Ne budite hejteri. Ne moze se Bubi i Jali nista spocitavati osim da prate i preslikavaju trend sa svjetske scene kao sto su radili i svi prije njih i jos malo spuste taj standard kao sto je uvijek bilo u nasoj tradiciji. Ako ce se vec pljuvati onda se mora popljuvati generalno svjetska popularna muzika i razlozi za njeno takvo stanje, tj. aktuelni socio-ekonomski trenutak. Standardna je to prica: konzumerizam, ubrzan zivot, povrsnost, bla bla... i jos mali milion razloga koji se ticu razvoja tehnologije ali to je posebna prica.
Jos otkako se pocela muzika komercijalizirati, na nasim prostorima se prodaju muda pod bubrege u svim zanrovima, cast izuzecima. Vecina toga je manje ili vise zamaskirana kradja i muzicki i liricki. Daleko od toga da nije bilo dobrih muzicara, sviraca, pjevaca, tekstopisaca i svega ostalog a pogotovo pojavom novog vala.
Generalno 80te su bile ludilo, sviralo se i pjevalo na sve strane, ali opet sve je to manje vise preslikavanje stanja sa svjetske scene. 90te su vec bile ocaj teski, pogotvo kod nas i to traje sve do danas. Cak je ovo danas i neki napredak, ili barem nekakva promjena i vjerodostojnija kopija onoga sto se slusa na svjetskim top listama.
Sav taj bljutavi pop folk koji vlada od 90tih sa romanticarskim pateticarskim tekstovima je u stvari veci odron sa manje estetske vrijednosti ili bilo cega za sta se covjek moze uhvatiti. Da ne spominjem trendove koji su prodefilovali u medjuvremenu od dance-a iz 90tih, preko turbofolka, boy i girl bendova i raznih popularnih izvodjaca koji su zarili i palili u tom periodu.
Licno, ako bih se htio baviti popljuvacinom na prvu bih rekao da je sve poslije 40ih u popularnoj muzici ili banalno ili pretenciozno. Dakle sve osim onoga sto obicno svira u filmovima Woody Allena. Sve poslije u popularnoj muzici je ili razvodnjena i komercijalizirana autenticna muzika bunta ili neke tradicije, ili bledunjava slagerska evrovizijska. Ali cemu se baviti popljuvacinom kada se moze uzivati u toliko zanimljivih, blesavih, kreativnih stvari koje su zarile mainstreamom sve do danas.
Uostalom, popularna komercijalna muzika je uvijek sluzila ili za pojacavanje povrsnih osjecanja i sentimentalnosti ili kao brzi anestetik za svakodnevnu anksioznost i stres, a danas vise nego ikad. Glavna stvar koju mainstream publika zeli je ugodni osjecaj dobre vibre i da ih pjesma "nosi" ili "vozi", ali na nekom povrsnom nezahtjevnom nivou.
Nekakvo vase ismijavanje te trep muzike koja danas dominira je uglavnom rezultat razumljivog mladalackog ali laznog bunta jer ne nudi nista novo vrijedno da je skine s trona. Drugo, jos tuznije objasnjenje je da ste samo ostarili, ali ne jos dovoljno da izadjete iz obrnutog "poslije mene potop" buntovnistva. Ko ne moze po stare dane uzivati u novim fenomenima poput pojave Bubajale, Raste i ostale raje, meni ga je zao. Nista ljepse nego rijesiti se na vrijeme pretenzija tog obrnutog buntovnistva i onda na miru iskreno istrazivati dubinu svoje povrsnosti
