Kako napisati post o Italiji a da ne bude sa milion slika? Nema sanse. Dosta putujem po svijetu, ali ima barem 10 godina kako nisam odradio pravu turu po jednoj od evropskih drzava. I onda mi se potrefi Italija. Treba otici u istu da se upoznaju roditelji od djevojke, sto znaci da mi je ona vodic, a ako je jedna stvar o Talijanima tacna, onda je to da su ponosni na svoje porijeklo, tako da mi je ova moja pokusala sto vise pokazati u 15 dana, mozda i previse, ali je definitivno bilo predobro iskustvo. Uz napomenu da je ovo zadnji put da se pouzdam u telefon a ne nosim pravi aparat, ispicat cu ovu pricu vise slikama a manje tekstom.
Pa da krenemo.
Ljubiti cuku, uletiti u taxi, popiti pivu na aerodromu, sjetiti se familije Unitedu zbog usluge u avionu, sletiti u Cirih po mraku i magli, uzletiti opet i ide prvi prizor, Mordor u plavom, Alpe. Uvijek su me ostavljale bez rijeci kada sam preletao, ali ovaj put je bilo bas blizu, skoro pa intimno...
Sletanje u Milano, buraz nas njen kupi, lagana voznja i vec se roditelji upoznavaju (sreca, stela sam po tom pitanju). Ne znam talijanski, dobro je, ne znaju ni oni engleski, par osmijeha, kafa, vino, tusiranje i vec nas njen buraz vodi na veceru. Hajde rekoh, dosao sam u Italiju, idemo klopati dobru klopu, kad ono Steak House veceras, moradoh i uslikati
Prava Italija se ostavlja za sutra.
Inace, kad smo kod klope, ovako im prodavnice izgledaju (klempo upozorenje)...
Dodje bozic, jelo se, pilo se, upoznah blizu familiju, jedno 20 tetki koje izgledaju kao da su pobjegle iz 80 i neke (minival furka), upoznadoh i tetka svestenika, s kojim zaglavih do neka doba pricajuci o zivotu, religiji i politici uz nebrojene flase vina pracenom domacim proizvodima (sir, prsuta, smokve, nar). Izvadise nas iz tog podruma u sitni sat, izgrliti, izljubiti, piskiti pa spavati...
Novi dan, vrijeme je da se i turista bude, da se proseta Milanom, jako dobrim gradom mode i kulture, gdje se jede, pa seta, pa pije kafa, pa seta, pa jede, pa seta, pa pije vino, pa seta, pa zaglavi na aperativu (Milanski koncept, gdje poslije 6 navece udjes u kafanu i uz neku doplatu od 3 eura jedes koliko hoces izvrsnu hranu, sve to uz pive ili vino).
Razgledanje smo poceli u Santa Maria delle Grazie, jer se treba vidjeti Posljednja vecera, pa smo onda nastavili po ostatku grada.
Italija = bicikla plus kafa
Milanska berza (sa odlicnim dodatkom ispred, sumnjao sam na Shobu, ali kaze nije on
Po cijeloj Italiji su spomenici ocu nacije.
Ulaz u ogromni zamak Sforzesco di Milano
Katedrala u Milanu (Duomo di Milano)
Inace, centar grada je pun top-brand prodavnica (robnih kuca), tipa Prada, Versace, D&G itd itd. Evo vam jelkica i jos par slika...
I onda jako uzbudjen dodjem do Milanske Skale, koja s vana izgleda otprilike kao Narodno pozoriste (ili jos bolje, Dom Armije), sto mi je bilo pravo cool, jer za razliku od ostalih mjesta gdje sam se bio sa turistima da uslikam bilo koju znamenitost, ovo niko nije kontao. I jos preko puta pravo dobar trg, sve sa Leonardom
I za kraj, kada sam vec u Milanu, jazuk bi bio ne otici na San Siro, a jos se potrefi da Milano igra protiv mrskog Intera utakmicu kupa. A stadion nevjerovatan, kazu da je najljepsi u Italiji, unutra se navija, sekira, raduje, pije, voli, mrzi, standarnda prica...
Sve u svemu Milano bio pravo dobar, jako lijep i uredjen grad, ali je vrijeme da se ide negdje dalje, uzmes bilo koji put, nema veze, jer opet, svi putevi vode u Rim.
Doduse, mi smo uzeli voz, sto toplo preporucujem, jer je jako brzo i ugodno, a ako se unaprijed planira, ni karte nisu previse skupe. Milano - Rim, 3 sata u jednom pravcu, povratna karta oko 80 eura. I jos ide do 300 km/s.
Sedam brda, jedna vucica i dva brata. Pa onda ide ovako: Piazza, obelisk, crkva, fontana. Piazza, obelisk, crkva, fontana. Piazza, obelisk, crkva, fontana. Piazza, obelisk, crkva, fontana. Piazza, obelisk, crkva, fontana. Piazza, obelisk, crkva, fontana. Piazza, obelisk, crkva, fontana. Dodati jos Koloseum, Vatikan, odlicnu klopu, litre vina i ponekad kafu, i to je to, dobrodosli u Rim, Italija. Samo sto je Rim i puno vise od toga. Rim je grad gdje se dise istorija, u Rimu gdje bacis kamen, pogodit ce nesta preko par hiljada godina staro. Rim je grad gdje se isplati lutati bez plana, gdje su sporedne ulice uvod u bajku, gdje dani pocinju uz snene kafe, a zavrsavaju u labirintu zaboravljenih kafana, uz lutanja tijela, duse i mozga negdje izmedju. Rim je grad gdje se puno hoda, Rim je grad gdje se puno jede, Rim je grad u kojem se romanticni, usamljeni kutci naslanjaju na ludilo velegrada. Rim je grad uskih ulica i velikih trgova. Rim je grandiozan, Rim je vjecan.
Koloseum (imali smo srece da smo nasli poluprivatne ture unutar Koloseuma, tako da nije bilo guzve, i mogli smo sve fino proci da nam niko ne gazi po nogama, imali smo cijeli prostor skoro samo za sebe)
Vatikan je nevjerovatno mjesto. Kaze meni moja djevojka, eto pa ti ne vjerujes, ali opet da li bi volio da odemo vidjeti. Rekoh, ne vjerujem ja ni u Miki Mausa, pa bih otisao u Diznilend. Ali, pored te banalizacije, fakat je impresivno kako to izgleda iznutra. Od samog muzeja (nazalost nismo imali previse vremena da ostanemo tu, a mogao bih 3 dana provesti), pa preko Sistinske kapele (znaci, Michelangelo je genije, nema dalje), do bazilike svetog Petra, pa onda i ostatka Vatikana, svaki kamencic je umjetnost. Ne moze se ni izbrojati, ni uslikati ni poimati tolika kolicina ljudske kreativnosti na jednom mjestu. Opet smo sebi nasli ranojutarnju turu, gdje smo usli prije sviju ostalih, tako da smo mogli uzivati u svemu tome bez neke prevelike guzve. Kasnije sam vidio da ljudi cekaju u redu po dva sata da udju prvo u muzej, pa onda opet toliko za baziliku svetog Petra.
Ulaz u Vatikan
Vatikanski muzej
Sistinska kapela (fotografisanje strogo zabranjeno, pa sam morao prokrijumcariti sliku, samo sto mi je nakav glavonja uletio u kadar
)
Bazilika svetog Petra
Stepenice do vrha bazilike i pogled sa iste
Svajcarci
Trg svetog Petra
Pazi sad, Hard Rock Caffe Vatikan, oplakah
Napokon se izadje iz Vatikana, te odluci nastaviti hodati po gradu. Bili smo u Rimu pet dana, u prosjeku hodali svaki dan po nekih 15 kilometara, gubili se, nalazili, umarali se, vracali u zivot vinom, izgubio sam se kao dijete koje je zeljelo sve da vidi, sve da zna, tako da nema sanse da ova prica ide po nekom hronoloskom redu, zato evo vam slike, svakako bolju pricu kazu od mene...
Sant'Angelo dvorac
Mali, romanticni coskovi, ulice i crkvice kojih je Rim
Piramida Cestia (stara preko 2000 godina, izgleda haman nova)
Basilika Santa Maria Magiorre
Fori Imeriali
Altare della Patria / Vittoriano
Kad se kuce furaju da su u prirodi
Fontana di-Trevi
Fontana dell'Acqua Paola
Piazza di Spagna
Colonna (btw, cijelo vrijeme sam se pitao da li je uopste ostalo obeliska u Egiptu, ili su ih Rimljani uzeli sve)
Pogled na grad
Opet malo Garibaldija
Vrtovi Vila Borghese
Pa onda malo Carraccija, Caravaggia i malo Raffaeala
Panteon
Btw, po granapima prodaju robu sumnjivog porijekla
A i jelo se po svakavim mjestima
Bozicno drvce za koje su pljunuli 50 hiljada eura, pa je onako jadno i neugledno postalo turisticka atrakcija
Anyhow, Rim je bio prelijep, jedan od najboljih gradova u kojima sam ikada bio, ali pet dana brzo prodje, pa je vrijeme da se lagano vracamo za Milano. Tu provedosmo jos par dana i onda uskacemo u voz za Torino, kraljevski grad ogromnih trgova i sirokih ulica, koji pored onog na povrsini ima i jos jedan cijeli podzemni grad, koji je kralj napravio da bi se moglo gdje sakriti kada Francuzi sa sjevera udare. Nazalost, u Torinu smo bili samo jedan dan, jos nadasve mutan dan, gdje sam imao par sati da prosetam po gradu, dok sam ostatak vremena proveo sa familijom (ovaj put mojom), a i realno sam dozivio i overload informacija o Milanu i Rimu, tako da cu uz par slicica koje sada postavljam, slijedeci put vise istraziti ovaj nadasve lijep i udoban grad.
Lagano se blizio kraj puta, utisci su se sabirali, i mogu reci da mi je ovo od jednih drazih putovanja. Koliko god se putovalo u zivotu, gdje god se covjek nadje da uci o novim kulturama, jezicima, kuhinjama, koliko god ja u zadnje vrijeme bjezao od svijeta na plaze, opet je lijepo vratiti se u Evropu, vidjeti stvari koje izgledaju, zvuce i mirisu poznato, pogotovo ako je u pitanju jedna nevjerovatna drzava kao Italija.
Rano jutro, mrkli mrak, taksi nas kupi, idemo na aerodrom, prolazimo kontrole, sjedamo u avion, polijecemo a kroz prozor nas pozdravlja sunce iznad Apenina...
ja mislim da mi je falio 1 dan hahahhah bila isto za vikend... lijep grad
. Kompletan gradic je smjestan na stijeni do jezera. na samom vrhu se nalazi vodopada i stepenice koje vode do Skyline i zicare koja je nazalost u zimskom periodu zatvorena. Sve u svemu potrosio sam 2GB materijala na Hallstatt.