Forum Klix.ba

Maliodmene wrote: ↑03/04/2026 20:10 Situacija na terenu je takva da Ukrajini sad igra vrijeme. Novi ministar odbrane uveo ogromne pobjede, mlad momak, zna da iskoristava tehnologiju. Rusi ama bas nigdje ne napreduju, Ukrajinci trgaju komadice zemlje, i dok se jos bolje uvezu bit ce samo jos bolje. Vjerujem i da ce Sirskog uskoro mjenjati.

drug_profi wrote: ↑03/04/2026 22:04 Hajlac, Ukrajina je naš prirodni saveznik. Odrađuje naš posao, htjela ne htjela.
Iz naše perspektive uopšte nije nužno da se moraš neprijateljski postaviti prema Ukrajini samo zato što podržavaš Iran.
I ja sam na strani Irana sada jer je žrtva besmislene agresije. Kao što reče Makron, ne možemo vojskom i ratom rušiti režime koji nam se ne dopadaju.

Dakle ne spamaj na ovoj temi živ bio.

Maliodmene wrote: ↑03/04/2026 20:10 Situacija na terenu je takva da Ukrajini sad igra vrijeme. Novi ministar odbrane uveo ogromne pobjede, mlad momak, zna da iskoristava tehnologiju. Rusi ama bas nigdje ne napreduju, Ukrajinci trgaju komadice zemlje, i dok se jos bolje uvezu bit ce samo jos bolje. Vjerujem i da ce Sirskog uskoro mjenjati.

Analiza retorike i postupaka Donalda Trumpa (u kontekstu sukoba s Iranom 2025/2026) i Vladimira Putina (u ratu protiv Ukrajine) pokazuje značajne sličnosti u opravdavanju agresije, upravljanju informacijama o toku rata i postavljanju uslova za mir.

1. Izgovori za agresiju i razlozi za rat
Oba lidera koriste narative o "preventivnoj" odbrani i eliminaciji egzistencijalnih prijetnji:

Trump i Iran: Agresija je opravdana kao preventivni udar usmjeren na uništavanje nuklearnog programa i sprečavanje Irana da razvije bombu koja bi ugrozila buduće generacije. Trump koristi termine poput "de-nuklearizacije" i uništavanja baze za podršku terorizmu.

Putin i Ukrajina: Rat je nazvan "specijalnom vojnom operacijom" s ciljem "denacifikacije" i "demilitarizacije". Izgovor je bio sprečavanje navodnog genocida nad ruskim stanovništvom u Donbasu i zaustavljanje širenja NATO-a koji je predstavljen kao direktna prijetnja Rusiji.

2. Datumi i početak sukoba
Postoji jasna podudarnost u tajmingu oba sukoba, koji su započeli neposredno nakon završetka Zimskih olimpijskih igara (ZOI).
Trumpov rat u Iranu: Počeo je 28. februara 2026. zajedničkim udarima SAD-a i Izraela. Sukob je eskalirao uprkos ranijim tvrdnjama o diplomatskim naporima.
Putinov rat u Ukrajini: Puna invazija počela je 24. februara 2022., iako korijeni sukoba i aneksija Krima sežu u 2014. godinu.

3. Retorika "sve ide po planu" i nejasni ciljevi
Karakteristična je upotreba optimističnih izjava uprkos nedostatku jasnih izlaznih strategija:
Trump: Tvrdi da su "ključni strateški ciljevi blizu ostvarenja" i da je iranska vojska "desetkovana". Međutim, kritičari ukazuju na nejasnoće oko plana za okončanje sukoba i širenje rata na cijelu regiju. Njegovi ciljevi variraju od "uzimanja nafte" i zauzimanja ostrva Kharg do potpunog uništenja energetske infrastrukture.
Putin: Kremlj je mjesecima ponavljao mantru da "sve ide po planu" i da će "svi ciljevi specijalne operacije biti ostvareni". Ipak, ciljevi su ostali fluidni — od zauzimanja cijele Ukrajine ("Kijev za tri dana") do fokusa na Donbas.

4. Odbijanje prekida vatre i uvjeti za mir
Oba lidera koriste prekid vatre kao alat pritiska, a ne kao istinski put ka miru:
Trumpovi uvjeti: Trump je postavio stroge ultimatume, poput zahtjeva da Iran odmah otvori Hormuški tjesnac pod prijetnjom uništenja svih elektrana i mostova. Odbio je određene mirovne prijedloge, naglašavajući da želi "trajni dogovor" pod svojim uslovima.

Putinovi uvjeti: Moskva je kontinuirano odbijala pozive na prekid vatre prije početka pregovora, zahtijevajući priznanje "nove teritorijalne realnosti" (aneksije ukrajinskih regija). Putin mir vidi samo kroz potpunu kapitulaciju ukrajinskih ciljeva.

Zajedničko obojici je i to što ruski i američki mediji povlače paralele: Trumpov plan za Iran neki analitičari ironično nazivaju "Teheran za tri dana", aludirajući na Putinov neuspjeli brzi zauzimanje Kijeva.

Analiza Trumpove vojne kampanje protiv Irana ("Epic Fury") sugerira da ona nije samo izolirani sukob, već brutalna poruka usmjerena prema cijeloj "Osovini otpora" (Rusija, Kina, Sjeverna Koreja, Iran). Čitanje "između redaka" ukazuje na to da Trump svjesno koristi Putinov "priručnik" (playbook) kako bi demonstrirao nadmoć i obesmislio pokušaje multipolarnog reseta.

Evo ključnih slojeva te "skrivene poruke":

1. Ogledalo kao metoda zastrašivanja
Trumpova administracija koristi retoriku i metode koje je Putin koristio u Ukrajini (preventivni udari, zaštita nacionalnih interesa, "sve ide po planu") kako bi Rusiji poslao poruku: "Sve što vi možete raditi u svom dvorištu, mi možemo raditi globalno, brže i razornije." To je direktan odgovor na ruski pokušaj rušenja zapadne dominacije.

2. Razbijanje mita o "Multipolarnosti"
Dok Putin, Xi i Khamenei zagovaraju multipolarni svijet gdje SAD više nije "svjetski policajac", Trump agresijom na Iran poručuje da je unilateralizam i dalje živ.

Poruka Kini: Kontrola Hormuškog tjesnaca i udari na iransku energetiku direktno ugrožavaju kinesku energetsku sigurnost, pokazujući Pekingu da SAD i dalje drži "ventil" globalne ekonomije.

Poruka Rusiji: Uništavanjem iranske vojne infrastrukture (koja je opskrbljavala Rusiju dronovima i projektilima, široka vojna saradnja itd), SAD direktno slabi ruske kapacitete u Ukrajini bez direktnog sukoba s Moskvom.

3. "Dovršavanje" započetog reseta pod američkim uvjetima
Ako je Putin invazijom na Ukrajinu započeo "svjetski reset" s ciljem slabljenja Zapada, Trumpov odgovor u Iranu je pokušaj kontra-reseta. On ne brani stari liberalni poredak diplomatskim putem, već uspostavlja "Novi američki poredak" koji se temelji na sirovoj sili, slično kao i njegovi protivnici.

4. Demonstracija odlučnosti (Sjeverna Koreja i Iran)
Slanjem ultimatuma Teheranu i odbijanjem prekida vatre dok se ne ispune svi uslovi (uključujući pristup nuklearnim postrojenjima), Trump šalje poruku Kim Jong-unu i Putinu da su "crvene linije" ponovo iscrtane krvlju, a ne tintom.

Zaključak: Retorika kao oružje

Podudarnosti u retorici (nejasni ciljevi, odbijanje pregovora, fiksacija na resurse poput nafte) služe da se protivnicima pokaže da Amerika više ne igra po "starim pravilima" međunarodnog prava koja je Rusija aneksijom Krima i invazijom na Ukrajinu ionako odbacila. To je poruka da će SAD zadržati dominaciju koristeći iste one brutalne metode kojima su ih saveznici "osovine" pokušali istisnuti.

To si u pravu i to je ključna tačka kritike američke vanjske politike već decenijama. Kada se spominju "stara pravila", često se misli na idealizirani poredak zasnovan na pravilima (Povelja UN-a, suverenitet država) koji je SAD javno zagovarao, dok ga je u praksi više puta zaobilazio ili kršio kada su u pitanju bili njegovi strateški interesi.
Intervencije koje su USA providile mimo UN rezolucija su primjeri onoga što kritičari nazivaju američkim izuzetnošću (American Exceptionalism):

Šta je novo kod Trumpa i napadom na Iran 2026?

Razlika između prijašnjih administracija i Trumpovog pristupa u ovom sukobu je u tome što on više ni ne pokušava koristiti "rukavice" međunarodnog prava ili liberalne retorike o širenju demokratije.
Ogoljena sila: Dok je Bush u Iraku pričao o "oslobađanju naroda", Trumpova retorika oko Irana je direktnija – on govori o uništenju prijetnje, uzimanju resursa (nafta) i čistoj dominaciji.

Kraj licemjerja ili novi nivo?

Trump zapravo poručuje da je doba "glumljenja poštenja" završeno. On prihvata brutalni realpolitički okvir koji je Putin postavio. Ako Rusija može uzeti teritoriju jer se osjeća ugroženom, Trump poručuje da SAD može sravniti iransku infrastrukturu iz istog razloga, bez traženja dozvole od UN-a koji smatra irelevantnim.

kluz franjo wrote: ↑16/01/2025 22:47 Samo za četaljčiće i hronično oboljele od magarećeg ludila tzv. Jackass madner-e kojima očigledno nedostaje da ih se udari k...artom po čelu.
Šta kaže @ poulet volant.
Rusi u 2024. u Ukrajini zauzeli dodatnih 3.550 km2, a u Majčici Rusiji izgubili 650 km2.
3550 km2 je cca. 0,5% teritorija Ukrajine, a 650 km2 Rusije je 650 km2 "druge najveće vojne sile na svijetu".

Da stavimo te "80%-tne uspjehe" Rusije u neki nama bliži kontekst.
0,5% teritorije BiH je nekih 250 km2 ili značajno manje od površine recimo općine Ravno.
Dakle u realno lošoj godini za ZSU i Ukrajinu su svemoćni Rutalji uz stravične gubitke uspjeli zauzeti ukrajinski ekvivalent općine Ravno, a zijaniti recimo ekvivalent Malog Zvornika. Bruka i sramota za "drugu najveću vojnu silu na svijetu". Zamislimo da Trump napadne Grenland i nakon tri godine se
i dalje guzelja po perma zemunicama, a Danci mu se uvalili u New Hampshire.

Da se podsjetimo i ostalih "80%-tnih uspjeha".
Uspjeli su izgubiti "80%" crnomorske flote i 100% sigurnih luka na Krimu.
Uspjeli su izgubiti "80%" energetskog tržišta u EU i postati 100% ekonomski ovisnik o Kini i Indiji.
Uspjeli su 100% NATO dovesti na "80%" svojih zapadnih granica.
Uspjeli su... u 2024. okupirati ekvivalent općine Ravno, a nakon 3 godine otvorene agresije zauzeli su manje Ukrajine, nego zločinački HVO u vrhuncu "uspjeha" u BiH.
Sve u svemu... qratz od ovce. Dokazano. Crno na bijelo.
A kako tek nazvati ove koji nakon svega i dalje puše... priče o "80%-tnom uspjehu"?


Eto... vozdra. Pa opet za mjesec-dva, da podvučemo crtu.

drug_profi wrote: ↑07/04/2026 02:05