Zašto se Elvira Nabiullina "predala" i kako to ugrožava rusko gospodarstvo?
Država će određivati cijene, Središnja banka dijeliti kredite, a Ministarstvo financija izravno financirati Vojno-industrijski kompleks
FAKTI.BG objavljuje mišljenja sa širokim rasponom perspektiva kako bi potaknula konstruktivne rasprave.
1. januara 2025.
Država će određivati cijene, Središnja banka dijeliti kredite, a Ministarstvo finansija izravno će finansirati Vojno-industrijski kompleks. To nisu čudne fantazije, već odluke proizašle iz dokumenata koje je već usvojila ruska vlada. Čini se da je rusko tržišno gospodarstvo ove godine previše puklo.
Nabiullina odluka da ne mijenja kamatnu stopu je kraj tržišne ekonomije u Rusiji.
U novembru 2024. godine Centralna banka nije mijenjala kamatnu stopu - 21%, iako je po logici tržišne ekonomije ona trebala biti povećana. Naravno, možemo reći da je Središnja banka uočila simptome kreditnog kolapsa i to joj je omogućilo da ostavi stopu kakva jest, ali sasvim je moguće vjerovati da se Elvira Nabiullina predala (možda privremeno) u borbi protiv cijele gomile ispred protivnika u vladi, Državnoj dumi i krupnom kapitalu u zemlji.
I u logici života protiv "aparata" to je sasvim razumljivo. Čudno je boriti se sam protiv cijele legije neprijatelja. Uspjeh je u takvoj situaciji nedostižan. Ali predsjednik može reći da stereotipno razmišljanje sprječava Središnju banku u donošenju ispravnih odluka. A dati ostavku u savremenoj Rusiji iznimno je opasna stvar: čim više niste na vlasti, pokaže se da o vama postoji dobra “vreća” kompromitirajućih podataka i brzo se selite na sasvim druga mjesta.
Ali činjenica da se Nabiullina predala značajan je trenutak. Ovo je ujedno i kraj jedne vrlo jasne godine i kraj čitavog razdoblja u kojem je tržišna ekonomija u Rusiji još pokušavala nekako preživjeti rat.
[...]
Regulacija maloprodajnih cijena
I pogledajte šta se još događa. Premijer Mišustin je svojim dekretom ovlastio regionalne vlasti da sklope sporazume s proizvođačima i trgovačkim lancima kako bi stabilizirali cijene za sve robe važne za Ruse: “Sporazumi koji se razmatraju moraju sadržavati, između ostalog, načine stabilizacije cijena robe na domaćem tržištu. To uključuje njihovo smanjenje, nepovećanje, uvođenje maksimalnih (graničnih) veličina trgovačkih marži (doplata). Iznimka će ostati roba za koju je već uvedena državna regulacija cijena“.
Kao rezultat toga, „oko 30 regionalnih trgovačkih lanaca u Rusiji već je donijelo odluku o ograničavanju marži za društveno značajnu robu na razinu ne veću od 5%, a Federalna antimonopolska služba (FAS) će kontrolirati provedbu ove odluke. No, upravo se na taj način trgovci mogu dovesti do toga da posluju s gubitkom.
Dakle, od iduće godine, čini se, prelazimo na administrativno reguliranje inflacije. Odnosno, na određivanje cijena. A određivanje cijena je destrukcija tržišne ekonomije, same njezine biti.
Jasno je da će se “društveno odgovorna marža” u početku određivati samo za skupinu najtraženijih dobara: obični kruh, jaja, biljno ulje, piletina, mlijeko... Ali to je isti jednosmjerni put. Trgovac kreće s uskim asortimanom s reguliranim maržama, a zatim na sve ostalo postavlja višu maržu. Postoji ogroman jaz između “društvenih” dobara i svega ostalog. I stanovništvo se počinje buniti, jer „socijalnog“ kruha za 10 rubalja više nema! Gibke starice ujutro su ga odnijele. A ostaju proizvodi - s kompenzacijski povećanim maržama - s “grizkim” cijenama!
A onda stanovništvo traži proširenje popisa „socijalnih“ dobara – i nemoguće je stati, inače će se dogoditi ono najgore: nezadovoljstvo ljudi!
A onda je lanac događaja sljedeći: kao rezultat, trgovac traži subvencije za te proizvode - inače kako će preživjeti s niskim maržama? Niko ga neće subvencionirati, država opterećena masom dugova za to nema novca. Tada trgovac počinje zatvarati neke svoje trgovine ili čak bankrotira. A onda je sljedeći logičan korak nacionalizacija trgovine na malo: napuštene trgovine bit će predane državi.
U Sovjetskom Savezu počeli su s reguliranjem cijena kruha.
Ali kad regulirate cijenu kruha, neminovno se u lancu pojavljuju i drugi propisi: počnete regulirati cijenu brašna, pa žitarica, vode, struje... I onda nastavljate “lancem”, bez stajanja. Rezultat je isti: trgovac ostaje bez profita, trgovine se zatvaraju, propadaju, nacionaliziraju.
Dakle, ovo je prekretnica.
„Idioti, idioti, idioti!“
[...]
*Cijeli članak na linku sa početka.
