Forum Klix.ba

Black swan wrote:http://www.telegraf.rs/jetset/1414625-e ... oj-bolesti
ode i vlada divljan
muškarci zaista moraju paziti poslije 42 godine
paziti svoja crijeva i ići na redovne preglede

ne spasiše ga u beču

¨
Kad nekome dodje njegov vakat nece ga spasiti nigdje a kamoli bec

Jara wrote:

Black swan wrote:joj vidim donu ares


uzas bas je nedostojanstvena bolest

Čuj "nedostojanstvena bolest"!?
Kakve su to "dostojanstvene bolesti"?
Kad smo već kod dostojanstvenosti i Done, Dona svoje stanje dostojanstveno podnosi , bez kompleksa, prava je lafica, inspiracija drugima, svaka joj čast!

Rak ti je ultimativna bolest oduvijek,jedina bolest koja je tu otkako znamo za ljudski rod,a koja jos nije ni nestala,ni ublazena bar...kamoli izljecena.Ali nebi rekao da je rak nedostojanstven,ima puno gorih bolesti..ali su rijedje..recimo ALS,nedao Bog nikome


nedavno jedan britanski ljekar izjavio,nema potrebe lijeciit starije ljude od raka,gore pate od ljecenja nego od same bolesti,a rak je jedna od blazih nacina smrti(njegova izjava je izazvala neke kritike,ali ima covjek neku poentu )..ali kad covjek mladji dobije rak to je vec tragedija

ma sve je to lijepo na papiru i kad tamo neki ljudi pate...

uglavnom meni je novotvorina najprihvatljiviji naziv za sve skupine ove bolesti

Kako god, od jeseni u HR legalizovana marihuana za medicinsku upotrebu.
Ostaje da se vidi da li ce biti legalizovane sve vrste marihuane, ili ce farmaceuti uspjesno srediti da to budu samo medicinske vrste, tj. one iz kojih je prethodno odstranjen THC.

Eto ga... HR od jeseni legalizuje marihuanu u medicinske svrhe.
Sad samo jos da vidimo sta ce se tacno legalizovati, tj. da li ce farmaceuti uspjeti srediti da se legalizuju samo medicinske vrste bez THC-a, ili ce se, ipak, legalizovati sve vrste.

I, usput, jedan mali update - daidzino stanje je prilicno OK. I dalje uzima manje doze od propisanih, ali je, generalno gledano, dobar. Jos uvijek se pomalo bori s hodanjem, sto je razumljivo jer jos nije dosao na nivo hranjenja kakav bi trebao biti. Doktori mu kazu da ima mentalnu blokadu, neku vrstu straha od hranjenja, pa da zato ne moze da jede kako bi trebao. Nazalost, niko ne rece i na koji nacin da se rijesi te blokade...
U svakom slucaju, on se osjeca dobro, bolova nema nikakvih, vise ne gubi na kilazi, i samo ceka ljepse vrijeme da pocne izlaziti na zrak.
Sad se sprema da pomalo ode da hoda kroz bazen i da vrti bicikl (u zatvorenom, jasno), a kako bi malo povratio funkciju misica jer je prilicn oatrofirao za ova protekla skoro 4 mjeseca mirovanja.

kad budeš roditelja koji ima 58 godina, koji je bio lav, jak, snažan, koji je okupljao porodicu oko sebe, nosio 3 mjeseca na šolju u wc, držao ga iznad šolje kao malo dijete jer ne smije da sjedne jer će se sve koske skršiti, kad ga kao dijete nosiš nazad i polako spustaš u krevet...

a on pokriva oči rukama od sramote i govori ti - oprosti mi sine...

kada ga tri mjeseca okrećeš u krevetu jer nema snage...
kada mu mjesec dana mjenjaš pelene...
kada ga dva mjeseca hraniš kašičicom...

e onda se isčuđavajte podjeli na dostojanstvene i nedostojanstvene bolesti

Black swan wrote:joj vidim donu ares


uzas bas je nedostojanstvena bolest

edit

@radostan dan
a da ne spominjemo sranje komada mutiranog mesa i krvi svaki dan a kasnije u pelene
i povraćanje svega što se pojede i popije
neljudsku boju i smrad smrti puzećeg hodajućeg ljudskog leša

i niko neće pomoć, jer nema pomoći, ali i da ima pomoći sumnjam da bi iko pomogao... i onda se čude svi što ti se predodžba života promijenila

ma jebe mi se i za svijet i za čovječanstvo
samo se mogu molit za dostojanstvenu i što ljepšu smrt

samo se mogu molit za dostojanstvenu i što ljepšu smrt

tako je...

Black swan wrote:@radostan dan
a da ne spominjemo sranje komada mutiranog mesa i krvi svaki dan a kasnije u pelene
i povraćanje svega što se pojede i popije
neljudsku boju i smrad smrti puzećeg hodajućeg ljudskog leša

i niko neće pomoć, jer nema pomoći, ali i da ima pomoći sumnjam da bi iko pomogao... i onda se čude svi što ti se predodžba života promijenila

ma jebe mi se i za svijet i za čovječanstvo
samo se mogu molit za dostojanstvenu i što ljepšu smrt

Jel nije onda rak u recimo 80-oj godini(bez lijecenja) manje vise ok kraj? odes malo duze,spucat ce te demencija i slicne bolesti.

radostan dan wrote:kad budeš roditelja koji ima 58 godina, koji je bio lav, jak, snažan, koji je okupljao porodicu oko sebe, nosio 3 mjeseca na šolju u wc, držao ga iznad šolje kao malo dijete jer ne smije da sjedne jer će se sve koske skršiti, kad ga kao dijete nosiš nazad i polako spustaš u krevet...

a on pokriva oči rukama od sramote i govori ti - oprosti mi sine...

kada ga tri mjeseca okrećeš u krevetu jer nema snage...
kada mu mjesec dana mjenjaš pelene...
kada ga dva mjeseca hraniš kašičicom...

e onda se isčuđavajte podjeli na dostojanstvene i nedostojanstvene bolesti

Kakva god je smrt,.nije lijepa,a dio je covjeka i jedino sigurno na svijetu svakog rodjenog covjeka je da ga smrt ceka

Prilicno pogresno.
Mislim, smrt je smrt, sastavni dio zivota, tj. njegov kraj. Ali, smrt u cipelama, od recimo srcanog ili mozdanog, i smrt od ovih nekih bolestina koja traje mjesecima....ipak je razlika...

Ove brze smrti su, sto se kaze, sok i teske za porodicu, ali su najbolja moguca varijanta za umrlog, a ove druge, sto traju i traju, nisu dobre ni za koga...

Kakva god je smrt,.nije lijepa,a dio je covjeka i jedino sigurno na svijetu svakog rodjenog covjeka je da ga smrt ceka

postoje situacije gdje je jako lijepa i priželjkivana, od strane onog ko se sa njom suočava.

mali savjet...pazi šta pišeš...život je zajebana stvarka.

na par mjesci prije nego što će mi oboliti član familije, obolio je jedan moj poznanik...mlad...28 godina...sa metastazama na kostima.
kažu, idemo ga posjetiti zadnji put, neće duće od par dana...ne mogu, kažem. zaista ne mogu...nisam se susretao sa tim. to je strašno, to što pričaju sestre, doktori, njegova porodica...
ne želim to da vidim. želim da ga pamtim kakav je bio. njegove oči, njegov osmjeh, vedrinu....
umro je nakon 5-6 dana.

a jel nećeš, kaže život poslije dva i po mjeseca ...a jel ne možeš?
e sad ćeš da vidiš, i to -live-...

radostan dan wrote:

Kakva god je smrt,.nije lijepa,a dio je covjeka i jedino sigurno na svijetu svakog rodjenog covjeka je da ga smrt ceka

postoje situacije gdje je jako lijepa i priželjkivana, od strane onog ko se sa njom suočava.

mali savjet...pazi šta pišeš...život je zajebana stvarka.

na par mjesci prije nego što će mi oboliti član familije, obolio je jedan moj poznanik...mlad...28 godina...sa metastazama na kostima.
kažu, idemo ga posjetiti zadnji put, neće duće od par dana...ne mogu, kažem. zaista ne mogu...nisam se susretao sa tim. to je strašno, to što pričaju sestre, doktori, njegova porodica...
ne želim to da vidim. želim da ga pamtim kakav je bio. njegove oči, njegov osmjeh, vedrinu....
umro je nakon 5-6 dana.

a jel nećeš, kaže život poslije dva i po mjeseca ...a jel ne možeš?
e sad ćeš da vidiš, i to -live-...

Znam ja to sve vrlo dobro,i ne bjezim ni od cega.molim Allaha za hairli zivot i zivim s tim ubjedjenjem da cu se Njemu vratiti,ne plasi me to.Plasi me jedino nacin,ima manje losih nacina, i jako losih.

Ako cemo o nekom "ok kraju" po mom to bi bio kraj u snu u dubokoj starosti...al malo ljudi to dozivi

napisao ti je dozer gore jednu istinu, koja se ponavlja, to jest koju stalno ponavljaju stari ljudi, bez obzira na ime i vjeroispovjest...brza i neočekivana smrt jeste bolna za porodicu, ali je blagoslov za odlazećeg, a starijeg.

i takva smrt je ujedno i utjeha za porodicu.

zato i nema teme: infarkt i borba sa njim...

Ma, ja sam svojima vec rekao sta ce i kako ce biti ako dodje do toga da se ziv raspadam - takme u vugla sam sebi, i to je to.

Znam, sad ce krenuti ono "eeee, nije lako ruku na sebe", ili "jest, jest, tako sad pricas, a kad dodje do toga...", itd. Ne trosite tastaturu na to
Oni koji me znaju, znaju da ovo nije supljak
A taj potez nece biti spas samo za mene, nego jos vise za moju okolinu, prvenstveno djecu. Moj kont je jednostavan - zasto da maltretiram i patim sve oko sebe (iako ce svi reci da im to nije problem i maltretiranje), a onda i sebe, ako je kraj neminovan?

Zaista ne vidim svrhu u tome. I zato bih cak dozvolio i eutanaziju, ali...to je druga tema.

jedina kvaka u novotvorinama što nikako nisi kriv za tu smrt
iako u infarktu ili pritisku koji rezultira smrću možeš biti sudionik i onaj koji je ubrzao odlazak

zato treba paziti svoje najbliže i ne nevirati ih


ja sam za prirodnu smrt...dakle ne bi pri ovoj pameti ništa ubrzavao
ali sam za 100% ubice bola... dakle sve moguće i nemoguće droge samo da ne boli
budući da je za mene život= mozak...dokle god je mozak zdrav krpio bih tijelo dokle god može
valjda će medicina u budućnosti napredovati
a ne samo dijagnostika

vjerujem u borbu protiv novotvorina i ostalih bolesti kloniranjem i ugajanjem organa...

Interesuje mi da li se itko na ovom forumu susretao sa dijagnozom Glioblastom IV stepen?
Alernativa,konoplja,petrolej i ostali derivati me ne zanimaju,mislim savjeti i sl.
U pitanju je osoba od 60 godina koja je operisala tumor tacno prije godinu dana na neurohirgiji,Kosevo.
Prosla je zracenje,hemoterapiju i 6 ciklusa monoterapije Temodala.
Odobreno joj je jos 6 zbog "dobrog" odaziva.Ali stanje se mijenja poslije 7 terapije.
Svi simptomi koje je imala prije operacije su tu.
Vec godinu dana joj dajemo razne imunostimulanse,vitamine,aloja veru,noni i sta sve ne.
Manje vise je "dobro" podnosila terapije.
Zeljela bih cuti iskustva clanova porodice oboljelih od ove bestije od tumora.
Covjek ne moze da vjeruje da je prognoza od 6-12 mjeseci prezivljavanja sa operacijom i hemo ipak tacna.

Interesantno si koncipirala pitanje - alternativa te ne zanima, a trazis savjete...
A onda, dvije recenice kasnije, kazes kako joj dajete noni, aloju, imunostimulanse, itd., sto su, valjda, zvanicne medicinske terapije...
Onda se jednostavno prepusti doktorima, zvanicnoj medicini i njihovim metodama, i to je to.

Moje pitanje je bilo :"Da li se netko susretao sa tom dijagnozom tumora i njihova iskustva?"
Nisam trazila savjet.Ni raspredanje o alternativi.Savjeta imamo sa svih strana.Kupujemoi korisitmo sve za sta mislimo da bi joj podiglo imunitet, zbog ciklusa hemoterapije.Nekada joj to pomogne a nekada ne.Niti jedna terapija nije bila ista,nije je isto podnijela.
Postujem i one sto su pristalice konoplje,petroleja,sode,cajeva i ostalih "lijekova" iako ne vidim bas nikog sa imenom i prezimenom da se izlijecio od tunora visokog gradusa ,pogotovo neb od na mozgu GMB-a IV gradusa,ni na ovom a ni ostalim slicnim forumima.
Prepusteni smo zvanicnoj medicini bez cije pomoci doticna osoba ne bi dozivjela ni 15 dana po otkrivanju dijagnoze.Operisana je,poslije caga je uslijedilo 2 mjeseca zracenja i isto toliko uzimanja hemoterapije,7 ciklusa monoterapije Temodalom i ceka nas jos 5 i od srca se nadam da ce ih pregurati.
Kako pise u naslovu:Karcinom i borba sa njim!!!
Eto mi se tako borimo i zanimalo me je da li postoji itko u Sarajevu i na ovom forumu da se susretao sa GMB-om IV. i njihova iskustva sa istim.

Nisam mislio vrijedjati ili napadati, pa ako je tako shvaceno, izvinjavam se.

Dozer wrote:Nisam mislio vrijedjati ili napadati, pa ako je tako shvaceno, izvinjavam se.

Kako tvoj dajdza poslije uzimanja ulja kanabisa?

Jos ga uzima, i jos je malo bolji. Nalazi krvi takodjer bolji, on se bolje osjeca, poceo je pomalo i izlaziti i voziti. Takodjer pomalo vinta i kucni bicikl. Sve u svemu - pomalo napreduje na bolje. Doktorica prezadovoljna.

Dozer wrote:Jos ga uzima, i jos je malo bolji. Nalazi krvi takodjer bolji, on se bolje osjeca, poceo je pomalo i izlaziti i voziti. Takodjer pomalo vinta i kucni bicikl. Sve u svemu - pomalo napreduje na bolje. Doktorica prezadovoljna.

Samo dobre vijesti od tebe