#2226 Re: juga 1950.-1990.
Posted: 28/05/2015 07:44
Prije nekoliko godina (tad sam jos bio mlad) sam bio zajedno sa jednom Svedjankom i pravo sam je volio. Medjutim, raskinuli smo i tesko mi je palo ali jos teze da je poslije krenula sa mojim najboljim jaranom. Sjedim kod kuce, depresivan, nije mi ni do cega ali jos gore kad moram u skolu gdje se svakodnevno vidjamo. Uglavnom, stanje nikakvo, ne znas sta je gore.
Tih dana ce biti nekakva nasa festa, neko je i gostovao od nasih poznatih pjevaca, o kome se radi gotovo se i ne sjecam. Ici ce neka moja raja i rodjaci pa i mene nagovore da idem, da ne sjedim sam. Rodjak me nagovori da idemo njegovim autom, njegova ce zena voziti, cim sam sjeo on me ponudi pivom. Dok smo dosli do tamo, a vozili smo se nekih sat, sat i po vremena, mene je vec uhvatilo - a nije bas da sam tad bio u kondiciji.
Dosli tamo, zauzeli stol, narucili cugu - ijaoooo.... Cura ko salate, a ne znas fakat koja je bolja. Pa se to uteglo, pa nasminkalo, pa to kad koraca kao da je manekenska pista a ne pod od sale izgradjene 70-ih godina. Kontam se ja, koji q-ratz placem kod kuce za onom jednom a ovamo biraj. Elem, kako vec vrijeme prolazi, dernek uveliko, meni alkohol udara direkt u muda i dovoljno je da mi se neka nasmijesi, ja odmah napadam. Ali kad tu ima snasi pa se to pomalo podiglo, ne da sa sobom pricati - meni odmah mrak na oci ali srecom nisam agresivan kad popijem a inace bi im svasta rekao. No mene je jaran zagrlio i zapjevao "Haj´ otkako je Banja Luka postala" a ja pustio glascinu. On se nesto zakaslja, a ja nastavljam, kad ide cura - ma sve i da trazis nesto lose na njoj, neces naci - i pridje meni i rece "Too zemljak moj" zagrli me i poce pjevati sa nama. Elem pala je poslije prica, razmijenili se brojevi - ja dosao kuci izlijecen. Od tada sam rekao samom sebi "Ne brini, dok je nasih cura - ljubavnih problema nema". I
Tih dana ce biti nekakva nasa festa, neko je i gostovao od nasih poznatih pjevaca, o kome se radi gotovo se i ne sjecam. Ici ce neka moja raja i rodjaci pa i mene nagovore da idem, da ne sjedim sam. Rodjak me nagovori da idemo njegovim autom, njegova ce zena voziti, cim sam sjeo on me ponudi pivom. Dok smo dosli do tamo, a vozili smo se nekih sat, sat i po vremena, mene je vec uhvatilo - a nije bas da sam tad bio u kondiciji.
Dosli tamo, zauzeli stol, narucili cugu - ijaoooo.... Cura ko salate, a ne znas fakat koja je bolja. Pa se to uteglo, pa nasminkalo, pa to kad koraca kao da je manekenska pista a ne pod od sale izgradjene 70-ih godina. Kontam se ja, koji q-ratz placem kod kuce za onom jednom a ovamo biraj. Elem, kako vec vrijeme prolazi, dernek uveliko, meni alkohol udara direkt u muda i dovoljno je da mi se neka nasmijesi, ja odmah napadam. Ali kad tu ima snasi pa se to pomalo podiglo, ne da sa sobom pricati - meni odmah mrak na oci ali srecom nisam agresivan kad popijem a inace bi im svasta rekao. No mene je jaran zagrlio i zapjevao "Haj´ otkako je Banja Luka postala" a ja pustio glascinu. On se nesto zakaslja, a ja nastavljam, kad ide cura - ma sve i da trazis nesto lose na njoj, neces naci - i pridje meni i rece "Too zemljak moj" zagrli me i poce pjevati sa nama. Elem pala je poslije prica, razmijenili se brojevi - ja dosao kuci izlijecen. Od tada sam rekao samom sebi "Ne brini, dok je nasih cura - ljubavnih problema nema". I






