Forum Klix.ba

shandrprcSA wrote:bolje vam je da predjete na ovu temu...

zateznistub wrote:

Creasy wrote: Ovane, ne vrijedi ti ponavljati, ideš i ti na ignore (u tor).

Ja ti fino ranije napisah, te seljacke poskocice familiji kad odes na planinu. A nisi iz Vojkovica? Jok, eto si sa Marijin Dvora...

uglavnomja wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

MedenoSrce wrote:stekla sam dojam da ne govorimo vise o dos'o - o'sho nego o izmijenjenoj demografskoj strukturi.
manipulaciji podatcima itsl., ko je otisao, ko dosao

Svakako, kada neko kao Nele ili neko iz Vlade RS kaže da je iz Sarajeva protjerano 150.000-200.000 ljudi naravno da se radi o manipulaciji i da će sa druge strane biti oni koji će to osporavati. Niko ne govori da Srbi, Hrvati i Bošnjaci nisu odlazili iz raznih razloga, pod pritiskom, iz straha, zbog nemogućih uslova u kojem je bilo Sarajevo ali je taj broj protjeranih Srba od 150.000-200.000 prenapuhan kada se uzmu činjenice iznesene u mom ranijem postu.

post ti je konfuzan, da prostis

iz sa jeste otislo 150 000 LJUDI, a ne srba.

sta znaci protjerani? grbavica, ilidza, ... ljudi jesu imali direktan kontakt sa ubicama i jesu protjerani.
iz grada ljudi su bjezali od rata, od granta, snajpera, gladi, zime, zbog male djece ...


kretenizam prebrojavanja krvnih zrnaca koji poceo oko 90.

odu 2 lika iz sarajeva:

mujo - ispalio se, blago njemu
jovo - cetnik, ubica, otisao na pale da puca po gradu ...






i jedno konkretno pitanje, ako neko zna broj koliko sarajlija je stvarno ucestvovalo u pucanju na sarajevo? osim brneta i kriminalne klike.

od moje raje - niko. put je bio pale bg kanada i slicna mjesta. ili sakrivanje u bg, ilegalan boravak, lazne bolesti blabla ...

Creasy wrote:Evo full verzije Neletovog pisma od neki dan:


Sve je, kao i uvijek, počelo iz zajebancije. Nakon divne promocije moje knjige na Jahorini, u hotelu "Bistrica", društvo se malo opustilo, i uz šalu i pjesmu pade ideja da se sutra u pristojnom broju spustimo u Sarajevo u jedan restoran sa vrhunskom klopom. Ja ih podsjetih da moja malenkost nema neku naročitu reputaciju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine te da ja ne bih bezrezervno podržao tu ideju. Euforija je, međutim, savladala zdrav razum, te je krenulo ubjeđivanje da bih se i ja, nakon toliko godina, trebalo da vidim sa Sarajevom. Na moje pitanje a šta to treba da vidim, nikada nisam dobio uvjerljiv odgovor. No, nakon treće ture i fenomenalne meze, ja osjetih da me društvo gleda kao na "partibrejkera".

- Svi hoćemo u Sarajevo, a ti jedini nećeš.

To probudi avanturistu u meni. Pristadoh uz opkladu po kojoj, ako mene niko ne prepozna, ja plaćam sve u kafani, a ako se dogodi neko sranje, on račun preuzima na sebe.

Imao je sve uslove na svojoj strani. Restoran se otvara samo za naše društvo, nedelja je, gluh dan, na ulicama samo pokoji prolaznik, a grad je prekrila neka letargija, koja je primjetna u svim dijelovima regiona, kao rezultat ne baš ružičaste ekonomske i političke situacije. To je ono što dijele sve bivše republike SFRJ. Apatiju i beznađe!

Još jedna stvar koja je mome protivniku išla naruku je činjenica da je restoran u jednoj mračnoj i uskoj uličici u austrijskom tkivu grada. Klaustrofobija koje takve ulice njeguju pobuđuje misao da je momak koji je prije sto godina pucao na austrijskog prestolonasljednika učinio to da bi se oslobodio ovog mraka.

Ali ne lezi vraže. Samo što smo se parkirali ispred samih vrata restorana, kraj nas prođoše dva momka, za koje sam odmah osjetio da donose nevolju. Oni me prepoznaše. To sam, barem, u ovih trideset i kusur godina koliko je stara moja popularnost, naučio da osjetim. Zatim skrenuše na obalu i trčećim korakom nestaše u susjednoj ulici.

Mi uđosmo u restoran i tu poče onaj ljepši dio večeri. Gazda nas je provodao iz tanjira u tanjir, kroz vatromet ukusa i sve je bilo u najljepšem redu, dok se ne pojavi konobar koji nam reče da napolju stoji par ljudi koji sebe nazivaju novinarima. Pitaju da li mogu da pričaju sa Neletom. Ja sam slavodobitno zaključio da sam dobio opkladu!

Poslasmo im poruku da dođu za pola sata, znajući da je to najjednostavniji način da ih se barem na trenutak oslobodimo. Međutim, novinari nemaše strpljenja. Par minuta kasnije, rekoše nam da je neki lokalni portal objavio vijest da sam u Sarajevu. Ni to nije omelo dobro raspoloženje. Ali, meni đavo više nije dao mira.

Upitah moju prijateljicu, koja je pasionirani pratilac svega onoga što je na internetu, koliko ima komentara. Ona reče 107. Dva minuta nakon što je portal postavio vijest! To već prestaje da bude smiješno. Sarajlije, znači, ne uznemirava teška ekonomska situacija, privredni kolaps, nezaposlenost, skok cijena, kulturno mrtvilo, njih tangira da li je neki pjevač došao u grad ili nije. U narednih par minuta bilo je jasno da će moja posjeta Sarajevu dobiti veći publicitet od dolaska samog pape. Broj komentara razvijao se geometrijskom progresijom, a "Fejsbuk" i "Tviter" se usijaše! U nekim dijelovima grada puče internet mreža zbog prenapregnutosti.

U komentarima, naravno, preovladavaju ona dva stara stanovnika grada koje odavno poznajem. Mržnja i bijes. Pomislih, možda rata ne bi ni bilo da su društvene mreže postojale tih devedesetih, jer bi se onda silni junaci, da iz sebe izbiju jed, hvatali tastature a ne "kalašnjikova". Tu mi već bi nezgodno što sam dobio opkladu. Bolje bi bilo da sam zijanio, pa da na miru popijemo fenomenalno bijelo vino.

Par minuta kasnije, na vrata zakucaše uniformisane osobe, naoružane onako kako se naoružavaju oni koji ispred sebe imaju zadatak da razbiju demonstracije. Oni ne uđoše u kafanu, ali učtivo provjeriše da li je moja malenkost u objektu. Nakon što su primili potvrdan odgovor, oni nam, isto tako učtivo, dadoše do znanja da se ne brinemo, da su oni tu dokle god bude potrebno. Očigledno je policija pomno pratila dešavanja na mreži, i da je uočila da pretnje u nekim komentarima imaju osnovu za krivično gonjenje.

Neko od naših za stolom reče da smo sada zaštićeni kao gej parada. Smijeh nas sve to vrijeme nije napuštao. Kada smo dobili informaciju, da je napolju policija blokirala sve prilaze našem restoranu, ja odlučih da oslobodim društvo neugodnog pritiska za koji sam, na neki način snosio odgovornost, te zatražih dozvolu da napustim objekat.

Kao i svaka ozbiljna zgrada, i ova, u kojoj je bio restoran, imala je svoje sporedne izlaze. Iskoristivši ga, ja ne vidjeh taj performans koji se održavao u jednoj od najužih ulica u gradu, te ne mogu da budem svjedok svih onih izvještaja koji govore o gomili ljudi, motkama, sjekirama i ne znam već čemu.

Mene je čekao automobil na drugoj strani ulice i dok su novinari, koji su pokrenuli ovo ludilo, uzaludno pokušavali da me nađu u restoranu, ja sam, uz diskretnu pratnju federalne policije, već bio na putu ka Jahorini.

U toku vožnje rojile su mi se misli. Ovakav kermes nisam napravio još od crknutog maršala! Jel' ja prizivam nevolju ili ona prati mene? Zar jedna opklada može da pokrene ovoliko ludilo? Ko se to boji mog dolaska u grad? Da li se možda boje dolaska svih onih starih Sarajlija koji su iz njega otišli? To bi im bilo previše.

Sve to vrijeme kroz glavu su mi se šunjali stihovi jedne pjesme moje omiljene rok atrakcije - "Zabranjenog pušenja". Pjesma se zvala "Pklatovi", a stihovi su išli, nešto kao...

- Noćas smo probili obruč zajedno,
iza nas su magla, strah i zlo.
U divljem bijegu bez kapi benzina.
Konačno smo stigli na slobodno tlo....

Creasy wrote:Znači i Đuro četnik. Idemo dalje.

Drvosjeca iz Dejcica wrote: U obzir se također mora uzeti teritorij prijeratnih općina, pobrojanih gore, i teritorij današnjeg Kantona Sarajevo jer su mnoga mjesta i naselja pripale RS-u.

York Light 100`s wrote:

Creasy wrote:Znači i Đuro četnik. Idemo dalje.

Nije četnik ali je šupak baš kao i Bregović, Čolić, Neda, Džinović, Brena i mnogi ostali.
Niko se ne ljuti što su otišli, nije niko tražio da se okite zastavom 6 ljiljana, da posvećuju Aliji ljubavne pjesme, da pjevaju ilahije i kaside ali ne osuditi napade na svoj grad? I većina je izabrala Beograd kao destinaciju a mogli su bilo gdje na svjetu. Ne moraš biti ni na čijoj strani, ne moraš biti ni četnik ni zaljubljenik Alijinog Sarajeva da bi osudio napade na svoj grad dovoljno je biti samo čovjek i imati obraz.
Da je se Sarajevo oslobodilo slučajno od zlih Turaka gledali bi danas na televiziji srpskog Sarajeva Bregu i Čolu kako laju baš kao i Nele što je lajao u Beogradu. Nisu oni ništa bolji od Neleta nego su pametniji i znaju da neke stvari treba tek govoriti kada je nešto 100% sigurno

Mister Yes wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote: U obzir se također mora uzeti teritorij prijeratnih općina, pobrojanih gore, i teritorij današnjeg Kantona Sarajevo jer su mnoga mjesta i naselja pripale RS-u.

Naravno da sam uzeo u obzir šta je pripalo RS-u a šta Federaciji. Dakle, Sarajevo prije rata imalo 10 opština. Znači kada se gleda tih 10 opština u onom dijelu koji je pripao Federaciji (današnji kanton Sarajevo) prije rata je živjelo 133.518 Srba. To se lagano izračuna kada se uzmu rezultati popisa iz 91-ve po naseljenim mjestima i mjesnim zajednicama. Danas u Kantonu Sarajevo živi oko 15.000 Srba.

Stvarno sam iznenađen i razočaran koliko ljudi ne zna čitati sa razumjevanjem. Kada kažem "na teritoriji DANAŠNJEG KANTONA SARAJEVO" očigledno mislim samo na onaj dio predratnih 10 opština koji je pripao Federaciji. Također je zabrinjavajuće što ljudi misle da se to ne može sračunati jer jadni nikada nisu čuli da imaju rezultati popisa po mjesnim zajednicama. Tužno

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Mister Yes wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote: U obzir se također mora uzeti teritorij prijeratnih općina, pobrojanih gore, i teritorij današnjeg Kantona Sarajevo jer su mnoga mjesta i naselja pripale RS-u.

Naravno da sam uzeo u obzir šta je pripalo RS-u a šta Federaciji. Dakle, Sarajevo prije rata imalo 10 opština. Znači kada se gleda tih 10 opština u onom dijelu koji je pripao Federaciji (današnji kanton Sarajevo) prije rata je živjelo 133.518 Srba. To se lagano izračuna kada se uzmu rezultati popisa iz 91-ve po naseljenim mjestima i mjesnim zajednicama. Danas u Kantonu Sarajevo živi oko 15.000 Srba.

Stvarno sam iznenađen i razočaran koliko ljudi ne zna čitati sa razumjevanjem. Kada kažem "na teritoriji DANAŠNJEG KANTONA SARAJEVO" očigledno mislim samo na onaj dio predratnih 10 opština koji je pripao Federaciji. Također je zabrinjavajuće što ljudi misle da se to ne može sračunati jer jadni nikada nisu čuli da imaju rezultati popisa po mjesnim zajednicama. Tužno

Ne pišeš isitinu. Poslao sam ti čak i na PP da se ne brukaš. Prije rata nije živjelo 133.518 Srba već 157.143 po popisu iz 1991. godine u svih deset prijeratnih općina. Imaš cifre po opštinama. Da se ne ponavljam imaš moj post prije a i na privatnoj poruci pa me demantuj ako imaš činjenice.

DaysleepeR wrote:zašto bi iko kupovao Jankovićevu knjigu kad već ima na netu u pdf-u

Ripicipi wrote: Pa cijelo vrijeme ti podebljava u DANASNJEM Kantonu. Znaci u DANASNJIM granicama Kantona je zivjelo 133 hiljade Srba.

uglavnomja wrote:

York Light 100`s wrote:

Creasy wrote:Znači i Đuro četnik. Idemo dalje.

Nije četnik ali je šupak baš kao i Bregović, Čolić, Neda, Džinović, Brena i mnogi ostali.
Niko se ne ljuti što su otišli, nije niko tražio da se okite zastavom 6 ljiljana, da posvećuju Aliji ljubavne pjesme, da pjevaju ilahije i kaside ali ne osuditi napade na svoj grad? I većina je izabrala Beograd kao destinaciju a mogli su bilo gdje na svjetu. Ne moraš biti ni na čijoj strani, ne moraš biti ni četnik ni zaljubljenik Alijinog Sarajeva da bi osudio napade na svoj grad dovoljno je biti samo čovjek i imati obraz.
Da je se Sarajevo oslobodilo slučajno od zlih Turaka gledali bi danas na televiziji srpskog Sarajeva Bregu i Čolu kako laju baš kao i Nele što je lajao u Beogradu. Nisu oni ništa bolji od Neleta nego su pametniji i znaju da neke stvari treba tek govoriti kada je nešto 100% sigurno

a okle ti brena u prici?

ona je odnekle sa save, otisla drito minimaxu da se nacija sprda s njom, ostala u bg, udala se ... nikad sarajevu, osim poslovno, nije primirisala.

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Ripicipi wrote: Pa cijelo vrijeme ti podebljava u DANASNJEM Kantonu. Znaci u DANASNJIM granicama Kantona je zivjelo 133 hiljade Srba.

Nebitno 133 ili 155 to ne mijenja suštinu. Ta manja cifra ide u korist činjenica koje sam iznio. Pročitaj moj post par stranica ranije.
Sa druge strane neke opštine iako su danas u sastavu Kantona svojom površinom obuhvataju samo 25% prijeratne površine, recimo Općina Novo Sarajevo ali eto forumaši imaju čak i bolje podatke od zavoda za statistiku u BiH. Aferim stručnjaci.

Ripicipi wrote:

Creasy wrote:Evo full verzije Neletovog pisma od neki dan:


Sve je, kao i uvijek, počelo iz zajebancije. Nakon divne promocije moje knjige na Jahorini, u hotelu "Bistrica", društvo se malo opustilo, i uz šalu i pjesmu pade ideja da se sutra u pristojnom broju spustimo u Sarajevo u jedan restoran sa vrhunskom klopom. Ja ih podsjetih da moja malenkost nema neku naročitu reputaciju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine te da ja ne bih bezrezervno podržao tu ideju. Euforija je, međutim, savladala zdrav razum, te je krenulo ubjeđivanje da bih se i ja, nakon toliko godina, trebalo da vidim sa Sarajevom. Na moje pitanje a šta to treba da vidim, nikada nisam dobio uvjerljiv odgovor. No, nakon treće ture i fenomenalne meze, ja osjetih da me društvo gleda kao na "partibrejkera".

- Svi hoćemo u Sarajevo, a ti jedini nećeš.

To probudi avanturistu u meni. Pristadoh uz opkladu po kojoj, ako mene niko ne prepozna, ja plaćam sve u kafani, a ako se dogodi neko sranje, on račun preuzima na sebe.

Imao je sve uslove na svojoj strani. Restoran se otvara samo za naše društvo, nedelja je, gluh dan, na ulicama samo pokoji prolaznik, a grad je prekrila neka letargija, koja je primjetna u svim dijelovima regiona, kao rezultat ne baš ružičaste ekonomske i političke situacije. To je ono što dijele sve bivše republike SFRJ. Apatiju i beznađe!

Još jedna stvar koja je mome protivniku išla naruku je činjenica da je restoran u jednoj mračnoj i uskoj uličici u austrijskom tkivu grada. Klaustrofobija koje takve ulice njeguju pobuđuje misao da je momak koji je prije sto godina pucao na austrijskog prestolonasljednika učinio to da bi se oslobodio ovog mraka.

Ali ne lezi vraže. Samo što smo se parkirali ispred samih vrata restorana, kraj nas prođoše dva momka, za koje sam odmah osjetio da donose nevolju. Oni me prepoznaše. To sam, barem, u ovih trideset i kusur godina koliko je stara moja popularnost, naučio da osjetim. Zatim skrenuše na obalu i trčećim korakom nestaše u susjednoj ulici.

Mi uđosmo u restoran i tu poče onaj ljepši dio večeri. Gazda nas je provodao iz tanjira u tanjir, kroz vatromet ukusa i sve je bilo u najljepšem redu, dok se ne pojavi konobar koji nam reče da napolju stoji par ljudi koji sebe nazivaju novinarima. Pitaju da li mogu da pričaju sa Neletom. Ja sam slavodobitno zaključio da sam dobio opkladu!

Poslasmo im poruku da dođu za pola sata, znajući da je to najjednostavniji način da ih se barem na trenutak oslobodimo. Međutim, novinari nemaše strpljenja. Par minuta kasnije, rekoše nam da je neki lokalni portal objavio vijest da sam u Sarajevu. Ni to nije omelo dobro raspoloženje. Ali, meni đavo više nije dao mira.

Upitah moju prijateljicu, koja je pasionirani pratilac svega onoga što je na internetu, koliko ima komentara. Ona reče 107. Dva minuta nakon što je portal postavio vijest! To već prestaje da bude smiješno. Sarajlije, znači, ne uznemirava teška ekonomska situacija, privredni kolaps, nezaposlenost, skok cijena, kulturno mrtvilo, njih tangira da li je neki pjevač došao u grad ili nije. U narednih par minuta bilo je jasno da će moja posjeta Sarajevu dobiti veći publicitet od dolaska samog pape. Broj komentara razvijao se geometrijskom progresijom, a "Fejsbuk" i "Tviter" se usijaše! U nekim dijelovima grada puče internet mreža zbog prenapregnutosti.

U komentarima, naravno, preovladavaju ona dva stara stanovnika grada koje odavno poznajem. Mržnja i bijes. Pomislih, možda rata ne bi ni bilo da su društvene mreže postojale tih devedesetih, jer bi se onda silni junaci, da iz sebe izbiju jed, hvatali tastature a ne "kalašnjikova". Tu mi već bi nezgodno što sam dobio opkladu. Bolje bi bilo da sam zijanio, pa da na miru popijemo fenomenalno bijelo vino.

Par minuta kasnije, na vrata zakucaše uniformisane osobe, naoružane onako kako se naoružavaju oni koji ispred sebe imaju zadatak da razbiju demonstracije. Oni ne uđoše u kafanu, ali učtivo provjeriše da li je moja malenkost u objektu. Nakon što su primili potvrdan odgovor, oni nam, isto tako učtivo, dadoše do znanja da se ne brinemo, da su oni tu dokle god bude potrebno. Očigledno je policija pomno pratila dešavanja na mreži, i da je uočila da pretnje u nekim komentarima imaju osnovu za krivično gonjenje.

Neko od naših za stolom reče da smo sada zaštićeni kao gej parada. Smijeh nas sve to vrijeme nije napuštao. Kada smo dobili informaciju, da je napolju policija blokirala sve prilaze našem restoranu, ja odlučih da oslobodim društvo neugodnog pritiska za koji sam, na neki način snosio odgovornost, te zatražih dozvolu da napustim objekat.

Kao i svaka ozbiljna zgrada, i ova, u kojoj je bio restoran, imala je svoje sporedne izlaze. Iskoristivši ga, ja ne vidjeh taj performans koji se održavao u jednoj od najužih ulica u gradu, te ne mogu da budem svjedok svih onih izvještaja koji govore o gomili ljudi, motkama, sjekirama i ne znam već čemu.

Mene je čekao automobil na drugoj strani ulice i dok su novinari, koji su pokrenuli ovo ludilo, uzaludno pokušavali da me nađu u restoranu, ja sam, uz diskretnu pratnju federalne policije, već bio na putu ka Jahorini.

U toku vožnje rojile su mi se misli. Ovakav kermes nisam napravio još od crknutog maršala! Jel' ja prizivam nevolju ili ona prati mene? Zar jedna opklada može da pokrene ovoliko ludilo? Ko se to boji mog dolaska u grad? Da li se možda boje dolaska svih onih starih Sarajlija koji su iz njega otišli? To bi im bilo previše.

Sve to vrijeme kroz glavu su mi se šunjali stihovi jedne pjesme moje omiljene rok atrakcije - "Zabranjenog pušenja". Pjesma se zvala "Pklatovi", a stihovi su išli, nešto kao...

- Noćas smo probili obruč zajedno,
iza nas su magla, strah i zlo.
U divljem bijegu bez kapi benzina.
Konačno smo stigli na slobodno tlo....

Ti kao policajac sigurno znas da Jankovic laze za skupove raje sa toljagama pred konobom "Luka".
Sto ne napises jasno i glasno da Nele-Karajlic-Jankovic laze, kao i mentor mu Kusturica.

insomnia78 wrote:

DaysleepeR wrote:zašto bi iko kupovao Jankovićevu knjigu kad već ima na netu u pdf-u

Pa da poguras umetnika

uglavnomja wrote:

York Light 100`s wrote:

Creasy wrote:Znači i Đuro četnik. Idemo dalje.

Nije četnik ali je šupak baš kao i Bregović, Čolić, Neda, Džinović, Brena i mnogi ostali.
Niko se ne ljuti što su otišli, nije niko tražio da se okite zastavom 6 ljiljana, da posvećuju Aliji ljubavne pjesme, da pjevaju ilahije i kaside ali ne osuditi napade na svoj grad? I većina je izabrala Beograd kao destinaciju a mogli su bilo gdje na svjetu. Ne moraš biti ni na čijoj strani, ne moraš biti ni četnik ni zaljubljenik Alijinog Sarajeva da bi osudio napade na svoj grad dovoljno je biti samo čovjek i imati obraz.
Da je se Sarajevo oslobodilo slučajno od zlih Turaka gledali bi danas na televiziji srpskog Sarajeva Bregu i Čolu kako laju baš kao i Nele što je lajao u Beogradu. Nisu oni ništa bolji od Neleta nego su pametniji i znaju da neke stvari treba tek govoriti kada je nešto 100% sigurno

a okle ti brena u prici?

ona je odnekle sa save, otisla drito minimaxu da se nacija sprda s njom, ostala u bg, udala se ... nikad sarajevu, osim poslovno, nije primirisala.

Mister Yes wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Ripicipi wrote: Pa cijelo vrijeme ti podebljava u DANASNJEM Kantonu. Znaci u DANASNJIM granicama Kantona je zivjelo 133 hiljade Srba.

Nebitno 133 ili 155 to ne mijenja suštinu. Ta manja cifra ide u korist činjenica koje sam iznio. Pročitaj moj post par stranica ranije.
Sa druge strane neke opštine iako su danas u sastavu Kantona svojom površinom obuhvataju samo 25% prijeratne površine, recimo Općina Novo Sarajevo ali eto forumaši imaju čak i bolje podatke od zavoda za statistiku u BiH. Aferim stručnjaci.

Jesi li ti pismen? Umiješ li čitati?

Iz nekog razloga si umislio da ja tvrdim da su Srbi protjerani iz Sarajeva. A ja svo vrijeme govorim da nisu protjerani iz Sarajeva. Ja samo stavljam podatke koliko je Srba živjelo na teritoriji DANAŠNJEG kantona Sarajevo.

Jesi li svjestan da imaju rezultati popisa po mjesnim zajednicama? Evo ti link dobri čovječe:

http://fzs.ba/Dem/Popis/stanovnistvo%20 ... nicama.pdf

Mister Yes wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Ripicipi wrote: Pa cijelo vrijeme ti podebljava u DANASNJEM Kantonu. Znaci u DANASNJIM granicama Kantona je zivjelo 133 hiljade Srba.

Nebitno 133 ili 155 to ne mijenja suštinu. Ta manja cifra ide u korist činjenica koje sam iznio. Pročitaj moj post par stranica ranije.
Sa druge strane neke opštine iako su danas u sastavu Kantona svojom površinom obuhvataju samo 25% prijeratne površine, recimo Općina Novo Sarajevo ali eto forumaši imaju čak i bolje podatke od zavoda za statistiku u BiH. Aferim stručnjaci.

Jesi li ti pismen? Umiješ li čitati?

Iz nekog razloga si umislio da ja tvrdim da su Srbi protjerani iz Sarajeva. A ja svo vrijeme govorim da nisu protjerani iz Sarajeva. Ja samo stavljam podatke koliko je Srba živjelo na teritoriji DANAŠNJEG kantona Sarajevo.

Jesi li svjestan da imaju rezultati popisa po mjesnim zajednicama? Evo ti link dobri čovječe:

http://fzs.ba/Dem/Popis/stanovnistvo%20 ... nicama.pdf