Zavrtimo film godinu dana unazad i sjetimo se šta smo prigovarali Ćirou. Mislim da je Pape već dosta naše teorije POKUŠAO pretvoriti u praksu.
Jesmo li zagovarali četvoricu u odbrani i dva klasična napadača - dobili smo ih.
Jesmo li tražili Pjanića uz Misketa - dobili smo ga.
Jesmo li prozivali Mujdžu - pozvan je.
Jesmo li tražili veću minutažu za Begovića - odigrao tačno pola od ove tri utakmice.
Jesmo li priželjkivali ispadanje Muratovića iz prvog tima (malo okrutno što jest-jest

) - ispao je.
Jesmo li tražili prijateljske mečeve sa jakim protivnicima (kao što svi to "trendovski" rade

) - dobili smo ih. Jesmo li zahtijevali veću minutažu za rezervne igrače - dobili su je.
Jesmo li zamišljali Muslimovića u prvom timu, uz Džeku - jesmo, i dobili smo ga.
Jesmo li prozivali Alispahića - pozvan je.
Jesmo li priželjkivali povratak Papca - tu smo dobili palac među prstima, ali je Pape barem istrajan na njegovom povratku....
itd, itd, da sad ne pretjerujem stvarno. Činjenica je da je ovo nama pljuska po licu, a ne Sušiću ili igračima. Što više njih kritikujemo, to više sebe i svoje ranije izjave jezikom gazamo.
Ova igra je kudikamo naprednija nego ona protiv Portugala recimo, kada se samo preskakao srednji red i Džeki uvaljivao vruć krompir. Ideja postoji, to se vidi, treba je samo usavršiti.
I još nešto.
Jesmo li tražili legende na klupi - Sušić i Baljić, pa i Piplich.

Dobili smo ih.
