#21126 Re: Naša stranka, sve što ste željeli da pitate a niste imali ko
Posted: 14/05/2015 10:07
Pred Kongres Nase stranke (16. maj)
Intervju za FENA-u (originalni tekst)
1.Kako teku pripreme za kongres na kojem se biraju predsjednici i rukovodstvo, kao i razmatra Statut stranke? I kako ocjenjujete dosadašnji rad Naše stranke?
Kongres je najviši organ Naše stranke. Pred delegatima je ovom prilikom mnogo važnih odluka, od ocjena dosadašnjeg rada pa do izbora novog rukovodstva. Lično smatram da je Naša stranka danas mnogo snažnija nego prije četiri godine, i da su zahvaljujući pojačanom angažmanu naših aktivista stvoreni preduslovi za sljedeću fazu: geografsko širenje i organizaciono jačanje. Moramo imati odbore Naše stranke u Banjoj Luci, u Mostaru, u Bihaću, u Goraždu. Tako ćemo pokazati da nismo ni sarajevocentrični ni elitistični, a te dvije etikete obično nam priljepljuju oni koji nas ne vole, a nemaju ništa da nam prigovore.
2. S obzirom na to da ste jedan od kandidata za predsjednika stranke, kako ocjenjujete dosadašnji rad Dennisa Gratza, a kako svoje protukandidate ?
Predsjednik Gratz preuzeo je rukovođenje strankom u jednom teškom momentu. Uspio je konsolidovati organizaciju i dovesti nas do najboljeg izbornog rezultata u našoj (istina, ne tako dugoj) istoriji. Sve što bih rekao preko toga značilo bi razvodnjavanje jedne nedvosmisleno pozitivne ocjene.
U stranci sasvim sigurno imamo nekoliko ljudi koji imaju i sposobnosti i ambicije da obavljaju predsjedničku funkciju. Mirsad Čamdžić, koji je takodje kandidovan, od prvog dana je s nama, vodi jedan od naših najboljih opštinskih odbora, i ako bude izabran biće mi čast i zadovoljstvo raditi s njim.
3.Ako dobijete podršku članova stranke, hoće li biti promjene politike, i koji će vaši prioriteti biti ?
Politike Naše stranke određuju organi stranke, a moja je namjera da, ukoliko budem izabran, intenziviram rad na ideološkom profiliranju stranke kao social-liberalne političke opcije. Na političkom spektru s naše desne strane su nacionalisti i tajkuni, a s lijeve oni koji preprodaju nostalgičnu fantaziju o uravnilovci i uspješnosti državne ekonomije. Moramo značajno pojačati rad na geografskom, organizacionom, širenju stranke i jačanju unutarstranačkih kapaciteta kako bi svoje ideje, politike, odnosno, našu viziju Bosne I Hercegovine bolje nego do sada, “prevodili” u zakonodavni rječnik. Takođe, politički subjekti koji zastupaju ono što u svakodnevnom političkom žargonu zovemo “građanska opcija” do sada su se, po mom mišljenju, isuviše blago suprostavljali etničkim strankama.Upravo, oni, nacionalisti, su nakon refernduma o nezavisnosti BiH, nepromišljeno i samovoljno, po mom mišljenju, redefinisali BiH kao državu konstitutivnih naroda, a sebe, odnosno svoje partije, kao jedine legitimne predstavnike čitavih naroda.
I taj sistem, zahvaljujući zakonskom okviru koji su oni uspostavili, uprkos katastrofalnim ekonomskim I političkim rezultatima vlasti, ih zapravo I drži na vlasti.
Etnodemokratija je, čini se na prvi pogled, uspjela kreirati politički,…perpetuum mobile.
Teoretski, niko ko se istinski bavi ustavnim pravom I koristi pojmove koji su međunarodni javnopravni standard ne može objasniti šta pojam konstitutivni treba da znači, osim što je praksa pokazala da se koristi kao zakonsko opravdanje za diskriminaciju protiv svih onih građana i građanki BiH koje naš Ustav, da doda sol na ranu, uvredljivo naziva “Ostali”.
Naša stranka mora postati lider u borbi čiji je cilj da BiH postane država građana I građanki koji u njoj žive. Dakle, svi ravnopravni, bez obzira na to kako se (i da li se) etnički izjašnjavate ili ne izjašnjavate, I tako na svakom pedlju BiH teritorije. Odstupanja od uobičajenih demokratskih principa i procedura predstavničke demokratije mogu biti opravdana samo u onoj mjeri u kojoj je neophodno da se zaštite određeni kolektivni interesi koji su unaprijed i precizno dogovoreni. Čemu nam služi taj preskupi Dom naroda FBiH? Zar u predstavničkom domu Parlamenta ne sjede parlamentarci iz svih etničkih kolektiviteta? Ako zakonom obezbijedimo, garantujemo, minimalno učešće svakoj etničkoj grupi u predstavničkom domu i damo im pravo na formiranje etničkih klubova I mehanizam za zaštitu vitalnog interesa, možemo li ukinuti Dom naroda I napraviti veliki korak ka efikasnijoj I jeftinijoj državnoj upravi? Naravno da možemo. Zato smo to i predložili u Domu naroda, još prije četiri godine. Logično, od onih kojima sadašnji sistem savršeno odgovara nismo dobili podršku. Nadam se da nema potrebe da nekoga ubjeđujem da je aksiom demokratije da struktura zaposlenih u državnoj administraciji mora reflektovati strukturu stanovništva za čiji novac i interese radi, ali ne samo po etničkom nego I po mnogim drugim kriterijima kao što su spolni, starosni, geografski, itd. I da su dozvoljena samo ona odstupanja od tog principa koja idu u korist malobrojnijih, zbog čega se taj mehanizam i zove „pozitivna diskriminacija“.
Očigledno je da bi potpun, detaljan odgovor na vaše pitanje zahtijevao daleko veći prostor od ovog koji imam, ali se nadam da sam sa ovih par primjera uspio predstaviti pravac u kojem smatram, da Naša stranka treba intenzivnije I agresivnije krenuti, u proces približavanja naših političkih I ustavnih rješenja onima koji vladaju u modernim političkim društvima. Ali, taj proces koji u javnom diskursu zovemo euroatlantske integracije ne smije biti sveden na puko, formalno, usklađivanje našeg javnog prava sa onim u EU. On mora obuhvatiti I preuzimanje demokratskih I civilizacijskih vrijednosti koje su temelj tog pravnog poretka.
Ipak, postoji jedan preduslov za sve to: moralna obnova društva, uspostavljanje novih društvenih vrijednosti I pitanje međuetničkog pomirenja. To su pitanja u kojima Naša stranka mora pokazati I mudrost I hrabrost koja je hronično odsutna iz našeg političkog života. Političke stranke koje su vladale ovom zemljom od 90-tih u nasljeđe su nam ostavile okrvavljenju, ojađenu, etnički razderanu I ekonomski uništenu zemlju. Pred nama je težak zadatak, bio bih spreman uporediti ga sa stanjem sa kojim su se naši roditelji suočili nakon Drugog Svjetskog rata. Istorija pred neke generacije postavi naizgled nepremostive prepreke. Naš je izazov da uprkos svemu što se dogodilo, uprkos svemu što nam se događa, izgradimo zemlju, tačnije, društvo u kojem je ono što se dogodilo 90-tih neponovljivo I u kojoj država svakom građaninu I građanki garantuje podjednake šanse u traženju sopstvene, lične sreće. To je osnovna ideja social-liberalizma I ideologija Naše stranke.
4. Očita je kriza vlasti u FBiH. Gdje vidite glavne uzroke takvog stanja, i kakvo rješenje nudite ?
Ne bih bio sasvim iskren kada bih rekao da sam iznenađen krizom u vlasti. Koalicioni sporazumi izgubili su svaki smisao. Svaki osnovac može sabirati izborne rezultate dok ne dođe do 51%, a poenta postizborne koalicije trebala bi biti da u vlast okupi 51 % istomišljenika, ili barem bliskomišljenika. Pa ne definiše se bez razloga koalicija kao porodica ideološki bliskih partija. Naravno, za HDZ i SDA to pravilo ne važi, jer njih vlast zanima isključivo kao mehanizam za ovladavanje javnim finansijama i resursima za partijske i lične interese. Rješenje ove krize, i svih naših kriza, je u rukama glasača. Ono što mi možemo (a ja smatram: moramo) ponuditi glasačima je prilika da na sljedećim izborima izaberu — ili mi ili oni.
Kad kažem mi, onda mislim na sve lijevo od centra, odnosno na blisku saradnju svih partija građanske orijentacije, koje smatraju da su naše etničke I druge raznolikosti civilizacijsko bogatstvo, resurs za budućnost, a ne nepremostivi politički problem i mehanizam za raspodjelu i zloupotrebu vlasti.
Intervju za FENA-u (originalni tekst)
1.Kako teku pripreme za kongres na kojem se biraju predsjednici i rukovodstvo, kao i razmatra Statut stranke? I kako ocjenjujete dosadašnji rad Naše stranke?
Kongres je najviši organ Naše stranke. Pred delegatima je ovom prilikom mnogo važnih odluka, od ocjena dosadašnjeg rada pa do izbora novog rukovodstva. Lično smatram da je Naša stranka danas mnogo snažnija nego prije četiri godine, i da su zahvaljujući pojačanom angažmanu naših aktivista stvoreni preduslovi za sljedeću fazu: geografsko širenje i organizaciono jačanje. Moramo imati odbore Naše stranke u Banjoj Luci, u Mostaru, u Bihaću, u Goraždu. Tako ćemo pokazati da nismo ni sarajevocentrični ni elitistični, a te dvije etikete obično nam priljepljuju oni koji nas ne vole, a nemaju ništa da nam prigovore.
2. S obzirom na to da ste jedan od kandidata za predsjednika stranke, kako ocjenjujete dosadašnji rad Dennisa Gratza, a kako svoje protukandidate ?
Predsjednik Gratz preuzeo je rukovođenje strankom u jednom teškom momentu. Uspio je konsolidovati organizaciju i dovesti nas do najboljeg izbornog rezultata u našoj (istina, ne tako dugoj) istoriji. Sve što bih rekao preko toga značilo bi razvodnjavanje jedne nedvosmisleno pozitivne ocjene.
U stranci sasvim sigurno imamo nekoliko ljudi koji imaju i sposobnosti i ambicije da obavljaju predsjedničku funkciju. Mirsad Čamdžić, koji je takodje kandidovan, od prvog dana je s nama, vodi jedan od naših najboljih opštinskih odbora, i ako bude izabran biće mi čast i zadovoljstvo raditi s njim.
3.Ako dobijete podršku članova stranke, hoće li biti promjene politike, i koji će vaši prioriteti biti ?
Politike Naše stranke određuju organi stranke, a moja je namjera da, ukoliko budem izabran, intenziviram rad na ideološkom profiliranju stranke kao social-liberalne političke opcije. Na političkom spektru s naše desne strane su nacionalisti i tajkuni, a s lijeve oni koji preprodaju nostalgičnu fantaziju o uravnilovci i uspješnosti državne ekonomije. Moramo značajno pojačati rad na geografskom, organizacionom, širenju stranke i jačanju unutarstranačkih kapaciteta kako bi svoje ideje, politike, odnosno, našu viziju Bosne I Hercegovine bolje nego do sada, “prevodili” u zakonodavni rječnik. Takođe, politički subjekti koji zastupaju ono što u svakodnevnom političkom žargonu zovemo “građanska opcija” do sada su se, po mom mišljenju, isuviše blago suprostavljali etničkim strankama.Upravo, oni, nacionalisti, su nakon refernduma o nezavisnosti BiH, nepromišljeno i samovoljno, po mom mišljenju, redefinisali BiH kao državu konstitutivnih naroda, a sebe, odnosno svoje partije, kao jedine legitimne predstavnike čitavih naroda.
I taj sistem, zahvaljujući zakonskom okviru koji su oni uspostavili, uprkos katastrofalnim ekonomskim I političkim rezultatima vlasti, ih zapravo I drži na vlasti.
Etnodemokratija je, čini se na prvi pogled, uspjela kreirati politički,…perpetuum mobile.
Teoretski, niko ko se istinski bavi ustavnim pravom I koristi pojmove koji su međunarodni javnopravni standard ne može objasniti šta pojam konstitutivni treba da znači, osim što je praksa pokazala da se koristi kao zakonsko opravdanje za diskriminaciju protiv svih onih građana i građanki BiH koje naš Ustav, da doda sol na ranu, uvredljivo naziva “Ostali”.
Naša stranka mora postati lider u borbi čiji je cilj da BiH postane država građana I građanki koji u njoj žive. Dakle, svi ravnopravni, bez obzira na to kako se (i da li se) etnički izjašnjavate ili ne izjašnjavate, I tako na svakom pedlju BiH teritorije. Odstupanja od uobičajenih demokratskih principa i procedura predstavničke demokratije mogu biti opravdana samo u onoj mjeri u kojoj je neophodno da se zaštite određeni kolektivni interesi koji su unaprijed i precizno dogovoreni. Čemu nam služi taj preskupi Dom naroda FBiH? Zar u predstavničkom domu Parlamenta ne sjede parlamentarci iz svih etničkih kolektiviteta? Ako zakonom obezbijedimo, garantujemo, minimalno učešće svakoj etničkoj grupi u predstavničkom domu i damo im pravo na formiranje etničkih klubova I mehanizam za zaštitu vitalnog interesa, možemo li ukinuti Dom naroda I napraviti veliki korak ka efikasnijoj I jeftinijoj državnoj upravi? Naravno da možemo. Zato smo to i predložili u Domu naroda, još prije četiri godine. Logično, od onih kojima sadašnji sistem savršeno odgovara nismo dobili podršku. Nadam se da nema potrebe da nekoga ubjeđujem da je aksiom demokratije da struktura zaposlenih u državnoj administraciji mora reflektovati strukturu stanovništva za čiji novac i interese radi, ali ne samo po etničkom nego I po mnogim drugim kriterijima kao što su spolni, starosni, geografski, itd. I da su dozvoljena samo ona odstupanja od tog principa koja idu u korist malobrojnijih, zbog čega se taj mehanizam i zove „pozitivna diskriminacija“.
Očigledno je da bi potpun, detaljan odgovor na vaše pitanje zahtijevao daleko veći prostor od ovog koji imam, ali se nadam da sam sa ovih par primjera uspio predstaviti pravac u kojem smatram, da Naša stranka treba intenzivnije I agresivnije krenuti, u proces približavanja naših političkih I ustavnih rješenja onima koji vladaju u modernim političkim društvima. Ali, taj proces koji u javnom diskursu zovemo euroatlantske integracije ne smije biti sveden na puko, formalno, usklađivanje našeg javnog prava sa onim u EU. On mora obuhvatiti I preuzimanje demokratskih I civilizacijskih vrijednosti koje su temelj tog pravnog poretka.
Ipak, postoji jedan preduslov za sve to: moralna obnova društva, uspostavljanje novih društvenih vrijednosti I pitanje međuetničkog pomirenja. To su pitanja u kojima Naša stranka mora pokazati I mudrost I hrabrost koja je hronično odsutna iz našeg političkog života. Političke stranke koje su vladale ovom zemljom od 90-tih u nasljeđe su nam ostavile okrvavljenju, ojađenu, etnički razderanu I ekonomski uništenu zemlju. Pred nama je težak zadatak, bio bih spreman uporediti ga sa stanjem sa kojim su se naši roditelji suočili nakon Drugog Svjetskog rata. Istorija pred neke generacije postavi naizgled nepremostive prepreke. Naš je izazov da uprkos svemu što se dogodilo, uprkos svemu što nam se događa, izgradimo zemlju, tačnije, društvo u kojem je ono što se dogodilo 90-tih neponovljivo I u kojoj država svakom građaninu I građanki garantuje podjednake šanse u traženju sopstvene, lične sreće. To je osnovna ideja social-liberalizma I ideologija Naše stranke.
4. Očita je kriza vlasti u FBiH. Gdje vidite glavne uzroke takvog stanja, i kakvo rješenje nudite ?
Ne bih bio sasvim iskren kada bih rekao da sam iznenađen krizom u vlasti. Koalicioni sporazumi izgubili su svaki smisao. Svaki osnovac može sabirati izborne rezultate dok ne dođe do 51%, a poenta postizborne koalicije trebala bi biti da u vlast okupi 51 % istomišljenika, ili barem bliskomišljenika. Pa ne definiše se bez razloga koalicija kao porodica ideološki bliskih partija. Naravno, za HDZ i SDA to pravilo ne važi, jer njih vlast zanima isključivo kao mehanizam za ovladavanje javnim finansijama i resursima za partijske i lične interese. Rješenje ove krize, i svih naših kriza, je u rukama glasača. Ono što mi možemo (a ja smatram: moramo) ponuditi glasačima je prilika da na sljedećim izborima izaberu — ili mi ili oni.
Kad kažem mi, onda mislim na sve lijevo od centra, odnosno na blisku saradnju svih partija građanske orijentacije, koje smatraju da su naše etničke I druge raznolikosti civilizacijsko bogatstvo, resurs za budućnost, a ne nepremostivi politički problem i mehanizam za raspodjelu i zloupotrebu vlasti.
