#221776 Re: Ukrajina
Posted: 09/12/2025 22:28
Putinofilski jeftini propagandisti i trolovi kukaju, nariču nad sudbinom opkoljenih fašističkih agresora u Kupjansku...
Angry za Daily Kos
9. decembar 2025.
Ova crtana slika bi trebala biti na naslovnici svake historijske knjige ovog doba.
Smjela izjava, da, ali potkrijepljena ovim člankom Wall Street Journala o „mirovnim pregovorima“ koje vodi Trumpov specijalni izaslanik.
Pouka iz članka je da će, u zamjenu za dobijanje većine onoga što žele, teritorijalno i slabljenjem Ukrajine kako bi sljedeći put bilo lakše izvršiti invaziju, ruskoj vladi biti dozvoljen povratak u svjetsku ekonomiju, a Trumpove pristalice će uzeti veliki dio ove obnovljene aktivnosti. To je korupcija u najotvorenijem obliku i gotovo je neizbježan rezultat politike Miltona Friedmana.
Korporacije nisu prirodne. One nisu poput partnerstava, sindikata, crkava ili drugih mjesta gdje se ljudi okupljaju radi zajedničkog cilja - one su tvorevina vlada, blagoslovljene ograničenim obavezama i posebnim pravilima namijenjenim podsticanju ekonomske aktivnosti. One su vještačke poput Splenda ili boje kose Ronalda Regana u njegovom drugom mandatu.
Kao što fraza „podsticati ekonomsku aktivnost“ sugerira, postoje dobri razlozi za davanje tih posebnih pravila i ograničenja odgovornosti dobro nadziranom, dobro konstruiranom vještačkom entitetu. Te vještačke zaštite i pogodnosti mogu poslužiti za podsticanje ekonomske aktivnosti, što je generalno dobro za sve. Međutim, u zamjenu za ove vještačke milostinje, u određenoj mjeri se podrazumijevalo, posebno nakon Drugog svjetskog rata, da su korporacije organizovane za dobrobit društva i stoga imaju mnogo zainteresovanih strana. Radnike, zajednice u kojima posluju, vlade koje ih podržavaju itd. Naravno, ovo se često poštovalo više u kršenju nego u stvarnosti. Ali malo ko je s nepovjerenjem gledao na pravila, zakone, propise i poslovne operacije koji su navodno uzimali u obzir sve zainteresovane strane.
A onda se pojavio Milton Friedman.
Sada, malo sam nepravedan prema Friedmanu. Ideje iz njegovog zloglasnog članka očito su se već neko vrijeme širile u pro-oligarhijskim, antidemokratskim krugovima. Nije izmislio ove stavove teške scene. On je, kao i većina ljudi u historiji, djelovao u okviru intelektualne tradicije. Ali njegov članak se pokazao kao najpoznatiji izraz tih ideja, i on je svakako požnjeo plodove te činjenice. Dakle, Friedman je sada lice zaista strašne ideje da korporacije ne duguju ništa nikome osim dioničarima. Nijedna druga zainteresirana strana nije važna i čak je i koncept stavljanja bilo čega iznad svog trenutnog zadovoljstva ravan krađi. Kao rezultat toga, sada imamo nekoliko generacija poslovnih lidera koji su obučeni da razmišljaju na ovaj način i koji su imali koristi od zakona i sudskih presuda koje insistiraju da je Friedman bio u pravu. U tom okruženju gotovo neizbježno slijedi izdaja američkih interesa.
Ljudi koji su se uključili u predloženi sporazum su pokvareni mali šmokljani, da. Ali oni također rade ono na čemu je Friedman insistirao - stavljaju potrebu za bogaćenjem dioničara iznad potreba bilo kojih drugih dioničara. Očigledno je loše da Rusija bude nagrađena za invaziju na susjeda. Ne možete imati miran, prosperitetan svijet ako svaka mala nacija mora potrošiti sav svoj BDP štiteći se od svojih većih susjeda. Također, ubijanje ljudi zbog imperijalnih ambicija je, znate, loše. Ali firme uključene u izdaju Ukrajine rade ono što je Friedman očekivao - zauzimaju stav koji je dobar za njihove dioničare.
Da li je ovo dobro za dioničare ili ne, nebitno je za ovaj argument (prilično je jasno da na srednji i dugi rok vjerovatno neće biti). Važno je da potrebe dioničara nadmašuju sva druga razmatranja. Ako ljudi koji vode firme smatraju da je pomaganje u izdaji Ukrajine u najboljem interesu dioničara, onda bi trebali izdati Ukrajinu, bez obzira na druga razmatranja. Ove vještačke tvorevine vlade ne duguju ništa nikome ko ih je stvorio ili društvima koja im omogućavaju da postoje.
Nadmoć dioničara sama po sebi nije dovoljna da stvori tako otvoreno korumpirane aktivnosti. Ali je neophodna. Uz uravnoteženiji pristup obavezama vještačkih entiteta poznatih kao korporacije, kombinacija pritiska vršnjaka, prikladnijih zakona i propisa vjerovatnije će ograničiti ovu vrstu ponašanja. Ne u potpunosti, naravno, ali bi svakako pomogla. Što je još važnije, ideja da korporacije - entiteti koje je stvorilo i zaštitilo društvo - ne duguju društvu ništa gotovo neizbježno dovodi do korupcije, sebičnosti i destruktivnog ponašanja od strane navedenih entiteta. Ako je najviša dužnost prema dioničaru, kakve veze ima bilo ko drugi? Od vas se, prema ovom načinu razmišljanja, traži da kršite zakone, zanemarujete moral, zagovarate zakone koji štete drugima, a koriste vama, i koristite moć koju vam je dalo društvo da osiromašite to društvo za vlastitu korist.
Friedman je insistirao da se skinu okovi s čudovišta koje su vlade stvorile. Trebamo li se iznenaditi kada čudovište divlja kroz ostatak društva, uzimajući za sebe ono što želi i uništavajući sve što mu se nađe na putu?
*Adam Smith je pogrešno vjerovao da će strah od vječnog gorenja u paklu 'prirodno' ublažiti inače opscenu sebičnost u srcu kapitalizma. Milton Friedman je to preokrenuo tvrdeći da je ta sebičnost glavna direktiva koja nadjačava sve ostalo. I evo nas, možda 20 godina udaljeni od ekonomije apsolutnih monopola.
Whiskey Tears
Show
ponovo su oslobodile značajan dio teritorija u gradu Kupjansku.
