Hipatija wrote:Banksy wrote:I Samir Šestan i Boro Dežulović i Vuk Bačanović i Stjepan Kljujić i Jovo Divjak ...
Goli Dodikovci i Čovićevci. Dokazano.
Samir Šestan je komentarisao jednu (po njegovom mišljenu neprimjerenu, pa i "smiješnu") izjavu Z. Lagumdžije.
Ili si glup, il' se praviš lud. ČITAJ.
No, sama politička odluka, iako nesumnjivo kontroverzna (i, u suštini, opasno „igranje s vatrom“), nije sporna (mislim, kad se pogase svjetla u balkanskoj krčmi, tek nakon paljenja vidi se da li je sve prošlo OK! ili su i inventar i gosti otišli u pičku materinu). Ali je sporno licemjerje i kukavičluk s kojim se provodi. Čemu glupa priča o budžetu? Kad je jasno da je ona samo izgovor za preuzimanje vlasti, odnosno za zamahivanje mačem nad nerazmrsivim gordijevim čvorom uspostave vlasti u BiH nakon posljednjih izbora.
Čemu dimne zavjese i obmanjivanje građana? Šta je sa elementarnim poštenjem i iskrenošću? Ili je to deplasirano pitati nakon SDP-ovih upornih petomjesečnih postizbornih pokušaja da se, jebe al da mu ne uđe (koji su, kao i svi slični, naravno, osuđeni na neuspjeh – nema toga kome je pošlo za rukom da iz odnosa s ovdašnjim nacionalistima izađe nevin). I je li bilo naivno (da ne kažem glupo) očekivati, od stranke koja se predstavlja alternativom kriminaliziranim nacionalističkim oligarsima, drugačiji odnos prema javnosti od onog na koji su nas navikli njihovi ideološki oponenti?
I gdje je hrabrost da se na sebe preuzme breme odgovornosti za donošenje teških političkih odluka, a ne da se ono, po uobičajenoj matrici, već bezbroj puta ponovljenoj na ovim prostorima, prebacuje narodu i građanima. Kao sve to (svi) oni rade zbog nas. Pa valjda upravo zato mi uvijek i plaćamo račune? A pošto su nas očevi nacija (silujući nam majku Domovinu), napravili ovako „pametnim“, što je račun veći, to je i naša zahvalnost neupitnija (zato, nakon svakog sranja, i glasamo uvijek za one koji su nas u njega uvalili).
Da bi stvar, onima s malo boljim pamćenjem, bila (tragi)komičnija Lagumdžija nam, netom nakon „diznilenda“, parafrazira čuvenu Izetbegovićevu „Spavajte mirno, rata neće biti“. Poručujući: „Neće se desiti nikakav haos”.
Nisam, svojevremeno, vjerovao Izetbegoviću, pa ne vidim ni zašto bih danas Lagumdžiji (ništa lično, ja ionako ne vjerujem nikome – pa, doduše, ne znam ni zašto bi vi meni. niti to od vas očekujem. zapravo me takvi povremeni ispadi, i ispostavljanje mi zahtjeva za instant rješenjima, nerviraju. mislite svojom glavom, jebiga. ako vam ona nije u pijesku. ili nečijem šupku.)
Nesumnjivo da je, u situaciji klasične talačke krize, u kojoj međunarodni šerifi još jednom čekaju da se prvo međusobno pobijemo, pa da onda ulete i uvedu red u Krčmi, nešto potrebno preduzeti. Ali bi definitivno bila nevjerovatna perverzija da, nakon svega što smo proživjeli, multietnička stranka koja je pokušala dokinuti segregacijski etnički koncept vladanja zemljom bude odgovorna za podjelu zemlje i otpočinjanje novog etničkog rata. Doduše, ni prvi ni zadnji put da bi bio dokazan istorijsko-etički paradoks da je put do pakla popločan dobrim namjerama.
@up
Da, pat pozicija o kojoj smo mi, forumski dušmani, govorili još prije nekoliko mjeseci, a za koju se znalo da se ne može izbjeći nastavi li vožd primitivno, bahato i tupavo bildati šuplje mišiće i nadglasavati najmalobrojnije.
Svako ko je sabrano razmislio o situaciji u kojoj se našao SDP nakon izbora, znao je da će ih sila i rabijatluk dovesti u pat poziciju. Ne samo njih, zaboli me za njih, nego cijelu zemlju ... A vi ste pljeskali i podvriskivali i niste dali da se o tome uopšte normalno progovori.
I? Šta smo dobili za ovih 5 mjeseci? Gdje su nas odveli, šta su napravili i šta će na kraju MORATI napraviti? Ono što su morali i JEDINO mogli i prije 5 mjeseci. U zemlji ZADATIH etničkih okvira, 2+2+2. Ili opozicija. Nema treće. Kako reče i Šestan, pročitaj (istina, i on s kasnim paljenjem).
Žali bože izgubljenog vremena, mržnje i frustracija, zatrovanih naroda, žali bože riječi.
edit: Možda je jedino dobro, proizašlo iz ovoga, što će se morati pod hitno redefinirati ustav, ili bar početi raditi na njegovom redefiniranju. Sad više nema odlaganja, sad to treba pogurati iz sve snage, dok je još svježe.