Takozvano "spašavanje rudnika" je najveća pljačka u historiji ove države ali to nije bitno u kontekstu ove rasprave. Bitno je shvatiti ili bolje rečeno probuditi svijest javnosti da ovakva situacija nije održiva. Prije svega čitav niz zakonskih rješenja koja će biti uvjetovana od strane MMF-a nametnut će takav ambijent u kojem više neće biti moguće finansirati parazitski sistem koji je uspostavljen u postratnom periodu. Nijemci imaju poslovicu " Bolje da uradimo danas nego sutra". evo navodim primjer Bekte kao privrednog čuda koji je počeo kao "start up" i zahvaljujući dobrim poslovnim potezima, kao i organizacijskom i konstruktorskom talentu vlasnika, pozicionirao se kao faktor u jednoj od najkonkurentnijih industrijskih grana. Ovo je događaj od danas:Pedja Kojovic wrote:novak 20
Na posljednjim nekoliko stana se vodi diskusija pro et contra privatizacije velikih drzavnih kompanija.
Vi ste se oglasili povodom EP-a ali cu ja uzimajuci vas post kao primjer pokusati objasniti svoja razmisljanja na ovu temu.
Dakle.
Ugalj koji se kopa u vecini rudnika u BiH nije, najblaze receno, dobrog kvaliteta.
Osim sto je niskokalorican,zasicen je sumporom pa je njegovo sagorjevanje izuzetno opasno po ljudsko zdravlje i prirodnu sredinu.
U ekoloskoj studiji koja je radjena povodom dogradnje kapaciteta u Kladnju kao poseban, tehnoloski nerjesiv, je navedeno emitovanje mikrocestica koje nastaju sagorjevanjem uglja naseg kvaliteta sa opaskom za tu vrstu "problema" trenutno ne postoje efikasni filteri.
Proces europskih integracija nece zahtijevati od BiH restruktuiranje proizvodnje energije jer mi vec sada procentualno dobivamo dovoljno energije iz obnovljivih izvora a EU parametri sugerisu 35 i vise posto. Dakle, odluka o ekspanziji termoelektrana je iskljucivo nasa.
Takodje, kao sto vjerovatno znate, BiH ima viska energije i jedan znacajan dio izvozi.
(To sto elektricnu energije prodaje po 82 km a hercegovackom lobiju za svaki proizvedeni megavat po zakonu mora da isplacuje skor 900 km po megavatu je druga prica i povezana je skoro iskljucivo sa HDZ-ovim lobijem).
Ali da predjem na poentu...
Dugorocno, 20 000 ljudi zaposlenih u rudnicima, u tehnoloskom stanju u kojem su sada, nemaju buducnost.
Drzava sasvim sigurno nema novca da ih tehnoloski modernizuje i eventualno ucini rentalbilnim.
(Ovdje zanemarujem ekoloske i druge razloga koje sam iznio ranije i govorim samo o poslovanju kompanije koja moze proizvoditi bilo sta).
Ono sto hocu da kazem je sljedece; naravno da se mora voditi racuna o buducnosti rudara, kao i onih viskova koji su zaposleni u javnim preduzecima (vodovod, javni prevoz, itd.) ali strateski ekonomski pravac zemlje mora biti argumentovan dugorocnim ekonomskim razlozima opravdanosti i interesima cijele zajednice.Jedino tako uspostavljena "velika privreda" moci ce odgovoriti socijalnim zahtijevima ekonomske reforme koja ce od mnogih zahtijevati, ako ne "apetiti za promjenu" a ono barem pristanak.
Odrzavanje, da li zbog straha od pobune ili jednostavno zbog zelje da "ne barka" velikih sistema koji proizvode gubitke ne donosi dugorocno nista dobro ni radnicima koji tamo rade niti drustvu. Dapace.
Jedan mali primjer.
U GV Sarajevu u odjeljenju za protokol radi nekoliko zaposlenih (recimo, 4-5).
Njihov posao je da prime predatu postu, da je upisu u knjigu protokola, fotokopiraju ( u ogromnom broju primjeraka) i fizicki dostavu u sve kancelarije koje te dokumente trebaju imati. Nas prijedlog (2008) da se sva posta skenira, postavi na server i bude dostupna svakome kome treba nije dobio podrsku jer su se radnici protokola pobunili da im "mjenjamo opis radnog mjesta". Naravno da je nas prijedlog sadrzavao i njihovu preobuku i nije predvidjao smanjenje broja radnih mjesta niti umanjenje plata.(Za ta radna mjesta, u formi u kojoj su sada, kao sto se moze i pretpostaviti nije potrebno neko
posebno znanjeniti strucna sprema).Nazalost, ideja zaposlenih u tom odjeljenju je da ce oni svoj posao do kraja svog radnog vijeka raditi na isti nacin koji su naucili od onih od kojih su ga preuzeli.
Za kraj.
Ranije sam na ovom forumu govorio o necemu sto se u ekonomiji zove "zamka zemalja srednjeg dohotka".
Uprosteno, radi se o tome da je nasa radna preskupa da bi se u cijeni rada takmicila sa azisjkom i africkom radnom snagom, a nedovoljno obucena da bi ucestvovala u pravljenju sofisticirane tehnologije.Ekonomska istorija sugerise da su, po pravilu, zemlje koje su se nasle u takvoj zamci bile "okupirane" investitorima koji su, iz predvidljivih razloga, za lokaciju svojih kompanija trazili samo par stvari; najjeftiniju radnu snagu, odsustvo sindikalnog organizovanja i drzavni aparat spreman da zazmiri na bezbjednosne i druge opasnosti u procesu proizvodnje.
S druge strane, zemlje poput Indije i grupa zemalja u ekonomiji poznata pod nazivom "azijski tigrovi" su se iz te zamke izvukli iskljucivo znacajnim, disproporcionalnim ulaganjem u obrazovanje, tacnije, tehnicko obrazovanje. Indija je recimo propisala procenat ucenika srednjih skola koji moraju upisati tehnicke univerzitete, organizovani su "radnicki univerziteti", itd.
Kasniti u necemu, kao i analizirati bitku nakon sto se odigrala, ima mnogo prednosti.
Svijet, a i zemlje u okruzenju, nude mnogo jasnih, nedvosmislenih, lekcija o tome koje se javne resursi isplati privatizirati a koje ne.
Recimo, vodovod se namece kao jedan od primjera za koji analize skoro pa sigurno kazu; ne privatizirati.
(Isto je sa, recimo, institucijama kulture).
Naoruzani svojim znanjima i tudjim iskustvima mi reforme mozemo sprovesti sa maksimalno ublazenim socijalnim posljedicama i uspostaviti sisteme koji su efikasni. Ono sto je sigurno je sljedece; ovako kako se radilo do sada sigurno vise ne moze a pogotovo je iluzorno vjerovati da sistem u dogledno vrijeme moze proizvesti drugaciju vrstu menadzera u javnom sektoru od ovog kakav imamo sada.
Sasvim sam siguran da bi u jednoj objektivnoj, strucnoj, analizi rizika za BiH ne mjenjanje sadasnjeg sistema bilo na vrhi liste stvari koje nikako ne smijemo raditi.
Nas stav, kao sto sigurno znate, i Albin je o tome govorio, je da promjene u poreskom sistemu ( progresivni porez, porez na imovinu, itd.) postanu mehanizmi koij najvecim dijelom moraju, i mogu, obezbjediti da reforme budu implementirane, odnosno, da socijalni teret reformi bude socijalno pravedan.
p.k.
Sve dok sva javna finansijska sredstva i resurse budemo tretirali kao gigantske socijalne fondove i partijske biroe za zaposljavanje zaba ce se mirno brckati u vodi nesvjesna da se kuha.
Ne možemo robovati dogmama i ignorisati realnosti i iskustva iz stvarnog svijeta. Ovakav događaj nije moguć u javnom sektoru. Niti jedno javno preduzeće ne može opstati u uslovima otvorenog tržišta a pogotovo ne može biti konkurentno na međunarodnom tržištu. Jednostavno suština problema jeste u vlasništvu i nepostojanju odgovornosti i profesionalnog upravljanja procesima. Sada se promoviše nova zabluda poput demagoške floskule o "uvođenju reda" u javna preduzeća. Ko će uvesti red? Ista ona partitokratija koja ga je uništila i opljačkala zadnih sedamdeset godine. To je utopija, za javni sektor ima samo jedno rješenje a to su privatizacija i liberalizacija. Pogledajte ova previranja oko uspostave vlasti, koja nisu ništa drugo nego pozicioniranje partitokratija na što bolje pozicije u javnom sektoru. Oni nemaju nikakve stvarne vizije ili konceota, a nemaju ni instrumenata, da vode bilo kakvu samostalnu politiku. Gabariti njihovog kretanja ograničeni su fiskalnom realnošću i stavovima MMF-a. Dakle jedina svrha njihove političke borbe jeste zauzimanje što boljih pozicija za pljačku i kontrolu javnog sektora. Zato cilj svake reforme mora biti uklanjanje partijske kontrole nad privrednim tokovima i tokovima novca. Reformama se trebaju izboriti ekonomske slobode za poduzetnike i kretaivne i radišne pojedince.U direkciji kompanije Bekto Precisa potpisan je ugovor o nastavku poslovne saradnje sa poznatim austrijskim proizvođačem skijaške opreme. Ugovor su potpisali generalna direktorica „Bekto Precise“, Enisa Bekto, te direktori Odjela razvoja, odnosno nabavke Franz Resch i Marcus Hartl.
- „Bekto Precisa“ i „Fischer“ već dugo godina imaju odličnu saradnju na razvoju sportske industrije i nastavljamo je potpisivanjem novog ugovora u trajanju od šest godina. Ugovor se odnosi na proizvodnju postojećih i novih proizvoda i vrijedan je oko 26 miliona eura. Ovo je novi uspjeh naše kompanije na zahtjevnom svjetskom tržištu, potvrda kvaliteta i pronalazak našeg mjesta među najpoznatijim firmama iz cijelog svijeta - kazala nam je Enisa Bekto. U pogonima kompanije „Bekto Precisa“ u Goraždu proizvodit će se komponente i vezovi za skije, te druga oprema za renomiranu svjetsku kompaniju.
- Trenutno pravimo nove ugovore na period od pet do sedam godina sa velikim povećanjem prometa. Sigurni smo da će saradnja trajati i duže i da ćemo osigurati cijenu, kvalitet i rokove – dodaje Resch .
Prema riječima Marcusa Hartla, „Fischer“ je porodično preduzeće sa tradicijom dužom od 90 godina i zainteresirano je isključivo za dugoročnu saradnju sa partnerima u koje steknu povjerenje.
Potpisivanje novog ugovora, pored ostalog, od velikog je značaja za nova zapošljavanja u „Bekto Precisi“, koja svoje poslovanje iz samog centra Goražda širi i na drugu industrijsku zonu u Vitkovićima.
čovjek samo pokušava saznati na šta @fosna misli, a to i mene interesuje.