Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Sa kim se to pila kafa? Ko je to zajeban na internetu?
Sa BOTOM legendom dobrinje,za njega su ostali samo internet ratnici!!!!
KERIM,ISMET,BOTA,CAR...to su legende dobrinje,a ovi sto ih optuzuju,te navodne "dokaze" da su radili ovo ili ono recite im u lice ili ih tuzite za nesto,ili jednostavno tisu misu internetski,toliko
Daj mi posalji taj link da vidim,pa valjda ce iz 10-tog puta upaliti
Od te cetvorice koje ovaj Red Wolf spomenu,ne znam sto bas tu ubaci Ibru,ali eto svako ima pravo na svoje misljenje
Ako bi birali,Ibro je dosta finog posla uradio na pocetku i njegove zasluge za mahalu su neosporne. Istina je i da je Ismet napocetku rata bio angazovan i pojavljivao se ako nista drugo tamo gdje je trebalo.Naravno kasnije je sve usrao nekim postupcima ali eto...Ja ga licno u dosta vecoj mjeri ne simpatisem nego sto ga gotivim.
Velika steta sto je snimak i kvaliteta slike jako losa. Imalo bi se vidjeti nekih zanimljivih detalja i ljudi,kada je bilo pitanje za Dobrinju biti ili ne biti
Sa kim se to pila kafa? Ko je to zajeban na internetu?
Sa BOTOM legendom dobrinje,za njega su ostali samo internet ratnici!!!!
KERIM,ISMET,BOTA,CAR...to su legende dobrinje,a ovi sto ih optuzuju,te navodne "dokaze" da su radili ovo ili ono recite im u lice ili ih tuzite za nesto,ili jednostavno tisu misu internetski,toliko
Kada bi se mjerilo DATO u agresiji 92-96 i DOBIJENO u post periodu - ne bih se slozio ......
Ali svako ima svoje misljenje .....
Da se razumijemo - LEGENDA je za mene nesto drugo .... Ne kazem o pojedinima od ove cetvorke nista lose ..... ali LEGENDA je nesto drugo ....
Btw - bio sam u ARBIH na Dobrinji od 92 do kraja 95 .....
Repetitor wrote:Pred kraj snimka Munir efendija u maskirnom odijelu prima od rahmetli Delica, neke valjda potvrde o zaslugama
Oj Alija...Alija...
e kako se preziv'o ovaj lik? on je bio je l tako hodza u dobrinjskom mesdzidu?
sasd se sjetih... dok nadodjem
valjda jebi ga zasluge za moral
samo se pitam dje je njemu trebala uniforma
Jašarević.
Mislim onako,kao čova Munir je ok lik,ali brate dragi u po rata mog'o si sa njim brdo odvaliti,ali eto Ismet ga postavio da bude u mesdžidu.
I nakon njega spisak takvih junaka je predugačak...
Na njemu nova uniforma,vidi se da nije rova vidjela
Repetitor wrote:One sam snimke(ili identicne) ja postavio bio na YT.I tamo su se zadrzali par sati,medjutim vec su neki( PL BIH) neke snimke bili uspjeli da downloaduju i prebace na svoj kanal,pa su tako dospjeli u javnost.Bilo je tu jos nekih snimaka koje sam sklonio.
Na slici Irfan,Kerim i rahmetli Kalem...
Pratio sam sta ste pisali o Ljubisi i cukama Nisam imao vremena da napisem koju recenicu toliko posla nekog imao
Jeste li vi mislili na ovu Asku:
Ili na drugu Asku koja je bila tamnije boje i ne bas ''vucijak''
Repetitor wrote:One sam snimke(ili identicne) ja postavio bio na YT.I tamo su se zadrzali par sati,medjutim vec su neki( PL BIH) neke snimke bili uspjeli da downloaduju i prebace na svoj kanal,pa su tako dospjeli u javnost.Bilo je tu jos nekih snimaka koje sam sklonio.
Na slici Irfan,Kerim i rahmetli Kalem...
Pratio sam sta ste pisali o Ljubisi i cukama Nisam imao vremena da napisem koju recenicu toliko posla nekog imao
Jeste li vi mislili na ovu Asku:
Ili na drugu Asku koja je bila tamnije boje i ne bas ''vucijak''
(mislim da Dozer misli na ovu,posto je ova sa D1)
Ovo kod teta Nezire u parku
Davno sam otišao sa Dobrinje. 2001 godine. Čuo sam da je umrla. Je l' istina?
Munir ef. Jašarević je bio imam dobrinjske džamije i prije i za vrijeme (u ratu u glavnom mesdžidu preko puta komande) i poslije rata. Nisam učesnik borbi, bio sam mlad, zahvalan sam svima koji su dan proveli na Dobrinji i prema svima vama imam poštovanje, ali moradoh reagovati na ovo za Munir efendiju. Da nije ništa uradio osim onog što je uradio na početku kada je Dobrinjska tj. džamija u Mahali bila svojevrsna baza dosta je, a uradio je puno više.
Neka vam svima Allah podari sve najbolje u životu.
ja sam bio u grupi od onih koji su mejtove iznosili iz Ledica i bio u ledicima narednih 30 dana. majko moja tuge..prijatelja nositi mrtvog, a juce bili zajedno u kamionu, zezali se,pusili..
puno sam stvari iz rata namjerno zaboravio, a dan danas mogu osjetiti miris mejta
ja sam bio u grupi od onih koji su mejtove iznosili iz Ledica i bio u ledicima narednih 30 dana. majko moja tuge..prijatelja nositi mrtvog, a juce bili zajedno u kamionu, zezali se,pusili..
puno sam stvari iz rata namjerno zaboravio, a dan danas mogu osjetiti miris mejta
Ma citav taj teren nije bio kako treba. Pocev od samog polaska, prevrtanja kamiona, frke na Pijevcu, pa do samog dogadjaja u Ledicima.
Taj dan sam sa svojim prijateljem Naskom popio zadnji fildzan kafe.
ja sam bio u grupi od onih koji su mejtove iznosili iz Ledica i bio u ledicima narednih 30 dana. majko moja tuge..prijatelja nositi mrtvog, a juce bili zajedno u kamionu, zezali se,pusili..
puno sam stvari iz rata namjerno zaboravio, a dan danas mogu osjetiti miris mejta
Pozz, ja sam dijete Dobrinje (92 godiste ), samo se eto nisam rodio na dbr, već u centru (porodiliste, zadnje dijete rodjeno u starom porodilistu). Prvom prilikom su se moji vratili na dbr (94 god.).
Interesuju me dešavanja u D3A, tačnije sadašnja Salke Nezečića. Ako je neko voljan da opiše situaciju u toj ulici u tom periodu.
ps. pozz za raju iz posljeratnog perioda (gen. 88-92 +- gore dole), malo nas je ostalo u ulici
to je jedan od mojih najtužnijih dana u životu, trebalo mi je dosta godina da se oporavim od toga, čak sam posle rata jednom bio u Ledićima pored spomenika.
Bio sam jedan od onih koji su čekali da budu zadnji zamjenjeni jer smo zadnji iz našeg bataljona ostali u onom borovom šumarku ispod ledića gdje je sad planinarski dom.To jutro nisam vidio Naska i Polju ali sam sa Huruzom bio skoro cijelu noć i baš smo to jutro komentarisali kako su ovi sa Vojničkog došli u šarenim jaknama od vreća za spavanje, ušao sam u jednu od vikendica da spremim svari a Huruz je osta da malo mahala.
više od ovoga neželim da se sjećam.
ovo pišem iz poštovanja prema svim momcim koji su bili u Ledićima to prijepodne jer je to zajednička trauma koja će nas povezivati do kraja naših života
PS. Molim vas da nepišemo o onima koji su odgovorni za ovo nego samo o našim drugovima koji su tu poginuli i onima koji su to preživili
@hamza ovo sam nasao na blogu Djeca jedu revoluciju post je iz 2008 godine mislim da si pisao ,ako sam sta pogrijesio objavom ovog posta oprosti odmah cu izbrisati,
08.11.1994. godine ostace mi najtuzniji dan u mom sjecanju i jedan od najtezih koji sam prezivio. Iako je od samog pocetka tog dana kada smo oko 01:00 sati krenuli na Bjelasnicu, sve ukazivalo da ce se desiti nesta lose, cak je i moj neki unutrasnji predosjecaj slao iste signale, svjesno sam odbijao takvu mogucnost, upravo iz razloga zbog kojeg smo i poslani na taj teren. Zadatak je bio: „spasiti sto se spasiti moze!!!“. Tu se ne moze desiti nista dobro, ali covjek je takvo bice da mu nada posljednja umire, pa tako i meni. Nadao sam se da se nece nista ruzno desiti. Medjutim, vec na „prvu“ belaj. Dolaskom na Bjelasnicu jedan od kamiona se prevrnuo. Na svu srecu nije bilo mrtvih, ali povrjedjenih jeste. Mjesto na koje dolazimo gdje cemo primiti zadatke zbog kojih smo dosli se zove Pjevac. Izlazim iz vozila sa svojim prijateljima suborcima i cekamo nekoga iz visokih rukovodecih polozaja. Sjedamo da jedemo i naslanjamo se na nesta prekriveno satorskim krilima. Objed prekida ruka koja ispada ispod istih. Naslonili smo se na tijela poginulih cetnika koje su nasi borci svukli sa okolnih kota. Ljudi koji su tu vec od ranijese smiju se, dok neki od nas povracaju. Shvatam da su ti ljudi vec pomalo „pukli“, sto mi je znak da situacija ranijih dana nimalo nije bila dobra. Dolaze „rukovodioci“. Iz pozadine, ne sa prvih linija. Izgledaju mi izgubljeno. Nesto pricaju, ali ih niko ne razumije. Jedan od njih koji je izgledao pribranije prilazi nam i govori: „Pravac selo Ledici!!“. Daju nam nekog momka da nas vodi i polazimo. Momak je vec bio pravo pukao, ali je to vjesto prikrivao sve do momenta dok nismo posli silaziti u selo. Napusta nas u pravoj panici, govoreci nam da samo nastavimo ici sumskim puteljkom i da cemo stici u selo. Ulazimo u selo. Nema nas puno. Petorica. Ostalim sam rekao da ne dolaze dok im se ne javimo da je sve regularno. Ulazimo u selo. Izgleda pusto. Iz jedne kuce se pojavljuje momak duge kose i isto tako duge brade. U prvom momentu smo pomislili da je cetnik. Spasavaju ga trake na ramenima koje su bile zvanicne oznake za tu akciju. Predstavlja se i odvodi nas do svog komandira. Dugo nisam vidio svog prijatelja Naska. Prave nam kafu koju sa merakom pijemo. U tom momenu kroz vrata kuce primjecujemo veliku kolonu nasih boraca, koji silazeci niz brdo ulaze u selo. U sred bijela dana. Poludjeli komandanti su naredili i mojim prijateljima iz jedinice i svojim borcima da udju u selo. Maskirna disciplina ravna je nuli. Usli su u selo i okupili se oko bunara sa vodom. Nasko govori da su ih cenici morali primjetiti jer drze selo u „potkovici“ i da ih treba upozoriti da se sklone . Ustajem da to uradim. Nasko mi govori da nastavim piti kafu jer sam kao umoran a i tek sam dosao, pa ce on to da uradi. Izlazi iz kuce, a mi nastavljamo kafenisati. Eksplozija. Jedna, pa druga, pa treca. Vriskovi, geleri i dim. Istrcavamo iz kuce. Ono sto smo vidjeli ne moze se opisati rijecima. Prvo sto sam vidio jeste cizma i u njoj noga do ispod koljena. Onog cija je noga, nema pored nje. Nalazi se nekih 4-5 metara dalje. Puno ih je na zemlji. Neki zovu u pomoc, neki samo jaucu, a neki leze nepomicni. Doktor je ispocetka trcao od jednog do drugog. Kako ga je ko zovnuo trcao je prema njemu. U jednom momentu je kleknuo, poceo cupati kosu i vristati. Poludio je. Nije se nikad oporavio. Bilans je bio tragican. 9 poginulih i 15 tesko ranjenih. Ranjeni su odmah izvuceni, dok su mrtvi ostali sa nama do sutra ujutro kada su i oni izvuceni. Mi ostajemo. Jedan dan, dva dana ...... devet dana. Devet dana bez hrane. Devet dana bez hljeba. Devet dana samo cigare i kafa. Devet dana zestokih napada cetnika. Devet dana jos zesce odbrane. Devet dana bez ikakve radio-veze. Devet dana nam niko nije dosao pomoci. Devet dana ni glasa od nekog od nasih. Svanulo je jutro desetog dana. U selo je dosao neko iz komande. Naredjenje je povlacenje. Povlacimo se. Za devet dana ostario sam devet godina...........
08.11. mnogo godina poslije toga, neki ljudi koji su predsjednici, potpredsjednici, sekretari i raznorazni „bitni“ clanovi organizacije boraca iz moga naselja, koje ja nisam birao, odlucise postaviti spomen plocu na mjestu gdje je poginulo 9 i tesko ranjeno 15 boraca Armije RBiH. Aferim. Nije mi krivo sto me niko nije zvao da prisustvujem tom dogadjaju. Mozda i ne pripadam tu. Ustvari ne mozda, vec ja i ne pripadam tu na tom mjestu sa tim ljudima. Ali, ono sto me je pravo potreslo i naljutilo jeste sto je postavljane tog spomen obiljezja zavrseno sa okretanjem janjaca i uz muziku. Sramota!!! Nemam vise rijeci. Barem ne veceras.
SRETAN NAM DAN ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE!!!
dok nadodjem 
