Danasnji "feminizam"

[MarlboroGold]

To ni muškarce ne zaobilazi. Ne odnosi se samo na žene.

[no_sikiriki]

Ne bih se složila, osim u kontekstu najbliže familije, tu vjerujem da podjednako zapitkuju i sinove/braću. Ali u širem društvenom kontekstu, žene su te koje neko najčešće zapitkuje, i nažalost to češće rade same žene nego muškarci.
A kod nas je mentalitet svakako takav da svako misli da može nekoga upoznati i 30 sekundi kasnije ga pitati "a što ne postiš?", "a kad ćete imati djecu" i sl. pitanja.

[Gimli sin Gloinov]

Još jedan razlog zašto je smor biti žena.

ovo uglavnom zene pitaju druge zene, problem je interne prirode xd

[MarlboroGold]

Ne bih se složila, osim u kontekstu najbliže familije, tu vjerujem da podjednako zapitkuju i sinove/braću. Ali u širem društvenom kontekstu, žene su te koje neko najčešće zapitkuje, i nažalost to češće rade same žene nego muškarci.
A kod nas je mentalitet svakako takav da svako misli da može nekoga upoznati i 30 sekundi kasnije ga pitati "a što ne postiš?", "a kad ćete imati djecu" i sl. pitanja.

Ma nije ba... evo mene starije kolegice na poslu ubise u pojam sa pitanjima kad cemo drugo, a znaju i ostali. Dakle, ovo sve bez rodbine. Mozda je intenzitet tog smaranja veci po pitanju vas, ali ne stede ni nas.

[no_sikiriki]

Ne bih se složila, osim u kontekstu najbliže familije, tu vjerujem da podjednako zapitkuju i sinove/braću. Ali u širem društvenom kontekstu, žene su te koje neko najčešće zapitkuje, i nažalost to češće rade same žene nego muškarci.
A kod nas je mentalitet svakako takav da svako misli da može nekoga upoznati i 30 sekundi kasnije ga pitati "a što ne postiš?", "a kad ćete imati djecu" i sl. pitanja.

Ma nije ba... evo mene starije kolegice na poslu ubise u pojam sa pitanjima kad cemo drugo, a znaju i ostali. Dakle, ovo sve bez rodbine. Mozda je intenzitet tog smaranja veci po pitanju vas, ali ne stede ni nas.

Žena ti na trudničkom i pitaju kad će drugo??
Ja bih ih pitala koliko često se one seksaju i kad će prinova kakva kod njih.

[MarlboroGold]

kad bih im to rekao digle bi nos do Marsa, ali jest da me više ne bi zapitkivale

[DEMONIKA]

Zato što je Demonika žensko

ne cinkaj il ću ti onu iz jajca poslat

edit
oh titami krenuh čitat i ulošci me dočekaše
u ovakoj sređenoj državi
samo još da riješimo slučaj uložaka i toeto

[Bloo]

Zato što je Demonika žensko

ne cinkaj il ću ti onu iz jajca poslat

edit
oh titami krenuh čitat i ulošci me dočekaše
u ovakoj sređenoj državi
samo još da riješimo slučaj uložaka i toeto

Kojoj drzavi?

[Bloo]

Ne bih se složila, osim u kontekstu najbliže familije, tu vjerujem da podjednako zapitkuju i sinove/braću. Ali u širem društvenom kontekstu, žene su te koje neko najčešće zapitkuje, i nažalost to češće rade same žene nego muškarci.
A kod nas je mentalitet svakako takav da svako misli da može nekoga upoznati i 30 sekundi kasnije ga pitati "a što ne postiš?", "a kad ćete imati djecu" i sl. pitanja.

Ma nije ba... evo mene starije kolegice na poslu ubise u pojam sa pitanjima kad cemo drugo, a znaju i ostali. Dakle, ovo sve bez rodbine. Mozda je intenzitet tog smaranja veci po pitanju vas, ali ne stede ni nas.

O,o,o...O, razmnozi se...
Interesantno je kako mi kao "visa" vrsta vrsimo pritisak na jednu od primitivnih funkcija naseg organizma. Da li kod zivotinja koje zive u organiziranim grupama takode postoji nesto ovako? Rodis se, odrastes, odselis (ili ne) od svojih roditeljskih jedinica, osnujes svoju porodicu, rodis svog potomka, potomak odraste, odseli, nade svog partnera, ti ostaris i umres i sve tako...ad nauseam.

I na taj sva ponavljajuci egzistencijalni dread dodaj Ševalu iz računovodstva da zabiberi sa darvinizmom: moraš svoj genetski materijal što više širiti.

[ljubicasti limun]

Mene je primjerica zena koju sam na pocetku angazirala za njegu moje bake skoro svaki dan "savjetovala" da dobijem dijete. Ne da se udam jer se "bez muska moze", al bez djeteta, sorry "dijeta", nikako ba! Jer ko ce se brinuti za mene kad ostarim? Kako cu sama kroz svijet?

[Bloo]

Mene je primjerica zena koju sam na pocetku angazirala za njegu moje bake skoro svaki dan "savjetovala" da dobijem dijete. Ne da se udam jer se "bez muska moze", al bez djeteta, sorry "dijeta", nikako ba! Jer ko ce se brinuti za mene kad ostarim? Kako cu sama kroz svijet?

I kad se razmozis trebas dijete cim bude svjesno sebe, posjesti i reci mu: Slusaj mali/mala, ja sam tebe rodila da ja ne bih bila sama i da se brines o meni kad ostarim? Si cuo? Ti ces to isto uraditi za sebe...vjecni krug se ne smije prekinuti.
Usput ja te volim jer si moje dijete, ali tu si da se brines o meni i ti si moja investicija u buducnost.

KAd bismo ovako odgajali djecu, kakvi bi sve kompleksi se tu razvili...

Dijete moje ja te volim, ulazem u tebe, odgajam te, ti si roden jer sam ja tako zeljela a ne zbog pritiska sredine i/ili prikrivanja straha da cu umrijeti sama i nezbrinuta...najbitnija funkcija zene je biti majka. Usput, moras se brinuti o meni kad ostarim i onemocam jer sam te odgojila i ulagala u tebe iako nsita od toga nisi trazio ni da se rodim ni da te odgojim.

A ako dijete odluci da ode i ne moze se samo brinuti o roditelju, vec nade nekgo drugog, o drame mahalske...

[ljubicasti limun]

Mene je primjerica zena koju sam na pocetku angazirala za njegu moje bake skoro svaki dan "savjetovala" da dobijem dijete. Ne da se udam jer se "bez muska moze", al bez djeteta, sorry "dijeta", nikako ba! Jer ko ce se brinuti za mene kad ostarim? Kako cu sama kroz svijet?

I kad se razmozis trebas dijete cim bude svjesno sebe, posjesti i reci mu: Slusaj mali/mala, ja sam tebe rodila da ja ne bih bila sama i da se brines o meni kad ostarim? Si cuo? Ti ces to isto uraditi za sebe...vjecni krug se ne smije prekinuti.
Usput ja te volim jer si moje dijete, ali tu si da se brines o meni i ti si moja investicija u buducnost.

KAd bismo ovako odgajali djecu, kakvi bi sve kompleksi se tu razvili...

Dijete moje ja te volim, ulazem u tebe, odgajam te, ti si roden jer sam ja tako zeljela a ne zbog pritiska sredine i/ili prikrivanja straha da cu umrijeti sama i nezbrinuta...najbitnija funkcija zene je biti majka. Usput, moras se brinuti o meni kad ostarim i onemocam jer sam te odgojila i ulagala u tebe iako nsita od toga nisi trazio ni da se rodim ni da te odgojim.

A ako dijete odluci da ode i ne moze se samo brinuti o roditelju, vec nade nekgo drugog, o drame mahalske...

Pa puno ih i kaze to djeci.

A kad djeca odu, pa obicno se za sina nadje opravdanje sto se manje brine za roditelje (radi, ima porodicu, ono djubre od snahe mu ne da), dok se od kceri to ocekuje jer ona ne radi i nema djecu...

Sto se tice argumenta za djecu da su ona zalog za vlastitu starost, pa zato su valjda puni staracki domovi.

[no_sikiriki]

Pa to je Parenting101 u BiH. Od početka se roditelji ponašaju kao da im djeca duguju za to što su ih rodili, i očekuju da se sve što rade za njih uzvrati. I ako se ne uzvrati kako su zamislili, onda ide emotional manipulation, i shaming da nisi dobar sin/kćerka itd. Još ako si jedinica/jedinac...fun.

[Bloo]

I onda kad odlucis da ne zelis imati djecu, jos veca drama.

Naaajljepsi osjecaj na svijetu.
Jeste.
Plus osjecaj potencijalne zdravstvene brige i ekonomske sigurnosti. Let's be real.

[no_sikiriki]

Bolje je slagati i reći da ne možeš imati djecu, nego da nećeš.

[ljubicasti limun]

jeste, ovo sam i ja skontala da je bolje slagati.

kad kazem da ne zelim imati djecu, dobijem napade s obje strane, nesto vise od muskih, cak i uvrede. zene vise propituju, cude se.

kad slazem da ih ne mogu imati, dobijem sazalne poglede, pune sucuti, cak i blagoslove i uvjeravanje da ce dragi Bog dati, ovo od zena vise

ali lijepo je vidjeti da se opcenito mijenja stav zena, pa i kod nas, pa imaju djecu samo ako to istinski zele i kad su spremne na to, a nemaju ako ne zele jer znaju da ne moraju.

[no_sikiriki]

Meni su najbolje reakcije ljudi na to da ja/mi nisam planirala dijete u prvih 5 godina braka.
Od onih što su mislili da lažem i da ne ide, pa to sažaljivo -biće, biće, jesi li probala čaj od macine trave...daće Bog.
do religioznih - šta ti misliš, da ti možeš planirati kad ćeš? da to može kad ti hoćeš? Bog daje nafaku...
do ljutitih - tebi/vama sada ne treba cuko (kad smo ga nabavili)- vama treba jedna bebica, uozbilji se!

[ljubicasti limun]

Meni su najbolje reakcije ljudi na to da ja/mi nisam planirala dijete u prvih 5 godina braka.
Od onih što su mislili da lažem i da ne ide, pa to sažaljivo -biće, biće, jesi li probala čaj od macine trave...daće Bog.
do religioznih - šta ti misliš, da ti možeš planirati kad ćeš? da to može kad ti hoćeš? Bog daje nafaku...
do ljutitih - tebi/vama sada ne treba cuko (kad smo ga nabavili)- vama treba jedna bebica, uozbilji se!

klasika

a ne dao Bog da saznaju da smo udomili mace

[no_sikiriki]

Već sam nekad stavljala ovu pjesmu ali mislim da vrijedi ko nije slušao još jednom.

[halo_ba]

A kad djeca odu, pa obicno se za sina nadje opravdanje sto se manje brine za roditelje (radi, ima porodicu, ono djubre od snahe mu ne da), dok se od kceri to ocekuje jer ona ne radi i nema djecu...

Sorry, ali ovo je glupost.
Tradicionalno se u Bosni kceri udaju i odlaze od roditelja.

[no_sikiriki]

A kad djeca odu, pa obicno se za sina nadje opravdanje sto se manje brine za roditelje (radi, ima porodicu, ono djubre od snahe mu ne da), dok se od kceri to ocekuje jer ona ne radi i nema djecu...

Sorry, ali ovo je glupost.
Tradicionalno se u Bosni kceri udaju i odlaze od roditelja.

Sarkazam.
Da, udaju se i odlaze. I od njih se i očekuje da se i dalje brinu o roditeljima, jer su žene/kćerke i to je "u njihovoj prirodi da njeguju", a kad se sin oženi (pod istim uslovima) - eto, on je sad zauzet, ima svoju porodicu, nećemo njega "gnjaviti", niti nešto očekivati od njega.

[halo_ba]

Sorry, ali ovo je glupost.
Tradicionalno se u Bosni kceri udaju i odlaze od roditelja.

Sarkazam.
Da, udaju se i odlaze. I od njih se i očekuje da se i dalje brinu o roditeljima, jer su žene/kćerke i to je "u njihovoj prirodi da njeguju", a kad se sin oženi (pod istim uslovima) - eto, on je sad zauzet, ima svoju porodicu, nećemo njega "gnjaviti", niti nešto očekivati od njega.

Izvinjavam se, ali nije tacno.
Bar u ruralnim sredinama je ta uloga jos uvijek namijenjena sinovima, jer udajom kcerka postaje snaha i "treba da sluzi svekrvi".
Nemojmo dozvoliti da nas feminizam odvede u mizandriju, jer to je samo nalicje ( i cesto opravdanje) za mizoginiju.

[no_sikiriki]

Sarkazam.
Da, udaju se i odlaze. I od njih se i očekuje da se i dalje brinu o roditeljima, jer su žene/kćerke i to je "u njihovoj prirodi da njeguju", a kad se sin oženi (pod istim uslovima) - eto, on je sad zauzet, ima svoju porodicu, nećemo njega "gnjaviti", niti nešto očekivati od njega.

Izvinjavam se, ali nije tacno.
Bar u ruralnim sredinama je ta uloga jos uvijek namijenjena sinovima, jer udajom kcerka postaje snaha i "treba da sluzi svekrvi".
Nemojmo dozvoliti da nas feminizam odvede u mizandriju, jer to je samo nalicje ( i cesto opravdanje) za mizoginiju.

Neću pretendovati da znam puno o ruralnim sredinama, a ovo što sam napisala stoji za većinu porodica koje ja poznajem u Sarajevu.
Nikakve to veze sa mizandrijom nema. To je naša "tradicija" i način življenja, i često i žene (majke) same će reći "ma pusti njega" (za sina) i tražiti više od kćerke.
A realno i ako će "tražiti" nešto od sina, prije će to biti preko snahe, neće se čuti sa vlastitim sinom, nego snahom većinu vremena.

[Seawolf]

Izvinjavam se, ali nije tacno.
Bar u ruralnim sredinama je ta uloga jos uvijek namijenjena sinovima, jer udajom kcerka postaje snaha i "treba da sluzi svekrvi".
Nemojmo dozvoliti da nas feminizam odvede u mizandriju, jer to je samo nalicje ( i cesto opravdanje) za mizoginiju.

Neću pretendovati da znam puno o ruralnim sredinama, a ovo što sam napisala stoji za većinu porodica koje ja poznajem u Sarajevu.
Nikakve to veze sa mizandrijom nema. To je naša "tradicija" i način življenja, i često i žene (majke) same će reći "ma pusti njega" (za sina) i tražiti više od kćerke.
A realno i ako će "tražiti" nešto od sina, prije će to biti preko snahe, neće se čuti sa vlastitim sinom, nego snahom većinu vremena.

Moja mama ima dva sina, ali prema meni se ponaša kao da sam joj kćerka.

[no_sikiriki]

Neću pretendovati da znam puno o ruralnim sredinama, a ovo što sam napisala stoji za većinu porodica koje ja poznajem u Sarajevu.
Nikakve to veze sa mizandrijom nema. To je naša "tradicija" i način življenja, i često i žene (majke) same će reći "ma pusti njega" (za sina) i tražiti više od kćerke.
A realno i ako će "tražiti" nešto od sina, prije će to biti preko snahe, neće se čuti sa vlastitim sinom, nego snahom većinu vremena.

Moja mama ima dva sina, ali prema meni se ponaša kao da sam joj kćerka.

I moj muž je "kćerka" svojoj majci. Jer drugi sin je van BiH/ima svoj život i "ne može se računati na njega".