Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.drag_gost wrote: ↑25/04/2026 13:39Nakon sudara desio se orbitalni pokret pod uglom koji je naslijedio. Nakon toga ga je Zemlja gravitaciono plimom zakocila u danasnje stanje gdje je jednom stranom (malo manje od 60%) okrenut Zemlji. Rotira se sinhrono sa Zemljinom orbitom.
ova zadnja recenica ti je pogresna u sve i jednoj rijeci...Arminovski wrote: ↑25/04/2026 23:54Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.
Za @toska Sva tijela u sunčevom sistemu naslijedila su ugaoni moment koji su sastojci sunčevog sistema imali i prije stvaranja sunčevog sistema. Dakle, imala su neku energiju i kretanje koje su prenijele u "novu organizaciju" po zakonu o očuvanju ugaonog momenta. To je stvarni početni razlog rotacije Zemlje i Theie čiji je sudar po ovoj teoriji uzrokovao stvaranje našeg mjeseca.
Drugo, ne rotira mjesec oko zemlje već čitav sistem rotira oko zajedničkog centra gravitacije, koji se u ovom slučaju mislim nalazi unutar zemlje ali ne i u njenom centru.
Ipak mi akademsko obrazovanje nalaze da ti odgovorim argumentovano cak i na ovo iznad, a nadam se da te i naucim nesto usput, a ako ne tebe, onda nekoga ko cita. Opet, redom, a razlozicu pitanja ispod, a skloniti nepotrebnu buku:Dozer wrote: ↑25/04/2026 18:01Ko je rek'o? Zeko rek'o.
Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik.
Ovo je nivo vase argumentacije...
Ali, ako se postave pitanja:
S cim se sudario? Kad? Zasto na njemu nema tragova jednog takvog sudara, koji je morao biti golem?
Onda idu - pretpostavke.
niko ne vjeruje!Dozer wrote: ↑25/04/2026 21:26Nista dok bog to ne sastavi s blatom, glinom, itd., i ne udahne zivot.House wrote: ↑25/04/2026 20:42NASA scientists identified a molecule in Titan’s atmosphere that has never been detected in any other atmosphere. In fact, many chemists have probably barely heard of it or know how to pronounce it: cyclopropenylidene, or C3H2. Scientists say that this simple carbon-based molecule may be a precursor to more complex compounds that could form or feed possible life on Titan.
Koja sonda, dvije su bile?
Samo nisam zelio da davim detaljima, ali da, za dva tijela mase m1 i m2 centar mase je blize masivnijem tijelu. Barycenter se zove i nije u centru, tacno. To je zajednicki centar mase koji se nalazi u Zemlji, koja je naravno masivnija. To "Mjesec kruzi oko Zemlje" je samo aproksimacija koja je korisna u kontekstu, ali ispravno jeste napisati da se radi o zajednickom centru same orbitalne gravitacije.Arminovski wrote: ↑25/04/2026 23:54Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.
Za @toska Sva tijela u sunčevom sistemu naslijedila su ugaoni moment koji su sastojci sunčevog sistema imali i prije stvaranja sunčevog sistema. Dakle, imala su neku energiju i kretanje koje su prenijele u "novu organizaciju" po zakonu o očuvanju ugaonog momenta. To je stvarni početni razlog rotacije Zemlje i Theie čiji je sudar po ovoj teoriji uzrokovao stvaranje našeg mjeseca.
Drugo, ne rotira mjesec oko zemlje već čitav sistem rotira oko zajedničkog centra gravitacije, koji se u ovom slučaju mislim nalazi unutar zemlje ali ne i u njenom centru.
Sta je pogrijesio konkretno?belfy wrote: ↑26/04/2026 00:44ova zadnja recenica ti je pogresna u sve i jednoj rijeci...Arminovski wrote: ↑25/04/2026 23:54Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.
Za @toska Sva tijela u sunčevom sistemu naslijedila su ugaoni moment koji su sastojci sunčevog sistema imali i prije stvaranja sunčevog sistema. Dakle, imala su neku energiju i kretanje koje su prenijele u "novu organizaciju" po zakonu o očuvanju ugaonog momenta. To je stvarni početni razlog rotacije Zemlje i Theie čiji je sudar po ovoj teoriji uzrokovao stvaranje našeg mjeseca.
Drugo, ne rotira mjesec oko zemlje već čitav sistem rotira oko zajedničkog centra gravitacije, koji se u ovom slučaju mislim nalazi unutar zemlje ali ne i u njenom centru.
Ni meni akademsko obrazovanje ne dozvoljava da ne repliciram, a takodjer cu ukloniti buku i svesti sve na par cinjenica.drag_gost wrote: ↑26/04/2026 00:52Ipak mi akademsko obrazovanje nalaze da ti odgovorim argumentovano cak i na ovo iznad, a nadam se da te i naucim nesto usput, a ako ne tebe, onda nekoga ko cita. Opet, redom, a razlozicu pitanja ispod, a skloniti nepotrebnu buku:
- Ko je rek'o? Zeko rek'o. - Ne, nije zeko, nego orbitalna mehanika, geohemija, izotopi, racunarski modeli i mjerenja sistema Zemlja-Mjesec. Razlika je sto u nauci odgovor ne dolazi iz dosjetke, nego iz vise nezavisnih linija dokaza koje se medjusobno slazu.
- Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik. - Najprihvaceniji kandidat je protoplaneta velicine Marsa, radno nazvana Theia. To nije ime iz bajke nego oznaka za tijelo koje model objasnjava. U ranoj fazi Suncevog sistema takvi sudari su bili normalni, nikako egzotika. Pa imas tragove nasilne rane historije svuda ukoliko zelis da trazis. Jasno su vidljivi krateri, prevrnute osi rotacije, migracije planeta i haoticne orbite.
- Kad? - Prije oko 4.5 milijardi godina, vrlo rano nakon formiranja Zemlje i to ne dobijas pseudonaukom, nego radiometrijskim datiranjem najstarijih lunarnih i zemaljskih uzoraka, plus modelima diferencijacije i hladjenja.
- Zasto nema tragova? - Je li se ocekuju tragovi cekicem? Model jasno kaze da je ogroman sudar stvorio disk vrelog materijala iz kojeg se Mjesec tek formirao ili reformirao. Traze se posljedice globalnog procesa nastanka ovdje. Tragovi koji se traze su mjeseceve stijene koje imaju izotopsku slicnost sa Zemljinim plastom koja je nevjerovatno velika. To je ogroman trag porijekla zajednickog materijala. Dalje, ugaoni moment sistema Zemlja-Mjesec koji sam spominjao ranije i sama cinjenica velikog satelita oko stjenovite planete prirodno se uklapaju u udarni scenario mnogo bolje nego u alternativne modele sazidanog od neke civilizacije Mjeseca. I na kraju numericke simulacije takvih sudara proizvode diskove iz kojih se mogu formirati mjeseci slicnih osobina. Drugim rijecima model nije samo prica, nego daje rezultat.
To sto ti rijec pretpostavka koristis kao uvredu za nauku ne mijenja cinjenicu da bez hipoteza nema fizike, hemije ni biologije. Imas i u medicini diferencijalnu dijagnozu, pa nije doktor vrac zato sto prvo postavi radnu hipotezu. Traziti apsolutnu sigurnost za dogadjaj star 4.5 milijardi godina, a onda ismijavati model koji najbolje objasnjava sve dostupne podatke nije skepticizam, to je doslovno je pomjeranje gola svaki put kad stigne odgovor. Ukoliko imas bolje podatke, mozes biti kandidovan za Nobelovu Nagradu. 2020. godine su podijeljene Nobelove Nagrade zbog ovih podataka i modela koji najjasnije pokazuje ove dogadjaje. Dakle, bez buke o zekama i slicnim upadicama iz kojih ne izvire znanje o empirijskoj naucnoj metodi, nama ostaju podaci na koje se moramo naslanjati. Kada i ako dodju bolji podaci, nauka ce ih spremno prihvatiti.
Ko je rek'o?
Nije rek'o zeko.
Nije rek'o medo.
Nije rek'o slon.
Rekli podaci.
Kontapitanje: sta se desilo?
Imas neki problem sa mnom?no_sekirli wrote: ↑25/04/2026 23:06 Evo ga, zna sad covjek sve i o CT i MRI uredjajima. Aferim majstore.
Ima li Dozeru neka tema koju ne pokrivas, ili slucajno to nisi radio, predavao o njoj, uzimao pare u toj bransi?
Kao sto vidis, bilo je pitanje.drag_gost wrote: ↑26/04/2026 00:58Koja sonda, dvije su bile?
Huygens sonda je uspjesno sletjela na Titan 2005. godine, poslala podatke i fotografije sa povrsine, pa prestala raditi kad joj je potrosena baterija i zavrsena planirana operacija. To je bio ocekivani kraj kratkotrajne lander misije, ne misteriozno unistenje. Ko su "mnogi" sto su to pretpostavili? Amateri kao ti ili profesionalci koji rade mjerenja? Bitno je je sta kazu telemetrija, misijski plan i inzinjerski podaci, a oni su prije leta jasno definisali vremensku potrosnju baterije. Opet, zona zumraka, pretpostavke i babaroge.
Ma nikakav problem s tobom. Ali tvoje fantazije su ravne SF filmovima.Dozer wrote: ↑26/04/2026 09:16Imas neki problem sa mnom?no_sekirli wrote: ↑25/04/2026 23:06 Evo ga, zna sad covjek sve i o CT i MRI uredjajima. Aferim majstore.
Ima li Dozeru neka tema koju ne pokrivas, ili slucajno to nisi radio, predavao o njoj, uzimao pare u toj bransi?
Nekad, prije dobrih 27-28 godina, neki Japanci su nam tom opremom, i jos nekom, opremali domove zdravlja i bolnice. Zamisli, ja radio s njima na tome. Nevjerovatno, a...
Drago mi je da odrzavamo nivo akademske rasprave, no moramo adresirati kljucne fizikalne i kemijske diskrepancije u tvojoj argumentaciji. Ovdje se ne radi o pustom nadmetanju u terminologiji, vec o razumijevanju fundamentalnih zakona termodinamike i orbitalne mehanike koji ne ostavljaju prostor za proizvoljne interpretacije. Tvoj pokusaj da proces formiranja naseg satelita objasnis balistickom kontaminacijom (analogija s meteoritima s Marsa) predstavlja kategorijalnu gresku koja u fizici pada na ispitu energetske skale. Obzirom da se radi o forenzickoj fizici, moracu biti oprezan i detaljan ispod.Dozer wrote: ↑26/04/2026 09:09Ni meni akademsko obrazovanje ne dozvoljava da ne repliciram, a takodjer cu ukloniti buku i svesti sve na par cinjenica.drag_gost wrote: ↑26/04/2026 00:52Ipak mi akademsko obrazovanje nalaze da ti odgovorim argumentovano cak i na ovo iznad, a nadam se da te i naucim nesto usput, a ako ne tebe, onda nekoga ko cita. Opet, redom, a razlozicu pitanja ispod, a skloniti nepotrebnu buku:
- Ko je rek'o? Zeko rek'o. - Ne, nije zeko, nego orbitalna mehanika, geohemija, izotopi, racunarski modeli i mjerenja sistema Zemlja-Mjesec. Razlika je sto u nauci odgovor ne dolazi iz dosjetke, nego iz vise nezavisnih linija dokaza koje se medjusobno slazu.
- Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik. - Najprihvaceniji kandidat je protoplaneta velicine Marsa, radno nazvana Theia. To nije ime iz bajke nego oznaka za tijelo koje model objasnjava. U ranoj fazi Suncevog sistema takvi sudari su bili normalni, nikako egzotika. Pa imas tragove nasilne rane historije svuda ukoliko zelis da trazis. Jasno su vidljivi krateri, prevrnute osi rotacije, migracije planeta i haoticne orbite.
- Kad? - Prije oko 4.5 milijardi godina, vrlo rano nakon formiranja Zemlje i to ne dobijas pseudonaukom, nego radiometrijskim datiranjem najstarijih lunarnih i zemaljskih uzoraka, plus modelima diferencijacije i hladjenja.
- Zasto nema tragova? - Je li se ocekuju tragovi cekicem? Model jasno kaze da je ogroman sudar stvorio disk vrelog materijala iz kojeg se Mjesec tek formirao ili reformirao. Traze se posljedice globalnog procesa nastanka ovdje. Tragovi koji se traze su mjeseceve stijene koje imaju izotopsku slicnost sa Zemljinim plastom koja je nevjerovatno velika. To je ogroman trag porijekla zajednickog materijala. Dalje, ugaoni moment sistema Zemlja-Mjesec koji sam spominjao ranije i sama cinjenica velikog satelita oko stjenovite planete prirodno se uklapaju u udarni scenario mnogo bolje nego u alternativne modele sazidanog od neke civilizacije Mjeseca. I na kraju numericke simulacije takvih sudara proizvode diskove iz kojih se mogu formirati mjeseci slicnih osobina. Drugim rijecima model nije samo prica, nego daje rezultat.
To sto ti rijec pretpostavka koristis kao uvredu za nauku ne mijenja cinjenicu da bez hipoteza nema fizike, hemije ni biologije. Imas i u medicini diferencijalnu dijagnozu, pa nije doktor vrac zato sto prvo postavi radnu hipotezu. Traziti apsolutnu sigurnost za dogadjaj star 4.5 milijardi godina, a onda ismijavati model koji najbolje objasnjava sve dostupne podatke nije skepticizam, to je doslovno je pomjeranje gola svaki put kad stigne odgovor. Ukoliko imas bolje podatke, mozes biti kandidovan za Nobelovu Nagradu. 2020. godine su podijeljene Nobelove Nagrade zbog ovih podataka i modela koji najjasnije pokazuje ove dogadjaje. Dakle, bez buke o zekama i slicnim upadicama iz kojih ne izvire znanje o empirijskoj naucnoj metodi, nama ostaju podaci na koje se moramo naslanjati. Kada i ako dodju bolji podaci, nauka ce ih spremno prihvatiti.
Ko je rek'o?
Nije rek'o zeko.
Nije rek'o medo.
Nije rek'o slon.
Rekli podaci.
Kontapitanje: sta se desilo?
Znam za sve navedene hipoteze i modele, odgledao sam i procitao vjerovatno sve isto kao i ti o tome. Tragovi izotopa sa Zemlje na stijenama na Mjesecu ne znace da je nekad doslo do sudara Zemlje i Mjeseca. Takodjer, poznati sastav Mjeseca je toliko razlicit od Zemlje, Marsa i Venere, kao najblizih objekata, pa se postavlja vrlo logicno pitanje - zasto? Naravno, ovime se i opsteprihvaceni naucni koncenzusni model, koji spominjes, dovodi u pitanje. Mislim da ne trebam pojasnjavati zasto.
Kao sto ti je poznato, postoje jos neke hipoteze i modeli po kojima je taj materijal sa Zemlje mogao stici na Mjesec, npr. udarom asteroida u Zemlju, sto je uzrokovalo izbacivanje Zemljinog materijala u svemir, i koji je mogao doci do Mjeseca.
Slicno kao sto na Zemlji pronalazimo meteore sa svojstvima Marsa. Koliko mi je poznato, ne postoje ni hipoteza ni model po kojima su se Mars i Zemlja sudarili, tako da je jedini preostali nacin da je taj materijal izbacen s Marsa na neki nacin.
Da skratim, koristenje fancy-shmancy naucnih termina i postavljanje hipoteza i modela nije = dokaz, nego su to i dalje - pretpostavke. Mozda su tacne, ali mozda i nisu. Ne znamo, zar ne?
Sta se desilo - za sta?
Da, Fobos, zaboravio sam na njega skroz, a poznata je prica u krugovima teoreticara zavjera zbog posljedne slike koju je poslao. Morao sam se podsjetiti, ali Fobos je dozivio je kriticni otkaz sistema za orijentaciju, sto je rezultiralo gubitkom napajanja. To je bilo i ocekivano obzirom na softwerske probleme sa Fobos 1. Kada letjelica izgubi orijentaciju prema Suncu, njeni solarni paneli vise ne generisu struju, a onda se sistem automatski prebacuje na interne baterije koje imaju izuzetno ogranicen kapacitet. Kada su se baterije ispraznile, kompjuter se ugasio i to je to. Nije to prva sonda koja je imala takvu sudbinu, ni posljednja. Ima li jos koja sonda na spisku?Dozer wrote: ↑26/04/2026 09:24Kao sto vidis, bilo je pitanje.drag_gost wrote: ↑26/04/2026 00:58Koja sonda, dvije su bile?
Huygens sonda je uspjesno sletjela na Titan 2005. godine, poslala podatke i fotografije sa povrsine, pa prestala raditi kad joj je potrosena baterija i zavrsena planirana operacija. To je bio ocekivani kraj kratkotrajne lander misije, ne misteriozno unistenje. Ko su "mnogi" sto su to pretpostavili? Amateri kao ti ili profesionalci koji rade mjerenja? Bitno je je sta kazu telemetrija, misijski plan i inzinjerski podaci, a oni su prije leta jasno definisali vremensku potrosnju baterije. Opet, zona zumraka, pretpostavke i babaroge.
Pogledao sam, i ne, nije Titan, nego Fobos i ruski satelit iz 1989.
Stani malo, ti meni postavljas pitanja, a ne odgovaras na moja. Odgovori na moje pitanje koje cu ponovo postaviti.Dozer wrote: ↑26/04/2026 15:30 @drag_gost
Da prvo nesto razgranicimo, vise zbog drugih...
1. Mjesec je nastao sudarom mlade Zemlje i drugog nebeskog tijela, ne Zemlje i Mjeseca?
2. Zar Mjesec nema cvrstu unutrasnju jezgru i tecni vanjski omotac, gustine slicne zeljezu (bat tako model pokazuje), precnika od cca.15% ukupnog precnika Mjeseca?
3. Kolika je matematicka vjerovatnoca da se Mjesec pozicionira na udaljenost od Zemlje i Sunca na kojoj jeste, a sto ima dramticne i poznate implikacije na Zemlju i mogucnost ovakvog zivota na njoj? Koliko slicnih primjera vidimo u svemiru?
Sto se sastava svega tice, sasvim je logicno da sve planete i sateliti imaju slican sastav, ako se drzimo teorije o Big Bangu. Medjutim, da li je zaista tako, ili otkrivamo da bas i nije, cime se i BBT sve vise dovodi u pitanje?
Nauka se trudi da otkrije, to nije aporno, pa makar i kroz samo matematicke modele, ali realno - i dalje je puno toga sto ne znamo i ne razumijemo. Tacnije, puno vise ne znamo i ne razmijemo.
Terminologija u svemu tome je.manje bitna, jer se na kraju i matematicki i fizikalni modeli svode na pretpostavku, a nazovi je kako hoces, jer sve dok fizicki ne mozemo nesto dokazti i potvrditi kroz laboratorijske testove, to nije dokaz. Ili ovaj naucni princip ovdje ne vazi, i dovoljan je samo matematicki i fizikalni model da bismo rekli "znamo"?
Ja se s tim ne mogu sloziti, jer onda dolazimo u problem dvostrukih arsina. Ako se za NLO trazi takav naucni pristup, ne vidim zasto isto ne bi vazilo i za Mjesec. Dakle, tvrdnja da Mjesec ima jezgo kakvo se tvrdi da ima, samo je pretpostavka, hipoteza, model, nazovi kako hices, sve dok se to ne dokaze fizicki u laboratoriji.
Da, Mjesec je nastao sudarom proto-Zemlje i udarnog tijela velicine Marsa (radno nazvanog Theia). Cijelo vrijeme i govorimo o tome. To nije sporno i to je utvrdjeno. Idemo na ono gdje ti fizika izmice kontroli.Dozer wrote:1. Mjesec je nastao sudarom mlade Zemlje i drugog nebeskog tijela, ne Zemlje i Mjeseca?
Ovdje si sam sebi dao autogol nepoznavanjem osnova matematike i geometrije, a kamoli planetarne diferencijacije. Kazes da Mjesec ima jezgro precnika cca 15% ukupnog precnika i to predstavljas kao argument protiv deficita gvozdja. Ispod ide primjenjena fizika, dakle, zapremina sfere ne raste linearno, vec je srazmjerna kubu njenog poluprecnika:Dozer wrote:2. Zar Mjesec nema cvrstu unutrasnju jezgru i tecni vanjski omotac, gustine slicne zeljezu (bat tako model pokazuje), precnika od cca.15% ukupnog precnika Mjeseca?
Da, matematicka vjerovatnoca savrsenog pozicioniranja Mjeseca koje omogucava zivot i pomracenja. Ovdje padas u zamku Antropickog principa. Dakle, fiksacija na trenutno stanje. Da li si procitao reference koje sam se potrudio da postavim iznad, ovo pitanje ti je vec objasnjeno, ali evo, skraticu. Mjesec nije oduvijek na ovoj udaljenosti. Fizicka mjerenja laserima sa Zemlje na retroreflektore koje su na povrsini fizicki ostavile misije Apollo (Lunar Laser Ranging eksperiment) pokazuju da se Mjesec udaljava od Zemlje brzinom od 3.8 centimetara godisnje usljed plimnog trenja. Kada se Mjesec formirao, bio je znatno blize Zemlji, dan je trajao oko 5 do 6 sati, a Mjesec je na nebu izgledao gigantski. Za par stotina miliona godina ce biti predaleko da bi ikada vise imali potpuno pomracenje Sunca na Zemlji. Nema nikakve misticne ni savrsene matematicke pozicije, ti si se naprosto rodio u malom geoloskom prozoru od par miliona godina kada su im prividni ugaoni precnici na nebu izjednaceni. Vezano za slicne primjere, mi prije svega imamo tehnolosku barijeru. Mjesec je premalen da bismo ga lako uocili na udaljenostima od vise svjetlosnih godina. Zadnjih godina su zaista teleskopi postali dovoljno precizni i jako brzo smo pronasli smo tek nedavno prve kandidate za egzomjesece (npr. Kepler-1625b-i). Statisticka vjerovatnoca je preko 99%, nemoj ovdje o pretpostavka samo da pricamo molim te. Nisu rijetki, nego su jako teski za opaziti, a iz svega se moze izvuci da je fizika sudara je univerzalno pravilo. Napredak je ovdje zaista uzbudljiv i desava se na sedmicnoj bazi. Ne treba zaboraviti da smo tek prije 30 godina otkrili prvu planetu van Suncevog sistema.Dozer wrote:3. Kolika je matematicka vjerovatnoca da se Mjesec pozicionira na udaljenost od Zemlje i Sunca na kojoj jeste, a sto ima dramticne i poznate implikacije na Zemlju i mogucnost ovakvog zivota na njoj? Koliko slicnih primjera vidimo u svemiru?
Iskren da ti budem, tvrdnja da je logicno da sve planete i sateliti imaju slican sastav ako se drzimo teorije o Big Bangu mi je najstravicnija naucna greska u cijelom ovom upisu iznad. Ovo je potpuno nerazumijevanje kozmologije. Veliki prasak je iznjedrio vodonik, helijum i tragove litijuma. Sve ostalo u univerzumu, svaki atom ugljenika, silicijuma, kiseonika i gvozdja u tvojoj krvi i u kamenju planeta iskovan je milijardama godina kasnije u nuklearnim pecima umirucih zvijezda (stelarna nukleosinteza) i razbacan kroz supernove. Planete u nasem sistemu imaju razlicit sastav zbog kondenzacionog gradijenta temperature u protoplanetarnom disku. Blize Suncu, temperatura je visoka, gasovi i voda isparavaju prema periferiji, a ostaju samo teski metali i silikati da formiraju stjenovite planete (Zemlja, Mars, Venera). Dalje od Sunca je hladno, pa su se formirali gasoviti i ledeni dzinovi (Jupiter, Saturn). To nema apsolutno nikakve veze sa Big Bangom. Ovo je doslovno literatura danas na prvoj godini svakog ozbiljnog STEM fakulteta.Dozer wrote:4. Sto se sastava svega tice, sasvim je logicno da sve planete i sateliti imaju slican sastav, ako se drzimo teorije o Big Bangu. Medjutim, da li je zaista tako, ili otkrivamo da bas i nije, cime se i BBT sve vise dovodi u pitanje?
Da li ti uopste znas da mi imamo stotine kilograma fizickih uzoraka lunarnog kamenja u laboratorijama sirom svijeta (Apollo, Luna, Chang'e)? Ta se fizicka materija vec 50 godina grije, melje, ispituje masenim spektrometrima i podvrgava radiometrijskom datiranju. Laboratorijski testirano do nivoa atoma. Kako ces to porediti sa NLO i koji fizicki dokaz u laboratorijama nam daje NLO? Dakle, nisu tu dvostruki arsini, vec potvrdjujes ono sto pisem svo vrijeme. Fizicki dokaz koji potkrijepljuju hipotezu, vanzemaljci tu trenutno padaju.Dozer wrote:Nauka se trudi da otkrije, to nije aporno, pa makar i kroz samo matematicke modele, ali realno - i dalje je puno toga sto ne znamo i ne razumijemo. Tacnije, puno vise ne znamo i ne razmijemo.
Terminologija u svemu tome je.manje bitna, jer se na kraju i matematicki i fizikalni modeli svode na pretpostavku, a nazovi je kako hoces, jer sve dok fizicki ne mozemo nesto dokazti i potvrditi kroz laboratorijske testove, to nije dokaz. Ili ovaj naucni princip ovdje ne vazi, i dovoljan je samo matematicki i fizikalni model da bismo rekli "znamo"?
Ja se s tim ne mogu sloziti, jer onda dolazimo u problem dvostrukih arsina. Ako se za NLO trazi takav naucni pristup, ne vidim zasto isto ne bi vazilo i za Mjesec. Dakle, tvrdnja da Mjesec ima jezgo kakvo se tvrdi da ima, samo je pretpostavka, hipoteza, model, nazovi kako hices, sve dok se to ne dokaze fizicki u laboratoriji.
