un1ted wrote:Molim za objašnjenje

nije da hiljade putnika dnevno koristi z. Stanicu. Mišljenja sam da bi neka vrsta gradskog autoputa trasom željeznice bila dosta bolje iskorištenje prostora. Nemam tehničke informacije, nije moj fah, ali kada god sam putovao vozom činio mi se taj dio od Ap do željezničke sa cestovnim potencijalom.
Nemoj samo pominjati to sto je u nekom centru grada. Osim komocije ništa ne donosi.
Pruga do Vogošće je mokri san starih generacija.
U NORMALNOJ zemlji, glavne stanice se grade što bliže centru upravo zbog što veće fizičke blizine istom. Jer uostalom, u normalnoj zemlji postoji normalan željeznički putnički prevoz. To što danas postoji u BiH nije ni odlomak željezničkog prevoza prije 1992. godine.
Zato postoji sveprisutan AUTOBUSKI saobraćaj koji je - informacije radi - u mnogim slučajevima i dvaput skuplji nego u Poljskoj ili Češkoj. Samo da znaš, po cijeni od 8 KM koju traži CT od putnika u jednom pravcu od Sarajeva do Kaknja, ja mogu da putujem tačno 106 kilometara vozom od kuće u Prag uz klijentsku karticu željeznica koja me košta 25 KM godišnje. U Poljskoj sam ljetos plaćao oko 32 KM za kartu Varšava-Wroclaw, udaljenost otprilike 340 kilometara. Moderan voz sa klimom, išao stalno preko 100 km za sat.
Naime, postoji psihološki efekt atraktivnosti saobraćajnog sredstva - što bliže je, to je atraktivnije za putnike. " Odlična povezanost sa tramvajskim i autobuskim saobraćajem" je trenutno čista naučna fantastika, i očigledno će to i tako još dugo ostati. Atraktivnost željezničke stanice je velikim dijelom i u tome može li se do nje lako doć PJEŠKE. Dakle par minuta hodanja od centra, i ako uzmem u obzir razvoj Marindvora i obližnjih lokacija, ovaj prostor se sve više urbanizira. Ona "odlična povezanost" svakako znači da moraš računati sa najmanje 20 minuta rezerve da se prebaciš iz centra grada nekim saobraćajnim sredstvom na stanicu negdje ovaj u Rajlovac.
Postoji i arhitektonski vrijedna željeznička stanica koja uz manju obnovu perona i povezane tehnike može dalje da služi. Ovaj tip stanice, dakle neprolazne gdje idu vozovi samo vamo i rikverc, je sasvim obična pojava u bezbroju svjetskih gradova.
Izmještanje željezničkih stanica van centra jer "željeznica je zastarjela i fuj" se dešava ustvari samo u kolabiranim pokradenim državama gdje vladaju primitivci na plemenskoj bazi. Kao primjer da navedem Srbiju i "famoznu" novu željezničku stanicu koja je van dohvata skoro svega - jer staru željezničku stanicu u ODLIČNOM položaju su morali žrtvovati parama iz naftnih diktatura.
Drugi primjer je bio u gruzinskom Tbilisiju gdje su htjeli napraviti željeznički "bajpas" oko grada i ukinuti glavnu stanicu u centru, zahvaljujući golemoj korupciji nisu uspjeli dobiti kredite za to, svaki pametni investitor i kreditor je pobjegao.
Treći i dosta skandalozni primjer jeste češki grad Brno gdje su zbog čežnje za vrijednim zemljištima odlučili iseliti željezničku stanicu van centra, dok sada si izašao iz stanice i za pet minuta pjehe bio u historijskom centru, za minutu si stajao na stajalištu svih glavnih tramvajskih linija u gradu, sad će putnici desetina vozova dnevno morati da pješače 10-15 minuta jer planiranje novog javnog prevoza do nove stanice je totalno haotično.
SUPROTNO, u mnogim gradovima su po svakoj cijeni ZADRŽALI željeznicu što bliže centru ili čak približili. Primjer: Barcelona, gdje vozove nikako ne vidiš jer sve ide u tunelima ispod zemlje. To sam proputovao, u samom srcu Barcelone po eskalatoru pod zemlju, u voz, i za tri sata bio u centru Madrida. U njemačkom Lajpcigu su čak iskopali tunel za prigradske vozove ispod strogog centra grada, dakle ljudi koji putuju na posao, do bolnice, u institucije, ne moraju više niti presjedati na stanici u tramvaj nego nastave pod zemljom još 1-2 stanice dalje. Broj putnika je vrlo narastao.
Dakle Ti bi ustvari izbacio iz prozora pare uložene u izgradnju (i poslijeratnu sanaciju) postojeće željezničke stanice. Morala bi se negdje izgraditi nova, ako uopće. I umjesto željezničkog koridora kojem je dovoljno +- 10 m (sa dva kolosijeka, 15 m sa tri kolosijeka) bi izgradio autostradu: prosječna širina autostrade sa 4 traka je oko 27,5 metara.
Dakle u Sarajevu, gradu koji NEMA previše prostora u užoj urbanoj zoni, bi zauzeo opet veliku površinu terena mrtav asfalt pun smrdljivih bučnih automobila, umjesto da prostor se iskoristi za zeleni pojas, za zgrade itd.
Opet da napomenem: NIKAD U HISTORIJI, NI NAJEKSTREMNIJA IZGRADNJA AUTOMOBILSKIH SAOBRAĆAJNICA NIJE DOVELA DO RASTEREĆENJA SAOBRAĆAJA.
ŠTO VEĆI KAPACITET (AUTO)PUTEVA, TO VIŠE VOZAČA AUTOMOBILA SE NAMAMI NA ISTE.
Slažem se s Tobom da je neki tunel ispod Kobilje glave itd. stvarno mokri san. ALI ne vidim razloga da se ne uspostavi solidan prigradski željeznički prevoz barem na relacijama Sarajevo-Zenica i Sarajevo-Mostar. Vozovi svaki sat, iz Hadžića bi ljudi stizali za dvadeset minuta umjesto da - kao danas - mukotrpno autobusom do Ilidže pa shebanim tramvajem 45 minuta do centra Sarajeva. Isto važi za Podlugove, Kakanj...
Već ovakav poduhvat bi doprinio redukciji NEKOLIKO STOTINA AUTOMOBILA ZA SAT na paralelnim komunikacijama.
Pogledaj samo kako odjednom ima putnika u vozovima nakon što su ubacili KONAČNO ONE TALGO vozove!
Automobil NIJE simbol "ekonomskog rasta i napretka" nego simbol NEPOSTOJANJA drugačije infrastrukture za putnički saobraćaj. I opće zatucanosti i unazađenja takvog grada.
U samoj "svetinji" kapitalizma, SAD, već preko 20 godina mukotrpno uvode opet vozove, tramvaje, udoban javni prevoz umjesto proširivanja automobilske infrastrukture. Uvode SVE ŠTO SU NEKAD DAVNO BLESAVO UKINULI. JER su došli do tačke kada više ne može - i kada su sama ulaganja u potrebnu OBNOVU svih postojećih autoputeva ASTRONOMSKA. Logično je puno lakše održavati 10 metara široki posas sa šinama nego 30 m široki autoput. I zamisli, tamo gdje su uveli neki gradski voz / tramvaj PORASLE SU CIJENE NEKRETNINA jer su takva mjesta postala atraktivnija za stanovnike!
Gradnja megalomanskih autoputeva je svakako omiljena kod političara jer to je odlična prilika da se KRADE punom parom. Kod nas se to radi kroz takozvane "dodatne radove" tokom gradnje autoputeva i tunela, kada građevinski budžeti postanu toliko komplicirani, da niti auditorske firme nisu u stanju da to odgonetaju i lako se tamo izgubi koja milijarda za neku partiju, neku političku sektu, neke mafijaše. Tako su STANDARDNO planirani budžeti za autoputeve na kraju premašeni i tri puta. To je PRAKSA u brojnim zemaljama Evrope.