#2126 Re: Terorizam u Parizu!
Posted: 09/01/2015 11:53
Kao prvo da naglasim da nisam nikakv poklonitelj nekih teorija zavjera i sličnih stvari, većinom me nerviraju i po meni ljudi se okreću njima kako bi sebi jednostavno objasnili tokove i dešavanja koja su komplikovana i za čije razumijevanje i shvaćanje treba dosta znanja vremena i iskustva stoga kako bi sami sebi objasnili neke stvari oni se kreću teorijama o nekim vladama svijeta u sjeni, masonima i sličnom, drugi razlog je opravdavanje onoga što se opravdati ne može.
Oprezan sam na iste i iz dešavanja koja su pogodila našu zemlju, za svaki zločin počinjen u našoj državi tokom rata može se naći neki stručnjak u komšiluku ili susjedstvu ili kod nas koji će tvrditi kako je to sve teorija zavjere i da se to uopšte nije dogodilo i ako jeste da su počinioci sasvim drugi nego što se tvrdi.
Čitajući ovaj forum sjetio sam se izložbe fotografija zločina počinjenih u BiH koja je bila izložena u Novom Sadu (islim da je bio Novi Sad). Posjetioci izložbe su imali mogućnost da ispod slike napišu svoj komentar. Skoro kraj svake slike bio je tip komentara da to nije stvarno, da je fotomontaža da to ne može biti, ovo ili ono. U sjećanju mi je ostala slika ubijenog civila, bio je u sjedećem položaju naslonjen na drvo, snjeg oko njega natopljen krvlju. Na tu sliku kaže jedan mlađi posjetilac da je očito fotomotaža zatim obrazlaže "vidite da je snjeg, vidite da je kamera dobro uhvatila i prostor oko tijela da je dobro vidljivo, eh sada vidite li stope, tragove u snjegu, nema ih, ne vide se, kako je žrtva došla do tog drveta da ne ugazi u snjeg, vidi se da je krv dosta crvena da je ima puno da je takoreći svježa". Nedugo zatim imao sam i sam priliku da vidim tu sliku i zbilja nema tragova u snjegu. Bilo je tu posjetilaca koji i te kako prihvaćaju krivicu Srbije za ratove i HR i BiH međutim kada su u pitanju počinjeni zločini to je nešto što ne mogu da prihvate. Sjećam se da sam bio strašno bjesan zbog toga. Meni koji nije nikoga izgubio u Srebrenici kojem niko nije bio žrtva ratnog zločina je ta priča to poricanje izazivalo bijes i ljutnju.
Eh sada zašto sam se toga sjetio. Kada pogledam sva ova dešavanja lakše mi padne da razumijem te ljude u našem komšiluku. Oni pravdaju svoje, svoje ljude Srbe, pravdaju ih jer osjećaju pripadnost sa njima, pravdaju ih jer su se oni borili za neke njima zajedničke ciljeve, za neke njima zajedničke interese.
Zašto mi uvijek gdje god kakvu pizdariju neki musliman napravio trčimo da iste pravdamo. Koliko mi uopšte možemo osjećati pripadnost sa evo mladićem odrslim u predgrađu Pariza, FRA državljaninom Alžirskog porijekla, da li se on borio za neke nama zajedničke ciljeve, da li su naši i njegovi interesi identični.
Ne odnosi se ovo samo na ovaj slučaj nego općenito čim je negdje neka bomba eksplodirala, neko pobio nekoga odmah se pola BiH diže na noge kako bi dokazao da su to cionisti, SAD, EU ili ne znam ti ja ko više.
Ne treba odmah progutati ono što se servira reče mi jedan forumaš ovdje i moram reći da je upravu, međutim s druge strane odmah se proguta i da je to sve namještaljka.
Iskreno čim su objavili imena počinilaca meni se javilo pitanje kako znaju, kako tako brzo, ok shvatam da sigurno imaju neku grupu osumljičenih da se radi o dobro organiziranim sigurnosnim strukturama koje imaju i resurse i znanje da veoma brzo suže krug potencijalnih počinitelja ali da tako brzo imenuju počinioca to me je začudilo.
Tada dolazi u igru izgubljena lična karta. Hmmm, već rekoh nisam ljubitelj teorija zavjera ali zaista izgubljena lična karta. Likovi nisu neki uvježbani specijalci ili ti neki komandosi o tome nem,a potrebe razglabati. Rukovanje kalašnjikovom i pucanje u ljude nije nuklearna fizika. Momci su u nas na liniju i u rat išli sa smiješno kratkom obukom, ja istu nisam ni imao kako treba pa opet sam znao rukovati s govnetom. Pa ipak bez obzira neka nisu specijalci i ne znam ti šta neka su debili prve klase čak i takvi teško da bi izgubili ličnu kartu u vozilu.
Kako bi cijela priča dobila svoju vjerodostojnost navedeni moraju da prežive hapšenje, da izađu pred sud i da ne poriču svoje djelo. Mada će i tada neki držati se teorije zavjere ja bih tada sumnje koje sada imamo mogao da otklonim.
Oprezan sam na iste i iz dešavanja koja su pogodila našu zemlju, za svaki zločin počinjen u našoj državi tokom rata može se naći neki stručnjak u komšiluku ili susjedstvu ili kod nas koji će tvrditi kako je to sve teorija zavjere i da se to uopšte nije dogodilo i ako jeste da su počinioci sasvim drugi nego što se tvrdi.
Čitajući ovaj forum sjetio sam se izložbe fotografija zločina počinjenih u BiH koja je bila izložena u Novom Sadu (islim da je bio Novi Sad). Posjetioci izložbe su imali mogućnost da ispod slike napišu svoj komentar. Skoro kraj svake slike bio je tip komentara da to nije stvarno, da je fotomontaža da to ne može biti, ovo ili ono. U sjećanju mi je ostala slika ubijenog civila, bio je u sjedećem položaju naslonjen na drvo, snjeg oko njega natopljen krvlju. Na tu sliku kaže jedan mlađi posjetilac da je očito fotomotaža zatim obrazlaže "vidite da je snjeg, vidite da je kamera dobro uhvatila i prostor oko tijela da je dobro vidljivo, eh sada vidite li stope, tragove u snjegu, nema ih, ne vide se, kako je žrtva došla do tog drveta da ne ugazi u snjeg, vidi se da je krv dosta crvena da je ima puno da je takoreći svježa". Nedugo zatim imao sam i sam priliku da vidim tu sliku i zbilja nema tragova u snjegu. Bilo je tu posjetilaca koji i te kako prihvaćaju krivicu Srbije za ratove i HR i BiH međutim kada su u pitanju počinjeni zločini to je nešto što ne mogu da prihvate. Sjećam se da sam bio strašno bjesan zbog toga. Meni koji nije nikoga izgubio u Srebrenici kojem niko nije bio žrtva ratnog zločina je ta priča to poricanje izazivalo bijes i ljutnju.
Eh sada zašto sam se toga sjetio. Kada pogledam sva ova dešavanja lakše mi padne da razumijem te ljude u našem komšiluku. Oni pravdaju svoje, svoje ljude Srbe, pravdaju ih jer osjećaju pripadnost sa njima, pravdaju ih jer su se oni borili za neke njima zajedničke ciljeve, za neke njima zajedničke interese.
Zašto mi uvijek gdje god kakvu pizdariju neki musliman napravio trčimo da iste pravdamo. Koliko mi uopšte možemo osjećati pripadnost sa evo mladićem odrslim u predgrađu Pariza, FRA državljaninom Alžirskog porijekla, da li se on borio za neke nama zajedničke ciljeve, da li su naši i njegovi interesi identični.
Ne odnosi se ovo samo na ovaj slučaj nego općenito čim je negdje neka bomba eksplodirala, neko pobio nekoga odmah se pola BiH diže na noge kako bi dokazao da su to cionisti, SAD, EU ili ne znam ti ja ko više.
Ne treba odmah progutati ono što se servira reče mi jedan forumaš ovdje i moram reći da je upravu, međutim s druge strane odmah se proguta i da je to sve namještaljka.
Iskreno čim su objavili imena počinilaca meni se javilo pitanje kako znaju, kako tako brzo, ok shvatam da sigurno imaju neku grupu osumljičenih da se radi o dobro organiziranim sigurnosnim strukturama koje imaju i resurse i znanje da veoma brzo suže krug potencijalnih počinitelja ali da tako brzo imenuju počinioca to me je začudilo.
Tada dolazi u igru izgubljena lična karta. Hmmm, već rekoh nisam ljubitelj teorija zavjera ali zaista izgubljena lična karta. Likovi nisu neki uvježbani specijalci ili ti neki komandosi o tome nem,a potrebe razglabati. Rukovanje kalašnjikovom i pucanje u ljude nije nuklearna fizika. Momci su u nas na liniju i u rat išli sa smiješno kratkom obukom, ja istu nisam ni imao kako treba pa opet sam znao rukovati s govnetom. Pa ipak bez obzira neka nisu specijalci i ne znam ti šta neka su debili prve klase čak i takvi teško da bi izgubili ličnu kartu u vozilu.
Kako bi cijela priča dobila svoju vjerodostojnost navedeni moraju da prežive hapšenje, da izađu pred sud i da ne poriču svoje djelo. Mada će i tada neki držati se teorije zavjere ja bih tada sumnje koje sada imamo mogao da otklonim.
