Razumijem i snažno vjerujem (da ne kažem
znam) da Zakon postojanja nosi i predstavlja ideju ISTINE o postojanju, odnosno o tome šta postoji, kako postoji i zašto postoji – sve što postoji, tj. jedino što (zaista) postoji – Svijest!Sugestija nošenja bedža, kao načina oslobađanja svijeta od organizovanih kriminalaca je način (ili barem pokušaj) da se mirnim putem, uz pomoć nauke i znanja, obore svjetske nauke, filozofije, ideologije i politike koje su opravdavale podjelu svijeta na neradnički i pljačkaški, i radnički i proizvođački dio, odnosno na one koji su živjeli (i uživali) zahvaljujući eksploataciji drugog čovjeka i njegovog rada i na one koji su živjeli (i patilli) od svog rada.
Te i takve nauke, filozofije, ideologije i politike su bile temelj te podijeljenosti i sada uz pomoć jedne nove, istinske prirodne nauke, NAUKE O SVIJESTI i njenim zakonima po kojima su cijeli Svemir i život u njemu izgrađeni, ove dosadašnje svjetske lažne nauke, filozofije, ideologije i politike, treba da se obore, a sa njima i sve ono što se po njima tokom istorije do danas razvilo - država kao politička tvorevina i sistem, sa svim svojim mehanizmima koji je omogućuju i štite.
Niko ne zagovara (apriori) uništenje bilo koje države ili naroda već kapitalizma kao reprezenta ideologije (trenutno) vladajućeg nepravednog poretka. Jer se ne radi se o vladanju neke grupe, nacije ili države, pošto nije važno ko će “vladati” – Rusi, Amerikanci, Kinezi ili bilo koji drugi kapitalisti, pošto se u svakom slučaju u suštini radi o vladavini kapitala nad ljudima (npr. to je priča, narativ tipa “rat je dobar biznis”).
Bez polazišta da je kapitalizam postao totalitarni destruktivni poredak – tog egzistencijalnog momenta – sve ostalo je šuplja priča, koje ima napretek, posebno od strane tzv. Intelektualne elite tj. njihove kritike, koja je u stvari stranputica.
Što će reći, biće neophodno da se sva pogrešna znanja te posljedična tjelesna stanja i sva moguća druga nagomilana i raznovrsna 'sranja' (koja su ljudi usvojili i kojima se rukovode u međusobnim odnosima), promijene i prilagode Istini ili nestanu – i 'to' je upravo ono što će trebati i morati da se desi „u glavama“, odnosno u razumima ljudi (i što je, čini mi se, baš adekvatno opisano u Objavama kao „Sudnji dan“, tj. kao “tadašnje” muke i nevolja za isti).
Činjenica u prilog ovome koju je potrebno (barem pokušati) uvijek imati na umu je da postoje znanja od kojih čovjek nema nikakve koristi, i ne samo da nema koristi, nego su mu od velike štete.
A, razumijevanje Istine jeste, tj. bit će, ono što daje sposobnost 'razumijevaču' – osviještenom čovjeku o svemu navedenom – da ‘oplijevi korov’ neznanja (koji se nerijetko krije iza tzv. „znanja“) koji nas je kao čovječanstvo potpuno okupirao.
Kako sada raspolažemo sa pravim znanjem i Istinom u vezi prirodnih zakona harmonije i dobra, pomoću kojih se najlakše izbjegava haos, nezadovoljstvo i zlo, a ostvaruje, harmonija, zadovoljstvo i dobro, revolucije i borbe ljudi jednih protiv drugih i prolijevanje ljudske krvi nam više nije potrebno. Umjesto takvog oblika borbe, sada na svjetskoj sceni treba pokrenuti BORBU IDEJA.
Nakaradna interesna logika je i stupila u političku ravan zato što je nestala borba ideja. Lakše je braniti sopstveni interes nego se upustiti u odbranu ideja koje zastupaš. Politika je apsolutno spremna na licitiranje svake vrste. Sve je komercijalizovano, znači sve je korumpirano – na prodaju! Niko i ništa ne može da ostane van vladajuće logike “okretanja love” (tj. kapitala – “samo nek’ se vrti”, veli se), gdje svako svoje privatne interese ima, i to u vidu materijalnog bogatstva, koje je postalo mjera svih stvari. Međutim, društva se ne dijele na bogata i siromašna, kako se pogrešno misli, već na solidarna i ona koja to nisu, tj. okrutna, što znači da mjera blagostanja neke zajednice nije materijalno već duhovno bogatstvo – koje se ogleda u jednakosti, saradnji, solidarnosti, ljubavi, razumijevanju… a toga, nažalost, ‘nigdje ni na mapi’.
Relativno teško je predviđati u političkoj ravni, gdje imamo sve osim pameti i poštenja. Cijela planeta se, kako to svakodnevno gledamo, valja u blatu licemjerja i nemorala.
Diplomatija ima svoje običaje i naravi, koje se ne daju uvijek racionalno sagledati niti razumijevati. Uprkos zaklinjanju u demokratiju, građanima planete su uskraćena elementarna ljudska prava, pravo na informacije i mogućnost budućnonosnog sagledavanja vlastitih života. Nema nikakve suštine izvan lične interesne logike pojedinaca i grupa, koje logikom nasilja uspostavljaju opšti nered kao jedinu vrstu reda, tj. pravila.
O tome da je laganje tj. svjesno govorenje neistine postalo norma političkog postupanja, nema sumnje i to svi ljudi znaju ili barem osjećaju na svojoj koži.
Dakle, nebitno je šta nam kažu (ne samo političari), nebitno je ono što čujemo. Bitno je ono što nam se prešućuje. Njihova “pristojnost” uključuje laž kao temelj njihova načina vladanja i bivanja na javnoj sceni.
U političkom životu laganje nije isto što i prešućivanje, ali imaju jednake posljedice.
Dok se u zapadnim demokratijama laganje poreskim organima kao i laganje u istrazi ili pred sudom strogo kažnjava, nikakve sankcije nisu predviđene za laganje i prešućivanje u političkoj kampanji – iako svaki element u procesu obrazovanja opšte volje neposredno utiče na milione lličnih, individualnih sudbina. Naravno, demokratska teorija ne nudi rješenje za taj problem.
* * * * *
Zastrašujuće, u SAD preko 90% generala je u vojnim simulacijama pokazalo da je spremno pritisnuti “crveno dugme” čim je ‘gurava situacija’. Oni su spremni da unište Rusiju, k’o biva, a to znači, u stvari, cijeli svijet. Užasna je zabluda da je američkim vladarima, nosiocima moći, tj. kapitalističkoj oligarhiji, generalima, političarima, stalo do američkih građana, i da zbog njih neće npr. da izvrše udar na Rusiju (ili naprave neki drugi sličan suludi korak) jer se plaše kontraudara koji može dovesti do smrti miliona američkih građana. Jer oni, u stvari, prihvatljivim rizikom smatraju smrt preko sto hiljada građana, što je zvanična vijest (a možemo samo zamisliti s kojim se “ciframa” u nezvaničnim ‘kuloarima’ operiše), da bi išli na Rusiju. A gotovo 40% Amerikanaca (unatoč tome) prihvata da se na Rusiju izvrši udar. U SAD se prave čitavi podzemni gradovi, a nemali broj ‘idiota’ se zamrzava da bi preživjeli moguću nuklearnu katastrofu…
K’o u ovo ne vjeruje, nek’ se prisjeti američkog mota (ideje vodilje) iz vremena osvajanja Zapada “samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac”, i toga da je nakon nekog vremena Indijanca zamijenio crnac, pa Vijetnamac, pa komunist… a trenutno takvu ulogu imaju Rusi. A ako neko misli da je ovo “prekomjerna upotreba riječi”
, tj. da pretjerujem, nek’ uzme u obzir to da priroda kritikovanog uslovljava prirodu kritike, a kapitalizam, koji se ogleda u još uvijek vladajućoj svjetskoj sili br. 1, tj. SAD, je postao totalitarni destruktivni poredak, i ono što mu se ubraja/lo u progres, a to je tzv. tehnološki razvoj, odavno nije progres, već progresizam – razvoj proizvodnih snaga koji ima destruktivnu prirodu. To što se Finska i Švedska pridružuju NATO-u sigurno neće Evropu učiniti bezbjednijom. A da bi se Turska prestala protiviti njihovom pridruženju, obje ove države su prihvatile ono što ni slučajno ne bi smjelo biti prihvatljivo: intenziviranje rata protiv Kurda.
Pitanje nuklearnog oružja i nuklearnog uništenja planete, zapravo i tako, je povezano sa destruktivnim tendencijama koje prostiču iz samog načina života koji kapitalizam forsira, tj. koji vladajuća ideologija konkurencije, borbe, podjele i mržnje proizvodi.
Sve, ama baš sve se mjeri i pravda ekonomskim razlozima - pa i ratovi, naravno (npr. broj radnih mjesta je izgovor za skoro sve i svako sranje), a pošto to kod ljudi ‘pali’ vladajuće elite i nemaju potrebe da mijenjaju ovu 'foru', tj. "mantru" kojom sve što žele ostvaruju. Uostalom, bjelodano je da kapitalisti vole krize jer im donose nove mogućnosti za zaradu i povećanje profita!?
Neophodno je razotkriti ovu ideološku pozadinu koja leži u temeljima reprezentacije ekonomskog rasta – ideju individue, konstruisane kroz liberalni imaginarij, koja, na ovaj suštinski pogrešan i po život na Zemlji opasan način, ima temeljno pravo mobilizovati resurse u svrhu individualnog životnog užitka – što u konačnici znači, (samo) elite i to jedno određeno vrijeme, jer je takvo što dugoročno neodrživo.
I kad se "ljudska priroda pobuni" protiv takvog nehumanog sistema, vladajućoj klasi ne preostaje ništa drugo nego da počne da mijenja ljudsku prirodu. I, ne lezi vraže, tehnologija upravo to sad i omogućava. Ljudi su dospjeli u dužničko ropstvo koje je mutiralo u mentalno robovanje i degenerisanje čovjeka kao humanog bića. U velikoj većini ljudi se ponašaju kao narkomani, daj im njihovo sledovanje ‘potrošačke doze’, a da li će sutra 'svijet da propadne' (i oni s njim) baš ih briga.
Umjesto tako, ‘opijajmo’ se idejom (koju sad imamo) kako da stvorimo život dostojan čovjeka!
Egzistencijalni fatalizam proizvodi egzistencijalni defetizam. Umjesto da se ljudi bore da se spriječi uništenje života na planeti, to treba da se prihvati, neminovno je i neizbježno. (eventualno će ‘neki’ uspjeti da zduše na Mars, kojeg će prije toga teraformirati… – eto o čemu se polemiše i priča, a ne o suštini problema – missliiimm, to će biti, al’ u limburgu mjesecu)
Npr. često se govori i piše kako želimo spasiti rijeke, ugrožene životinje, okeane, planetu… sebe, ali od koga, i kako i zašto je tolika ugroženost nastupila?!
To su prava pitanja, koja se niko ne pita i na koja niko (do sad) ne odgovara. Znači, sve može, o svemu se da pričati, za svašta nešto se boriti, samo da se ne dovede u pitanje vladajući (trenutno, kapitalistički) poredak, tj. dovedu u pitanje nakaradni principi (konkurencija, podjela, mržnja i borba) na kojima počiva.
Elem, i pticama na grani je jasno da su politika i moral kao nebo i zemlja.
Što znači, nacionalnih i inih interesa obrana je u suštini po život opasna obmana! I onda to ne ukinimo!?
* * * * *
Najvažniji kriterij po kojem se određuje da li je neka misao, ideja umna jeste da li ona doprinosi očuvanju života na Zemlji!
Narativi koji funkcioniši kao okviri tumačenja stvarnosti su ključni za ideologiju kao strukturu.
Oni određuju šta je vjerovatno (tj. “istina”), a šta nije, tj. određuju koje se ideje mogu prihvatiti, a koje se moraju odbaciti.
Bratstvo među ljudima nije i ne treba da bude cilj, već je polazište koje trebamo. Za šta je neophodno razviti svjesnost da je to u korist svemu i svima – sve po znanju, ideji o tome kako se najlakše izbjegava nezadovoljstvo, tj. haos i zlo, a ostvaruje harmonija i dobro, tj. zadovoljstvo.
To zahtijeva razvoj, evoluciju psihičke sposobnosti razumijevanja kod ljudi, pomoću koje će moći jasno da prepoznaju kakva i koja su to djelovanja (neorganizovana i haotična kretanja i rad) koja proizvode zlo i nezadovoljstvo - koje ogromna većina čovječanstva osjeća, ali još uvijek, manje-više, baš i ne shvata gdje je njegovo ishodište, tj. nikako da skonta “đe je ba zapelo”
. Svakako, valjalo bi i iznova osmisliti drukčiji tip proizvodnje. Ne bismo trebali dopustiti daljnje širenje kapitalističkih društvenih odnosa ako se slažemo da njihova ekspanzija ne bi smjela nastaviti obespravljivati milijune ljudi i ograničavati živote brojnih drugih bića s kojima (još uvijek) obitavamo na zajedničkoj planeti.
Naravno i do danas su svijetom vladale različite ideje i ljudi su se međusobno borili i ubijali braneći svoje ideje. I razlog zašto ni jedna od poznatih nam svjetskih ideja, filozofskih, ideološko-političkih ili vjerskih nije uspjela da zavlada svijetom je bio taj što su sve te ideje do danas bile nepotpune. Ni jedna nije imala snagu neoborive NAUKE i Konačne Istine u vezi postojanja materije, života i Svemira. Sve te dosadašnje ideje su bile nedorečene i najvećim dijelom lažne.
Sada je situacija drugačija. Sada imamo Nauku o Svijesti ili Nauku o nagonu samoodržanja, sa značenjem nauke o Dobru i Zlu, tj. sa značenjem Vječite i Konačne Istine u vezi postojanja materije, života i Svemira, koja u sebi sadrži i najbolje, univerzalno rješenje o tome kao se najlakše ostvaruje opšta harmonija, zadovoljstvo i dobro, a izbjegava svaki haos, nezadovoljstvo i zlo.
I zbog toga nam sada, kada imamo tu nauku, revolucije više nisu potrebne. Pred ovom NAUKOM, kao konačnom Istinom i njenim simbolom, sve dosadašnje bjelosvjetske laži i prevare će bez prolijevanja ljudske krvi da padnu, a sa njima i sve ono što se razvilo po tim lažima - svjetske političke, vjerske i klasne podjele i pripadnosti i sva ona ljudska stradanja kao posljedica tih laži.
Dakle, došlo je vrijeme za suočenje ZNANJA i NEZNANJA, uz pomoć SIMBOLA ZNANJA.
Došlo je vrijeme da dobrovoljno i sa razumijevanjem služimo vlastitoj i opštoj svrsi, tj. zadovoljstvu i dobru na sveopštu i ličnu sreću. Tako što ćemo se ugledati na ćelije i organe ljudskog tijela – svi i svako je za sve i svakoga i gospodar i sluga – niko se ne buni i svi uživaju u tome. Svako ljubi bližnjega svoga – znači, svakog čovjeka – kao sebe samoga!
* * * * *
Važno je steći realistično socijalno i povijesno znanje o društvu u kojem živimo te uspostaviti razumnu ravnotežu između postojeće situacije i izgleda za njene promjene. Tako nešto mogu postići samo ljudi koji su snažno motivisani ličnim i ideološkim interesima.
Jasno je da svi imamo ideale i predrasude, ali i to da se sticanje većeg znanja moze postići jedino ako ljudi različitih shvatanja mogu slobodno, argumentovano i sa činjenicama sudjelovati u diskusijama - a to opet, nadalje, zahtijeva otvaranje javnog foruma za razmjenu svih različitih gledišta (što nikako ne može i ne smije biti izgovor za grubo ili uvredljivo ponašanje).
Najveća usluga koju nam neko može učiniti, ako nam je stalo do istine, jeste da nam na nenametljiv način objasni u čemu smo pogriješili, što je Ljubo “milion puta” uradio prema svakome od nas koji učestvujemo u ovoj temi, pa bar na tome bi mu trebali biti zahvalni – ja jesam, a nikako nebismo trebali “tražiti trun u tuđem oku, a ne vidjeti brvna u svom”.
Razlika izmedju naše slike o samom sebi i naših stvarnih sposobnosti čini nas uvredljivim; što je ona veća, više smo uvredljivi – ako se neko slučajno osjetio uvrijeđenim, nek’ mu je ovo na znanje.
"Ljudsko iskustvo se ne prenosi tako lako s koljena na koljeno kako neki misle. Svi, izgleda, moramo naučiti iz osobnih grešaka, zaslužiti vlastite ožiljke. Najviše stoga sto nam se serviraju ušminkane verzije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te patetično-romantične bajke o ljubavi, obitelji, bratstvu među ljudima i žrtvama za domovinu i o čovječanstvu uopšte. Gdje bismo inače danas dogurali da svakih sto godina makar imalo uznapredujemo, ali sve je isto od nastanka ljudskog svijeta."
#bekimsejranović #tvojsinhuckleberryfinn
