Juri Fedorenko, komandant bataljona Ahil 92. brigade: Ljudi još ne shvataju šta nam se dogodilo, nemamo prijatelje - samo partnere, ruska ofanziva trajaće do sredine decembra...
- Građani Ukrajine još nisu shvatili sav užas koji nam se dogodio. Još nisu shvatili! Čak i u komunikaciji s prijateljima i poznanicima, ne razumijemo koliki je odljev ljudi u inozemstvo, koliko ljudi smo izgubili. Ne razumijemo u potpunosti koliko je ljudi poginulo. Ne razumijemo koja je financijska i materijalna sredstva naša država izgubila i na kojoj ćemo se točki naći kad jednom završi ovaj rat. Prvih 7-10 godina bit će jako teško. Kada rat završi, svijest ljudi će se početi okretati naglavačke i to se nikome ne može zamjeriti, bit će jako bolno i uvredljivo. Za svu tugu bit će kriv vrh vojske, a to je već počelo: donositelji odluka, Generalštab i tako redom, zapovjednici s terena će odletjeti. Mi ćemo biti krivi za sve što se dogodilo. Je li vojska spremna za ovo? A kakav izbor imamo? Vojska se već diskreditira, to javno čine oni koji to ne bi smjeli, ali vrijeme će svima suditi i sve postaviti na njihova mjesta...
- Prošli smo sve faze: bilo je rat će trajati 2-3 tjedna, pa šest mjeseci, pa „već se osjeća okus pobjede“. Uvijek se treba pripremiti na najgore. U borbi za život koju sada vodimo, moramo biti spremni na to da ćemo se boriti još dugo. Rat će biti dugotrajan, zemlju treba staviti na ratnu osnovu, postaviti mobilizacijski proces na pravi način i osigurati rad kritične infrastrukture i poduzeća. Puno je gore ako mislimo da će za šest mjeseci sve biti gotovo, a za šest mjeseci će možda biti samo gore. Sve ovisi o tome kako će završiti izbori u studenom, negdje početkom prosinca bit će jasno koji je daljnji vektor…
- Kunem se, cijeli sam život mislio da tamo na Zapadu sjede neki pametni ljudi sa znanstvenim titulama, ljudi koji razumiju kako ovaj svijet funkcionira. Sad vidim da je to dječji vrtić. Nemamo prijatelje. Postoje situacijski partneri s kojima se interesi podudaraju: sigurnosni, financijski, bilo koji drugi. To su situacijski partneri s kojima se poklopio privremeni interes.
- Žele li ti naši partneri da Ukrajina pobijedi? Ne žele da izgubimo. Oni su zainteresirani da Ukrajina postoji na karti svijeta, ali pitanje je s kojim granicama. To što se kod nas ratuje, baš i ne opterećuje svijet. Kažu da je svijet umoran! Razmislite, oni su bacili svo smeće svoje vojske kod nas i mi s tim smećem izvršavamo borbene zadatke. Dali su nam i neko najsuvremenije oružje na korištenje, koje se jako dobro pokazalo, ali su zato dobili milijarde dolara u ugovorima od drugih zemalja. Odnosno, vodeće zemlje zbog nas definitivno nisu na financijskom gubitku. I onda čujem kako partneri odjednom nemaju novca ili nisu spremni...Prijatelji, vi niste ništa potrošili, zaradili ste. Naravno, rat nije počeo da bi netko zaradio, samo kažem da sve zemlje koje nam pomažu imaju vrlo pozitivne dividende. Daleko od toga da podcjenjujem važnost pomoći, bez nje mi ne bismo izdržali. Samo govorim da oni ne gube enormno na našem ratu već imaju pozitivne dividende, uključujući i tehnološke.
- Nakon Ukrajine, koja će država vjerovati da može postojati bilo kakva sigurnost i jamstva? Nijedna država neće vjerovati. Kredibilitet Zapada je pometen teškim valjkom i to će imati odjeka još godinama...
- Agresor će nastaviti ofenzivu do sredine prosinca, dok se SAD ne stabiliziraju. Agresor ima snage, ima sredstava, avijacija mu je sposobna letjeti u bilo kojem godišnjem dobu, pješaštvo je sposobno jurišati po bilo kojem vremenu. Za neprijatelja je od kritične važnosti da, posebno u regiji Donjeck, napreduje što je više moguće i učvrsti se do sredine prosinca, dok se ne razjasni daljnji vektor naših strateških partnera i kako ćemo se dalje kretati u ratu. Rusija nas brojčano nadmašuje, naoružanjem, sposobnošću paljbe po položajima, sposobnošću korištenja zrakoplovstva. Razbijamo im zube uz pomoć bespilotnih letjelica. Glavna je prijetnja da neprijatelj može dugo vremena održavati stabilnu dinamiku puzajućih ofenzivnih operacija.
- Radimo na dronovima s umjetnom inteligencijom. Na njima radi i neprijatelj, Rusi nisu idioti, ne znam tko je izašao s tezom da su oni idioti, ali o tome ćemo nakon pobjede, ovo je treći put da to govorim...Neprijatelj nije budala, on se razvija i usavršava. Objektivno su se počeli bolje boriti jer već imaju nositelje znanja koji razumiju kakav će biti naš otpor.
- Živimo u atmosferi u kojoj nas stalno žele ubiti. Navikneš se, nažalost, većina momaka koji se bore 2,5 godine, imaju jako nizak nivo samoodržanja i tu se ne može ništa. Ideja je da možete biti ubijeni svake sekunde, to morate ili savladati ili će vas izludjeti. Drago mi je da smo već učinili mnogo da država Ukrajina danas postoji. Razumijem perspektivu, toliko toga možemo učiniti u budućnosti i aktivno radim na tome da me jedan broj ljudi mogu zamijeniti u slučaju moje smrti. Zahvaljujem Bogu za svaki dan kada mogu otvoriti oči i reći: živ sam. Evo, ovaj dan je počeo u hladnom podrumu sa štakorima, nakon KAB-a, u potpunoj magli od prašine. Živ sam, i to je sjajno...
