@Callenger_
dotaknuli smo se bitnog problema, na koji nacin edukovati publiku i razvijati kulturnu svijest i senzibilitet prema umjetnosti?
primjer Davida (simpaticna simbolika

) je mac sa dvije ostrice, moze i ne mora pribliziti svojoj publici autenticno djelo, odnosno zelju da ga u takvom obliku poslusaju i da ih sutra vise zanima prerada
gdje je ta granica?
kod nas je slucaj da smo htjeli uraditi nesto da se zblize religije, pa se u ratu izvodila npr. Simfonija Orijenta od Slavenskog (sjajno djelo), ali to je ubrzo preraslo u program Dodji Najdrazi, na kome su se, ako se ne varam nisam bas pratila detaljno, izvodila Ilahije u dovoljno pristojnoj izvedbi Sarajevske filharmonije, a onda se krenulo jos vise podilaziti publici praveci od tog muzicku koridu...samo jedan od pokazatelja da bosanski muslimani nisu spremni za intelektualni razvoj...ne znam je li intelektualni prava rijec, ali se i toga dotice
taj put obrazovanja vecinskog naroda u Federaciji je trebao ostati na putu Slavenskog, forsirajuci trenutne kompozitore da komponuju djela, spona bi bili oni, a dati im slobodu i sirinu u muzickom smislu...mozda nije los pokusaj ni Hasanaginica ni Safikada, ali te opere su mogle biti po uzoru na Shakespearove drame, dovoljna je cinjenica da su ih pisali bosanskohercegovacki kompozitori....dakle samo smo spustili prag....slika is South parka kad traze granicu u dubinama mora
naravno da se pokusava ocuvati neki nivo, Filharmonija godisnje odrzi niz dobrih koncerata sa gostujucim solistima i dirigentima, opera se takodje trudi...tu ima materijala u kojem jedino mogu vidjeti nas spas....Muzicka akademija nesto svasta radi, kako ja dozivljavam sve na papiru...Akademija bi trebala biti institucija koja ce voditi glavnu rijec kada je muzicki zivot u pitanju, kroz dobru saradnju sa pomenutim institucijama, forsirajuci domace kompozitore i muzicare....mlade, talentovane, kako se vec kaze da bi bilo zvucno...i tih pokusaja ima, samo nedovoljno da bi se njima dicili.
zato nedostatak pravog muzickog programa nadomjestamo sa ZMBT i Hayat produkciji, raznim DM i sl. kanalima...previse je mladih koji se muzicki obrazuju, cak i akademkski, da bi mogli svirati u kafani....opet ta granica za koju niko ne zna gdje lezii....to je postalo pravilo ponasanja i mi smo odgovorni zato je do toga doslo
Sarajevo, hvala Bogu pa barem jedan grad u Federaciji, jos uvijek ima publiku koja posjecuje pozoriste i zna i umije cijeniti i razdvojiti kvalitet od zabave, koja opet nije mnogobrojna i upitan je i njen opstanak
u manjim gradovima smo osudjeni na podilazenja, kako bi privukli publiku, ne vise zbog novca, nego sto niko od nas ne zeli svirati u polupraznoj sali...granicu u manjim sredinama ni genijalci iz South parka ne bi pronasli...
a opet na manje sredine, jer nijedna ne djeluje samostalno, veliki uticaj dolazi is Sarajeva
tu se nadovezujemo na televizijski program na kojem svaki pismen uradak ostaje neprimjecen dok se forsira korida
postavlja se pitanje da li je moguce da bas toliko nemamo svijesti i savjesti prema nasem narodu, prema buducim narastajima? na cemu mislimo graditi ovu drzavu? da li je mislimo graditi uopste, ili se zadovoljavamo dekicama na livadi u tefericnom raspolozenju?
kako popraviti ovo stanje? u muzici sigurno fali kritika, mi je vise nemamo....jasno mi je da nakon rata je i nije moglo biti jer sve sto se uradilo, u uslovima u kojim se radilo, zasluzivalo je pohvale...ali taj nedostatak kritike doveo je do staja koje imamo danas, a danas ne vidim da je iko dovoljno sposoban da je napise, ili ako jeste ona zavrsi u ladici, jer novine, sem hvale, ne zele da je objave...granica jos dublje
jedan zacarani krug na koji smo vec navikli, tjeseci sebe da se trudimo i radimo najbolhe sto umijemo, dok su rezulati mali ili nikakvi, radimo bez osjecaja odgovornosti prema buducim narastajima svaljujuci svu krivicu na vlast, za koju znamo da ne mari za narod, i male budzete za kulturu, zanemarujuci cinjenicu da smo u ratu i tik poslihe svirali i radili bez razmisljanja hocemo li biti placeni, ali sa velikim entuzijazmom i snagom da se izborimo za nas opstanak.....nije ta borba vrijedna ovog stanja u kohe smo se doveli
zanima me kako vi vidite nasu ulogu i put na kojem smatrate da bi se trebali naci? sta vam to fali i da li vam ista fali kada je u pitanju umjetnost?