Forum Klix.ba

bjež u krevet više

Prevodilačka saga se nastavlja

Tin soldiers and Nixon coming, We’re finally on our own. This summer I hear the drumming, Four dead in Ohio.

ExNihilo wrote:

jao, gdje ovo iskopa

Bloo wrote:

ExNihilo wrote:

jao, gdje ovo iskopa

Probudio se s ovom melodijom u glavi.

ExNihilo wrote: Probudio se s ovom melodijom u glavi.

tužna animacija
nema plakanjaaa

Slušam neke covere, imate li svekoliko pučanstvo neki cover koji vam je bolji od originala?

Imamo. Kako nemamo.

kliknula sam da poslušam jeboteprogdatejebo

ExNihilo wrote:Imamo. Kako nemamo.

virtuozno odsvirano, malo klinički hladno, ali to je to

glas bog mu dao zdravlja

Obrada Al Greena. Talking Heads su je usporili i napravili pravi bluesy groover.

taman mi dođete kao jukebox, ponestaje mi inspiracije za muziku od silnog prevođenja

dale

Slabo slušam TH, početak i neki momenti mi je veoma (nemam s čim drugim da usporedim) Michael Jackson mood
sesi mood

Ovdje je opet teško odlučiti, original Buckleya je toliko dobar da je teško zamisliti kako se to
može nadmašiti. Ali This Mortal Coil to nisu ni pokušali, nego su pjesmu transformisali u nešto
drugačije. Pomaže i to što je Liz Fraser vjerovatno jedna od najboljih pjevačica svoje generacije,
što je stalno i stalno dokazivala sa Cocteau Twins. Tako da je ovdje meni lično izjednačeno.

dale cooper wrote:
Ovdje je opet teško odlučiti, original Buckleya je toliko dobar da je teško zamisliti kako se to
može nadmašiti. Ali This Mortal Coil to nisu ni pokušali, nego su pjesmu transformisali u nešto
drugačije. Pomaže i to što je Liz Fraser vjerovatno jedna od najboljih pjevačica svoje generacije,
što je stalno i stalno dokazivala sa Cocteau Twins. Tako da je ovdje meni lično izjednačeno.

Mislim da sam ovo i čula na tvoju preporuku.
Na youtubetu, mi idu jedan za drugim i iskreno Buckleyjeva verzija mi je jednostavno savršena. Na repeat bude nekad dok mi se ne smuči

Mortal Coil mi se nije svidjelo baš zbog njenog glasa, muzika je sakralna i stvarno drugačija od originala, ali njen mi glas smeta, pogotovo ti neki trembling u glasu na samoglasnicima.

Ne znam koliko si slušala Cocteau Twins, ali njen glas je čudo, koristi ga kao još jedan instrument u
zvučnoj slici i pjeva na nekom svom jeziku sa svojim specifičnim riječima i frazama. I iako je jezik nominalno
engleski nemaš takav osjećaj kad slušaš Cocteau Twins. This Mortal Coil projekat je bio nešto drugačiji,
više gothic što je i razumljivo sa obzirom da je bend sastavljen od članova Dead Can Dance.

dale cooper wrote:Ne znam koliko si slušala Cocteau Twins, ali njen glas je čudo, koristi ga kao još jedan instrument u
zvučnoj slici i pjeva na nekom svom jeziku sa svojim specifičnim riječima i frazama. I iako je jezik nominalno
engleski nemaš takav osjećaj kad slušaš Cocteau Twins. This Mortal Coil projekat je bio nešto drugačiji,
više gothic što je i razumljivo sa obzirom da je bend sastavljen od članova Dead Can Dance.

Slabo, evo čitam upravo o njenom načinju pjevanja (Puirt à beul i glossolalia).
Apsolutno je ni jednu jedinu riječ nisam razumjela u ovoj pjesmi.

Enya comes to mind

brzinsko mahanje ekipici ovdje

omar little wrote:brzinsko mahanje ekipici ovdje

dođe, uvali nam šefa i zbriše

Bloo wrote:

dale cooper wrote:Ne znam koliko si slušala Cocteau Twins, ali njen glas je čudo, koristi ga kao još jedan instrument u
zvučnoj slici i pjeva na nekom svom jeziku sa svojim specifičnim riječima i frazama. I iako je jezik nominalno
engleski nemaš takav osjećaj kad slušaš Cocteau Twins. This Mortal Coil projekat je bio nešto drugačiji,
više gothic što je i razumljivo sa obzirom da je bend sastavljen od članova Dead Can Dance.

Slabo, evo čitam upravo o njenom načinju pjevanja (Puirt à beul i glossolalia).
Apsolutno je ni jednu jedinu riječ nisam razumjela u ovoj pjesmi.

Enya comes to mind

Pa ima nekih estetskih sličnosti sa Enyom, ali Enya nema ovaj aspolutno masivni zvučni zid satkan
od gitara i klavijatura.

Liz je pjevala i ovo:



I jedna pjesma maksuz za omarku.

aaa my second generation outlaws <3 moze, uvijek moze. somedy je cisti i nepatvoreni bruce springsteen osim sto nije. inace, volim taj njegov prvi album. sokantno ce ti biti za cuti znam da i u mom muzickom svijetu realizam/politika visoko kotiraju. ne samo u filmskom.

ja sam jutros sa jefea skocila na woody guthrie. sjecam se prije nekih, stajaznam, ima godina, u sklopu folk festivala njegova cerka bila gost speaker jedne od veceri pa je pricala koliko je cak i ona sama bila iznenadjena, sokirana, zatecena, brojem ne samo napisanih pjesama nego i brojnoscu i raznovrsnoscu tema kojima se bavio u materijalima koje su nasli nakon njegove smrti. kaze, imao je svezanj pjesama ili posvecenih ili o peracima sudja.(?) samo je on to mogao. woody je bio pravi sampion radnih, siromasnih, nesretnih i marginaliziranih ljudi. <3

ovo, cisto onako sto mi je draga.

Zato sam i postavio baš ovu od Earlea, da se nadovežem na tvog Bossa. Carter Family, Woody, pravi
salt of the earth folk.

Eh sad, da dodamo malo klasičnog country & westerna:



I još malo Earlea sa pjesmom posvećenoj jednom od najvećih sinova folk i country muzike Townesu
Van Zandtu. Primjetio sam na drugoj temi da si i ti fan.

veliki fan van zandta. <3 i dedu williamsa naravno stujem.

mrdala sam se nedavno po ruralnom kvibeku i ruralnom ontariju, duge voznje, vijugave ceste, ravnicarski pejzazi. <3 vizualni odmor za dusu. volim ta mjestasca s jednim, po nasim standardima, dive barom i limitiranom ponudom u svakom pogledu. industrije nema, farmeri prezivljavaju jedva nekako, turisticki nepovoljno locirani. pravi country country.

waylon je, recimo, em odlican za soundtrack putovanja em otvara vrata ugodnom caskanju za sankom sa lokalcima. i pokojoj rundi pica.

osobno preferiram slusat po albumima pa to i stavljam.



i necu vise s kantrijem po temi.

Davno izgubljen biser.

Bestijalni rifovi!

omar little wrote:veliki fan van zandta. <3 i dedu williamsa naravno stujem.

mrdala sam se nedavno po ruralnom kvibeku i ruralnom ontariju, duge voznje, vijugave ceste, ravnicarski pejzazi. <3 vizualni odmor za dusu. volim ta mjestasca s jednim, po nasim standardima, dive barom i limitiranom ponudom u svakom pogledu. industrije nema, farmeri prezivljavaju jedva nekako, turisticki nepovoljno locirani. pravi country country.

waylon je, recimo, em odlican za soundtrack putovanja em otvara vrata ugodnom caskanju za sankom sa lokalcima. i pokojoj rundi pica.

osobno preferiram slusat po albumima pa to i stavljam.



i necu vise s kantrijem po temi.

Lijepa priča, pomalo ti i zavidim.

Samo ti piči, pričaj i postavljaj šta god želiš, tema i jeste zamišljena tako.

Anyway, gledam zadnjih dana Dave Grohlov Sonic Highways dokumentarac (koji je odličan usput rečeno)
i sinoć sam došao do Los Angelesa, pa je između ostalog spominjana i desert rock scena sa Kyuss-om
kao glavnim izdancima. Nisam ih dugo slušao pa sam gotovo zaboravio kako su moćan bend bili.