#209851 Re: Ukrajina
Posted: 10/10/2024 20:19
Jegor Firsov, 109 brigada TO, sa položaja kod Pokrovska: Mikola iz Vinice danas je daleko važniji od bilo kojeg zapadnog diplomate.
- Čudi me da je neko pomislio da će agresor stati nakon Avdivke. Mi, vojnici, nismo vidjeli nikakve naznake da će neprijatelj stati. Posvuda ponavljam: gradovi se moraju braniti. Kada neprijatelj uđe u bilo koji grad – Avdivku ili Vugledar - on momentalno dobiva prednost, a mi gubimo 20-30 kilometara, jer smo prisiljeni biti u polju, u vrlo nepovoljnim uvjetima. Nema mjesta za zaklon, nema mjesta za manevriranje, nema mjesta za postavljanje opreme, nema načina za pričvršćivanje antene kako bi se poboljšao radio horizont...Ne postoji ništa takvo. S druge strane, kad uđe u grad, neprijatelj ima sve prednosti. Također, kad neprijatelj zauzme bilo koji grad, to produžava rat, uvjetno, za šest mjeseci. Zašto? Jer neprijatelj onda pomisli: "Sve radimo dobro, trebamo nastaviti pritiskati." I to će i učiniti, govoreći u isto vrijeme da su spremni na pregovore i šaljući poruku Zapadu da treba sjesti za pregovarački stol.
- Naš glavni zadatak nije samo obraniti Pokrovsk, već nanijeti nenadoknadive gubitke agresoru kod Pokrovska i Kurahova. Moram razočarati one koji očekuju nekakvo primirje: sve dok Rusi ne iscrpe svoje resurse i sve dok osjećaju da im operacije uspijevaju, oni neće stati. Prosječan građanin u pozadini na vijestima čuje da je Reuters objavio kako je Putin spreman na pregovore i pomisli: "Oh, dobro je“. S ove strane, vode se borbe u susjednom rovu. Sve je to međunarodna igra, blef, slanje signala. Svojim porukama o prekidu vatre Moskva prije svega opušta Zapad: "Zašto bismo davali oružje ako ove godine može biti potencijalni mir?"
- Svi, dakle svi, uključujući i naše dužnosnike trebaju shvatiti jednu stvar: sve dok Rusi napreduju, čak i ako napreduju jedan kilometar tjedno, to im govori da sve rade kako treba. Imajte na umu da oni misle: "Sada se mučimo kilometar tjedno, ali doći će vrijeme kada će se kod njih sve raspasti“. Tako oni razmišljaju. A mi, čak i ako želimo neke pregovore, moramo učiniti sve da uništimo njihovu vojsku. Ne treba se nadati nekoj platformi negdje u Washingtonu ili Istanbulu, gdje će netko sjesti, pregovarati i sve će stati. Sada je komandir Mikola iz Vinice puno utjecajniji od bilo kojeg ministra neke zapadnoeuropske zemlje. Jer Mikola sjedi u Lisivki kod Pokrovska, izravno drži položaj i zadržava Ruse. Tako Mikola utječe na geopolitičku situaciju. Dakle, moramo se koncentrirati isključivo na vojnu agendu, ne obraćajući pažnju na neke druge stvari kojima nas obmanjuju...
- Vojnicima treba jasno reći koliko će se oni – njihova jedinica, a ne država – još boriti. Neka kažu: morate odraditi četiri godine pa ćete se možda moći odmoriti. Čak i ako su još tri ili pet godina, ali neka se to jasno kaže. Sad je svima jasno da neće biti demobilizacije. No, neka kažu, eto ako ste izdržali tri godine na frontu, evo vam šest mjeseci odmora! Vlasti to mogu učiniti. Moramo ljudima dati odmor, jer ako se nastavi ovako, bez predaha, oni koji se vrate kući bit će potpuno ludi. Treba nam vojska, a ne slomljene, psihički uništene tisuće momaka…
- Svi razumijemo naše probleme. Jako nam je teško i puno toga nam fali. I neprijatelj ima puno problema, ali je naše društvo demokratsko, mi jasno vidimo pravo stanje stvari, a kod njih se to krije. Vidimo da Rusi nemaju dovoljno snaga da istovremeno napadaju u svim smjerovima. Sada guraju u smjeru Vugledar-Kurahove-Selidove, nakon toga će se prebaciti na Pokrovsk. Dakle, mi ovdje osjećamo krizu u njihovim redovima, nema ih dovoljno. To nam daje nadu da ako budemo intenzivnije radili, ako budemo imali više bespilotnih letjelica, više tehnoloških rješenja za bespilotne letjelice, komunikacijskih sustava, releja, onda će to povećati naše šanse da agresor ostane bez snage. Ima nade, postoji mogućnost, u principu mi živimo od te nade...


