Forum Klix.ba

okolnosti nam nisu dale da budemo zajedno... loša sreća, sudbina, ko zna...s tim se mogu nositi... al' te ne mogu zaboraviti.. i neću...
...i ne prihvatam činjenicu da ćeš jednog dana otići iz mog života...daj, obećaj mi da ću uvijek ostati najdraža...
..da lakše podnesem to...

Mir u duši jeste mir u svijetu. -Mabel Katz

"Iscijelio sam onaj dio mene,koji je stvorio te probleme oko mene..

Ima tišina kojih se sjećam bolje nego i najljepših riječi......

možda sam te preboljela.. možda sam krenula dalje.. možda sam te pustila.. il' sam možda samo stvarno dobra u laganju sebe...

Uvijek ti se čini da vrijeme prolazi sporije kad ti nedostaje neko koga voliš....

Ono što je najbolje da uradiš je često i najteže...

Postoji mnogo muškaraca, ali je samo jedan koji zna da uljepša svaki trenutak mog života i koji me nasmije iako mi nije do toga. Da, takav je on...

Ponekad, samo treba da obrišeš poruke, brojeve i da kreneš dalje. Ne, ne treba da zaboraviš šta ti je ta osoba bila, samo da prihvatiš činjenicu da to više nije...

krenem da ti pišem poruku a onda se sjetim....... tebi nije stalo........

potočanka wrote:krenem da ti pišem poruku a onda se sjetim....... tebi nije stalo........

tako i ja

Pre nego što se otisnete nekom stazom, uvek se zapitajte: Da li ova staza ima srca? Ako je odgovor ne, vi ćete to znati, i tada morate odabrati drugu stazu. Staza bez srca nikada nije prijatna. Morate se mnogo potruditi da biste uopšte krenuli njom. Sa druge strane, staza sa srcem je laka; ne morate da radite na tome da je zavolite.

vesela_sveska wrote:
Ponekad, samo treba da obrišeš poruke, brojeve i da kreneš dalje. Ne, ne treba da zaboraviš šta ti je ta osoba bila, samo da prihvatiš činjenicu da to više nije...

Uvijek ista u isti živac

"Knowing your own darkness is the best method for dealing with the darknesses of other people.”

“Everything that irritates us about others can lead us to an understanding of ourselves.”

"An intellectual says a simple thing in a hard way. An artist says a hard thing in a simple way"

“Ako je more život, a valovi problemi i belaji koje on sobom nosi, nemojte bježati i kukati. Jednostavno, naučite surfati! Tako će vam svaki val, ma koliko velik bio, predstavljati samo novi izazov i priliku za usavršavanje.”

Hfz. Sulejman Bugari

..čuvam te tu, u tajnom pretincu srca, skupljam mrvice što su od nas ostale, polažući nade u poglede nježnosti i tihe i duge zagrljaje bez dodira. jer, iako mi odlazimo jedno od drugog, dijelovi nas ostaju tu između naše nedorečenosti, da se grle kako mi nikada nismo smjeli...

...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."

(D.Maksimovic)

Boljelo je. Jako. I pomisli kako su se sve tuge ovog svijeta, sav jad i gorčina okupile noćas i uvukle u njezinu dušu. Osjećala se kao umoran putnik koji više nema ni snage ni volje da se okrene iza sebe, da barem vidi ostatke svoga srca, svog života, koji više nema snage da pokupi i ponese bar krhotine uspomena...

Na kraju, nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja...

Prošlo je više godina nego što smo ih tada imali, a ostao si mi i dalje ono što si bio tada. Još više. Ne samo prvi, nego i jedini, i posljednji prijatelj.

Samo on može da dodirne moju dušu, a da pritom ni ruku ne ispruži...

Lutam modrim dubinama nasih sjecanja...
ponesena mocnom zlatastom plimom osjecanja i bliskosti...
I znam, moja plima je i tvoja iako sad zivimo...
na dva kraja okeana.

ŽELJA

Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Stol, tinta, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me i bez novca voljela...
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan,

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog novca,
To bi bilo dosta, čak i previše.

Dževdet nešto sa S prezime

Kad umrem
bar sam siguran:
niko se neće dovći da mi pljune u lice.

Svi ćete mi odjednom biti prijatelji
i ko zna kakvo izmisliti priznanje.

Potpuno vas razumem:
mrtvi ljudi nisu zločinci,
nisu gadovi,
nisu ubice.

Smrt je - pomilovanje.

Smrt je najpristojniji nacin da se ode
bez pozdrava,
bez obecanja,
na miru.

Smrt je invalidnina herojima za amputirane lobanje
i nesanica pepela u kojoj duše trava vetrove ištu.

Odlaskom se znatno dobija:
plakatiraju čovekovo ime i prezime po uglovima
na malo finijem papiru
i svako vas čita,
čita,
kao da ste odjednom postali vrlo važna izložba
ili premijera u pozorištu.

---

Antić

Morate imati neko, makar, tajno mesto, gde cete praviti gluposti. Glupost je potrebna zdravlju. Sloboda da se prave gluposti je zdrava privilegija za koju se sami morate izboriti.

Kad me neka osoba privlači, ona me očarava izražavanjem svoje ličnosti, ma kakav taj izražaj bio.

Wilde