#22301 Re: Naša stranka, sve što ste željeli da pitate a niste imali ko
Posted: 10/08/2015 11:27
hm 2011
"Postavio sam post sa kritičkim osvrtom na odredbe Zakona o radu - Zašto nisi brutalno izašao sa amandmanima kojima se traže izmjene koje sam Ja napisao.....
Nisam glasao za tebe,a da bih Vam cijenjeni gospodine dao motiv da odgovorite u vezi sa glasanjem za Vas u budućnosti odgovor je: "ne znam hoću li..." ?
Ako misliš da je pitanje šala - ja sam onaj koji je pisao i koji piše:
Samo SDA, na svim nivoima, u jedinstvu je snaga....
Na to se ne osvrći - pitanje je ozbiljno.
Evo ti moji osvrti:
Idemo pljuvanje po prijedlogu:
Član 23. stav 1. tačka G.
g. vremenskog perioda do 15 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim
ako kolektivnim ugovorom nije utvrđen duži vremenski period.
Zašto taj period nije 5 mjeseci, zašto bi bio 15 dana ? Da bi se omogućilo izvrdavanje zakonom predviđenih obveza jel tako - jeste.... Da bi duže mogao biti na određeno, da bude nesiguran, da strahuje.....
Prema starome ovo ne stoji, ali zašto u novome nije 5 mjeseci ? U čemu je problem ? Primaš radnika - dobar radnik - daj mu na neodređeno ?"
Prije svega, nisam siguran da vi imate pravu verziju teksta jer clan 23. govori o odsustvu sa rada koja se ne smatraju prekidom ugovora o radu.
Vi vjerovatno mislite na odredbu koja govori o ugovorima o radu na odredjeno vrijeme.
Dosadasnje rjesenje je bilo sljedece; maksimalno dvije godine, obavezna pauza 15 dana.
Novo rjesenje je tri godine.
Nas amandman da se obavezna pauza izmedju dva ugovora na odredjeno vrijeme produzi sa 15 na 60 dana je prihvacen.
Nakon analize dosli smo do zakljucka bi produzenje te pauze bio pritisak na poslodavca da umjesto na odredjeno primi tog radnika na neodredjeno vrijeme. Analiza kretanja u broju ugovora na odredjeno i neodredjeno vrijeme u zemljama koje su takodje produzile tu obaveznu pauzu podrzava tezu da se poslodavci vise odlucuju na ugovore na neodredjeno.
"Član 27.
(1)Predsjednik i članovi uprave, odnosno poslovodni organ drugog naziva ( u daljem
tekstu: direktor) može poslovodnu funkciju obavljati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa, u
skladu sa pravilnikom o radu.
- Svi moraju biti u radnom odnosu osim poslovodnog oragana - on ne mora biti u radnom odnosu, ne mora plaćati doprinose, ne mora ništa, može zadržati posao u državnoj službi i biti direktor - jel tako tako je...... Šta će ova odredba u zakonu ? KOME SLUŽI ? "
Ovo je jedna od odredbi koje smatramo puno boljim rjesenjem od starog. Naime, u prethodnom zakonu se to regulisalo na sljedeci nacin.
Imenujete direktora javnog preduzeca i njegovo status je bio regulisan i menadzerskim ugovorom i zakonom o radu.
Kada ga smjenite, raskinite menadzerski ugovor on je kao i svaki radnik bio zasticen ugovorom o radu odnosno nije mogao biti otpusten iz preduzeca nego ste mu morali obezbjediti radno mjesto u skladu sa njegovim kvalifikacijama. Tako su npr. u GRAS-u kao savjetnici radili i jos uvijek rade skoro svi bivsi direktori kao savjetnici, svi bivsi direktori ZZO u KS su radili kao savjetnici (Djapo, Gavrankapetanovic, itd.).
Novo rjesenje je sljedece.
Razrjesenje sa funkcije znaci i prestanak radnog odnosa za tog direktora, dakle niste ga duzni zaposliti u firmi.
"(Ovaj član će Vam vjerovatno ostati zato što ste i Vi i Vaši predstavnici kvarni....... Sumnjam da Vam je u interesu da se plaćaju doprinosi ali svi kukate na neke penzije i slično)"
Ova primjedba uopste ne stoji.
Placanje doprinose i sve uobicajene dotacije su obavezne za sve zaposlene bez obzira da li se radi o menadzerskom ili o ugovoru o radu.
"Član 31.
(3)Radnik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati
se, osposobljavati i usavršavati za rad.
A ako pravilnik o radu kaže da radnik to radi o svom trošku - onda će radnik da plati edukaciju da bi mogao da radi.....
Zašto nije upisano - o trošku poslodavca ?"
Clan 31. zapravo kaze sljedece:
Član 31.
(1)Poslodavac može, u skladu sa potrebama rada, omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.
(2)Poslodavac je obavezan prilikom promjena ili uvođenja novog načina ili organiziranja rada, omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad.
(3)Radnik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati se, osposobljavati i usavršavati za rad.
(4)Uvjeti i način obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad iz st. 2. i 3. ovog člana uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
"Član 35.
(2)Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se
pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba.
(3)Vrijeme pripravnosti za rad i visina naknade za vrijeme pripravnosti uređuje se
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
U pravilniku ili ugovoru stoji da je pripravnost za rad obavezna i da se ne plaća..... Tako reko zakon - godišnji - adio.....
Zašto minimalni iznos naknade ne stoji u zakonu ?"
Pripravnost je po prvi put regulisana novim Zakonom o radu i propisano je da se mora placati.
Iznos naknade se utvrdjuje opstim kolektivnim ugovorom, granskim i individualnim.
Jedna od za radnike vrlo povoljnih odredbi novog zakona izricito kaze da ce se u slucaju da jedno pitanje, recimo pripravnost, drugacije uredjeno zakonom, opstim, granskim ili individualnim ugovor o radu primjeniti onaj propis koji radnik odabere, dakle onaj koji je najpovoljniji za njega.
"Član 46.
(1)Radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno,
Zašto nije 48 sati ?????"
Zato sto mnogi poslovni subjekti rade svih sedam dana u sedmici.
Upravo zato je nas amandman kojim je ukupno radno vrijeme u toku sedmice smanjeno sa 60 na 48 sati veoma bitan.
Kao i odredbe koje regulisu preraspodjelu radnog vremena.
"Korištenje godišnjeg odmora
Član 52.
(4) U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio
cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu
koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor
ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.
Član 52 u od člana 51 pravi golo pravo a povezan je sa trajanjem ugovora o radu na određeno - sve zbog 15 dana koje su pametnice sebi utuvile u glavu da mora - rješenje je daj radniku ugovor na neodređeno, odnonsno rok između dva ugovora stavi od 1 godine i obriši pomen člana 52 ....."
Ne vidim sta je ovdje problematicno i ne razumijem vezu izmedju clanova o kojima govorite.
"Obaveze radnika i poslodavca
Član 56.
(1) Prilikom zaključivanja ugovora o radu i tokom trajanja radnog odnosa ,radnik
je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga
onemogućava ili bitno ometa u izvršavanju obaveza iz ugovora o radu ili koja
ugrožava život ili zdravlje lica s kojima radnik dolazi u dodir u izvršavanju
ugovora o radu.
(2) Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova,
poslodavac može uputiti radnika na ljekarski pregled.
(3) Troškove ljekarskog pregleda iz stava 2. ovog člana snosi poslodavac.
Ovo je novo i nije za pljuvanja, vrlo je interesantno - i prikrivanje činjenica koje mogu uticati na rad može dovesti do otkaza ugovora o radu ?
Zabrana nejednakog postupanja
Član 60.
(1)Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoće niti može za vrijeme
trudnoće, korištenja porođajnog odsustva, te za vrijeme korištenja prava iz čl. 63., 64. i 65.ovog
zakona otkazati ugovor o radu ženi, odnosno radniku koji se koristi nekim od spomenutih prava.
(2) Prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme ne smatra se otkazom ugovora o radu
u smislu stava 1. ovog člana.
(3)Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći, osim ako radnica zahtijeva
određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.
Golo pravo za većinu trudnica - na sami pomen ugovora na određeno....."
Nisam razumio sta je vasa primjedba.
Prava trudnica i porodilja su ZNATNO unaprijedjena u ovom zakonu.
Predlazem vam da procitate jos jednom taj segment.
"Član 72.
(1)Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje
prava radnika iz radnog odnosa.
(2)Radnik koji je bio privremeno spriječen za rad do šest mjeseci, a za kojeg nakon
liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni ljekar utvrdi da je sposoban za
rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti
za rad.
(3)Ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad
duže od šest mjeseci vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove,
poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim
sposobnostima.
(4 Ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja iz st. 2. I 3. ovog člana, poslodavac
može, nakon provedenih konsulatcija sa vijećem zaposlenika, otkazati radniku ugovor o radu.
(5)Radnik je dužan, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad,
pisanim putem obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad.
Za vijeće zaposlenika treba najmanje 30 zaposlenika ili članstvo u sindikatu...."
Stari zakon nije zahtijevao formiranje vijeca uposlenika ako je firma zaposljavala manje od 15 ljudi.
Sada je taj limit povecan na 30 radnika. (ISto se odnosi i postojanje poslovnika).
Novi Zakon o radu daje radnicima koji rade u malim firmama, dakle manje od 30 ljudi, da ih umjesto vijeca uposlenika zastupa granski ili sinidkat po njihovom izboru. To je dalkeo bolje rjesenje za radnike takvih firmi jer sindikat ima daleko bolje pravne resurse nego sto to imaju vijeca uposlenika.
"Član 74.
(1)Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika odnosno sindikata,
otkazati ugovor o radu radniku kod kojega postoji promijenjena radna sposobnost, ukoliko je kod
poslodavca vijeće zaposlenika odnosno sindikat formiran.
(2)Ukoliko vijeće zaposlenika odnosno sindikat uskrati saglasnost iz stava 1. ovog člana
rješavanje spora povjerava se arbitraži u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Ukoliko je nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana od dana
dostavljanja arbitražne odluke zatražiti da predmetnu saglasnost nadomjesti sudska odluka.
(3)U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana, radnik ima pravo na
otpremninu u iznosu uvećanom za najmanje 50% u odnosu na otpremninu iz člana 111. ovog
zakona, osim ukoliko se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog
neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika.
Isto kao gore....."
Opet, ne vidim sta je sporno.
Jedina izmjena koja je napravljena je ta da je poslodavcu koji nije zadovoljan odlukom arbirtraze omoguceno da ide na sud - sto do sada nije bio slucaj.
S obzirom da je radnik imao i ima pravo da ide na sud ovom se izmjenom izjednacuju poslodavac i radnik u pogledu ustavnog prava na sudsku odluku u slucaju spora. (Analiza dosadasnjih presuda pokazuje vise od 90% u korist radnika).
"Najniža plaća
Član 78.
(1)Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća.
(2) Najniža plaća određuje se na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu.
(3) Usklađivanje najniže plaće vrši Vlada Federacije uz prethodne konsultacije sa
Ekonomsko-socijalnim vijećem za teritoriju Federacije BiH, u skladu sa kretanjem indeksa
potrošačkih cijena, najmanje jednom godišnje.
(4)Poslodavac ne može radniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene
kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Urgent obrisati dio pravilnikom o radu...... Najnižu plaću određuje Vlada FBiH - kakvi kolektivni i pregovaranja...."
Partneri u odredjivanju najnize plate su po novom zakonu dakle Vlaa FBiH, Udruzenje poslodavaca i sindikat (cine ekonomsko socijalno vijece) i mislimo da je to najbolje rjesenje.
U slucaju spora, kao sto ranije napisah, radnik bira za njega najpovoljnije rjesenje, dakle pravilnik ili kolektivni ugovor.
Opsti kolektivni ugovor - koji se samo tako zove a u stvari je pravni propis jer vazi za sve na teritoriji FBiH pa i one koji ga ne potpisu odredjuje sve bitne elemente kao sto su osnovna placa, topli obrok, dnevnice, i druge bitne uslove rada.
"Zaštita plaće i naknade plaće
Član 82.
(1)Poslodavac ne može, bez izvršne sudske odluke ili bez saglasnosti radnika, svoje
potraživanje prema njemu naplatiti uskraćivanjem isplate plaće ili nekog njenog dijela, odnosno
uskraćivanjem isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
(2)Saglasnost radnika iz stava 1. ovog člana ne može se dati prije nastanka potraživanja.
Prisilna obustava plaće i naknade plaće
Član 83.
Plaća ili naknada plaće radnika može se prisilno obustaviti, u skladu sa propisom kojim
se regulira izvršni postupak.
Ovo je problematično sa strane poslodavca - kako regulisati manak u kasi ?"
Ako poslodavac misli da ga je radnik pokrao ne moze uraditi nista dok nema izvrsnu sudsku odluku.
Odredba propisuje dug i komplikovan proces za poslodavca ali stiti radnike od neosnovanih optuzbi i oduzimanje plate.
"Član 84.
(1)Radnik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu, predmetima industrijskog dizajna
odnosno tehničkom unapređenju kojeg je ostvario na radu ili u vezi sa radom.
Obrisati - nije dužan - neka poslodavac radi pa neka bude dužan obajvestiti samoga sebe - kršenje prava na intelektualno vlasništvo...."
Ova odredba je uobicajena odavno i svuda i ne predstavlja krsenje intelektualnog vlasnistva.
Inteleketualno vlasnistvo pripada firmi u kojoj radnik radi ukoliko specificnim individualnim ugovoro o radu nije drugacije regulisano.
"Član 89.
(1)Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje
štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
(2)Ako štetu prouzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je
prouzrokovao.
(3)Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on prouzrokovao, smatra
se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.
(4)Ako je više radnika prouzrokovalo štetu krivičnim djelom sa umišljajem, za štetu
odgovaraju solidarno.
Samo da podsjetim - ako je neko profesionalno obolio od rada - treba ga jebat - ali ako kakva šteta se nanese poslodavcu - sve se mora nadoknaditi _ pravedno jelde ?"
Usporedba je neadekvatna.
Clan koji ste naveli govori o jednoj oblasti a vas komentar o drugoj.
Nas amandman koji ce biti mandatorna odredba opste kolektivnog ugovora stavlja teret na poslodavca da radniku kojem je zbog bolesti promjenjena radna sposobnost mora omoguciti prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za poslove koje bi takav radnik mogao obavljati u firmi.
Po nasim projekcijama ovaj nas zahtjev ce poslodavce kostati 13 - 15 miliona km. (Mi smatramo da drzava takodje treba ponijeti dio tog tereta i na tome cemo dalje insistirati - ali to se ne regulise Zakonom o radu nego nekim drugim zakonima).
"Član 94.
Ugovor o radu prestaje:
a. smrću radnika;
b. sporazumom poslodavca i radnika;
c. kad radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik
drugačije ne dogovore;
d. kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se
poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;
e. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju zbog
gubitka radne sposobnosti;
f. otkazom ugovora o radu;
g. istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;
h. ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca - danom
stupanja na izdržavanje kazne;
i. ako radniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od
tri mjeseca - početkom primjene te mjere;
j. pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
Saobraćajni prekršaj teže kategorije /nesretan slučaj/ i zaštitna mjera zabrane upravljanja MV u trajanju od 3 mjeseca razlog za prekid ugovora o radu - baš da i to vidim !!!!!!! "
(1) Poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz propisani otkazni rok, ako:
a. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili
b. radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.
(2)Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako se, ne
može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli radnika na druge poslove ili da ga
prekvalifikuje i dokvalifikuje za rad na drugim poslovima.
(3)Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu u smislu stava 1. tačka a.
ovog člana, poslodavac namjerava da zaposli radnika sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne
spreme ili na istom radnom mjestu, prije zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje
onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.
Prije je bilo 5 godina, gdje je 5 godina nestalo ?"
5 godina je apsolutno nerealno rjesenje. Niko ne moze znati da li ce mu odredjena vrsta radnika biti potrebna za 5 godina.
Nadam se da sam odgovorio na vecinu vasih pitanja.
Kao sto rekoh, mislim da imate jednu od ranijih verzija tekstova zakona ali su pitanja koja ste postavili sasvim opravdana.
Volio bih da je vise postova poput vaseg, sa konkretnim, cinjenicnim argumentima, odnosno clanovima zakona.
p.k.
"Postavio sam post sa kritičkim osvrtom na odredbe Zakona o radu - Zašto nisi brutalno izašao sa amandmanima kojima se traže izmjene koje sam Ja napisao.....
Nisam glasao za tebe,a da bih Vam cijenjeni gospodine dao motiv da odgovorite u vezi sa glasanjem za Vas u budućnosti odgovor je: "ne znam hoću li..." ?
Ako misliš da je pitanje šala - ja sam onaj koji je pisao i koji piše:
Samo SDA, na svim nivoima, u jedinstvu je snaga....
Na to se ne osvrći - pitanje je ozbiljno.
Evo ti moji osvrti:
Idemo pljuvanje po prijedlogu:
Član 23. stav 1. tačka G.
g. vremenskog perioda do 15 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim
ako kolektivnim ugovorom nije utvrđen duži vremenski period.
Zašto taj period nije 5 mjeseci, zašto bi bio 15 dana ? Da bi se omogućilo izvrdavanje zakonom predviđenih obveza jel tako - jeste.... Da bi duže mogao biti na određeno, da bude nesiguran, da strahuje.....
Prema starome ovo ne stoji, ali zašto u novome nije 5 mjeseci ? U čemu je problem ? Primaš radnika - dobar radnik - daj mu na neodređeno ?"
Prije svega, nisam siguran da vi imate pravu verziju teksta jer clan 23. govori o odsustvu sa rada koja se ne smatraju prekidom ugovora o radu.
Vi vjerovatno mislite na odredbu koja govori o ugovorima o radu na odredjeno vrijeme.
Dosadasnje rjesenje je bilo sljedece; maksimalno dvije godine, obavezna pauza 15 dana.
Novo rjesenje je tri godine.
Nas amandman da se obavezna pauza izmedju dva ugovora na odredjeno vrijeme produzi sa 15 na 60 dana je prihvacen.
Nakon analize dosli smo do zakljucka bi produzenje te pauze bio pritisak na poslodavca da umjesto na odredjeno primi tog radnika na neodredjeno vrijeme. Analiza kretanja u broju ugovora na odredjeno i neodredjeno vrijeme u zemljama koje su takodje produzile tu obaveznu pauzu podrzava tezu da se poslodavci vise odlucuju na ugovore na neodredjeno.
"Član 27.
(1)Predsjednik i članovi uprave, odnosno poslovodni organ drugog naziva ( u daljem
tekstu: direktor) može poslovodnu funkciju obavljati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa, u
skladu sa pravilnikom o radu.
- Svi moraju biti u radnom odnosu osim poslovodnog oragana - on ne mora biti u radnom odnosu, ne mora plaćati doprinose, ne mora ništa, može zadržati posao u državnoj službi i biti direktor - jel tako tako je...... Šta će ova odredba u zakonu ? KOME SLUŽI ? "
Ovo je jedna od odredbi koje smatramo puno boljim rjesenjem od starog. Naime, u prethodnom zakonu se to regulisalo na sljedeci nacin.
Imenujete direktora javnog preduzeca i njegovo status je bio regulisan i menadzerskim ugovorom i zakonom o radu.
Kada ga smjenite, raskinite menadzerski ugovor on je kao i svaki radnik bio zasticen ugovorom o radu odnosno nije mogao biti otpusten iz preduzeca nego ste mu morali obezbjediti radno mjesto u skladu sa njegovim kvalifikacijama. Tako su npr. u GRAS-u kao savjetnici radili i jos uvijek rade skoro svi bivsi direktori kao savjetnici, svi bivsi direktori ZZO u KS su radili kao savjetnici (Djapo, Gavrankapetanovic, itd.).
Novo rjesenje je sljedece.
Razrjesenje sa funkcije znaci i prestanak radnog odnosa za tog direktora, dakle niste ga duzni zaposliti u firmi.
"(Ovaj član će Vam vjerovatno ostati zato što ste i Vi i Vaši predstavnici kvarni....... Sumnjam da Vam je u interesu da se plaćaju doprinosi ali svi kukate na neke penzije i slično)"
Ova primjedba uopste ne stoji.
Placanje doprinose i sve uobicajene dotacije su obavezne za sve zaposlene bez obzira da li se radi o menadzerskom ili o ugovoru o radu.
"Član 31.
(3)Radnik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati
se, osposobljavati i usavršavati za rad.
A ako pravilnik o radu kaže da radnik to radi o svom trošku - onda će radnik da plati edukaciju da bi mogao da radi.....
Zašto nije upisano - o trošku poslodavca ?"
Clan 31. zapravo kaze sljedece:
Član 31.
(1)Poslodavac može, u skladu sa potrebama rada, omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.
(2)Poslodavac je obavezan prilikom promjena ili uvođenja novog načina ili organiziranja rada, omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad.
(3)Radnik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati se, osposobljavati i usavršavati za rad.
(4)Uvjeti i način obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad iz st. 2. i 3. ovog člana uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
"Član 35.
(2)Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se
pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba.
(3)Vrijeme pripravnosti za rad i visina naknade za vrijeme pripravnosti uređuje se
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
U pravilniku ili ugovoru stoji da je pripravnost za rad obavezna i da se ne plaća..... Tako reko zakon - godišnji - adio.....
Zašto minimalni iznos naknade ne stoji u zakonu ?"
Pripravnost je po prvi put regulisana novim Zakonom o radu i propisano je da se mora placati.
Iznos naknade se utvrdjuje opstim kolektivnim ugovorom, granskim i individualnim.
Jedna od za radnike vrlo povoljnih odredbi novog zakona izricito kaze da ce se u slucaju da jedno pitanje, recimo pripravnost, drugacije uredjeno zakonom, opstim, granskim ili individualnim ugovor o radu primjeniti onaj propis koji radnik odabere, dakle onaj koji je najpovoljniji za njega.
"Član 46.
(1)Radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno,
Zašto nije 48 sati ?????"
Zato sto mnogi poslovni subjekti rade svih sedam dana u sedmici.
Upravo zato je nas amandman kojim je ukupno radno vrijeme u toku sedmice smanjeno sa 60 na 48 sati veoma bitan.
Kao i odredbe koje regulisu preraspodjelu radnog vremena.
"Korištenje godišnjeg odmora
Član 52.
(4) U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio
cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu
koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor
ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.
Član 52 u od člana 51 pravi golo pravo a povezan je sa trajanjem ugovora o radu na određeno - sve zbog 15 dana koje su pametnice sebi utuvile u glavu da mora - rješenje je daj radniku ugovor na neodređeno, odnonsno rok između dva ugovora stavi od 1 godine i obriši pomen člana 52 ....."
Ne vidim sta je ovdje problematicno i ne razumijem vezu izmedju clanova o kojima govorite.
"Obaveze radnika i poslodavca
Član 56.
(1) Prilikom zaključivanja ugovora o radu i tokom trajanja radnog odnosa ,radnik
je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga
onemogućava ili bitno ometa u izvršavanju obaveza iz ugovora o radu ili koja
ugrožava život ili zdravlje lica s kojima radnik dolazi u dodir u izvršavanju
ugovora o radu.
(2) Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova,
poslodavac može uputiti radnika na ljekarski pregled.
(3) Troškove ljekarskog pregleda iz stava 2. ovog člana snosi poslodavac.
Ovo je novo i nije za pljuvanja, vrlo je interesantno - i prikrivanje činjenica koje mogu uticati na rad može dovesti do otkaza ugovora o radu ?
Zabrana nejednakog postupanja
Član 60.
(1)Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoće niti može za vrijeme
trudnoće, korištenja porođajnog odsustva, te za vrijeme korištenja prava iz čl. 63., 64. i 65.ovog
zakona otkazati ugovor o radu ženi, odnosno radniku koji se koristi nekim od spomenutih prava.
(2) Prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme ne smatra se otkazom ugovora o radu
u smislu stava 1. ovog člana.
(3)Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći, osim ako radnica zahtijeva
određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.
Golo pravo za većinu trudnica - na sami pomen ugovora na određeno....."
Nisam razumio sta je vasa primjedba.
Prava trudnica i porodilja su ZNATNO unaprijedjena u ovom zakonu.
Predlazem vam da procitate jos jednom taj segment.
"Član 72.
(1)Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje
prava radnika iz radnog odnosa.
(2)Radnik koji je bio privremeno spriječen za rad do šest mjeseci, a za kojeg nakon
liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni ljekar utvrdi da je sposoban za
rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti
za rad.
(3)Ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad
duže od šest mjeseci vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove,
poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim
sposobnostima.
(4 Ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja iz st. 2. I 3. ovog člana, poslodavac
može, nakon provedenih konsulatcija sa vijećem zaposlenika, otkazati radniku ugovor o radu.
(5)Radnik je dužan, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad,
pisanim putem obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad.
Za vijeće zaposlenika treba najmanje 30 zaposlenika ili članstvo u sindikatu...."
Stari zakon nije zahtijevao formiranje vijeca uposlenika ako je firma zaposljavala manje od 15 ljudi.
Sada je taj limit povecan na 30 radnika. (ISto se odnosi i postojanje poslovnika).
Novi Zakon o radu daje radnicima koji rade u malim firmama, dakle manje od 30 ljudi, da ih umjesto vijeca uposlenika zastupa granski ili sinidkat po njihovom izboru. To je dalkeo bolje rjesenje za radnike takvih firmi jer sindikat ima daleko bolje pravne resurse nego sto to imaju vijeca uposlenika.
"Član 74.
(1)Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika odnosno sindikata,
otkazati ugovor o radu radniku kod kojega postoji promijenjena radna sposobnost, ukoliko je kod
poslodavca vijeće zaposlenika odnosno sindikat formiran.
(2)Ukoliko vijeće zaposlenika odnosno sindikat uskrati saglasnost iz stava 1. ovog člana
rješavanje spora povjerava se arbitraži u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Ukoliko je nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana od dana
dostavljanja arbitražne odluke zatražiti da predmetnu saglasnost nadomjesti sudska odluka.
(3)U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana, radnik ima pravo na
otpremninu u iznosu uvećanom za najmanje 50% u odnosu na otpremninu iz člana 111. ovog
zakona, osim ukoliko se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog
neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika.
Isto kao gore....."
Opet, ne vidim sta je sporno.
Jedina izmjena koja je napravljena je ta da je poslodavcu koji nije zadovoljan odlukom arbirtraze omoguceno da ide na sud - sto do sada nije bio slucaj.
S obzirom da je radnik imao i ima pravo da ide na sud ovom se izmjenom izjednacuju poslodavac i radnik u pogledu ustavnog prava na sudsku odluku u slucaju spora. (Analiza dosadasnjih presuda pokazuje vise od 90% u korist radnika).
"Najniža plaća
Član 78.
(1)Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća.
(2) Najniža plaća određuje se na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu.
(3) Usklađivanje najniže plaće vrši Vlada Federacije uz prethodne konsultacije sa
Ekonomsko-socijalnim vijećem za teritoriju Federacije BiH, u skladu sa kretanjem indeksa
potrošačkih cijena, najmanje jednom godišnje.
(4)Poslodavac ne može radniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene
kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Urgent obrisati dio pravilnikom o radu...... Najnižu plaću određuje Vlada FBiH - kakvi kolektivni i pregovaranja...."
Partneri u odredjivanju najnize plate su po novom zakonu dakle Vlaa FBiH, Udruzenje poslodavaca i sindikat (cine ekonomsko socijalno vijece) i mislimo da je to najbolje rjesenje.
U slucaju spora, kao sto ranije napisah, radnik bira za njega najpovoljnije rjesenje, dakle pravilnik ili kolektivni ugovor.
Opsti kolektivni ugovor - koji se samo tako zove a u stvari je pravni propis jer vazi za sve na teritoriji FBiH pa i one koji ga ne potpisu odredjuje sve bitne elemente kao sto su osnovna placa, topli obrok, dnevnice, i druge bitne uslove rada.
"Zaštita plaće i naknade plaće
Član 82.
(1)Poslodavac ne može, bez izvršne sudske odluke ili bez saglasnosti radnika, svoje
potraživanje prema njemu naplatiti uskraćivanjem isplate plaće ili nekog njenog dijela, odnosno
uskraćivanjem isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
(2)Saglasnost radnika iz stava 1. ovog člana ne može se dati prije nastanka potraživanja.
Prisilna obustava plaće i naknade plaće
Član 83.
Plaća ili naknada plaće radnika može se prisilno obustaviti, u skladu sa propisom kojim
se regulira izvršni postupak.
Ovo je problematično sa strane poslodavca - kako regulisati manak u kasi ?"
Ako poslodavac misli da ga je radnik pokrao ne moze uraditi nista dok nema izvrsnu sudsku odluku.
Odredba propisuje dug i komplikovan proces za poslodavca ali stiti radnike od neosnovanih optuzbi i oduzimanje plate.
"Član 84.
(1)Radnik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu, predmetima industrijskog dizajna
odnosno tehničkom unapređenju kojeg je ostvario na radu ili u vezi sa radom.
Obrisati - nije dužan - neka poslodavac radi pa neka bude dužan obajvestiti samoga sebe - kršenje prava na intelektualno vlasništvo...."
Ova odredba je uobicajena odavno i svuda i ne predstavlja krsenje intelektualnog vlasnistva.
Inteleketualno vlasnistvo pripada firmi u kojoj radnik radi ukoliko specificnim individualnim ugovoro o radu nije drugacije regulisano.
"Član 89.
(1)Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje
štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
(2)Ako štetu prouzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je
prouzrokovao.
(3)Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on prouzrokovao, smatra
se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.
(4)Ako je više radnika prouzrokovalo štetu krivičnim djelom sa umišljajem, za štetu
odgovaraju solidarno.
Samo da podsjetim - ako je neko profesionalno obolio od rada - treba ga jebat - ali ako kakva šteta se nanese poslodavcu - sve se mora nadoknaditi _ pravedno jelde ?"
Usporedba je neadekvatna.
Clan koji ste naveli govori o jednoj oblasti a vas komentar o drugoj.
Nas amandman koji ce biti mandatorna odredba opste kolektivnog ugovora stavlja teret na poslodavca da radniku kojem je zbog bolesti promjenjena radna sposobnost mora omoguciti prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za poslove koje bi takav radnik mogao obavljati u firmi.
Po nasim projekcijama ovaj nas zahtjev ce poslodavce kostati 13 - 15 miliona km. (Mi smatramo da drzava takodje treba ponijeti dio tog tereta i na tome cemo dalje insistirati - ali to se ne regulise Zakonom o radu nego nekim drugim zakonima).
"Član 94.
Ugovor o radu prestaje:
a. smrću radnika;
b. sporazumom poslodavca i radnika;
c. kad radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik
drugačije ne dogovore;
d. kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se
poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;
e. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju zbog
gubitka radne sposobnosti;
f. otkazom ugovora o radu;
g. istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;
h. ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca - danom
stupanja na izdržavanje kazne;
i. ako radniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od
tri mjeseca - početkom primjene te mjere;
j. pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
Saobraćajni prekršaj teže kategorije /nesretan slučaj/ i zaštitna mjera zabrane upravljanja MV u trajanju od 3 mjeseca razlog za prekid ugovora o radu - baš da i to vidim !!!!!!! "
(1) Poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz propisani otkazni rok, ako:
a. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili
b. radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.
(2)Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako se, ne
može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli radnika na druge poslove ili da ga
prekvalifikuje i dokvalifikuje za rad na drugim poslovima.
(3)Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu u smislu stava 1. tačka a.
ovog člana, poslodavac namjerava da zaposli radnika sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne
spreme ili na istom radnom mjestu, prije zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje
onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.
Prije je bilo 5 godina, gdje je 5 godina nestalo ?"
5 godina je apsolutno nerealno rjesenje. Niko ne moze znati da li ce mu odredjena vrsta radnika biti potrebna za 5 godina.
Nadam se da sam odgovorio na vecinu vasih pitanja.
Kao sto rekoh, mislim da imate jednu od ranijih verzija tekstova zakona ali su pitanja koja ste postavili sasvim opravdana.
Volio bih da je vise postova poput vaseg, sa konkretnim, cinjenicnim argumentima, odnosno clanovima zakona.
p.k.
