bez veze lupas...bjezi sa teme.sedan wrote:Pa nije valjda da ste linije i to najbitnije dali HVO-u. Gdje je Dudak bio i odakle se vraćao.?
HVO-ou ste dali linije obrane grada. "Jadnom" HVO-eu koji je imao koliko boraca.?
U ratu se sjećam snimaka gdje ulaze vojnici RS u neki Orašac ili nešto slično..prolaze kraj džamije i deru se a u pozadini se nazire grad, Bihać valjda.
S koje to strane, jer to očito nije vojska tzv RSK niti su to hrvatska sela osim ako su Hrvati u Bihaću imali svoje džamije.
HVO je dobio najlakse linije koje su bile okrenute Hrvatskoj granici i gdje prije napada veoma rijetko vodjene borbe.sedan wrote:Pa nije valjda da ste linije i to najbitnije dali HVO-u. Gdje je Dudak bio i odakle se vraćao.?
HVO-ou ste dali linije obrane grada. "Jadnom" HVO-eu koji je imao koliko boraca.?
.
Sad ce tebi onaj djecak sa sibicama objasniti kako to nije istina,gledao covjek na youtube.Danguba wrote:jeste of ali moram potvrditi.prog321 wrote:Vojska VRS Krajine je dosla skoro do bolnice jer se HVO koji je trebao cuvati te linije bukvalno bez borbe razbjezao.
Kad se udarne brigade V Kor vratile iz Bos Krupe, odbrana grada se stabilizovala.
hvo se povukao iz medjudrazja, zavalja a poslije iz zegara i vedrog polja. najtezi dani za bihac ali kao sto rece, dok se dudak vratio linije su ponovo stabilizovane(uz teske napore).
prog321 wrote:HVO je dobio najlakse linije koje su bile okrenute Hrvatskoj granici i gdje prije napada veoma rijetko vodjene borbe.sedan wrote:Pa nije valjda da ste linije i to najbitnije dali HVO-u. Gdje je Dudak bio i odakle se vraćao.?
HVO-ou ste dali linije obrane grada. "Jadnom" HVO-eu koji je imao koliko boraca.?
.
Na toj strani je bila srpska vojska Krajine koja je barem na papiru bila razlicita od VRS bosanskih Srba.
Zato su bili tako uspjesni jer niko nije ocekivao napad sa te strane. I to od vojske koja na papiru ne vodi rat u BiH.
Vec je receno da je Dudak bio sa elitnim jedinicama kod Bos Krupe. Sa njim su dosli Hamze i Gazije iz 505. elitne iz 501, dijelovi iz specijalne MUPa, i ostali.
Bihac nikad ne bi pao.
Orasac je 30 km udaljen od Bihaca i neJma sanse da se Bihac vidi. Valja proci brda i brda.sedan wrote:
Dobro, jel postoji kod Bihaća mjesto Orašac ili nešto slično..
Samo da upozorim cjenjeno forumsko pučanstvo kako je forumaš @sedan jedan od provjerenih internet-bojovnika sa forum.hr i hercegbosne.org, i teško vama kad vas zaspe skeniniranim stranicama iz knjige Charlesa Shradera: Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni - Vojna Povijest 1992. - 1994.sedan wrote:
Pa je umjesto Blaškića drakonsku kaznu dobio Kordić isto iz Srednje Bosne.
Al vidiš koji smo mi Hrvati gentlemeni. Srbi vas napadnu nenaoružane, nimalo viteški a mi, iako smo se s njima dogovorili o podjeli BiH, ne napadnemo vas dok ste nenaoružani, nego vas prvo fino naouružamo, zbrinemo vam izbjeglice, pripremimo vas za rat koliko toliko, jer ni sami nismo bili nešto pripremljeni i krcati oružjem..i tek vas onda napadnemo..
A vi opet više cijenite Srbe..tsss.nije to u redu, nije..
Čuj neko je trebao i morao odgovarati za masakr civila u Ahmićima ,Tuđman,Šušak,Boban su na vječnim lovištima, Blašković je tražio istragu zločina,ali ga je vlastita obavještajna služba zajebala i uspio je to dokazati i zato je pušten (ipak je odgulio 7 godina), a Dario Kordić je osuđen na osnovu političke odgovornosti na 25 godina, odgulio 2/3 i pušten je i zanimljivo je da se sam predao nije se skrivao iza lažni identiteta niti su ga skrivali(SiS) kao npr Ivicu Rajića warlord-a iz Kiseljaka.sedan wrote:Tomi110 wrote:Zijanili su jer je objektivno HVO bio slabiji u srednjoj Bosni, manjak ljudstva, manjak oruzja, jedinice izolirane u enklavama i nepovezane.prog321 wrote:Zijanili ste jer ste potcjenili Armiju.
VRS bi jos gore prosao da je rat potrajao + godinu dana. Ali umjesa se MZ.
A VRS je poceo gubiti bitke tek kad su Ameri pritisli i Aliju i Tudmana da sjednu za stol i zakopaju ratne sjekire 94-e.Iskreno sumnjam da je HVO potcjenio ABiH i da su zelili sukob u srednjoj Bosni(mislim na jedinice HVO-a u srednjoj Bosni )
ali da je hercegovacki lobi htio sukob to je i pticama na grani jasno i to su ostvarili.Zakuhali su sa ABiH a cijenu su platili bosanski Hrvati i jedinice HVO u srednjoj Bosni.Opet ponavljam sve to treba zahvaliti srpskoj diplomaciji i KOS-u, jer su
uspili nagovoriti i uvjeriti Hrvatsko vodstvo da im u
Bosni prava opasnost prijeti od Muslimana i da je najbolje da Srbi i Hrvati dogovore i razgranice a Bosnjacima sto ostane.Tuđman je tu vidio priliku da podeblja "perec na jugu" a hercegovacki je lobi napokon dobio priliku da pripoji zapadnu Hercegovinu Hrvatskoj a Hrvate u srednjoj Bosni ko jebe nek se snalaze kako znaju i umiju.Iz tog kuta treba gledati na Blaskica i zasto ga je hercegovacki lobi(Markica Rebic,Susak i Suskici) htio naguziti u Haagu
Pa je umjesto Blaškića drakonsku kaznu dobio Kordić isto iz Srednje Bosne.
Al vidiš koji smo mi Hrvati gentlemeni. Srbi vas napadnu nenaoružane, nimalo viteški a mi, iako smo se s njima dogovorili o podjeli BiH, ne napadnemo vas dok ste nenaoružani, nego vas prvo fino naouružamo, zbrinemo vam izbjeglice, pripremimo vas za rat koliko toliko, jer ni sami nismo bili nešto pripremljeni i krcati oružjem..i tek vas onda napadnemo..
A vi opet više cijenite Srbe..tsss.nije to u redu, nije..
[/quote]Drugorazredne jedinice je li..pa možda ne znam za vaše gradiranje jedinica..kakva vam je bila ova??
Nekad davno, u ona vec zaboravljena vremena, dogodila se jedna noc. Bio je mjesec Ramazan i bio je rat u Bosni. Tople travnicke džamije su bile dupke pune, ljudi u safovima stiskali su laktove uz tijela da ih više stane – šesta je teravija, skracena, ratna.
Travnik. Stari vezirski grad, prošaran turbetima, šadrvanima, sahat-kulama, prepun džamija: Šarena, Alibegova, Jeni… sve lijepe, divota dunajlucka, iz davnih, iz turskih vremena, i u ramazanske dane uvijek pune, ciste, prostrane, tople, travnicke džamije.
U toj istoj noci sedamnaestog februara, ratne devedesetcetvrte godine, u jednom selu, jugoistocno od gradica Viteza, u hladnim sobicama skupili se ljudi, u svakoj po desetak njih, cetni vodovi, da vide šta ce i kako ce veceras. Zveckaju meci, svakom po dvadeset komada – dovoljno za jedan duži rafal, nema se više, komandant Cuskic je rekao da se može i bombama odraditi: dovoljno je prici blizu, pa ako treba i bajonetima!
U stari dio Viteza veceras se mora uci! U njemu se, u okuženju, nalazi 1600 žena, djece i muškaraca – onih isti koji su, gluho, na malim ekranima, pratili tragediju svoga naroda: u Bosanskoj krajini, u istocnoj Bosni, u… devedeset druge. Kako je to tada izgledalo daleko i nemoguce u Vitezu?!
Još jedna teravija je obavljena: ljudi lagano izlaze iz džamija; prepoznaju lica i u mislima prebiru ko veceras nije došao; mracnim sokacima žurno koracaju kucama, tamo ih ceka ono što je preostalo od iftara, nisu stigli sve dojesti – da ne propuste teravih-namaz . Valja rano leci, valja rano ustati.
Prošla je ponoc, prilike u bijelom bauljaju snijegom, borci, Krajišnici, idu u akciju: U svakom rancu po jedan mali, odrvenjeli kruh, jedan ''IKAR'' i jedna ''riblja'' – bogatstvo! Od kako je pocelo ovo sa Hrvatima postali su kao sove, danju spavaju i mudruju, a noci provode u borbi za opstanak. Zakrabuljeni u bijelim maskirnim odjelima, skoro pa da su nevidljivi (blago vremenu u kom su tama i studeni snijeg prijatelji covjeku!).
I dok se bijela povorka tiho provlaci klizavim putem kraj posljednjih, muklih, seoskih kuca, selo mirno spi, ni psi ne laju. Mještani kao da ne znaju za pokret vojske, za vecerašnju akciju; ispratili su Krajišnike, koje su primili po kucama, i sad leže u svojim toplim posteljama, uljuljkani snom, sanjaju mir: djecu kako rastu, otkose trave, na livadama krave…
Vole oni Krajišnike, rado im odvoje ponešto hrane, iako se nema, sevap je, jes' da ih ima svakakvih, ali dobri su borci.
Da, dobri su borci, možda i najbolji u Armiji BiH – to oni znaju, da nije tako ne bi im Vikicevi specijalci veceras bili u rezervi, u potoku, daleko od metaka, a za njih se mnogo toga culo.
''Vitez nocas mora pasti!'' – šapatom dobacuje neko, uz cerekanje, dok kao aveti klize izmedu neprijateljevih rovova. Idu im iza leda. Cistina je! zlokobna, prijeteca: lijevo, u zemunici pored štale, uz spaljenu kucu, neko kašlje – ustaša! Ni deset metara, mimo njega, u koloni, prolazi 40 ljudi; desno je livada, do pola prekopana tranšeom završenim sa rovom, srecom, veceras je prazan.
Pognuti, šunjaju se do ivice šume, studen im pojacava glad, dijele se u tri grupe: lijevo, desno i pravo. Oni pravo stižu do prvih kuca sela, kilometar udaljenog od starog dijela Viteza, tuda je najkrace za deblokadu. Grupa desno se razvila u strijelce i sad koracaju livadom ka mracnom jezovitom šumarku, tu je njihova linija. Lijevo krilo ide na zemunicu pored koje su prošli, da obezbjedi odstupnicu, da omoguci prolaz pojacanju.
Kroz zamracene prozore utuljeno sijere svijetla svijeca (one prave, parafinske, odavno su nadonještene svinjskom mašcu – zlo natjeralo), to mještani ustaju na sehur, da zaposte. I devedesettreca je bila gladna, ali ova devedesetcetvrta…uh!? Ipak, kad je covjek kod svoje kuce, nade se uvijek neki mrsniji zalogaj, da lakše dan u postu prode. I dok se noc rastace u dan, gutaju se posljednji zalogaji, srce kafa, jecmenuša, pa sve zalijeva vodom, ili šerbetom, a onda: nijet za post, pa sabah-namaz, pa ponovo u krevet, jer zima je, nema se šta tako rano raditi, i tako širom Bosne, gdje god se ne crni izgoreni duvar i ne puca puška ispod prozora.
Tromblonska mina, svoj kratki let završi blijeskom i detonacijom. Rafali… rucne bombe… dozivanja – na lijevom krilu je poceo napad, tamo su ''******'' iz 299. brigade, Maglajlije, njih deset, svi ostali su iz Sedamnaeste Slavne krajiške, dobrovoljci. Trinaestorica desno (vod Dženetske Hurije), uletješe u šumarak, sa drvecem suviše rijetkim da zaštiti a suviše gustim da se trci: bombe, tekbiri, rafali; uzavrela krv, stegnuta puška, grc na licu; hrabrost i drhtanje u brzoj, naizmjenicnoj rokadi.
Samir uskocio u zemunicu – poginuo.
Almo krenuo da pomogne jaranu – i on poginuo. Grupa koja je išla pravo, vratila se. Onima sa lijevog krila poginuo komandir u prvim rafalima, pa se povukli, i 37 boraca je ostalo odsjeceno od glavnine. Svi su sada u šumarku, gaze tranšeima do pasa u vodi, leže u mokrom snijegu, hladnoca i umor polako cine svoje. Treba izvuci tijela poginulih, a svice.
Ustaše se dovikuju, sad ce poceti sa eksplozivnim napravama, treba brzo djelovati. Salko, puzeci kroz tranše, krece ka zemunici, po tijela poginulih.
Rafal ga odiže od zemlje, poginu. Ostadoše sva tri tijela neizvucena, po prvi put u Prvoj ceti, Prvog bataljona Sedamnaeste.
Po kucama u selu, šapucu se dove i sureta, niko više ne spava, svi su zabrinuti, nervozni, prestrašeni. Dolje, u potocima ispod sela, veceras se gine i ubija. Ispod svakog krova, u bunovnim glavama, prebiru se teške misli: ako Krajišnici provale, onda ce i naši muški morati ici da pomognu; ako ne provale, pokušace ponovo neku drgu noc, opet besanu; a šta ako odu odavde na neku drugu liniju? Šta ce biti sa nama? Poklace nam djecu…?!
Odnekud pade snijeg i spusti se magla, i pomognu Krajišnicima da se izvuku preko ledine, preko minskog polja, brisanog prostora, a vec se bilo razdanilo. Izvukli su ranjene, samo ne poginule, oni ostadoše.
Cim se dokopaše prvih kuca, docekaše ih stanovnici, zabrinuta cela i široke ruke, dodaše im da jedu ono što je preteklo od sehura, onima koji ne poste, a ima ih takvih!? Ma dali bi im i više samo kad bi imali, eh, kakvi su to borci, ti Krajišnici.
EPILOG
Veliki dan je poceo bajram-namazom: sve travnicke džamije su bile prenapucene; ljudi, u osmijeh razvucenih lica, izlazili su iz njih, pružali ruke jedni drugima, grlili se, cestitali; grmili su rafali, kao da ponovo pada Jajce.
Danas je Bajram, veliki muslimanski praznik: svi pokazuju svoja najbolja odijela, neki ih cuvaju samo za ovaj dan; svuda raznobojni mirisi, širom otvorena vrata, puni stomaci; za danas su pripremljena najljepša jela, danas gazde dijele sirotinji, i šakom i kapom, danas niko nije gladan… i sunce danas nekako jace sja!
U istom gradu, na šehidskom mezarju, isto sunce obasjava tugom zasjenjena lica. Tišinu ispunjava dobovanje busenja o daske kabura i udaljeni žamor caršije koja slavi. Sedamnaesta se okupila da obavi dženazu, jednom od svojih- rahmetli- Alminu, šehidu inšallah. Tri dana prije ukopani su Salko i Samir. Tijela sve trojice došla su u razmjenu, a tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om. Vitez nije pao, ali, uskoro ce u njega da se ide kao nekad, kao da ništa nije bilo, kao da mezari u Travniku nisu stvarni.
I ovaj put je domacih malo došlo da isprati Krajišnika, oni imaju lijepe džamije, tople, ciste, prostrane, i ne propuštaju ici u njih ni kada je rat, kada je na liniji odbrane potreban svaki covjek.
Bilo je to davno, u ona vec zaboravljena vremena, dolaze novi ramazani a za njima i bajrami, do Travnika dvije carevine daleko: je li snijeg ugažen oko mezara, dolazi li iko, pamti li?
pa više imaju lovci kada idu u lovPrica ja fikcija, djelo autora milion slicnih nebuloza na hercegbosanskom forumu.frombosna wrote:Ne mogu nikako da ne primjetim ali ako je ova priča i upola tačna ovi krajišnici su debelo zavaljeni.1.Idu u deblokadu ili napad a dobili 20 kom. metaka... wtf pa više imaju lovci kada idu u lov2. Ako sam dobro razumio spominje deblokadu iz pravca Travnika...wtf.3. napad počinje jedanim tromblonom i to je to4. ne spominje ni artiljerijsku podršku5. valjda bi u napad trebale iči elitne jedinice (spominje vikičevce) a ne da su u rezervi6. i na kraju "...tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om..."da se bar sačekalo još tri dana možda bi ovi krajišnici bili živi. A vjerojatno se znalo da je pitanje dana kada če biti potpisano
Fudo387 wrote:Prica ja fikcija, djelo autora milion slicnih nebuloza na hercegbosanskom forumu.frombosna wrote:Ne mogu nikako da ne primjetim ali ako je ova priča i upola tačna ovi krajišnici su debelo zavaljeni.1.Idu u deblokadu ili napad a dobili 20 kom. metaka... wtf pa više imaju lovci kada idu u lov2. Ako sam dobro razumio spominje deblokadu iz pravca Travnika...wtf.3. napad počinje jedanim tromblonom i to je to4. ne spominje ni artiljerijsku podršku5. valjda bi u napad trebale iči elitne jedinice (spominje vikičevce) a ne da su u rezervi6. i na kraju "...tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om..."da se bar sačekalo još tri dana možda bi ovi krajišnici bili živi. A vjerojatno se znalo da je pitanje dana kada če biti potpisano
1. To je doba nestašice svega u Armiji. Totalna blokada. Fali svega, od hrane do municijefrombosna wrote:
Ne mogu nikako da ne primjetim ali ako je ova priča i upola tačna ovi krajišnici su debelo zavaljeni.
1.Idu u deblokadu ili napad a dobili 20 kom. metaka... wtf
2. Ako sam dobro razumio spominje deblokadu iz pravca Travnika...wtf.
3. napad počinje jedanim tromblonom i to je to
4. ne spominje ni artiljerijsku podršku
5. valjda bi u napad trebale iči elitne jedinice (spominje vikičevce) a ne da su u rezervi
6. i na kraju "...tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om..."
da se bar sačekalo još tri dana možda bi ovi krajišnici bili živi. A vjerojatno se znalo da je pitanje dana kada če biti potpisano
Zasto?sedan wrote:Fudo387 wrote:Prica ja fikcija, djelo autora milion slicnih nebuloza na hercegbosanskom forumu.frombosna wrote:Ne mogu nikako da ne primjetim ali ako je ova priča i upola tačna ovi krajišnici su debelo zavaljeni.1.Idu u deblokadu ili napad a dobili 20 kom. metaka... wtf pa više imaju lovci kada idu u lov2. Ako sam dobro razumio spominje deblokadu iz pravca Travnika...wtf.3. napad počinje jedanim tromblonom i to je to4. ne spominje ni artiljerijsku podršku5. valjda bi u napad trebale iči elitne jedinice (spominje vikičevce) a ne da su u rezervi6. i na kraju "...tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om..."da se bar sačekalo još tri dana možda bi ovi krajišnici bili živi. A vjerojatno se znalo da je pitanje dana kada če biti potpisano
Svašta. Zašto bi tko tako nešto izmišljao.
Koliko se ja sjećam u jednom trenutku su Hrvati prijetili da će dići kompletan Vitezit u zrak ako se napadi nastave.prog321 wrote:Prica nema veze sa realnosti.
Da je Armija htjela zauzeti Vitez mogla ga je bez problema uzeti.
Ma jasno...prog321 wrote:Nikad nije bio cilj da se Vitez zauzme. To je nebitna prcija bez strateske vaznosti.
Gdje se ono tvornica vitezita nalazila i ko ju je drzao?prog321 wrote:Nikad nije bio cilj da se Vitez zauzme. To je nebitna prcija bez strateske vaznosti.
Naravno da je znala, ali ima ona "ako mi nemamo necete ni vi".Iskreno ne znam da li je ta tvornica bila operativna tokom rata i da li je HVO mogao pokrenuti proizvodnju eksploziva, ali zamisli vojnike HVO-a naoruzane kuglicama plasticnog eksploziva sa detonatorima velicine kinder jajeta i to na stotine hiljada ili milijuna kuglica. Kao vojnika u borbi da li bi vise volio da te neko gada iz puske ili da baca kuglice plasticnog eksploziva na tebe?prog321 wrote:Mislis da Armija nije znala da ce Vitezit biti miniran ako postane opasnost da se zauzme?
HVO je gađao Ar BiH bojlerima napunjenim eksplozivom.Tomi110 wrote:Naravno da je znala, ali ima ona "ako mi nemamo necete ni vi".Iskreno ne znam da li je ta tvornica bila operativna tokom rata i da li je HVO mogao pokrenuti proizvodnju eksploziva, ali zamisli vojnike HVO-a naoruzane kuglicama plasticnog eksploziva sa detonatorima velicine kinder jajeta i to na stotine hiljada ili milijuna kuglica. Kao vojnika u borbi da li bi vise volio da te neko gada iz puske ili da baca kuglice plasticnog eksploziva na tebe?prog321 wrote:Mislis da Armija nije znala da ce Vitezit biti miniran ako postane opasnost da se zauzme?
Eto vidis o tome govorim nisu ih gadali kuglicama nego napunjenim bojlerima, znaci da je tvornica radila punom parom i kad imas eksploziv i malo maste mozes napraviti svakakve pizdarije koje mogu biti i te kako ubojitebach wrote:HVO je gađao Ar BiH bojlerima napunjenim eksplozivom.Tomi110 wrote:Naravno da je znala, ali ima ona "ako mi nemamo necete ni vi".Iskreno ne znam da li je ta tvornica bila operativna tokom rata i da li je HVO mogao pokrenuti proizvodnju eksploziva, ali zamisli vojnike HVO-a naoruzane kuglicama plasticnog eksploziva sa detonatorima velicine kinder jajeta i to na stotine hiljada ili milijuna kuglica. Kao vojnika u borbi da li bi vise volio da te neko gada iz puske ili da baca kuglice plasticnog eksploziva na tebe?prog321 wrote:Mislis da Armija nije znala da ce Vitezit biti miniran ako postane opasnost da se zauzme?
Nije strateški bojler sa eksplozivom nego tvornica bojleraprog321 wrote:Vi morate da se zajebavate?
U ratu je strateški značajan bojler sa eksplozivom
