeva.
Dana 1. maja 1948. godine je počeo voziti prvi sarajevski autobus, sastavljen od raznih trofejnih dijelova, na liniji Marijin dvor – Ilidža. Autobuski prevoz se nakon toga razvijao pod firmom Autoprevoz.
Do spajanja Električnog tramvaja i Autoprevoza došlo je 1953. godine i osnovano je Gradsko Saobraćajno Preduzeće (GSP) kao komunalna firma. Dakle ovo je bio direktan predak današnjeg GRAS-a. GSP je preimenovan u GRAS - prema mojim podacima - 1980. godine.
