I opet VEDAD IBISEVIC po ko zna koji put.
Tromjesečni Edin, jedina beba rođena nakon povratka u zvorničko selo Skočić, ispratio je oca Mirsada u Zenicu gdje se piše velika istorija reprezentacije i naše zemlje. San da budu u „gnijezdu zmajeva“, Skočićanima je ispunio Podrinjac Vedo Ibišević
hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ
Podsjećamo da je ova plemenita priča začeta kada je naš portal objavio Pismo sa Drine Vedadu Ibiševiću. U njemu su se povratnici iz Skočića, najugroženijeg povratničkog naselja - zaboravljenog i ostavljenog od političkih, vjerskih i svih drugih institucija - preko Vede Ibiševića zahvalili „zmajevima“ što im priređuju jedinu radost i svojim sportskim čudom daju podstrek za njihovo svakodnevno čudo preživljavanja.
Elem, za razliku Edina, koji će morati da sačeka svjetsko prvenstvo 2018., prvačić Dževad će sa svojim ocem Suadom biti u večerašnjem grotlu Bilinog Polja. Suadov primjer je jaka ilustracija u kakvim uslovima žive ovi ljudi.
Fala, Urugvaju!
„Ni političari niti bilo ko drugi ne svraća u ovo selo, jer mi imamo premalo glasača da bi bilo kome bili zanimljivi i dobili šansu da bilo šta radimo. Bar nekoliko mjeseci sam dobio priliku da radim u Urugvaju(!?). Fala tamošnjem predsjedniku Muhiki, kojeg mi zovemo Mujica, jer je bar na trenutak olakšao život mojoj porodici! Po ovdašnjim političarima, a nakon što smo ostali bez našeg Bracike, ovdje bi sve pomrlo. Ali, Boga mi, fala i našim zmajevima, oni su nam veliki lijek za dušu.
Navijačka priča iz SkočićaNaravno ne treba ovaj radosni događaj kvariti ružnim temama, ali zaista je nemoguće izbjeći podatak da je veličanstveni ispraćaj napravljen ispred džamije u Skočiću, valjda jedine nedovršene u BiH, da su navijači krenuli jedinim neasfaltiranim putem u regiji i da je sve ovdje ili nezavršeno ili i nezapočeto. Ali ljubav prema reprezentaciji dostiže vulkanske razmjere!
Halalit će nama Štutgart
Pismo koje je objavljeno u našem portalu, preuzeli su nebrojeni mediji i pročitali su ga milioni ljudi, a punim srcem i dušom reagovao je reprezentativac Ibišević. Pred utakmicu sa Lihtenštajnom, organizovao je dolazak djece i njihovih roditelja iz Skočića, poklonio im je dresove i razne druge hedije, a što je najvažnije – toplo i ljudski je sa njima popričao nekoliko sati. Takođe im je Vedo obezbijedio ulaznice, prijevoz, hranu i navijačke rekvizite za večerašnju utakmicu.
Svi su ushićeni zbog prvog prisustva utakmici reprezentacije.
Navijačka priča iz SkočićaKada mu je mali Armin rekao kako ga je rastužio kada je promašio prije nekoliko večeri penal za Štutgart, Vedo je obećao da će se „popraviti“ golovima protiv Lihtenštajna i Litvanije. Djeca su na te riječi započela horsko skandiranje k'o da ih je stotine. A roditelji su poručili: “Samo neka bude tako, halalit će Štugart, jer nama je ovo sve!“ Inače, uz Armina je u Zenicu krenuo brat Alija i, naravno, otac Sanel.
Poruka ministru policije
„ Poručujemo ministru policije u Zenici da nam slučajno neko ne pokuša spriječiti unošenje na stadion transparenta na kojem će biti povratnička parola „Nijedna kuća k'o svoja, nijedna rijeka k'o Drina!“. Pored nje će biti slike naše mrtve legende Fadila Banjanovića Bracike i žive legende Vede Ibiševića“. Koga mogu da povrijede te plemenite svetinje?“, pita Ismet čiji sin Džemal će biti među onima koji će večeras ponosno nositi najtopliji i najuzvišeniji transparent na Bilinom Polju.
Inače, petnaestočlanu navijačku grupu iz Skočića ispratio je cijeli ostatak sela. Bio je tu i tromjesečni Edin, a među ženama koje su za autobusom polile vodu za nafaku navijača i reprezentacije bila je njegova nena Tima: „Da nam je živ i zdrav naš Vedo hiljadu godina, i naš Safet Sušić i svi naši zlatni m
