Razumijem sta govoris, ali sudim po sebi. Prosao sam svo skolovanje u SFRJ. Nisam imao ruzne snove zbog istorije. Ipak je servirana malo ublazena. Daleko od toga da djeci ne treba govoriti o pokoljima i zlocinima, i tad i sad.sheilak wrote:Apsolutno se slažem sa tvojim postom, osim u jednom: U SFRJ se postupalo jednako kao i sada, zapravo je to tamo bio čitav jedan vrlo proračunat sistem, a bojim se reći s kojom svrhom.drugi_profil wrote:Ovo trovanje mozgova i stvaranje trauma i besmislene mrznje kod djece je normalna stvar u cijeloj BiH.
Dok su mi djeca bila u osnovnoj skoli imao sam sukob sa direktorom koji je htio dati neopravdan dan zato sto mi mladja nije isla u Srebrenicu.
Isla je starija godinu prije i vratila se istraumirana.
Neka objasni neki pedagog, psiholog, sto to djeci treba i sta to djeci uradi?!
To je zlostavljanje! U SFRJ se na te stvari pazilo i djeci je istina o zlocinima iz WWII servirana prilagodjena uzrastu u kojem je dobijaju. Ovo sad sto se namontiralo na direktorska mjesta u OS je sve go papak i sumar. Polupismen, nekompetentan, ali podoban.
Onda im s enisu pokazivale kosti i nozevi, a danas prvo ide to pa demagogija. Sta dobijes? Dva rezultata: ako djete ima istu pricu i kod kuce, dobijes jastreba nacionalistu. fasistu. Ako je prica kod kuce suprotna, dijete je prestravljeno i zbunjeno. Zahvalicemo vlastodrscima od 1990. do danas. I ko zna do kad.
Da me ne shvatis pogresno: slazemo se ja i ti.

