#2226 Re: Žene pitaju žene
Posted: 26/07/2014 14:12
@Sunny 7,:D Ista sam, samo sto ja onda kupim i zalihu ili vise, normalno da ustedim. 
joooj wrote:Znam, ostavim kod mame i onda nemam pojma ni da su mi kod nje pare ni koliko imamBJB wrote:Zene, znate li vi ustediti ista?
veze s vezom wrote:joj lejdi cuj roZa
Nema na čemu, fakat si ih bacila?ladyblue18 wrote:veze s vezom wrote:joj lejdi cuj roZa![]()
ljetne, znas kako su fine![]()
Ljudi dragi hvala vam gdje culi i ne culi, upalilo je
Butmiran wrote: Nema na čemu, fakat si ih bacila?![]()
Znam. Ja sam pravi štediša. Ja preživim mjesec dana sa 100KM za hranu.BJB wrote:Zene, znate li vi ustediti ista?
100 KM /30 dana = 3,33 KMUjedam wrote:Znam. Ja sam pravi štediša. Ja preživim mjesec dana sa 100KM za hranu.BJB wrote:Zene, znate li vi ustediti ista?![]()
Uvijek sam znala rasporediti pare koliko god imala.
Pa vala, jedno ekonomično biće se može prehraniti za 100KM a da i jede raznovrsnomotorna_pila wrote:100 KM /30 dana = 3,33 KMUjedam wrote:Znam. Ja sam pravi štediša. Ja preživim mjesec dana sa 100KM za hranu.BJB wrote:Zene, znate li vi ustediti ista?![]()
Uvijek sam znala rasporediti pare koliko god imala.
3,33 KM / 3 obroka dnevno = 1,11 KM.
Svaka ti cast kad uspijes da potrosis za jedan obrok cijelih 1,11 KM.
Treba te odmah zeniti. Kućanico!
Nikad uvijek kazem ustedit cu i uvijek potrosim.Ali trudim se uvijek imam zaliheBJB wrote:Zene, znate li vi ustediti ista?
Mislis fakat da ONA radi tako?Bambi_na_kofeinu wrote:Pa vala, jedno ekonomično biće se može prehraniti za 100KM a da i jede raznovrsnomotorna_pila wrote:100 KM /30 dana = 3,33 KMUjedam wrote: Znam. Ja sam pravi štediša. Ja preživim mjesec dana sa 100KM za hranu.![]()
Uvijek sam znala rasporediti pare koliko god imala.
3,33 KM / 3 obroka dnevno = 1,11 KM.
Svaka ti cast kad uspijes da potrosis za jedan obrok cijelih 1,11 KM.
Treba te odmah zeniti. Kućanico!![]()
Kupiš graha, jaja, koje pakovanje tjestenine, povremeno po' kile mesa ili batačić![]()
Kila paprika 1,20 KM, zapečeš, pokajmačiš i vazdan jedeš![]()
A ja sam još i poguzija pa mislim da je izvodljivo.
Jedem ja dvaput, i imam male užine.. voće, povrće svježeberenice wrote:Dobra si ti, ja sam godinama samo jednom dnevno jela, nekad navečer i to je to. Ne kažem da je zdravo, ali takav mi bio ritam.
Ductus Holedocus wrote:Rijetki ljudi imaju PRAVE prijatelje..sve ostalo je talašika!
sama sebi si najbolji prijatelj.Milloni wrote:Nemam pojma, možda nije mjesto ali nije nekad loše čuti objektivno mišljenje, neko racionalno shvatanje nepoznatih osoba...
Desilo mi se nešto ružno... prilično neočekivano.. smatram to velikim porazom.. povrijeđena sam.
Kad racionalno i trezveno razmislim o svemu, možda mi se desilo najbolje što je moglo... ali ne prestajem da plačem, ne mogu, mislim da sam danas pojela samo travkicu koja je bila u čaju, izgledam kao duh, stid me tetkama na Bajram u ovakvom stanju, u svemu tome razočarana sam u sebe...a nisam kriva, čak nisam ni zaslužila da mi se desi na način kako se desilo.. Ne mogu da detalje navodim ali recimo da sam izgubila najboljeg prijatelja.. shvatam C'est la vie, Shit happens ali opet.. Imam skoro 29 godina, i prvi put sam zaista povrijeđena, slomljena, bijesna i ljuta, prazna, možda da mi se to desilo nekad ranije kada sam bila mlađa, ne bih ovako tragično shvaćala... ali otprilike sam uvijek znala šta hoću i nekako sam se štitila, sad odjednom malo popustim i bumDa sam vjernik možda bih ovo shvatila kao iskušenje, ali nisam...
Kako da otupim na bol, imam drugih problema i bitnijih stvari koje moram rješavati, ima ljudi koji zavise od mene, ovo me ne smije izbaciti iz takta a već jeste...
Reality slap sam dobila po sred face, i još uz to nogu u dupe da se dobro uvjerim...
Napisah da mi bude lakše a možda i dobijem neki savjet...
Haha sta je ovo s rajom zadnjih mjesec-dva. Isto se i meni bukvalno neki dan desilo, ne znam razlog. Boli te dupe. Ljudi, ma koliko da se čine bliski, često su samo šupci. I sa šupcima se ne treba ni druzit. Glavu gore!Milloni wrote:Nemam pojma, možda nije mjesto ali nije nekad loše čuti objektivno mišljenje, neko racionalno shvatanje nepoznatih osoba...
Desilo mi se nešto ružno... prilično neočekivano.. smatram to velikim porazom.. povrijeđena sam.
Kad racionalno i trezveno razmislim o svemu, možda mi se desilo najbolje što je moglo... ali ne prestajem da plačem, ne mogu, mislim da sam danas pojela samo travkicu koja je bila u čaju, izgledam kao duh, stid me tetkama na Bajram u ovakvom stanju, u svemu tome razočarana sam u sebe...a nisam kriva, čak nisam ni zaslužila da mi se desi na način kako se desilo.. Ne mogu da detalje navodim ali recimo da sam izgubila najboljeg prijatelja.. shvatam C'est la vie, Shit happens ali opet.. Imam skoro 29 godina, i prvi put sam zaista povrijeđena, slomljena, bijesna i ljuta, prazna, možda da mi se to desilo nekad ranije kada sam bila mlađa, ne bih ovako tragično shvaćala... ali otprilike sam uvijek znala šta hoću i nekako sam se štitila, sad odjednom malo popustim i bumDa sam vjernik možda bih ovo shvatila kao iskušenje, ali nisam...
Kako da otupim na bol, imam drugih problema i bitnijih stvari koje moram rješavati, ima ljudi koji zavise od mene, ovo me ne smije izbaciti iz takta a već jeste...
Reality slap sam dobila po sred face, i još uz to nogu u dupe da se dobro uvjerim...
Napisah da mi bude lakše a možda i dobijem neki savjet...
lua wrote:Naravno da trebaju. Al' si pizdama i šupcima se ne druzim sve i da se iz kolijevke znamo xD. Nije niko sam, ja bar imam i mimo te najbolje jaranice raju i ekipu. Tako da čovjek treba izvagati vrijede li suze za neke ljude.