Forum Klix.ba

Kikibombona wrote:

vatrogasac wrote:
Možeš li pokušati definisati kler u islamu? U smislu kako ga imamo u organizovanim crkvama. Bilo kako.

Mislim na kojekakve sejhove, ucenjake i sta vec tu ima, koji odredjuju sta je ispravno a ste ne, te tako huskaju na 'neodgovorne pojedince'. U njihovim obracanjima je previse govora mrznje, etiketiranja i verbalnih napada na drugog i drugacijeg. Recimo, nedavno sam slusao nekakvog sejha koji u emisiji otvoreno prijeti da ce prvom prilikom ubiti izvjesnog Jasira Habiba. Dakle, covjek 10 puta za nekoliko puta minuta izjavljuje kako ce ga ubiti, kune se Alahom da ce ga ubiti prvom prilikom. Sta mislis da li je uhapsen radi toga? Cini mi se da je Kuvajcanin? Jes' malo sutra! Pa onda ajatolasi, serijatski sudovi itd.

To sve nabrojano je svašta nešto drugo nego kler. Kler karakteriše hijerarhija. U islamu 'kler' je nešto kao kod Luterovih protestanata. Tvoj opis upravo ga tako i definiše. Mogu se i ja proglasiti šejhom i osnovati svoju IZ i snimiti clip na kojem ću galamiti protiv ovog ili onog, ali koga obavezuje? @nasu, @kerimu, nekog u Saudiji, nekog u Alžiru?

Kikibombona wrote:Naso

Itekako ima. Zasto kod Arapa nije zazivio recimo heavy metal? Zato sto bi odmah neki ucenjak izjavio da je to sejtanska muzika i da je proklet svako ko to slusa. Ovo je samo jedan banalan primjer. Vidi onda Siriju i Libiju. Ohole diktatore ruske vjerski fanatici koji su idoloski na istom nivou kao Talibani ili Saudi. Kako od takvih snaga ocekivati bilo sta progresivno!? A svi se oni kunu u Kuran.

Tesko je ocekivati da vjerski autoriteti udare na vlastite poluge moci. To nije uradio ni krscanski kler. To su uradili izmedju ostalih Francuzi tok revolucije. Nacekat cemo se jos dok se kod Arapa pojavi snaga koja ce sekularizovati vodece arapske drzave. Do tada stagnacija se nastavlja.

opet isto, zavisi o kojoj zemlji pricamo pa bih ti mogla odgovoriti sta je zazivilo, a sta nije...
sirija I libija su trenutno extremni primjeri ali opet medjusobno jako razlicite kao I razlozi desavanja.
Ali ovo mi je zanimljivo, ti stvarno mislis da je vladajuca porodica saudije na nivou talibana ili da su vjerski fanatici, stvarno
Hajde necemo dalje svakako je off...
a svakako I ja im zelim pozitivne promjene bez obzira sto uzroke promatramo sasvim drugcije.

Previse je ovakvih medju Arapima i to je problem. Problem je veci sto ovakvi imaju poluge moci.

Kako lijepo zbori o nevjernicima, oplakao.

Do 20 minute gledao, ne mogu vise. Kaze u Mostaru komunisti misle da je Tito ziv. I to ozbiljno kaze.

Bilal Bosnic

ExNihilo wrote:Iako sam sasvim siguran da sam bio jasan, napisati ću dodatno objašnjenje, na nivou dječice za prvi razred osnovne:

Ja izađem u javnost sa dokumentom za kog tvrdim da je od Boga. Ljudi krenu umnožavati dokument. Kopije tog dokumenta mogu biti vjerodostojne originalu, bez obzira da li ja lažem da je dokument od Boga ili ne. Tako je i s Kur'anom. Bez obzira da li je Kur'an Allahov ili Muhammedov govor, današnje kopije Kur'ana mogu biti vjerne originalu. Ili, ne moraju. Ali, ako tvrdiš da nisu, iznesi argument.

Rasprava se svodila na to da današnji Kur'an nije istovjetan originalu. Kikibombona se, u suštini, upire da kaže kako kopije nisu vjerne originalu, jer original nije od Boga. Što je nebulozno. Eto.

Ivan Cvitković u svojoj knjizi Religije Savremenog Svijeta, dao je ovu definiciju religije koja je primjenjiva na bilo koju vjeru: “Religija je i individualno i kolektivno uvjerenje nesklono provjeri.”

Ako znamo da bi Muhamed nekada poceo da govori i da bi se oni oko njega rastrcali kako bi nasli nesto na cemu da to zapisu, od kuda sada razgovor oko preciznosti i tacnosti. Saznah da Muhamed nije pisao Kuran (navodno, nije bio pismen), pa mi nije jasno kako se moze braniti tvrdnja oko 'originala' ili kojecega.

O Bibliji znam vise, ali mi je i ovo dovoljno da logicki zakljucite diskusiju.

vatrogasac wrote:Što nema prodaje džamija za renoviranje u crkve?

ovo pitanje si ti postavio i ako je poprilicno glupo al helem nejse.

vatrogasac wrote:
Ne smetaju laboratorije bogomoljama ni obrnuto. I Njemačka ima bogomoljaaaaaa. Ako misliš da je Njemačko društvo ateističko grdno se varaš. Reći ćeš da je sekularno što i jeste, ali djeca katolici prvi čas škole se poredaju u jedan red, a evangelistička u drugi red i njihove sekularne učiteljice ih vode u crkve da se pomole za uspjeh u toj godini. Božić i Uskrs obilježavaju i po školama i u vrijeme tih praznika ne idu u škole nego imaju raspuste. Djeca i iz državnih obdaništa i škola noću šetaju i nosaju "laterne" koje su im roditelji pomogli napraviti na dan Svetog Martina. Da ne redam dalje jer ima toga još poprilično.

religija je dio i njhove proslosti,kulture,koja je difinitivno u izumiranju.Crkve se masovno zatvaraju jer je nedeljom na misama jedan ili nijedan covjek.Zar to nije dovoljan dokaz koliko im je bitna vjera?
To je evolucija drustva.U Njemackoj je vjera samo jos neki stari obicaj koji se praktikuje kao vid neke veze te nacije.I zbog toga je njeguju,to je jedini razlog,jer je vjera u danasnjem vremenu usko povezana sa nacionalizmom.Zato i islam nije priznat kao religija niti ce je ikada priznati,a broj emigranata iz muslimanskih zemalja je visemilionski.
Sto se tice katolickih skola istina ali znam i muslimana koji upisuju djecu u te skole iz jednog razloga jer su jace.Manje ucenika u razredima vise prosvjetnih radnika daju bolje obrazovanje nego drzavne skole, i to im je i jedini mamac.naravno da je crkvi kao instituciji u interesu da opstane.
Eto to je razlog ne sto ih boli patka za vjerom.
I sam se pitas sto je sve manje crkvi, a onda se trudis da demantujes sebe.

aurora313 wrote: Ako znamo da bi Muhamed nekada poceo da govori i da bi se oni oko njega rastrcali kako bi nasli nesto na cemu da to zapisu, od kuda sada razgovor oko preciznosti i tacnosti. Saznah da Muhamed nije pisao Kuran (navodno, nije bio pismen), pa mi nije jasno kako se moze braniti tvrdnja oko 'originala' ili kojecega.

O Bibliji znam vise, ali mi je i ovo dovoljno da logicki zakljucite diskusiju.

Ne može se zaključiti jer šta ćemo sa hafizima? Mnogo njih koji su tada znali cijeli Kura'n napamet i učili su ga direktno od Poslanika, a da ne govorimo o ostalima koji su znali duže dijelove. Da li se moglo šta zapisati drugačije od onoga što su oni svaki dan učili u džamijama? Halifu Osmana su ubili što je zaposlio nekoliko rođaka, a šta bi mu tek uradili da je pisao Kur'an po svom nahođenju? Možda se mogu tražiti i drugi motivi njegovog ubistva, ali zbog zapisanog Kur'ana nije. Da se ne vraćamo na to da je Poslanik tražio od provjerenih pisara da se sve zapiše i da je još za njegovog života sve bilo zapisano.

Teea wrote: I sam se pitas sto je sve manje crkvi, a onda se trudis da demantujes sebe.

Pa ja samo govorim što sam vidio. Jeste da crkva na zapadu proživljava krizu, ali daleko od toga da se svela samo na folklor i da je se može komotno otpisati. Nije moj problem, ali istine radi.

vatrogasac wrote:

Kikibombona wrote:

vatrogasac wrote: Možeš li pokušati definisati kler u islamu? U smislu kako ga imamo u organizovanim crkvama. Bilo kako.

Mislim na kojekakve sejhove, ucenjake i sta vec tu ima, koji odredjuju sta je ispravno a ste ne, te tako huskaju na 'neodgovorne pojedince'. U njihovim obracanjima je previse govora mrznje, etiketiranja i verbalnih napada na drugog i drugacijeg. Recimo, nedavno sam slusao nekakvog sejha koji u emisiji otvoreno prijeti da ce prvom prilikom ubiti izvjesnog Jasira Habiba. Dakle, covjek 10 puta za nekoliko puta minuta izjavljuje kako ce ga ubiti, kune se Alahom da ce ga ubiti prvom prilikom. Sta mislis da li je uhapsen radi toga? Cini mi se da je Kuvajcanin? Jes' malo sutra! Pa onda ajatolasi, serijatski sudovi itd.

To sve nabrojano je svašta nešto drugo nego kler. Kler karakteriše hijerarhija. U islamu 'kler' je nešto kao kod Luterovih protestanata. Tvoj opis upravo ga tako i definiše. Mogu se i ja proglasiti šejhom i osnovati svoju IZ i snimiti clip na kojem ću galamiti protiv ovog ili onog, ali koga obavezuje? @nasu, @kerimu, nekog u Saudiji, nekog u Alžiru?

Kler ne karakterise sama hijerarhija. I u islamu imas vise autoritete koji su hijerarhija (naravno ne kao kod hriscana) i koji mogu da kazne 'neposlusne." Recimo, ajatole. Ali—i na zalost—u islamu su svi jedni drugima 'braca' pa kako ces bolan na brata? Time bi se valjda zamjerio nekom od autoriteta na ovom dunjaluku... ili nesto dalje.

Svi zajedno izmisljotina ljudska, da bi bio vjernik ne treba ti drugi covjek....samo sto su se krscani vise kroz stoljeca vezali za te autoritete u vjeri i napravili to neizostavnim dijelom vjere dok kod muslimana , uz sav trud autoriteta , setanja ima jako puno i ustvari najveci broj muslimana se ni na jedan nacin ne veze za neku instituciju i sl.

aurora313 wrote: Ako znamo da bi Muhamed nekada poceo da govori i da bi se oni oko njega rastrcali kako bi nasli nesto na cemu da to zapisu, od kuda sada razgovor oko preciznosti i tacnosti. Saznah da Muhamed nije pisao Kuran (navodno, nije bio pismen), pa mi nije jasno kako se moze braniti tvrdnja oko 'originala' ili kojecega.
O Bibliji znam vise, ali mi je i ovo dovoljno da logicki zakljucite diskusiju.

vatrogasac wrote:Ne može se zaključiti jer šta ćemo sa hafizima? Mnogo njih koji su tada znali cijeli Kura'n napamet i učili su ga direktno od Poslanika, a da ne govorimo o ostalima koji su znali duže dijelove. Da li se moglo šta zapisati drugačije od onoga što su oni svaki dan učili u džamijama? Halifu Osmana su ubili što je zaposlio nekoliko rođaka, a šta bi mu tek uradili da je pisao Kur'an po svom nahođenju? Možda se mogu tražiti i drugi motivi njegovog ubistva, ali zbog zapisanog Kur'ana nije. Da se ne vraćamo na to da je Poslanik tražio od provjerenih pisara da se sve zapiše i da je još za njegovog života sve bilo zapisano.

Daj uozbilji se. Cuj, sta cemo sa hafizima? Neka uce narodne pjesme, ili jos bolje, nekakve korisne drustvene nauke.
A to da je Muhamed trazio "...od provjerenih pisara da se sve zapise..." vala je previse za ovo vruce popodne.

aurora313 wrote:

aurora313 wrote: Ako znamo da bi Muhamed nekada poceo da govori i da bi se oni oko njega rastrcali kako bi nasli nesto na cemu da to zapisu, od kuda sada razgovor oko preciznosti i tacnosti. Saznah da Muhamed nije pisao Kuran (navodno, nije bio pismen), pa mi nije jasno kako se moze braniti tvrdnja oko 'originala' ili kojecega.
O Bibliji znam vise, ali mi je i ovo dovoljno da logicki zakljucite diskusiju.

vatrogasac wrote:Ne može se zaključiti jer šta ćemo sa hafizima? Mnogo njih koji su tada znali cijeli Kura'n napamet i učili su ga direktno od Poslanika, a da ne govorimo o ostalima koji su znali duže dijelove. Da li se moglo šta zapisati drugačije od onoga što su oni svaki dan učili u džamijama? Halifu Osmana su ubili što je zaposlio nekoliko rođaka, a šta bi mu tek uradili da je pisao Kur'an po svom nahođenju? Možda se mogu tražiti i drugi motivi njegovog ubistva, ali zbog zapisanog Kur'ana nije. Da se ne vraćamo na to da je Poslanik tražio od provjerenih pisara da se sve zapiše i da je još za njegovog života sve bilo zapisano.

Daj uozbilji se. Cuj, sta cemo sa hafizima? Neka uce narodne pjesme, ili jos bolje, nekakve korisne drustvene nauke.
A to da je Muhamed trazio "...od provjerenih pisara da se sve zapise..." vala je previse za ovo vruce popodne.

Prenosi se da u Medini poslije hidžre, kada bi šetao noću gradom, imao si osjećaj da si u košnici pčela. Toliko se Kur'an učio naglas, pamtio i proučavao i odjednom sve te hiljade (na Oprosnom hadžu Muhammeda a.s. je slušalo 100 000 ljudi) je sve to preko noći zaboravilo i počelo učiti nešto novo. Nestao kontinuitet u jednoj noći. Znaju se i pisari i hafizi imenom i postojala je stalna provjera jednih od strane drugih, a neki su bilo to oboje. Kur'an napamet su učili pred Poslanikom a.s. Nije sve to bilo monopol jedne osobe pa da je moglo neprimijećeno nešto proći.

) Božiji Poslanik je, kao što smo rekli, imao naročite pisare Kur'ana. Između Poslanikovih pisara koji su pisali Kur'an naročito se ističe Zejd ibn Sabit koji je u ovom poslu bio najsposobniji. Pored njega pisara Kur'ana su bili Ebu Bekr, Omer el-Hattab, Osman b 'Affan, Alija b. Ebu Talib, Mu'avija, 'Ubejja b. Kab, Halid b. Velid i Sabit b. Kajs.

Među najpoznatijim hafizima i učačima Kur'ana navode se: Osman b 'Affan, Alija b. Ebu Talib, 'Ubejja b. Kab, Zejd ibn Sabit, Abdullah b. Mesud, Ebu Derda, Ebu Musa el-Eš'ari i drugi. Oni su čuvali red poglavlja i ajeta u njima, te za vrijeme kasnijih kodifikacija Kur'ana ili ortografskih poboljšanja njegova teksta oni su bili čuvari tog reda.

Teea wrote: religija je dio i njhove proslosti,kulture,koja je difinitivno u izumiranju.Crkve se masovno zatvaraju jer je nedeljom na misama jedan ili nijedan covjek.Zar to nije dovoljan dokaz koliko im je bitna vjera?
To je evolucija drustva.U Njemackoj je vjera samo jos neki stari obicaj koji se praktikuje kao vid neke veze te nacije.I zbog toga je njeguju,to je jedini razlog,jer je vjera u danasnjem vremenu usko povezana sa nacionalizmom.Zato i islam nije priznat kao religija niti ce je ikada priznati,a broj emigranata iz muslimanskih zemalja je visemilionski.
Sto se tice katolickih skola istina ali znam i muslimana koji upisuju djecu u te skole iz jednog razloga jer su jace.Manje ucenika u razredima vise prosvjetnih radnika daju bolje obrazovanje nego drzavne skole, i to im je i jedini mamac.naravno da je crkvi kao instituciji u interesu da opstane.
Eto to je razlog ne sto ih boli patka za vjerom.
I sam se pitas sto je sve manje crkvi, a onda se trudis da demantujes sebe.

Žao mi je što to moram reći, ali smatram da se radi o jednom površnom upisu iznad mene. Prije svega, smatrati da zatvaranje vjerskih objekata (u ovom slučaju crkvi) predstavlja svojevrsnu evoluciju društva jeste jedna obična neupućenost, rekao bih i neznanje i nepoznavanje značaja religije u svom historijskom hodu i toku. Da si možda rekla kriza religije, pa hajde. Vezanje vjere uz nacionalizam, određenu ideologiju ili sistem, u historiji nije nikakva novost niti "topla voda". Premda se lično ne slažem sa tim da se vjera vezuje uz takve stvari i da se to treba kritički sagledati, ipak treba priznati i naglasiti da je u svom tom civilizacijskom kretanju religija odigrala zapaženu ulogu, u pojedinim momentima čak i pozitivnu, premda je bilo dosta mračnih momenata. Stvari ne treba sagledavati crno-bijelo. U srednjem vijeku, konkretno u ovom primjeru, Crkva, je imala višestruku ulogu. Na početku srednjeg vijeka samostani su predstavljali svojevrsne skriptorije i škole, crkva je radila na moralnoj i duhovnoj izgradnji i obnovi, ali i na opismenjavanju naroda koji su se naselili u Evropi nakon jednog dugotrajnog procesa nazvanog "Velika seoba". Poseban značaj su imali crkveni redovi poput benediktinaca (Ora et labora), a nekoliko vjekova kasnije klinijevski (Cluny) samostan je imao zapaženu ulogu u reformi. Crkva je dala značajan doprinos kako u Karolinškoj renesansi krajem VIII.-og i početkom IX. vijeka, tako i u onoj na prelomnom periodu (XIV. - XVI. vijek). Ne bi trebalo zanemariti doprinos Crkve i ckrvenih redova, kako u kulturi, pismenosti i umjetnosti, tako i u nauci (npr. Isusovci). Naravno, opštepoznata je stvar da se crkveni kler u feudalizmu vezao uz kraljevske i plemićke dvorove, a o negativnoj ulozi crkve (Inkvizicija, progon "vještica", borba protiv naučnika i spaljivanje na lomači, izrabljivanje siromašnih i nametanje poreza seljacima, poput crkvene desetine, krstaški i drugi vjerski ratovi (reformacija i protureformacija), crkvene dogme) nije potrebno trošiti riječi, i o tome su napisani tomovi knjiga.

Drugu veliku grešku u tvom upisu predstavlja stav i mišljenje da Islam nije priznat kao religija. Naravno, u tome te opovrgava i baca tu tvoju tvrdnju u vodu sama ekumena i međureligijski dijalozi. Zar je jednoj religiji, poput Islama, a kojoj pripada 1,6 milijardi stanovništva, ili 23 % od ukupne svjetske populacije, bez obzira na njenu heterogenost uslovljenju različitim podnebljem, kulturama i tradicijama, bez obzira na sektaške podjele, podjele na pravne škole, i bez obzira na svojevrsnu krizu kroz koju muslimani prolaze (između ostalog i ostale religije), zar je jednoj takvoj religiji potreban muhur da bi je neko priznao, i ko je taj koji bi trebao udariti muhur ? O pozitivnim, ali i negativnim aspektima tokom historije, unutar muslimanskog miljea, tj. onih koji pripadaju Islamu, ne bih ovom prilikom, budući da je na forumu o tome bilo dosta riječi.


Nego, da vidimo šta kaže kulturni pregalac,erudita, pisac, filozof, historičar, možda i najbolji poznavalac religije među znanstvenicima XX.-og vijeka, Mircea Eliade (Mirča Elijade), (9. mart, 1907., Bukurešt - 22. april, 1986., Chicago)





Mircea je otišao sa ovovjekim odlaskom komete, vratio se izvoru kojemu se i za života vraćao. Kao da u tome i nije samo simbolika jednog plodnog, velikog života, kao da je u tome zapravo, stvarni odlazak s kometom u svemirske dubine na koje je Eliade često svraćao pozornost.
Ovaj veliki poznavalac religije, rođen u Bukureštu 1907. godine, još kao mladić se zainteresovao za religiju. Međutim, njegova interesovanja bila su utemeljena daleko ozbiljnije nego li većine studenata religije tadašnjeg evropskog univerzitetskog obrazovanja. On kao i neki drugi veliki ljudi u svoja vremena (Platon, Pitagora, Ibn Arebi, naš Čedomil Veljačić i sl.) putuje na Istok. Tada, na izvorima indijskih duhovnih tokova, zapaža da je religija ne samo izvorna konstituanta čovjekovog bića, već da je, zapravo, čovjek u svojim najdubljim, najdavnijim temeljima homo religiosus ! O tom čovjeku kao vjerujućem biću Eliade je napisao svoja briljantna djela kao što su:
Tehnika Yoge (1948.), Mit o Vječnom Povratku (1949.), Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze (1951.), Slike i simboli - O magijskog-religijskom (1952.), Yoga - Besmrtnost i sloboda (1954.), Kovači i alhemičari (1956.), Sveto i profano (1957.), Mitovi, snovi i misterije (1957.), Mistička rođenja - Esej o nekim tipovima inicijacije (1959.), Rasprava o povijesti religija (1965.), Aspekti mita; Istorija verovanja i religijskih ideja (tri knjige), itd...
Nije ni potrebno spominjati da su djela ovog znanstvenika prevođena na mnoge jezike (kod nas šest knjiga i neke kraće studije u časopisima). Također, nije nužno ni da se nabrajaju mnogi univerziteti gdje je Mircea Eliade predavao. Trebalo bi izdvojiti one centre gdje se najviše zadržavao: Lisabon, London, Pariz, Chicago. Od svog članka prvjenca "Kako sam otkrio kamen mudrosti" (kojeg je objavio kao golobradi trinaestogodišnjak) pa do djela "Od Muhammeda do ateističkih ideologija sadašnjeg doba" (From Muhammad to the Atheistic Theologies of the Present, Chicago 1982.) može se kazati da je jedna tema u njegovim djelima dominantna - čovjek uvijek živi sa svetim, sveto "obitava" u svim kulturama. "U vidokrugu ovog profesora religije na Sveučilištu Chicago nalaze se vjere različitih plemena, kulture različitih razdoblja i kontinenata i tako sinhronijski i dijahronijski on razlaže svoju antropologiju posebno se oslanjajući na primjere primitivnih društava Australije i Polinezije, afričkih plemena, kulture drevne Indije, Egipta, Grčke i Rima." [1

Kršćani i muslimani u djelima Mircea Eliade nalaze "hermeneutičku potvrdu" svoga monoteizma, pa i više od toga. S druge strane, politeisti iz kruga "primitivnih" naći će legitimitet svome politeizmu. Također će se i protagonisti ideja "da funkcija mita daje značenje svijetu i ljudskom postojanju" zadovoljiti Elijadeovim djelima. Mnoštvo planova i nivoa u ovim djelima ipak je objedinjeno početkom i krajem Arijadnine niti ovog zakučastog labirinta - homo religiosusom i Deus otiosusom. Prva sintagma je u većini njegovih djela objašnjena tako da je čovjek u biti religiozno biće. U svakom prostoru i svakom vremenu čovjek traga za svetim. Pa i danas "kada je čovjek izgubio smisao za transhistorijsko značenje historije" čovjek traga za svetim i nalazi sveto. Sveto mu daje smisao i značenje postojanja. Eliade će, razmatrajući naša moderna vremena, reći da je "terorom istorije pritisnut onaj čovek ili društvo za koje je drama istorije lišena jednog meta-značenja. Čovek je bio u stanju da toleriše patnju, patnju kao konkretan događaj, istorijsku činjenicu, jer ih je doživljavao ili racionalizovao transistorijskim uzrocima. Mnoge od kriza savremenog čoveka jesu, u suštini, religiozne - jer su vezane za probuđenje svesti o odsustvu značenja, smisla postojanja. Kada čovek prestane da traga za ključem svoga života i nije u stanju da identifikuje prisustvo transcendentnog u svom ljudskom iskustvu, onda je on postao ne-religiozan. Zato sam ja kao istoričar religija vazda nastojao da iznesem i razjasnim smisao religioznih činjenica." [2].
Čovjek vjere (homo religiosus) predstavljen je u Elijadeovim knjigama kao biće koje se rađa sa svetim, raste, ženi, udaje, spolno opći, deficira, gradi i razgrađuje, žrtvuje itd., sve te manifestacije i čini su uobzorju svetog i transcendentnog. Za homo religiosusa "krov simbolizira nebeski svod, pod predstavlja zemlju, a četiri zida četiri smjera kosmosa" [3]. Homo religiosus gradeći kuću podsjeća se na stvaranje svemira, nova ljeta su mu novi počeci, novi svjetovi. On nema potrebe dokazivati život poslije smrti. A ako treba nešto dokazivati onda je to smrt.[4] I njega, i životinje, i biljke, sa kojima obitava, stvorilo je Transcendentno, sve je zajedničkog porijekla čiji je korijen u Bogu "ili u bogovima". Homo religiosus je nezasit svetog, to jedna od važnih značajki Elijadeovih djela.

Eliade će, upravo u toj nezasitosti svetim, u Islamu pronaći argumente za svoje velike teze. Proučavajući živote "primitivnih" plemena, Eliade će pronaći, i u Australiji i u Americi, pa i drugdje, da svi poznaju jednog Boga. Mitovi tih naroda govore da je On zapravo stvorio svijet, a onda su drugi bogovi, ili preci, ili heroji, zavladali žetvama, zimama, proljećima, ocvatima biljaka. Kršćanstvo i Islam, sa svojim monoteizmima, nisu novost, oni su samo nova vijest o Jednom, Istinskom Bogu. Kur'an i Biblija svjedoče da se čovjek teško kroz vrijeme probijao do spoznaje o "sveobuhvatnoj sinhroniji, o velikoj sinhroniji svetoga" na čelu s Jednim Bogom. Oni također govore da taj Jedan Bog u vjerovanjima homo religiosusapostaje Deus otiosus, "dokoni bog", vremenom zaboravljan i nanovo navještavan od svojih vjerovjesnika. "Na početku je, dakle, svuda jedan Veliki ili Vrhovni bog".[5] Eliade će u raznim prilikama tvrditi da "religiozni univerzum arhajskog čoveka naseljavaju božanstva nižeg reda, ovaploćenja živih prirodnih sila. Vrhovnog boga se taj čovek dalje prisećao samo nejasno i neodređeno, u trenucima velikih pošasti i krajnjih nevolja, pošto bi izostala svaka pomoć nižih bogova, na rubu očajanja."[6] Eliade će, dakle, "afirmisati" islamsko učenje o monoteizmu i u raznim prilikama tvrditi da se iz politeizma ne može evoluirati u monoteizam. Arhajski čovjek nam svjedoči da se baš događalo obratno, iz monoteizma se često evoluiralo u politeizam. Ne samo da je Eliade bio interesantan kršćanskim teolozima s obzirom na jednog Boga, on je i u djelima savremenih islamskih pisaca, kao npr. Sejida Husejina Nasra,[7] bio glorifikovan kao slavni povjesničar religija koji je u našem dobu odlučno progovorio o "jednoj velikoj sinhorniji svetoga" (Pol Riker). Ovdje ne može biti riječi i o tome da je Mircea Eliade podvrgao kritici blijede i sladunjave teze da je homo economicus rodno tlo homo religiosusa. Treba samo napomenuti da je za homo religiosusa i sam čin življenja, a ne samo čin rada, svet i, prema Elijadeu, pogrešna je svaka teorija koja homo economicusa pretpostavlja homo religiosusu.[8]





U intervjuu beogradskimKulturama Istoka Mircea Eliade će, na pitanje "da li istorija religija, naročito uporednih religija, može (kao samostalna naučna disciplina) svojim sintetičkim prevrednovanjem 'svetih tradicija' čovečanstva da donese novu orijentaciju u shvatanju svetog u životu čoveka, a s obzirom na aksiološki nihilizam današnjice", između ostalog odgovoriti: "Što se pak tiče religioznih vrednosti, malo se šta može predvideti. To sam u više navrata naglasio: "Sloboda ljudskog duha je takva da se njeno kretanje i oblik ne mogu predvideti. Po mom ličnom verovanju, izvesne iskonske pojave - objave nikada ne mogu nestati, zato što i u visoko razvijenim tehnološkim civilizacijama osnovni elementi ostaju nepromenjeni - dan i noć se vazda smenjuju...Čak i u velikim gradovima ili gradskim četvrtima, u kojima nema drveća, "prirode", i dalje ostaju "parče neba" i zvezde...Hteli mi to ili ne, deo smo svekolikog kosmičkog kretanja; i najnerelegioznija osoba živi shodno tom kosmičkom ritmu, živi svoje dan i noć, sneva svoje snove...To "osnovno" ljudsko biće ja zovem religioznim, bez obzira na priznate i nepriznate religiozne vrednosti vremena. Kada govorimo o tom "osnovnom" ljudskom biću, mi u stvari, govorimo o smislu postojanja, a on je intimno vezan za doživljaj svetog..."[9]

Gubitak smisla postojanja "nakon smrti boga" (Nietzsche) evropsku će civilizaciju dovesti, zahvaljujući sveopštem aksiološkom nihilizmu, do dva svjetska pokolja što je obezvrijedilo teorije o progresu koje su domišljale da će "ukidanjem Boga" tom progresu biti otvorene sve kapije budućnosti. Eliade je bio svjedokom takvih umovanja i zbivanja da bi napisao svoje ogromno djelo kao "pokušaj da se spase i eventualno povrati to uzdrmano dostojanstvo zapadnog čoveka."[10] Eliade je prepoznao ponovna nicanja svetog i ondje gdje su skoro svi govorili da ga nema. "Danas mnoge naizgled profane pojave nose u sebi, za istoričare, odnosno fenomenologa religije, prepoznatljiv obrazac religioznog simbolizma."[11] Nakon Sartrove verzije egzistencijalizma u Francuskoj i Hajdebergovog u Njemačkoj, nakon, dakle duboko imanentnih apologija zapadnog čoveka, Evropom niču brojni ezoterizmi i pseudoezoterizmi. Časopis Planete i djela Teilharda de Chardina (Šarden) i, dakako, djela Levi Straussa postaju popularni i ne mogu se jednostavno nazvati "pomodnom kulturom". Taj uspjeh nam otkriva "poneke nesvjesne i polusvjesne želje i čežnje suvremenog čovjeka Zapada".[12]
Eliade ide čak i dalje pa tvrdi da je procvat ezoterizma u Evropi rezultat protesta i reakcije na Ničeovu zamisao da "posle smrti judeo-hrišćanskog boga čovek mora da živi samostalno, sam u radiklano obesvećenom svetu. Ovaj radikalno obesvećeni svet je svet istorije. Kao istorijsko biće čovek je ubio boga i posle ovog ubistva - ovog 'bogoubistva' - on je prinuđen da živi isključivo u istoriji."[13] Eliade primjećuje da, iako je evropski čovjek ubio Prvobitnog, naučnici koji su možda pridonijeli tom ubistvu počeće i sami tragati za prvobitnim. Traži se prvobitni jezik i prvobitna vjera, traga se za prelogičkim, primitivnim mentalitetom (Lucien Levy-Bruhl /Levi Bril/), za elan vitalom (Bergson), kolektivnim nesvjesnim (Jung), a sam Freud (Frojd) psihoanalizom traga za prvobitnom fazom ljudske kulture i religije. Ne traga se perima samo u društvenim i humanističkim naukama za prvobitnim već se perima, ali i arheološkim motikama, traga po slojevima drevnih naslaga i fosilima ne bi li se kako došlo do prvobitnog organizma toliko značajnog za prirodne nauke, ili pak do prvobitne civilizacije, do možda groba Ademova...

Glad za temeljom, za nepobitnim osnovom na koji bi naučnici da stave svoju naučnu zgradu, za Eliadea će biti znak "skrivene čežnje zapadnog čovjeka" za Prvobitnim. "Poniženje zapadnog čoveka koje je usledilo za otkrićem opšte istorijske uslovljenosti ipak nije ostalo bez pozitivnih rezultata", ironično je primjećivao Mircea. Čovjek se oslobodio shvatanja svoje vjere da je "polubožansko biće", i to oslobođenje podarila mu je Historija. Međutim, Historija je došla i sa svojim terorom.[14] "Naučne tekovine XIX. veka naterale su savremenike da sve objašnjavaju pomoću materije - ne samo život, već isto tako i duh i njegova dela. Otkriće značaja istorije početkom ovoga veka podstaklo je mnoge savremene naučnike da svedu čoveka na njegovu istorijsku dimenziju, odnosno na sistem uslovljenosti u kome je svako biće beznadežno situirano. Međutim, ne smemo da pobrkamo istori. ke okolnosti koje ljudsku egzistenciju čine takvom kakva je i činjenicu da postoji takva stvar kao što je ljudska egzistencija. Za istoričara religije činjenica da je mit ili ritual istorijski uslovljen ne razjašnjava i samo postojanje takvog mita ili rituala. Drugim rečima, istoričnost religijskog iskustva ne ukazuje nam šta ono u krajnoj liniji jeste. Znamo da možemo dospeti do svetog samo preko manifestacija koje su uvek istorijski uslovljene. Ali proučavanje ovih istorijski uslovljenih izraza ne daje nam odgovor na pitanje: Šta je sveto ? Šta ustvari znači religijsko iskustvo ? [15]
Eliade je klijajuće oblike zapadnog pseudoezoterizma, hipi pokrete, pomodne kulture i sl. često označavao zajedničkim imeniteljem - traganje čovjeka Zapada za dostojanstvom. Dakako, treba imati na umu da je Eliade Zapad shvatao šire od jedne geografske strane svijeta, pa je često i islamski Istok, budući da je duboko kosnut "terorom historije", jednim dijelom svojih manifestacija opravdano ubrojiv u Elijadeov Zapad. Istina, Eliade je s poštovanjem govorio o Rene Guenonu (Genon)[16] i njegovom ustanku protiv pseudoezoterizma koji se primjenjuje u liječenju duhovnog lipsanja i gladi Evrope. On je govorio o Guenonovom primanju Islama i ezoterizmu koji svoje korijene nije prekidao još od hermetičkih tradicija. Napominje da su mnogi Guenonovi učenici prešli na islam. Sufizam je, inače, s poštovanjem proučavan u djelima ovog historičara religija.

Elijadeovo djelo je od izuzetne i neiscrpne važnosti za proučavatelje historijskih izraza islama. Budući da je islam "proveo sakralizaciju života" na svim nivoima, Eliadea će to često podsjećati na arhajskog čovjeka "za čiji mentalitet Priroda nikada nije isključivo 'prirodna'", za koga je "i sam čin života religiozni čin", i sl. Arhajski čovjek podsjeća nas na permanentni kontinuitet svetog, a što, u različitim oblicima, nalazimo i u fundamentalnim islamskim djelima. Za Eliadea, i Kur'an govori o kontinuitetu svetog i njegovim obnavljanjima. Dolazak novog vjerovjesnika simbol je duhovnog i fizičkog obnavljanja svijeta. Kur'an potvrđuje i opečaćuje tvrdi Eliade, "totalnu" sakralizaciju života: zvijezde nisu nebeska tijela već znakovi Božiji, kosmos je veličanstvena teofanija, rad i pošteno sticanje je ibadet, itd...Na temelju Eliadeovih djela se može posebno proučavati, da li je islam kao baštinik najznačajnijih izraza svetog ponajviše i očuvao sveto. Nesumnjivo je da je islam, uz neke druge velike religije svijeta, posredstvom svetog podario smisao ovom postojanju i našem životu, a svakoj manifestaciji u njima dao "metaznačenje".

Eliadeovo cjelokupno djelo ostaje budućim vijekovima veličanstven spomenik reflektiranja o svetom u vijeku možda najveće sekularizacije kakvu je svijet ikada vidio. Ono je i svjedok da svaku sekularizaciju prati pseudo-ezoteričko, pomodne kulture, ekološke krize...


_____________________

[1] Bilješka uz knjigu Mirče Elijadea, Mit i zbilja, "Matica Hrvatska", Zagreb, 1970. god.

[2] Čovek i sveto, intervju Mirče Elijadea časopisu Kultura Istoka, br. 7., Beograd, 1986., str. 44.

[3] Mircea Eliade, Okultizam, magija i pomodne kulture, GZH, Zagreb, 1981., str. 38.

[4] Vidi Ernst Cassirer, Ogled o čovjeku , "Naprijed" , Zagreb, 1978., str. 114.

[5] Zoran Stojanović, U svetu arhajskog čoveka (predgovor knjizi Mirče Elijadea, Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze, "Matica Srpska", Novi Sad, 1985., str. 10.)

[6] Isto, str. 10.

[7] Vidi: S.H. Nasr, Living sufism, New York, 1975. (poglavlje Islam and the Encounter of Religions, str. 106-134.)

[8] Vidi: Mirča Elijade, Traganje za "izvorima" religije, "Kultura" (časopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku), br. 65-66-67., Beograd, 1984., str. 283. i dalje

[9] Čovjek i sveto, op. cit, str. 42.

[10] Zoran Stojanović, op. cit, str. 8.

[11] Čovjek i sveto, op.cit, str. 42.

[12] M. Elijade, Okultizam, magija i pomodne kulture, op. cit, str. 26.

[13] Vidi: Elijadeov esej Traganje za "izvorima" religije, op. cit, str. 292.

[14] Čovjek i sveto, op. cit. str. 44.

[15] Traganje za "izvorima" religije, op. cit., str. 296-297.

[16] Vidi šire o tome u Eliadeovoj studiji Okultno i suvremeni svijet, u knjizi Okultizam, magija i pomodne kulture, str. 65. i dalje.

ja pricam o sadasnjosti o danas a ti o srednjem vjeku i proslosti.
I tvoj post me jos uvjek nije ubjedio da nije rijec o (R)evoluciji drustva.

Teea wrote:ja pricam o sadasnjosti o danas a ti o srednjem vjeku i proslosti.I tvoj post me jos uvjek nije ubjedio da nije rijec o (R)evoluciji drustva.

Ja govorim o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To što ne vidiš, to je tvoj problem. Nije mi ni cilj ni namjera da bilo koga uvjeravam, niti u bilo šta...

asurbanipal wrote:

Teea wrote:ja pricam o sadasnjosti o danas a ti o srednjem vjeku i proslosti.I tvoj post me jos uvjek nije ubjedio da nije rijec o (R)evoluciji drustva.

Ja govorim o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To što ne vidiš, to je tvoj problem. Nije mi ni cilj ni namjera da bilo koga uvjeravam, niti u bilo šta...

o cemu ti govoris sam jos prije dvije godine ovdje otvorila temu.
http://www.klix.ba/forum/sinkretizam-vj ... 96274.html

Tvoje je pravo da mislis i da iznosis svoje misljenje i ako je ne povezano sa onim o cemu sam ja govorila u postu koji si citirao.

Ufff, Mirče, betonnnnnnn!

p.s.


pratim...

Asure dobar post mada mislim da i @Teea dolazi na isto samo sa različitih aspekata posmatrate fenomen religije. U samoj religiji moguće da dođe do re-evolucije i da se prevaziđe taj oblik formalnosti kojega religije stvaraju oko vjere . To će ići uporedo sa evolucijom svijesti društva jer društvo je to koje stvara Crkve ili muslimanske klerike , kapital je taj (odnosno kapitalisti koji postoje od kad je i svijeta) koji ih treba, jer tako ideju istinske vjere koja obazvrijeđuje ono što njima daje moć (dakle kapital) drže zatvorenu u religijskim labirintima
Svi hejteri religija lupaju na pogrešna vrata

Evo sad na RTS-u gost u vanrednim emisijma je glavni rabin u Srbiji Isak Isiel i priča o poplava i pomoći....
I kao po defoltu voditeljica pomenu bibliju i biblijski potop , ono kao ako je neko stručnjak i ako neko zna iz prve ruke o poplavama to su Jevreji.

Od ovog ludila i nesreće ovo me bar nasmejalo.

asurbanipal wrote:...Stvari ne treba sagledavati crno-bijelo. U srednjem vijeku, konkretno u ovom primjeru, Crkva, je imala višestruku ulogu. Na početku srednjeg vijeka samostani su predstavljali svojevrsne skriptorije i škole, crkva je radila na moralnoj i duhovnoj izgradnji i obnovi, ali i na opismenjavanju naroda koji su se naselili u Evropi nakon jednog dugotrajnog procesa nazvanog "Velika seoba". Poseban značaj su imali crkveni redovi poput benediktinaca (Ora et labora), a nekoliko vjekova kasnije klinijevski (Cluny) samostan je imao zapaženu ulogu u reformi. Crkva je dala značajan doprinos kako u Karolinškoj renesansi krajem VIII.-og i početkom IX. vijeka, tako i u onoj na prelomnom periodu (XIV. - XVI. vijek). Ne bi trebalo zanemariti doprinos Crkve i ckrvenih redova, kako u kulturi, pismenosti i umjetnosti, tako i u nauci (npr. Isusovci). Naravno, opštepoznata je stvar da se crkveni kler u feudalizmu vezao uz kraljevske i plemićke dvorove, a o negativnoj ulozi crkve (Inkvizicija, progon "vještica", borba protiv naučnika i spaljivanje na lomači, izrabljivanje siromašnih i nametanje poreza seljacima, poput crkvene desetine, krstaški i drugi vjerski ratovi (reformacija i protureformacija), crkvene dogme) nije potrebno trošiti riječi, i o tome su napisani tomovi knjiga.

Ovo je primjer gdje neko ne vidi sumu od drveca.

Crkva je bila sveprisutna zato jer nista drugo nije moglo da izmigolji iz njenog uticaja, moci, i beskrupuloznosti klera. Dati im kredit za bilo kakvu vrstu napretka je samo dokaz neznanja i neobavijestenosti.

Treba samo malo zagrepsti pa razmisliti gdje bi svijet danas bio da nije bilo pritiska katolicke crkve. Mozda bi vec u 15 vijeku medicina bila toliko napredna da ne bi nikada doslo do kuge, koju je crkva proglasila 'bozijom kaznom.' Kakvi bi samo bili rezultati naucnih istrazivanja hemicara, fizicara, biologa i drugih znanosti, a ne prihvatati za gotovo kojekakva ucenja tadasnjih 'crkvenih naucnika' da su Mjesec i planete napravljene od 'nematerijalnog etera.' Koliko bi vise znali, kakva bi nam bila kompjuterska tehnologija, zdravstvo, pismenost, kultura... da ne duzim.

Otuzno je citati misljenja nekolicine na kojima je buducnost covjecanstva ili bar ovoga naseg, koji toliko povrsno i promaseno gledaju na svijet oko sebe.

aurora313 wrote:

asurbanipal wrote:...Stvari ne treba sagledavati crno-bijelo. U srednjem vijeku, konkretno u ovom primjeru, Crkva, je imala višestruku ulogu. Na početku srednjeg vijeka samostani su predstavljali svojevrsne skriptorije i škole, crkva je radila na moralnoj i duhovnoj izgradnji i obnovi, ali i na opismenjavanju naroda koji su se naselili u Evropi nakon jednog dugotrajnog procesa nazvanog "Velika seoba". Poseban značaj su imali crkveni redovi poput benediktinaca (Ora et labora), a nekoliko vjekova kasnije klinijevski (Cluny) samostan je imao zapaženu ulogu u reformi. Crkva je dala značajan doprinos kako u Karolinškoj renesansi krajem VIII.-og i početkom IX. vijeka, tako i u onoj na prelomnom periodu (XIV. - XVI. vijek). Ne bi trebalo zanemariti doprinos Crkve i ckrvenih redova, kako u kulturi, pismenosti i umjetnosti, tako i u nauci (npr. Isusovci). Naravno, opštepoznata je stvar da se crkveni kler u feudalizmu vezao uz kraljevske i plemićke dvorove, a o negativnoj ulozi crkve (Inkvizicija, progon "vještica", borba protiv naučnika i spaljivanje na lomači, izrabljivanje siromašnih i nametanje poreza seljacima, poput crkvene desetine, krstaški i drugi vjerski ratovi (reformacija i protureformacija), crkvene dogme) nije potrebno trošiti riječi, i o tome su napisani tomovi knjiga.

Ovo je primjer gdje neko ne vidi sumu od drveca.

Crkva je bila sveprisutna zato jer nista drugo nije moglo da izmigolji iz njenog uticaja, moci, i beskrupuloznosti klera. Dati im kredit za bilo kakvu vrstu napretka je samo dokaz neznanja i neobavijestenosti.

Treba samo malo zagrepsti pa razmisliti gdje bi svijet danas bio da nije bilo pritiska katolicke crkve. Mozda bi vec u 15 vijeku medicina bila toliko napredna da ne bi nikada doslo do kuge, koju je crkva proglasila 'bozijom kaznom.' Kakvi bi samo bili rezultati naucnih istrazivanja hemicara, fizicara, biologa i drugih znanosti, a ne prihvatati za gotovo kojekakva ucenja tadasnjih 'crkvenih naucnika' da su Mjesec i planete napravljene od 'nematerijalnog etera.' Koliko bi vise znali, kakva bi nam bila kompjuterska tehnologija, zdravstvo, pismenost, kultura... da ne duzim.

Otuzno je citati misljenja nekolicine na kojima je buducnost covjecanstva ili bar ovoga naseg, koji toliko povrsno i promaseno gledaju na svijet oko sebe.

@asurbanipal je opisao obje strane medalje dok si ti izabrao za opis samo jednu.

Šta misliš kako će nas koji sada živimo analizirati kroz 100 ili 200 godina, a možda i prije? Koja je cijena ovog tehnološkog napretka? Da li je hemija zloupotrijebljena? Ozonski omotač? Uništene totalno na hiljade životinjskih vrsta. Ljudi nam umiru od gladi. Rijeke su nam više kanalizacije....itd..itd...da ne nabrajam opštepoznato.

vatrogasac wrote:

aurora313 wrote:

asurbanipal wrote:...Stvari ne treba sagledavati crno-bijelo. U srednjem vijeku, konkretno u ovom primjeru, Crkva, je imala višestruku ulogu. Na početku srednjeg vijeka samostani su predstavljali svojevrsne skriptorije i škole, crkva je radila na moralnoj i duhovnoj izgradnji i obnovi, ali i na opismenjavanju naroda koji su se naselili u Evropi nakon jednog dugotrajnog procesa nazvanog "Velika seoba". Poseban značaj su imali crkveni redovi poput benediktinaca (Ora et labora), a nekoliko vjekova kasnije klinijevski (Cluny) samostan je imao zapaženu ulogu u reformi. Crkva je dala značajan doprinos kako u Karolinškoj renesansi krajem VIII.-og i početkom IX. vijeka, tako i u onoj na prelomnom periodu (XIV. - XVI. vijek). Ne bi trebalo zanemariti doprinos Crkve i ckrvenih redova, kako u kulturi, pismenosti i umjetnosti, tako i u nauci (npr. Isusovci). Naravno, opštepoznata je stvar da se crkveni kler u feudalizmu vezao uz kraljevske i plemićke dvorove, a o negativnoj ulozi crkve (Inkvizicija, progon "vještica", borba protiv naučnika i spaljivanje na lomači, izrabljivanje siromašnih i nametanje poreza seljacima, poput crkvene desetine, krstaški i drugi vjerski ratovi (reformacija i protureformacija), crkvene dogme) nije potrebno trošiti riječi, i o tome su napisani tomovi knjiga.

Ovo je primjer gdje neko ne vidi sumu od drveca.

Crkva je bila sveprisutna zato jer nista drugo nije moglo da izmigolji iz njenog uticaja, moci, i beskrupuloznosti klera. Dati im kredit za bilo kakvu vrstu napretka je samo dokaz neznanja i neobavijestenosti.

Treba samo malo zagrepsti pa razmisliti gdje bi svijet danas bio da nije bilo pritiska katolicke crkve. Mozda bi vec u 15 vijeku medicina bila toliko napredna da ne bi nikada doslo do kuge, koju je crkva proglasila 'bozijom kaznom.' Kakvi bi samo bili rezultati naucnih istrazivanja hemicara, fizicara, biologa i drugih znanosti, a ne prihvatati za gotovo kojekakva ucenja tadasnjih 'crkvenih naucnika' da su Mjesec i planete napravljene od 'nematerijalnog etera.' Koliko bi vise znali, kakva bi nam bila kompjuterska tehnologija, zdravstvo, pismenost, kultura... da ne duzim.

Otuzno je citati misljenja nekolicine na kojima je buducnost covjecanstva ili bar ovoga naseg, koji toliko povrsno i promaseno gledaju na svijet oko sebe.

@asurbanipal je opisao obje strane medalje dok si ti izabrao za opis samo jednu.

Šta misliš kako će nas koji sada živimo analizirati kroz 100 ili 200 godina, a možda i prije? Koja je cijena ovog tehnološkog napretka? Da li je hemija zloupotrijebljena? Ozonski omotač? Uništene totalno na hiljade životinjskih vrsta. Ljudi nam umiru od gladi. Rijeke su nam više kanalizacije....itd..itd...da ne nabrajam opštepoznato.

A hvalite se brojem vjernika u svijetu.

vatrogasac wrote: @asurbanipal je opisao obje strane medalje dok si ti izabrao za opis samo jednu.

Šta misliš kako će nas koji sada živimo analizirati kroz 100 ili 200 godina, a možda i prije? Koja je cijena ovog tehnološkog napretka? Da li je hemija zloupotrijebljena? Ozonski omotač? Uništene totalno na hiljade životinjskih vrsta. Ljudi nam umiru od gladi. Rijeke su nam više kanalizacije....itd..itd...da ne nabrajam opštepoznato.

Postoji neperfektan realni svijet gdje se stvari dogadjaju ne voljom nekoga nego akcijama ljudi. Zatim postoji svijet bajki i zabluda u koje mnogi vjeruju i gdje je sve podredjeno nečijoj nepostojećoj 'volji.' I ko god želi da živi ignorišući rad i stvaralaštvo drugih, ili putuje na devi ili na konju a informiše se o svemu putem jedne knjige, neka uživa u tome.

Ja ipak cijenim ovaj dunjaluk. Nebuloze me ne interesuju. A da znam o njima i da sam ih uocavao, istrazivao, i o njima pisao, nacices na mom sajtu http://www.nevandjelje.com.

Tu vjerovatno nešto novo može da se nađe (ne uvijek nauči, jer mnogi ovdje imaju musebeke na očima), i to ne mojim vlastitim observacijama, nego činjenicama koje su tamo iznešene.

nemezis wrote: A hvalite se brojem vjernika u svijetu.

Gore su za razlog nečeg lošeg okrivljena teokratska društva. Sada nisu pa se vrlo krupne greške dešavaju. Prošlo stoljeće je najbolja ilustracija.

aurora313 wrote:

vatrogasac wrote: @asurbanipal je opisao obje strane medalje dok si ti izabrao za opis samo jednu.

Šta misliš kako će nas koji sada živimo analizirati kroz 100 ili 200 godina, a možda i prije? Koja je cijena ovog tehnološkog napretka? Da li je hemija zloupotrijebljena? Ozonski omotač? Uništene totalno na hiljade životinjskih vrsta. Ljudi nam umiru od gladi. Rijeke su nam više kanalizacije....itd..itd...da ne nabrajam opštepoznato.

Postoji neperfektan realni svijet gdje se stvari dogadjaju ne voljom nekoga nego akcijama ljudi. Zatim postoji svijet bajki i zabluda u koje mnogi vjeruju i gdje je sve podredjeno nečijoj nepostojećoj 'volji.' I ko god želi da živi ignorišući rad i stvaralaštvo drugih, ili putuje na devi ili na konju a informiše se o svemu putem jedne knjige, neka uživa u tome.

Ja ipak cijenim ovaj dunjaluk. Nebuloze me ne interesuju.

To o kamilama i jednoj knjizi si pretjerao, ali tako je kada se znanje skuplja po novinama i portalima, a ne na mjestu o kojem se priča.

Ne tipkam ti ja iz manastira. Ne propuštam dunjaluk jer ako proanaliziraš tekst Kur'ana začudit ćeš se koliko se ajeta odnosi na dunjaluk.

Odoh danas da uživam u dunjaluku.

Ja bi tako volio da mogu postati religiozan.Čini me pomalo depresivnim da ću umrijeti,istruhnuti i da nema ništa dalje.Opet ni ideja da se negdje bilježi svaki moj potez u životu i da bi nakon što umrem mogao završiti u vječnoj vatri jer se nisam dovoljno molio ne djeluje nimalo ohrabrujuće.

SkyLimit wrote:Ja bi tako volio da mogu postati religiozan.Čini me pomalo depresivnim da ću umrijeti,istruhnuti i da nema ništa dalje.Opet ni ideja da se negdje bilježi svaki moj potez u životu i da bi nakon što umrem mogao završiti u vječnoj vatri jer se nisam dovoljno molio ne djeluje nimalo ohrabrujuće.

Bolje umrijeti i nestati nego rizikovati.

Zivot jednog covjeka u dzehenemu prouzrokuje vise patnje nego su svi ljudi u istoriji covjecanstva patila. Sto, milion, milijardu puta vise.... Ta patnja je tolika da se rijecima uopste ne moze opisati. Bezgranicna patnja.

Neko me prevario... Rekao mi da niko u dzehenemu nece provesti vjecnost.

Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati. (EI-Bekare. 257.)

Ne znam kako nekome u ovome ima smisla?

Zamislite da covjek napravi robota koji ce setati gradom i za njega obavljati neke poslove. U toku setnje robotu otkaze cip i ubije nekoliko ljudi.

Da li covjek snosi krivicu ili je iskljucivi krivac robot?